REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3004/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FĐ iz Aidlingena, Kirschhalde 10, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi dodjele PDV identifikacijskog broja, 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/22-01/10, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/22- 01/10, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente, KLASA: UP/I-410-19/2021- 003/987, URBROJ: 513-007-01-12-2022-04 od 28. siječnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 28. siječnja 2022. zamjenjuje se rješenje KLASA: UP/I-410-19/2021-003/987, URBROJ: 513-07-01-012-2021-2 od 23.studenog 2021. U ponovljenom postupku tužiteljici se dodjeljuje PDV identifikacijski broj.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava zakonitost odluke tuženika u bitnome navodeći kako se tuženik nije očitovao o žalbenim razlozima i navodima žalbe, stoga smatra da je već iz zbog toga ispunjen razlog pobojnosti predmetnog rješenja, budući da su povrijeđene odredbe članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Ističe kako je temeljni navod žalbe bio da se radi o bračnoj stečevini u suvlasništvu, stoga da DĐ suprug tužiteljice kao rezident Republike Hrvatske može iznajmljivati predmetnu nekretninu u sklopu izvršavanja svojih suvlasničkih ovlasti, za što mu nije potreban PDV identifikacijski broj. Poziva se na odredbe članka 36. Obiteljskog zakona kojim je definirana bračna stečevina, kao i odredbe članka 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o izvršavanju vlasničkih ovlasti nad predmetnom nekretninom.

3.1. Tužiteljica smatra povrijeđenima odredbe članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona, te članka 8. Zakona o općem upravnom postupku.

3.2. U odnosu na navode tuženika u obrazloženju rješenja o iznajmljivanju posredstvom turističke agencije, tužiteljica navodi kako navedeno nije niti tvrdila, već da je na iznajmljivanje ovlašten i DĐ kao suvlasnik i porezni rezident, kao što je tvrdila i to da nikada nije podnijela zahtjev za dodjelom PDV broja, a što je očito tijelo prihvatilo, jer sada navodi da je broj dodijeljen po službenoj dužnosti.

3.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 3. listopada 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi. Dodaje da u upravnom postupku nije saslušana. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem supruga tužiteljice.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio 6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložila tužiteljica, saslušanjem njenog supruga, sud je odbio, cijeneći izvođenje ovog dokaza nepotrebnim i neekonomičnim, te takvim da se izvođenjem istog ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 23. studenog 2021. tužiteljici je dodijeljen PDV identifikacijski broj naveden u izreci.

8.1. Na navedeno rješenje tužiteljica je izjavila žalbu te je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje 28. siječnja 2022. kojim se zamjenjuje citirano rješenje od 23. studenog 2021. (zbog povreda odredaba postupka koja se odnose na valjanost obrazloženja, članak 98. stavak 5. Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ) i u ponovljenom postupku tužiteljici dodjeljuje PDV identifikacijski broj.

8.2. Iz obrazloženja navedenog rješenja vidljivo je da je isto doneseno po provedenom postupku u kojemu je pregledana dokumentacija spisa, pribavljena izjava tužiteljice o poslovanju poreznog obveznika i utvrđeno da je porezni obveznik rezident Savezne Republike Njemačke koji obavlja ugostiteljske usluge u domaćinstvu u skladu s odredbama zakona kojima se uređuju ugostiteljske djelatnosti, temeljem rješenja nadležnog tijela od 27. svibnja 2021., a na osnovu kojega je i Porezna uprava donijela rješenje 31. kolovoza 2021. kojim se poreznom obvezniku utvrđuje godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

8.3. Prvostupanjsko se tijelo poziva na odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: Zakon o PDV-u) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 79/13., 85/13. – ispravak, 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., 1/21. i 73/21., dalje: Pravilnik o PDV-u).

8.4. Primjenjujući propise koje citira u odluci prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je tužiteljica 22. studenog 2021. dostavila Izjavu o statusu iznajmljivača – nerezidenta u kojoj navodi da djelatnost iznajmljivanja u Republici Hrvatskoj obavlja izravno to jest bez posredovanja ovlaštene agencije ili posrednika sa sjedištem u [adresa], sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije (EU), a koja nije Republika Hrvatska ili sa sjedištem izvan EU, po službenoj dužnosti dodijeljen je tužiteljici kao poreznom obvezniku PDV identifikacijski broj. Budući da tužiteljica nije dokazala suprotno nije bilo osnove ukidanju dodijeljenog PDV identifikacijskog broja, odnosno brisanja iz registra obveznika PDV-a.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim.

9.1. Otklanjajući prigovore tužiteljice iznesene u žalbi tuženik utvrđuje činjenice kako su iznesene u prvostupanjskom rješenju, pri tom obrazlaže kako su razmotreni navodi žalbe i izvršen uvid u spis predmeta i raspoloživu dokumentaciju te je utvrđeno da nema osnova za ukidanje PDV identifikacijskog broja.

9.2. Žalba je odbijena pozivom na odredbe članka 116. ZUP-a.

10. Uvidom u spis utvrđeno je da je rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjek za povjerene poslove državne uprave iz područja gospodarstva, Izdvojeno mjesto rada [adresa], KLASA: UP/I-335-03/21-01/49, URBROJ: 2125/1-03-2/9-21-4 od 27. svibnja 2021. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na ime tužiteljice, na adresi objekta u [adresa], vrsta u sluge – smještaj u jednom objektu za ukupno deset gostiju (točka I. 1. -3. izreke).

