REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-557/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja OT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika ADAC Service Adria d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 29735693658, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TT, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika, Jasminke Dugandžija, odvjetnice, dana 10. listopada 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku ADAC Service Adria d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 29735693658, da tužitelju OT, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.628,04 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-227,53 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-1.194,51 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-402,00 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-402,00 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-402,00 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.312,50 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj OT (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. siječnja 2021. u bitnome navodi da je radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2016. te mu je otkazom zbog skrivljenog ponašanja radni odnos prestao 25. srpnja 2016. Tužitelj navodi da je podnio tužbu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i pravomoćno uspio u sporu, stoga ovom tužbom potražuje razliku plaće za razdoblje od 26. srpnja 2016. pa do 1. prosinca 2016. kada se zaposlio na istom radnom mjestu gdje ima veću plaću. Tužitelj navodi da je bio nezaposlen od 26. srpnja 2016. pa do 1. rujna 2016. te smatra da u tom razdoblju ima pravo na punu plaću u iznosu od 9.741,70 kn / 1.292,95 eura

bruto mjesečno (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) prema prosjeku tri zadnje plaće prije prestanka radnog odnosa. Tužitelj dalje navodi da je od 1. rujna 2016. do 30. studenoga 2016. bio zaposlen kod poslodavca Acceleratio d.o.o., Zagreb, gdje je imao manju plaću nego kod tuženika, a razlika je 3.770,57 kn / 500,44 eura bruto mjesečno. Tužitelj stoga ukupno od tuženika po utuženoj osnovi potražuje 22,938,90 kn / 3.044,51 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade plaće pa do isplate. Podneskom od 9. prosinca 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka tako da po utuženoj osnovi ukupno potražuje 2.956,95 eura bruto zajedno sa propadajućim zateznim kamatama, i to prema prosjeku tri zadnje bruto plaće prije otkaza ugovora o radu. Podneskom od 28. travnja 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa drugom varijantom izračuna sudskog vještaka prema visini ugovorene osnovne plaće, tako da konačno potražuje naknadu plaće u iznosu od 2.628,04 eura bruto, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik navodi da nakon što je presudom Vrhovnog suda Revr-960/2017 od 2. srpnja 2019. preinačena prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj Pr- 2215/2016 od 23. svibnja 2017. te presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 243/17 od 14 rujna 2017. tužitelj nije tražio povratak na rad, te je s obzirom na navedeno tužitelj odjavljen u HZMO-u i HZZO-u na temelju navedene presude Vrhovnog suda s danom 31. kolovoza 2016. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je plaća tužitelja za vrijeme rada od tuženika iznosila 9.000,00 kn, a ne kako se pogrešno navodi u tužbi, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik dalje tijekom postupka osporava da bi tužitelj bio nezaposlen u mjesecima za koji traži puni iznos plaće, a da je u spis dostavio da se 1. rujna 2016. zaposlio kod poslodavca Syskit d.o.o. dok je u spis dostavio platne liste poslodavca Acceleratio d.o.o. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj se u podnesku od 23. ožujka 2023. i kasnije tijekom postupka protivio navodima tuženika, smatra da činjenica je li tužitelj nakon donošenja citirane presude Vrhovnog suda tražio kod tuženika povrat na rad, nije relevantna za odluku u ovom predmetu. Na ročištu 8. srpnja 2025. tužitelj dodaje da je odlukom Vrhovnog suda u izreci naloženo vraćanje tužitelja na rad čime se potvrđuje da je zahtjev za vraćanje na rad bio sastavni dio tužbe i da je o njemu pravomoćno odlučeno. Nakon pravomoćnosti odluke tužitelj je imao pravo da u roku od 60 dana traži vraćanje na rad, ukoliko to ne učini to je tužitelju po sili zakona prestao radni odnos. Stoga je tužitelj imao pravo tražiti isplatu plaća sve do 2019. godine kada je donesena presuda Vrhovnog suda.

4. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi potraživao 22,938,90 kn / 3.044,51 eura bruto, te je podneskom od 9. prosinca 2024. uskladio tužbeni zahtjev sa mišljenjem i nalazom sudskog vještaka pa potražuje ukupno 2.956,95 eura bruto sa pripadajućim kamatama. Tužitelj je potom podneskom od 28. travnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev tako da konačno potražuje 2.628,04 eura bruto, zajedno sa pripadajućom kamatom. S obzirom da je tuženik na ročištu 29. travnja 2025. izjavio da pristaje na djelomično povlačenje tužbe, ali traži razmjerni trošak postupka, sud je utvrdio da je sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) djelomično povlačenje tužbe dopušteno.

5. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u IP obrasce tužitelja (str. 4 – 5, str. 37 – 38 spisa), platne liste tužitelja kod poslodavca Acceleratio d.o.o. rujan 2016. - studeni 2016. (str. 6 - 8 spisa, str. 34 – 36 spisa), u prijavu prestanka osiguranja kod HZMO (str. 13 spisa), u ugovor o radu (str. 14 - 18 spisa), Elektroničku potvrdu o podacima evidentiranima kod HZMO (str. 25 – 27 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tvrtku Acceleratio d.o.o. (str. 45 – 58 spisa), obračunske liste plaće tužitelja kod tuženika travanj 2016.- lipanj 2016. (str. 60 – 62, spisa), obračunsku listu plaće tužitelja za svibanj 2016. (str. 93 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Lidije Tkalec Gradinščak, Vještak Tkalec d.o.o., Zagreb, od 25. studenoga 2024. (str. 70 – 73 spisa), priklopljeni spis Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2215/2016, sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Na ročištu 8. srpnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 89 – 91 spisa).

6. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je konačno uređen podneskom od 28. travnja 2025., u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade bruto plaće nakon nezakonitog otkaza ugovora o radu poslodavca, ovdje tuženika, za vrijeme dok tužitelj nije radio, odnosno za vrijeme dok je primao nižu plaću nego kod tuženika, u razdoblju od 26. srpnja 2016. do 30. studenoga 2016., u ukupnom iznosu od 2.628,04 eura bruto.

8. U postupku nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2016., te da mu je radni odnos prestao otkazom poslodavca zbog skrivljenog ponašanja. U postupku također nije sporno da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr 960/2017-2 od 2. srpnja 2019. preinačene nižestupanjske odluke Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-243/17-2 i Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2215/2016-19, te je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju utvrđena nedopuštenom i nezakonitom. U postupku je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade bruto plaće nakon nedopuštenog otkaza ugovora o radu.

9. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda poslovni broj Pr-2215/2016 utvrđeno je da se isti vodio po tužbi tužitelja kao radnika tuženika, kojim traži da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom Odluka tuženika od 1. srpnja 2016. o otkazu ugovora o radu od 1. siječnja 2016. zbog skrivljenog ponašanja, te da radni odnos tužitelja nije niti prestao. U predmetnoj odluci (list 7 priklopljenog spisa) navodi se da ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od tri tjedna, koji započinje teći danom dostave odluke.

9.1. Dana 23. svibnja 2017. ovaj sud je donio presudu broj Pr-2215/2016-19 kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja, a po izjavljenoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, presudom poslovni broj Gž R- 243/17-2 od 14. rujna 2017. potvrdio je prvostupanjsku presudu, kojom se odbija tužbeni zahtjev.

9.2. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 960/2017- 2 od 2. srpnja 2019. Ukinute su citirane nižestupanjske odluke, te je utvrđena nedopuštenom i nezakonitom Odluka tuženika od 1. srpnja 2016. o otkazu ugovora o radu, te da radni odnos nije niti prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto i poslove na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa temeljem Ugovora o radu od 1. siječnja 2016., a ako takvog radnog mjesta nema na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.

10. Iz ugovora o radu tužitelja kod tuženika od 1. siječnja 2016. (str. 14 – 16 spisa) proizlazi da je isti zaključen na neodređeno vrijeme, za rad na radnom mjestu Agent u pozivnom centru, na puno radno vrijeme, uz ugovorenu redovitu mjesečnu bruto plaću od 9.000,00 kn / 1.194,50 eura bruto.

11. Iz Elektroničke potvrdu o podacima evidentiranima kod HZMO (str. 25 – 27 spisa), proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. svibnja 2014. do 31. prosinca 2015., zatim od 1. siječnja 2016. do 22. srpnja 2016., te od 23. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2016., a da je od 1. rujna 2016. do 8. veljače 2017. bio u radnom odnosu kod poslodavca Syskit d.o.o. Zagreb.

12. Iz izvatka iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo Acceleratio d.o.o., proizlazi da je isto na temelju rješenja od 25. rujna 2017. (str. 45 spisa) promijenilo tvrtku odnosno naziv u Syskit d.o.o., te da se radi o istoj pravnoj osobi.

13. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izveo dokaz financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradniščak, koja je 25. studenoga 2024. podnijela pisani nalaz i mišljenje koji prileži spisu (str. 70 - 73 spisa). Sudskom vještaku je postavljen zadatak obračunati tužitelju neisplaćenu plaću kod tuženika za srpanj i kolovoz 2016. godine i razliku plaće za rujan, listopad i studeni 2016. godine, koju je tužitelj ostvario kod tvrtke Accelratio d.o.o. koja kasnije mijenja naziv u SYSKIT d.o.o. i plaća koje bi ostvario tužitelj, da mu tuženik nije otkazao ugovor o radu. Sudski vještak navodi da se priložena obračunska lista plaće za svibanj 2016. ne odnosi na tužitelja, nego na ST, stoga je prilikom izračuna upotrijebljen IP obrazac tužitelja. Na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži spisu sudski vještak zaključuje da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod tuženika, a da mu nije otkazan ugovor o radu i plaće koju je ostvario kod drugog poslodavca, u razdoblju od 26. srpnja 2016. do 1. prosinca 2016. godine, iznosi ukupno 2.956,95 eura bruto, ako potencijalnu plaću treba utvrditi u visini prosječne plaće ostvarene u 3 mjeseca prije prestanka rada (točka 1. nalaza) odnosno 2.628,03 eura bruto ako potencijalnu plaću treba utvrditi u visini ugovorene osnovne plaće Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu, a ako se potraživanje treba izračunati zbrajanjem mjesečnih iznosa razlike bruto plaće, tada u prvoj varijanti potraživanje tužitelja iznosi 2.956,95 eura bruto, a u drugoj varijanti 2.628,04 eura bruto.

13.1. Tuženik se u podnesku od 10. prosinca 2024. očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da tužitelj ima pravo na onu plaću koju bi ostvarivao da je ostao na radu kod tuženika, a da to može biti samo ugovorena plaća, pa tuženik prihvaća jedino tu varijantu obračuna, a pri tome ne prigovara samim iznosima koje je vještak utvrdo.

13.2. Na ročištu 8. srpnja 2025. tužitelj je predložio da se učini nespornim iznos bruto plaće za tužitelja za svibanj 2016. u iznosu od 9.204,55 kn bruto koji je upotrijebio sudski vještak u nalazu i mišljenju, s obzirom da je u spisu omaškom priložena platna lista za svibanj 2016. drugog djelatnika tuženika (ST, str. 61 spisa). Podneskom od 14. srpnja 2025. tuženik dostavlja obračun plaće tužitelja za svibanj 2016., te navodi da nije sporno da se radi o istom iznosu koji je za taj mjesec upotrijebio sudski vještak.

13.3. Tužitelj je u podnesku od 28. travnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev tako da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, odnosno sa drugom varijantom izračuna razlike plaće u visini ugovorene osnovne plaće, koju varijantu izračuna je prihvatio i tuženik, prema zbroju mjesečnih iznosa u eurima (2.628,04 eura bruto, str. 72 spisa).

13.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne dokumentacije u spisu, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi. Svu ostalu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom.

14. Na ročištu 8. srpnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, koji tom prilikom u bitnome navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 2012. do 2016. godine, s tim da je prvo radio na poslovima podrške korisnicima, a nakon oko dvije godine postao je voditelj tima te je uz to radio i poslove održavanja računalne opreme i računalne mreže. Nakon otkaza ugovora o radu pronašao je drugi posao nakon otprilike mjesec dana, gdje mu je plaća bila nešto niža. Navodi da ga je tuženik mjesec ili dva nakon što je donesena presuda Vrhovnog suda kojom je Odluka o otkazu tuženika utvrđena nezakonitom, tuženik pozvao na razgovor te mu je ponuđeno da se vrati na rad, ali ne na isto radno mjesto na kojem je radio, odnosno ponuđena mu je početna pozicija, ignorirajući 4 godine iskustva koje je imao kod tuženika i da je prije otkaza radio na radnom mjestu voditelja tima i sistemskog administratora. Tužitelj navodi da je priopćio tuženiku da bi se volio vratiti na rad ali na radno mjesto na kojem je radio, ali mu je rečeno da je to radno mjesto popunjeno, i tu su se razišli. Tužitelj navodi da mu nije ponuđen nikakav aneks ugovora niti je bilo ikakvih dokumenata na stolu na tom sastanku, te dodaje nije pokrenuo nikakav sudski postupak protiv tuženika radi povratka na rad.

15. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je isti logičan, životan i uvjerljiv te suglasan sa dokumentacijom u spisu.

16. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2014. Prema ugovoru o radu od 1. siječnja 2016. Ugovorena plaća tužitelja bila je 9.000,00 kn / 1.194,51 eura bruto mjesečno. Odlukom tuženika od 1. srpnja 2016. otkazan je ugovor o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, te je tužitelju utvrđen otkazni rok od tri tjedna od dostave odluke. Tuženik je odjavio tužitelja sa HZMO sa danom 22. srpnja 2016. kako proizlazi iz potvrde HZMO-a. Tužitelj je zatim pokrenuo radni spor protiv tuženika pred ovim sudom, koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-.2215/2016, radi utvrđenja nedopuštenom i nezakonitom predmetne odluke o otkazu ugovora o radu, koji je tužbeni zahtjev citiranim presudama ovog suda u prvom stupnju, i Županijskog suda u Osijeku u drugom stupnju odbijen. Nakon što je donesena presuda Vrhovnog suda od 2. srpnja 2019. kojom su preinačene nižestupanjske odluke i predmetna odluka o otkazu ugovora o radu od 1. srpnja 2016. utvrđena nedopuštenom i nezakonitom, prema iskazu tužitelja kojega je sud ocijenio uvjerljivim, tuženik je organizirao sastanak na kojem je tužitelju ponuđeno da se vrati na rad ali na početnu poziciju u korisničkoj podršci, što je tužitelj odbio, tražeći da se vrati na isto radno mjesto voditelja tima i sistem administratora, na kojem je radio prije otkaza, no tuženik je to odbio navodeći da je to radno mjesto popunjeno. Tužitelj prema svom iskazu,nije pokrenuo ovrhu, niti drugi sudski postupak radi povrata na rad kod tuženika na isto radno mjesto. Tuženik je konačno, nakon citirane presude Vrhovnog suda od 2. srpnja 2019., odjavio tužitelja sa HZMO s danom 31. kolovoza 2016.

17.1 U međuvremenu tužitelj se zaposlio kod drugog poslodavca Acceleratio d.o.o., koji kasnije mijenja naziv / tvrtku u Syskit d.o.o., gdje je primao nižu plaću nego kod tuženika. Tužitelj stoga potražuje naknadu plaće nakon nezakonitog otkaza ugovora o radu za vrijeme dok je bio nezaposlen od 26. srpnja 2026. do 31. kolovoza 2016., odnosno razliku bruto plaće u odnosu na bruto plaću koju je primao kod poslodavca Acceleratio d.o.o. / Syskit d.o.o. od 1. rujna 2016. do 30. studenoga 2026. Visinu potraživanja sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 25. studenoga 2024. i to u varijanti koju prihvaćaju tužitelj i tuženik prema visini ugovorene mjesečne plaće od 9.000,00 kn / 1.194,51 eura bruto, u ukupnom iznosu od 2.628,04 eura bruto, prema zbroju mjesečnih iznosa razlike bruto plaće iskazane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

18. Odredbom čl. 95. st. 3. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017 i 98/19, dalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

19. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi pravo na naknadu plaće pripada radniku za vrijeme prekida rada, do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, što podrazumijeva i situaciju kada poslodavac radniku uruči nezakonit otkaz, pa radnik onda ima pravo na naknadu plaće od dana uručenja otkaza i prestanka rada.

20. Naime u ovom konkretnom slučaju do prekida rada došlo je na osnovu odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja, koja je naknadno utvrđena nedopuštenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr 960/2017-2 od 2. srpnja 2019., te je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad na isto radno mjesto, a ukoliko takvoga nema na druge odgovarajuće poslove.

21. Slijedom navedenog, tužitelj krivnjom tuženika kao poslodavca nije radio, zbog čega je stekao pravo na naknadu plaće i ostalih materijalnih prava za vrijeme trajanja prekida rada koja bi ostvarivao prema redovnom tijeku stvari da nije donijeta nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, čime dolazi u položaj koji imaju i ostali radnici kod tuženika s obzirom da radnik ne smije trpjeti posljedice zbog nezakonitog poslodavčevog postupanja, a navedeno se odnosi na razdoblje kada je tužitelj bio nezaposlen od 26. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2016. i nije primao plaću od tuženika, što nije sporno i proizlazi iz dokumentacije u spisu, iako je tuženik tužitelja naknadno odjavio sa danom 31. kolovoza 2016., za to razdoblje mu nije isplaćena naknada plaće. Navedeno se odnosi i na razdoblje kada je tužitelj primao nižu bruto plaću od one koju bi prema redovitom tijeku stvari primao kod tuženika od 1. rujna 2016. do 30. studenoga 2016. kada je tužitelj bio zaposlen kod drugog poslodavca.