10.1. Uvidom u obavijest Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente KLASA: UP/I-410-23/2021-22/03728, URBROJ: 513-007-01-12/2021-02 od 30. kolovoza 2021. utvrđeno je da je od tužiteljice zatraženo, između ostaloga: potvrda o rezidentnosti, izjavu o statusu iznajmljivača nerezidenta (zaokružiti način iznajmljivanja), kopiju ugovora sklopljenog s agencijom (ukoliko je to način poslovanja) i popunjeni i potpisani obrazac P-PDV (ovisno o načinu iznajmljivanja).

10.2. Uvidom u spisu priloženu dokumentaciju utvrđeno je da postupajući po zahtjevu upravnog tijela tužiteljica dostavila Izjavu o statusu iznajmljivača – nerezidenata u kojemu je označila način obavljanja djelatnosti iznajmljivanja u Republici Hrvatskoj pod a) izravno.

10.3. Uvidom u porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente KLASA: UP/I-410-23/2021-22/03728, URBROJ: 513-07-01- 12-2021-01 od 31. kolovoza 2021. utvrđeno je da je tužiteljici – koja pruža usluge građana u domaćinstvu utvrđeno za razdoblje od 27. svibnja 2021. do donošenja novog rješenja, iznos godišnjeg paušalnog dohotka kao i iznos godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tromjesečnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

11. Člankom 77. stavkom 5. Zakona o PDV-u propisano je da će porezna uprava dodijelit PDV identifikacijski broj:

a) svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim poreznom obvezniku iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona i poreznom obvezniku koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga u skladu s člankom 75. stavcima 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. ovoga Zakona,

b) svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji stječe dobra unutar Europske unije u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona te svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona,

c) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj obavlja stjecanje dobara unutar Europske unije za potrebe svoje gospodarske djelatnosti iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona koja se obavlja izvan Republike Hrvatske,

d) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj prima usluge za koje je obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona, e) svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u [adresa] koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

12. Člankom 75. stavkom 2. Zakona o PDV-u propisano je da ako oporezive isporuke dobara ili usluga obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, PDV plaća porezni obveznik, odnosno pravna osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a, kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe zakona na koje se poziva i koje u obrazloženju osporenog rješenja navodi tuženik, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

13.1. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na oduku u predmetnoj upravnoj stvari, a koje proizlaze iz dokumentacije spisa, sadržaja izjave tužiteljice i priložene dokumentacije.

14. Stajalište tuženika izneseno u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji spisa i odredbama citiranih propisa.

15. Imajući u vidu činjenicu da je upravo tužiteljici izdano odobrenje nadležnog javnopravnog tijela za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa] i to usluge smještaja u jednom objektu za ukupno deset gostiju, da je dostavila izjavu iz koje je vidljivo da djelatnost iznajmljivanja obavlja izravno, da nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo da navedene usluge iznajmljivanja obavlja putem posrednika, o čemu je bila upozorena obaviješću dostavljenom od strane poreznog tijela, te da joj je izdano rješenje kojim joj se utvrđuje iznos godišnjeg paušalnog dohotka, nema osnova za zaključak da bi činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom sporu bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

16. Okolnosti koje tužiteljica ističe u tužbi vezano za suvlasništvo supruga na predmetnoj nekretnini te da je on u skladu sa ovlaštenjima koja proizlaze iz odredaba na koje se poziva ovlašten obavljati usluge iznajmljivanja ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, budući da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, dakle, nije dostavila dokaze u prilog navodima da se njen suprug bavi obavljanjem djelatnosti za koju je tužiteljici izdano rješenje nadležnog tijela.

16.1. Stoga, paušalni navod tužiteljice da je greškom označeno na izjavi izravno iznajmljivanje, te da će se iznajmljivanje obavljati preko rezidenta u Republici Hrvatskoj nije osnovan.

16.2. Budući da tužiteljica nije dostavila materijalnu dokumentaciju odnosno dokaze iz kojih bi bilo moguće zaključiti da se djelatnost iznajmljivanja obavlja putem rezidenta u Republici Hrvatskoj (supruga tužiteljice), dok dokumentacija spisa dokazuje suprotno (rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti iznajmljivanja, porezno rješenje o utvrđenju godišnjeg poreza i izjava tužiteljice) nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem supruga tužiteljice. Prema ocjeni suda, saslušanje supruga tužiteljice nije prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje relevantnih činjenica u predmetnoj upravnoj stvari. Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza odbijeno kao nepotrebno i neekonomično.

17. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužiteljica, a koji se odnose na valjanost obrazloženja rješenja, prema ocjeni suda nisu utvrđene. Rješenje je obrazloženo i sadrži očitovanja na relevantne žalbene prigovore, stoga je tuženik imao osnova odbiti žalbu kao neosnovanu.

17.1. Pozivanje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja opravdano je i uporište za navedeno postoji u članku 120. stavku 3. ZUP-a. Tim je člankom propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe, ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

18. Slijedom navedenog, sud cijeni kako je postupak koji je prethodio ovom sporu proveden pravilno i zakonito, u postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje, a na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

18.1. Okolnosti koje navodi tužiteljica kada ističe da je prvotno bilo naznačeno kako je rješenje doneseno na zahtjev stranke, a sada se navodi da joj se PDV identifikacijski broj dodjeljuje po službenoj dužnosti, su osnovane. Međutim, kako iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanjem PDV identifikacijskog broja, te kako je prvostupanjskim rješenjem od 28. siječnja 2022. zamijenjeno ranije rješenje istog prvostupanjskog tijela (od 23. studenog 2021.) i uočena greška ispravljena, navedeno nije od utjecaja na odluku.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Razlozi ništavosti na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

21. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

22. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora, valjalo odbiti.

22.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Mario Šarušić, [adresa] Zagreb, Baštijanova 2a

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. u spis