22. Nakon što je donesena citirana presuda Vrhovnog suda RH 2. srpnja 2019., tuženik je tužitelja naknadno odjavio sa obveznog mirovinskog osiguranja s danom 31. kolovoza 2016., navodeći tijekom postupka da tužitelj nije tražio povratak na rad, pa da mu je radni odnos prestao istekom roka u kojem je mogao tražiti vraćanje na rad po pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda, te da zbog toga nema pravo tražiti naknadu plaće za vrijeme prekida rada nakon 31. kolovoza 2016. . U odnosu na navedeni prigovor, ovaj sud je zaključio da je tužitelj vraćanje na rad mogao zatražiti tek nakon što je donesena presuda Vrhovnog suda od 2. srpnja 2019., stoga da je nezakoniti prekid rada trajao sve do donošenja te odluke. Samom činjenicom da tužitelj nije zatražio povrat na rad po citiranoj presudi, on ne gubi pravo na naknadu plaće nakon nezakonitog i nedopuštenog otkaza na temelju čl. 95. st. 3. ZR-a, jer je nakon nezakonitog otkaza, tužitelj bio nezaposlen i za to vrijeme nije primao plaću, niti mu je tuženik isplatio plaću za razdoblje od 26. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2016., kako proizlazi iz priležećih platnih lista, IP obrazaca i potvrde HZMO-a. Nadalje, s obzirom da je tužitelj nakon zaposlenja kod drugog poslodavca, u razdoblju od 1. rujna 2016. do 30. studenoga 2016. primao nižu plaću od one koje bi po redovnom tijeku stvari primao kod tuženika, da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu, ima pravo i na razliku plaće do iznosa bruto plaće koju bi primao kod tuženika.

23. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 95. st. 3. ZR-a sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca donošenjem nedopuštene i nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu 1. srpnja 2016., i to u cijelom utuženom razdoblju od 26. srpnja 2026. do 30 studenoga 2016., stoga je, a s obzirom da je visina potraživanja usklađena sa izračunom sudskoga vještaka kojega su prihvatile obje stranke, prema visini ugovorene mjesečne bruto plaće, valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti i naložiti tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 2.628,04 eura bruto.

24. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto naknade plaće tekuće od dospijeća tj. od 16. - og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

25. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojemu sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužbeni zahtjev tužitelja konačno uređen podneskom od 28. travnja 2025. u cijelosti je usvojen, međutim kako je tuženik pristao na povlačenje tužbe, odnosno smanjenje tužbenog zahtjeva sa 2.956,95 eura bruto na 2.628,04 eura bruto i zatražio razmjernu naknadu troška, sud je utvrdio da je u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u osnovi sa 100%, a u visini sa 88,88 %, stoga je tužitelj ukupno uspio u sporu u odnosu na originalni tužbeni zahtjev sa 94,44 %, dok je tuženik u osnovi uspio sa 0%, a u visini sa 11,12 %, odnosno sveukupno 5,56%. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, glede kojega nisu nastali posebni troškovi (razmjerno 5,54% uspjeha u sporu) dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

26. S obzirom da je vrijednost predmeta spora određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 100 bodova kako je u troškovniku zatražio tužitelj. S obzirom da je vrijednost boda prema Tbr 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav dva obrazložena podneska od 23. ožujka 2021. i od 23. prosinca 2024. svaki u visini od po 200,00 eura (Tbr 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 5. svibnja 2021.. 3. srpnja 2024., 29. travnja 2025., 8. srpnja 2025. i 15. rujna 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr 9/3 OT). Tužitelju je djelomično priznat trošak kao neobrazloženih podnesaka u visini od po 50,00 eura za svaki (Tbr 8/4 OT): podnesaka od 30. kolovoza 2021. i 5. srpnja 2024., s obzirom da u oba podneska tužitelj samo dostavlja traženu dokumentaciju, te podnesaka od 10. prosinca 2024. i 28. travnja 2025. s obzirom da u oba podneska tužitelj samo specificira tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, stoga se u svim navedenim slučajevima ne radi o obrazloženim podnescima.

27. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 5 travnja 2022. s obzirom da navedeno ročište, uslijed dojave o bombi u zgradi suda nije održano, te punomoćnik tužitelja nije pristupio (zapisnik na str. 32 spisa). Nadalje na temelju čl. 155 . ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. travnja 2022. u visini od 200,00 eura, s obzirom da spisu ne prileži podnesak tužitelja od navedenog datuma, te trošak sastava podneska od 10. listopada 2024. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate putem računovodstva, stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka.

28. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.900,00 eura odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 475,00 eura, ukupno 2.375,00 eura, odnosno uvećano za trošak financijskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 250,00 eura, sveukupno 2.625,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.312,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen, te je slijedom svega navedenoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

30. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku