REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: P-4682/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužiteljice CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Table 3, zastupane po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matić & Poljak, Pisarnica Split, protiv tuženika EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici dr. sc. Nadi Mikulandra, odvjetnici iz Šibenika, radi utvrđenja ništetnosti, pobojnosti ugovora i vraćanja dara u ostavinu, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 2. rujna 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude, 10. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Ništetan je i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 13.10.2020.god., između stranaka PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku AM, iz [adresa] kojim je tuženik pod 1) raspolagao s nekretninom označenom kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina].
2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, , uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe zabilježbe postojanja u toč. 1. navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na način da se briše upis zabilježbe postojanja predmetnog ugovora , te da se briše upis pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina] s imena tuženika pod 2) uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tuženika pod 1)."
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Ništetan je i bez pravnog učinka Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen dana 14.siječnja 2021.god.., između stranaka PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], C [adresa] kao primatelja uzdržavanja i JUKIĆ ANTE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52232Kršan (Istra) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku AM, iz [adresa], pod brojem : OV- 159/2021 kojim je PM raspolagao s nekretninom označenom kao čes.zem. 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina], slijedom čega se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, uspostava ranijeg zemljišno- knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva na tuženika temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova navedenog Aneksa, na način da se briše upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina] s imena EM uz istovremeni upis prava vlasništva na ime PM."
III Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"Poništava se Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen dana 14.siječnja 2021.god., između stranaka PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], C [adresa] kao primatelja uzdržavanja i JUKIĆ ANTE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52232 Kršan (Istra) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku AM, iz [adresa], pod brojem : OV- 159/2021 slijedom čega se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, , uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva na tuženika temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova navedenog Aneksa, na način da se briše upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina] s imena EM uz istovremeni upis prava vlasništva na ime PM."
IV Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da učinjeno raspolaganje imovinom temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen dana 14.siječnja 2021.god.., između stranaka PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) kao davatelja uzdržavanja , solemniziran po javnom bilježniku AM, iz [adresa], pod brojem : OV- 159/2021 uzdržavanja predstavlja darovanje, stoga se u ostavinsku imovinu iza PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vraća se dar učinjen tuženiku TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) na temelju citiranih Ugovora i to u pogledu nekretnine koja je opisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kao čes.zem 869/2, ZU 824 , KO [katastarska općina]."
V Nalaže se tužiteljici CM, OIB: 43753553102u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženiku EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 11.569,90 eura, dok se za više traženo zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je 13. studenog 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je kći tuženika PM, koja je temeljem oporuke PM sastavljene dana 20.08.2014., nasljednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 824 , KO [katastarska općina].
1.2. Dalje u tužbi navodi da je tuženik PM bez znanja tužiteljice i bez njene suglasnosti odveden iz Doma za starije i nemoćne osobe „Nela“ , Kaštela , od strane njegova sina tuženika EM, koji ga je odveo u [adresa], gdje prebiva dugi niz godina. Tužiteljica je odmah po saznanju za gore navedenu činjenicu, sa obitelji, 22.10.2020. otišla u [adresa], kako bi tuženika PM vratila u Split, sve s ciljem da istom nastavi pružati pomoć i njegu koju je do tada godinama pružala. Razgovor tužiteljice s PM se odvijao u prisutnosti tužiteljici nepoznate osobe, te je tuženik DM djelovao izgubljeno , prestrašeno i nije shvaćao gdje se točno nalazi, budući je tvrdio kako je to njegova kuća, iako nikad prije nije boravio u toj nekretnini. Tuženik EM je tom prigodom naveo tužiteljici kako je PM opozvao oporuku, te da s njim nema što dalje komunicirati, no da je poziva da preda sve dokumente vezane za imovinu PM, zajedno sa oporukom.
1.3. Tužiteljica je, nakon što je spoznala da tuženik PM bespomoćno i neprisutno reagira na postupke sina, i obzirom na nepovezanost u razgovoru s njim, koji je djelovao potpuno izgubljen, pokrenula izvanparnični postupak lišenja poslovne sposobnosti PM koji evidentno nije sposoban upravljati svojom voljom, odnosno njegova volja je do te mjere umanjena, da zbog osjećaja ovisnosti u koji ga je doveo tuženik EM, ne može samostalno rasuđivati i donositi odluke. Tuženik EM od zadnjeg susreta tužiteljice i tuženika PM onemogućava sve kontakte između njih, čime očito ima namjeru stvaranja sve veće ovisnosti tuženika PM o njemu, budući je DM zapravo nepokretan, te nije u mogućnosti samostalno se kretati i vršiti nuždu.
1.4. Nedugo nakon gore opisanog događaja, tužiteljica je uvidom u zemljišne knjige utvrdila postojanje aktivne plombe pod brojem Z- 34626/2020 Zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina]. te saznala da je . 13. listopada 2020. tuženik PM kao primatelj uzdržavanja sklopio ugovor s tuženikom EM kao davateljem uzdržavanja.
1.5. Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio tuženik EM s ocem ZM, unatoč njegovu lošem zdravstvenom stanje i sposobnosti shvaćanja značenja odredbi istih, protivan je zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u potpunosti nemoralan jer je tuženik EM , odveo tuženika PM iz doma bez znanja tužiteljice koja se do tada o njemu brinula. Tuženik EM je s očitom motivacijom da svojeg oca dovede u položaj ovisnosti, odveo iz doma u kojem je imao maksimalnu skrb te mu je onemogućio kontakt s tužiteljicom, s jedinom namjerom da se nemoralno domogne nekretnine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne s ciljem da uzdržava svojeg oca.
1.6. Tužiteljica posebno ističe da je na strani davatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju postojala nedopuštena pobuda za koju znaju davatelj i primatelj uzdržavanja, u kojem slučaju je tako sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan. Motiv, u konkretnom slučaju za zaključenje Ugovora, nije uzdržavanje primatelja, već da se tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu primatelja uzdržavanja isključi iz sudjelovanja u ostavinskom postupku nasljeđivanju dijela imovine primatelja uzdržavanja koji joj pripada temeljem postojeće, uvodno citirane oporuke. Dakle, na strani davatelja i primatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja Ugovora postoji nedopuštena pobuda, za koju znaju oba tuženika, odnosno pobuda da se tužiteljicu onemogući i isključi iz mogućnosti da konzumira oporuku. Tuženik EM, zna za postojanje oporuke, kao i da je tužiteljica uložila značajna financijska sredstva u uređenje predmetne nekretnine, jer je za to imala odobrenje oca, koji joj je već odavno, zajedno sa svojom pokojnom suprugom, prepustio posjed predmetne nekretnine.
1.7. Tužiteljica naglašava da je do dana kada ga je EM odveo PM bez znanja tužiteljice iz Doma, PM uzdržavala tužiteljica, kao što je to i činila godinama prije, dok je tuženik EM to cijelo vrijeme boravio u [adresa], te se nije mogao adekvatno brinuti za oca. Tuženik EM ne živi u [adresa] preko 20 godina, slijedom čega se nije mogao fizički brinuti za roditelje, a nakon smrti majke ni za svog oca za kojeg se brinula tužiteljica, koja briga je bila izrazito intenzivnija dok je živio sam sa svojom suprugom u stanu. Skrb o roditeljima bila isključivo i kontinuirano na tužiteljici. Nakon što je tuženik PM pretrpio traumatsku povredu glave, skrb o njemu je bila izrazito intenzivna i zahtjevna, te je zahtijevala stručnu i konstantnu medicinsku skrb, što je onemogućilo tužiteljicu da sama nastavi voditi brigu o roditeljima u stanu u kojem su do tada živjeli. Kako se EM zbog udaljenosti nije mogao na takav način brinuti za oca, stranke su se zajednički dogovorile da se oštećeni PM smjesti u dom gdje će imati 24 -satnu brigu kakvu zahtjeva njegovo stanje. Njihova majka, ostala je sama u stanu, a oštećena je nastavila voditi brigu o majci sve do njezine smrti. Nakon smrti majke, tuženik EM je prodao stan u kojemu su živjeli roditelji, bez da je o tome obavijestio oca, PM, koji je za to vrijeme bio u domu.
1.8. Tužiteljica dalje u tužbi navodi da je tuženik PM osoba koja je u apsolutnoj fizičkoj nemoći, koji bez pomoći drugih ne može obavljati nuždu sa razvijenom progresivnom demencijom.
1.9. Zaključno tužiteljica navodi da je tuženik EM, bez dogovora s njim, odveo tuženika PM iz doma, te ga je odveo u svoju kuću u [adresa], nakon čega je odmah na njega počeo vršiti pritisak kojim je naveo tuženika PM kao ostavitelja da opozove oporuku, i da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tuženik EM je odveo tuženika 500 km dalje od tužiteljice kako bi onemogućio njihove kontakte, s konačnim ciljem da tuženika PM kao osobu koja se nalazi u teškom fizičkom i psihičkom stanju učini ovisnim o sebi, te da takvim iskorištavanjem teškog stanja navede na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, što također navodi na nemoralnost predmetnog ugovora. Tuženik EM na nemoralan način iskorištava trenutno stanje tuženika PM, koji i zbog starosti, fizičke i psihičke bolesti nije bio svjestan radnji i značaja svojih radnji, pa tako ni sastava Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Predlaže da sud provede psihijatrijsko vještačenje tuženika PM da se utvrdi je li bio sposoban shvatiti značaj i posljedice pobijanog ugovora.
2. Nakon podnošenja tužbe, a prije davanja odgovora na tužbu, tuženik PM je preminuo, zbog čega je rješenjem od 19. srpnja 2021. sud utvrdio prekid postupka, a rješenjem od 14. travnja 2023. nastavljen je postupak tako da je na mjesto tuženika PM stupio tuženik EM, odnosno postupak je nastavljen samo u odnosu na tuženika EM.
3.1. Tuženik EM u odgovoru na tužbu podnesenom 30. srpnja 2021. u cijelosti je osporio tužbeni zahtjev, kao i navode da je on oca PM svojevoljno odveo iz doma za starije i nemoćne. Navodi kako je troškove smještaja u domu snosio upravo on, dok tužiteljica nije sudjelovala u plaćanju navedenih troškova. Tuženik je oca posjećivao 5-6 puta godišnje. Otac ga je iz doma kontaktirao, govorio kako mu se tamo ne sviđa i molio ga da ga odvede bilo gdje, samo da ne bude u domu. To je molio i tužiteljicu, ali ga je ona odbila odvesti iz doma navodeći da "tamo mora biti". Pokojni otac tuženiku je rekao da ga tužiteljica uopće ne posjećuje. Tuženik se sažalio nad molbama oca i odveo ga u svoju kuću u [adresa] u [adresa], a budući da je imao zdravstvenih poteškoća, angažirao je gospođu koje se 24 sata dnevno brinula o njemu. Tuženik je obavijestio tužiteljicu da se otac nalazi kod njega i molio je da ga dođe posjetiti, a kada je došla s članovima svoje obitelji galamila je na oca, posvađala se s njim i otišla i nakon toga nikada nije došla posjetiti oca.
3.2. Tuženik dalje navodi da mu je otac PM, za vrijeme boravka kod njega, rekao da želi da nakon njegove smrti kuća na [adresa] ostane njemu i da to želi potpisati, pa su slijedom navedenog, 13. listopada 2020. zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren od javnog bilježnika AM iz [adresa], kojim mu je otac, nakon njegove smrti, ostavio kuću upisanu u z. u. [broj ZK uloška] i to čest. ze. 869/2, dvorište, garaža i kuća od 467 m2, a tuženik se obvezao uzdržavati oca do smrti, što je učinio. Pokojni PM u trenutku sklapanja tog ugovora u potpunosti je bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka, što proizlazi iz Nalaza i mišljenja dr. OM, a i javni bilježnik pojasnio je strankama sadržaj ugovora.
3.3. Činjenica da je tuženik „odveo“ svojeg pokojnog oca ne predstavlja nemoralan čin, već upravo suprotno, a posebno ako se uzme u obzir činjenica da je pokojni otac stranaka želio otići iz doma. Tuženik osporava navode tužiteljice da joj je onemogućio kontakt s ocem. Štoviše, tuženik navodi da e tućžiteljicu prija i nakon sklapanja spornog ugovora više puta kontaktirao, i nju i njenu djecu, a sve s ciljem, sve s ciljem da, bez obzira što je s ocem zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, postignu neki dogovor vezano za nekretninu koja je predmet istog, a s kojim bi oboje bili zadovoljni, što nije bio dužan, već je s njom kao sestrom htio biti u dobrim odnosima. Napominje da uzdržavanje roditelja nije nemoralan čin, već dužnost i obveza prema Obiteljskom zakonu.
4. U međuvremenu tužiteljica je 9. ožujka 2021. podnijela novu tužbu protiv tuženika EM, zavedenu pod posl. br. P-917/2021, a sud je rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 20. ožujka 2024. donio rješenje o spajanju tog spisa ovom, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.
5.1. U tužbi od 9. ožujka 2021. (P-917/2021), tužiteljica navodi iste činjenice i tvrdnje kao i tužbi od 13. studenog 2020. te nadodaje da su 14. siječnja 2021. tuženik EM i PM **.**.2021. sklopili Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u daljnjem tekstu: Aneks). PM preminuo je nedugo nakon sklapanja navedenog Ankesa, dok je tuženiku EM bilo poznato stanje PM te je tih dana bilo izvjesno da predstoji smrt primaoca uzdržavanja, pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja te se smatra nemoralnim i protivan dobrim običajima, dakle ništavim.
5.2. „Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju ( Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) „ koji je sklopio tuženik EM s ocem ZM, unatoč njegovu lošem zdravstvenom stanje i sposobnosti shvaćanja značenja odredbi istih, protivan je zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u potpunosti nemoralan jer je tuženik znao da predstoji smrt primaoca uzdržavanja, pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja , te se smatra nemoralnim i protivan dobrim običajima, dakle ništavim. Stoga ne postoji element aleatornosti koji je nužan kod ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, jer je tuženik znao da je njegov otac PM teško bolestan te je preminuo u ne dugo nakon što ga je „uzeo“ iz Doma za starije i nemoćne u kojem je imamo 24-satnu njegu upravo zbog svoga zdravstvenog stanja čime je iskoristio njegovo teško stanje.
5.3. Tužiteljici je sporan i naziv sklopljenog ugovora „Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju, čime bi se dalo zaključiti kako se radi o dodatku / sporednoj stvari koja slijedi sudbinu glavne stvari u ovom smislu glavnog ugovora a to je Ugovor o doživotnog uzdržavanju koji je solemniziran dana 13.10.2021.god., te ako se utvrdi ništetnost glavnog ugovora ništetan je i dodatak.
5.4. Prema stavu tužiteljice, ne radi se o dodatku ugovora o doživotnom uzdržavanju, već o novom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju kojim stranke mijenjaju bitan sastojak ugovora koji je vezan za prijenos vlasništva koji se sada vrši u trenutku sklapanja ovoga ugovora, dok je prema Ugovoru o doživotnom trenutak smrti primatelja uzdržavanja. U konkretnom slučaju radi o prividnom (simuliranom) dodatku ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a koji udovoljava svim pretpostavkama za valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji zapravo pokriva sporni ugovor.
5.5. Tužiteljica navodi da su na snazi dva ugovora, i to Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji nije raskinut, te novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, za koji je upitno ispunjenje istog, a iz svega ovoga je vidljivo ponašanje tuženika EM koji je se htio „osigurati „ na sve načine za vlasništvo predmetne nekretnine (prvo da se prijenos vlasništva prenese u trenutku smrti primatelja, dok za mjesec-dva želi da se prijenos obavi još za života primatelja uzdržavanja).
5.6. Nadalje tužiteljica navodi da na strani davatelja i primatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja Ugovora postoji nedopuštena pobuda da se tužiteljicu onemogući i isključi iz mogućnosti da konzumira oporuku. Pobuda ugovaratelja je bila isključenje oporučnog nasljednika, ovdje tužitelja od mogućnosti nasljeđivanja, a ne davanje i pružanje uzdržavanja primatelju uzdržavanja PM. Također, izvjesnost skorog nastupa smrti primatelja uzdržavanja i davateljevo znanje za to s trenutkom sklapanja ugovora (primatelj uzdržavanja je umro nekoliko dana nakon sklapanja predmetnog ugovora), u gore navedenim okolnostima mogu dovesti do ništetnosti ugovora zbog nemoralnosti u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a. Sama okolnost da je primatelj uzdržavanja umro odmah nakon sklapanja ugovora , ne čini taj ugovor ni njegov aneks ništetnim , no ta okolnost u kombinaciji okolnosti da davatelj uzdržavanja, ovdje tuženik, sklapa ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primateljia uzdržavanja radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, čini ovaj aneks i osnovni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetnim.
5.7. Tuđa nevolja u kontekstu stanja PM je činjenica da je EM, bez znanja i potpisa tužiteljice odveo PM iz staračkog doma, te iz njegove sredine u kojoj je živio sa svojim poznanicima i prijateljima , da bi ga odveo u 500 kilometara udaljeni [adresa] gdje je onemogućio sve kontakte s tužiteljicom, radi čega je tužiteljica ustala kaznenom prijavom protiv tuženika. Posebno je bitno da je pokojni PM , u vrijeme kada je odveden iz Doma bio osoba koja je koristila pelene za odrasle jer je bio skoro nepokretan , bez pomoći drugih nije mogao obavljati nuždu sa razvijenom progresivnom demencijom, te da je neposredno nakon odvođenja iz doma, kod njega bilo ustanovljeno postojanje određenih medicinskih simptoma koji bi ukazivali na slabost njegove volje. Upravo tako stanje je iskoristio tuženik koji ga je odvođenjem u stranu okolinu i onemogućavanjem komunikacije s drugima, učinio ovisnim o sebi , te je na taj način manipulirao njegovom voljom , te ga je naveo da potpiše prvo Ugovor o doživotnom uzdržavanju , a nakon toga i predmetni aneks.
5.8. U odnosu na razloge za poništaj Aneksa, tužiteljica navodi da je kod pokojnog PM je evidentno postojao strah izazvan činjenicom da ga je tuženik tri mjeseca prije smrti odveo iz Doma, iz sredine u kojoj živi , te mu je onemogućena komunikacija sa tužiteljicom, a kada ga je tuženik , obzirom da je pokojni PM bio nepokretan i nije mogao vršiti nuždu bez pomoći drugih, doveo u stanje ovisnosti onda je kod pokojnog razvijen dodatni strah da mu tuženik neće pomoći u uvjetima kada mu je kao starom i bolesnom čovjeku ta pomoć bila potrebna ukoliko s tuženikom ne zaključi sporni ugovor, a tuženik je uvjetovao tu pomoć (prijetnja) prenošenjem vlasništva na spornoj nekretnini, kod čega se evidentno radi o nedopuštenoj prijetnji koja je izazvala opravdani strah kod druge strane (pokojnog PM), zbog čega je isti bio prisiljen zaključiti ugovor.
5.9. U odnosu na razloge za povrat dara, tužiteljica ukazuje na činjenicu da je želja i motiv primatelja uzdržavanja da on nešto napravi za sina, EM, a ne on za njega, te da je to protivno cilju i svrsi ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovu aneksu koji ustvari kao naplatni pravni posao podrazumijeva da davatelj uzdržavanja pruža usluge primatelju usluge, a za uzvrat dobiva u vlasništvo njegovu imovinu. Neposredni motiv nije bio sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ili kasnijim aneksom dosmrtno uzdržavanje, već ugovor o darovanju, jer je pokojni PM već imao adekvatnu brigu u Domu i kroz brigu tužiteljice.
6. U odgovoru na tužbu od 9. ožujka 2021. tuženik EM ponovio je navode iz odgovora na tužbu navedene u točkama 3. Obrazloženja presude, te je u odnosu na Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju naveo da nije jasno iz kojih razloga tužiteljica osporava Aneks, što je razvidno iz činjenice da je postavila tri tužbena zahtjeva,, a da nije dokazala osnovanost ni jednog. U prilog navodima da je PM bio svjestan shvatiti značenje svojih postupaka govori nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke iz kojeg jasno proizlazi psihičko stanje PM, a posebno u dijelu shvaćanja poduzimanja pravnih radnji-sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
7.1. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao zemljišnoknjižni izvadak br. 824 k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), preslik Oporuke Joze PM od 20. kolovoza 2014. (list 11 spisa), Prijedlog tužiteljice radi lišenja poslovne sposobnosti PM od 5. studenog 2020. (list 15-18 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. (list 19-23 spisa), Nalaz i mišljenje prof. prim. dr. sc. OM od 7. listopada 2020. (list 49-51 spisa), potvrdu Očne poliklinike Dr. Bućan (list 76/77 spisa), Punomoć HPB od 9. veljače 2016. (list 78 spisa), Liječnička potvrda dr. CMT od 17. studenog 2020. (list 79 spisa), tekstualna potvrda EM od 21. listopada 2020. (poleđina lista 79 spisa), Nalaz i mišljenje prof. prim. dr. sc. OM od 11. prosinca 2020. (list 175 spisa), Ovjerena Izjava PM od 13. listopada 2020. (list 178 spisa), Opoziv oporuke od 13. listopada 2020. (list 179 spisa), Uplata od 10. kolovoza 2020. tužiteljici (list 180 spisa), preslik kartice tekućeg računa tužiteljice (list 181 spisa), Račun br. 25-0043/21 za ukop od 4. veljače 2021. (list 182 spisa), saslušanjem svjedoka dr. OM (list 225-226 spisa), dr. CMT (list 226-227 spisa), saslušanjem parničnih stranaka (list 228-230 spisa), saslušanjem svjedoka JM (list 236-238 spisa), RM (list 238-239 spisa), dr. FM (list 241 spisa) i ČM (list 242 spisa). Sud je pregledao spise Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P-2011/2020, te spise ovog suda R1 Ob-902/2020 i Ps-77/2021, međutim u tim spisima nema provedenih dokaznih radnji niti donesenih odluka koje bi bila relevantna u ovom sporu.
7.2. Sud nije uzeo u obzir nove činjenice i dokaze iz podneska 4. veljače 2025., budući da su isti podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi članka 299. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. , dalje: ZPP- a). To se odnosi na tvrdnju da je nekretnine koja je predmet osporenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksu bračna stečevina, koja činjenica među strankama nije sporna, te da je tuženik prije opoziva oporuke kuću na [adresa] oglasio na "Njuškalu", jer su te činjenice tužiteljici bile poznate i prije zaključenja prethodnog postupka. To vrijedi i za dokaze (Ugovor o smještaju i pružanju usluga sklopljen između tuženika EM i Obiteljskog doma "Nela" te Liječnička potvrda od dr. GM), jer se radi o ispravama sačinjenima prije početka postupka, a tužiteljica u podnesku nije navela iz kojih razloga ih nije mogla podnijeti do zaključenja prethodnog postupka.
7.3. Sud nije proveo predloženo psihijatrijsko vještačenje na okolnost mogućnosti upravljanja voljom PM, jer je PM preminuo, a tužiteljica nije dostavila niti predložila pribavljanje medicinske dokumentacije koja bi mogla biti predmetom psihijatrijskog vještačenja. Sud nije izveo dokaz pribavom podataka HPB banke o transakcijama po računu pok. PM niti pribavom podataka o mjesečnim troškovima doma za pok. VM, budući da je tužiteljica podneskom od 4. veljače 2025. učinila nespornim da je tuženik EM plaćao razliku troškova za dom (iznad mirovine PM koja je pokrivala 80% troškova). Tuženik je izrijekom odustao od saslušanja svjedoka javnog bilježnika AM te svjedokinje IM, a na posljednjem ročištu glavne rasprave od svih daljnjih dokaznih prijedloga, zbog čega nije saslušana ni predložena svjedokinja ŠM.
8. Stranke su popisale parnični trošak.
9. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
10.1. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 13.10.2020. između pok. PM kao primatelja uzdržavanja i tuženika EM kao davatelja uzdržavanja, utvrđenje ništetnosti Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) sklopljen između istih ugovornih stranaka 14. siječnja 2021., a kojim ugovorima je pok. PM prepustio tuženiku EM prvo u trenutku smrti, a Aneksom u trenutku sklapanja Aneksa nekretninu (kuću na [adresa]) zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
10.2. Prema eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima u odnosu na Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju, predmet spora je i poništaj Aneksa i vraćanje nekretnine koja je predmet navedenih ugovora kao dara u ostavinsku masu pok. PM.
11.1. Među strankama nisu sporne činjenice, a koje će se navesti kronološki radi lakšeg razumijevanja i obrazloženja spornih činjenica:
- parnične stranke su sestra i brat, a pok. PM njihov otac
- PM **.**.2014. sastavio je pisanu oporuku pred svjedocima u kojoj je, između ostalog kuću u [adresa] ostavio tužiteljici s pravom doživotnog plodouživanja njegove supruge, majke parničnih stranaka SM, za koje postojanje oporuke je tuženik znao
- tužiteljica je prije smještaja pok. PM u dom za starije i nemoćne "Nela" u [adresa] vodila brigu o roditeljima koji su živjeli u stanu u [adresa] na adresi [adresa]
- pok. PM smješten je u dom za starije i nemoćne dogovorom parničnih stranaka te je u domu proveo od lipnja 2019. do rujna 2020., u kojem vremenu je bila pandemija virusom COVID-19
- tuženik EM plaćao razliku troškova doma (troškove koji su premašivali mirovinu pok. PM)
- pok. PM je objema parničnim strankama rekao da želi otići iz doma
- tuženik EM prodao je stan u [adresa] u kojem su živjeli njegovi roditelji
- tuženik EM oca PM odveo iz doma za starije i nemoćne u svoju kuću u [adresa] u [adresa] 30. rujna 2020.
- pok. PM je u tuženikovoj kući njegovala 24 sata dnevno ĆM koju je angažirao tuženik EM
- tuženik EM je sa pok. ocem PM **.**.2020. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a čiji je predmet kuća na [adresa] zemljišnoknjižne oznake 869/2 k. o. [katastarska općina], istog dana ovjerio svoj potpis pred javnim bilježnikom na Izjavi kojom proglašava nevažećima sve oporuke, te je pred svjedocima E ŠM i ĆM potpisao Opoziv oporuke kojim opoziva sve dosadašnje oporuke
- tuženik je tekstualnom porukom 21. listopada 2020. obavijestio tužiteljicu da je otac odlučio prodati kuću i da je poništio sve oporuke
- tužiteljica je potom kontaktirala tuženika te dan nakon 22. listopada 2020. posjetila oca pok. PM sa svojim sinom i kćerkom u kući tuženika u [adresa]
- tužiteljica je 5. studenog 2020. pred ovim sudom pokrenula postupak za lišenje poslovne sposobnosti pok. oca PM, koji je obustavljen
- tužiteljica je od dr. CMT zatražila liječničku potvrdu za pok. PM, koju je navedena doktorica izdala 17. studenog 2020.
- pok. LM u međuvremenu sa tuženikom i ĆM posjećuje [adresa], a tužiteljica ih u kuću u vlasništvu PM pušta tek nakon intervencije policije
- tuženik i pok. PM **.**.2021. sklapaju Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju)
- PM preminuo je 29. siječnja 2021.
- tuženik je snosio troškove sahrane pok. PM
11. Među strankama je sporno, u odnosu na ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020., je li pok. PM prisilno odveden iz doma za starije i nemoćne " P" u [adresa] u kuću tuženika u [adresa], je li pok. PM trebalo i je li bilo realno uzdržavanje od strane tuženika budući da je bio dobro zbrinut u domu za starije i nemoćne, je li pok. PM s obzirom na njegovo zdravstveno stanje mogao shvatiti značenje ugovornih odredbi i je li tuženik odvođenjem iz doma pok. PM doveo u položaj ovisnosti da se nemoralno domogne nekretnine koja je predmet pobijanih ugovora samo da isključi tužiteljicu iz nasljeđivanja, a ne da uzdržava oca te predstavlja li to nedopuštenu pobudu stranaka, što bi po tvrdnjama tužiteljice navedeni ugovor činilo ništetnim.
12.1. Odredbom članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora. Prema odredbi članka 18. stavak 1. ZOO-a poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.
12.2. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12.3. Prema odredbama članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
13. Čitanjem Ugovora doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. sud je utvrdio da je PM kao primatelj uzdržavanja ostavio sinu EM, ovdje tuženiku, poslije svoje smrti nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, kuća i garaža površine 467 m2, dok se tuženik EM obvezao doživotno uzdržavati oca i to poglavito brinuti o njegovoj prehrani, odijevanju i zdravlju, osigurati mu lijekove, potrebnu liječničku njegu, po potrebi snositi bolničke troškove i lijekove, redovito s njim održavati kontakte i nakon smrti pokopati ga po mjesnim običajima.
14.1. U odnosu na poslovnu sposobnost pok. PM u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica nije dokazala da je pok. PM bolovao od progresivne demencije ni da je imao bilo kakve psihičke smetnje koje bi utjecale na njegovu poslovnu sposobnost. Naime, tužiteljica je kao dokaz u spis dostavila liječničku potvrdu koju je zatražila nakon pokretanja ove parnice od dr. CMT, doktorice opće medicine, koja je kao nadležni liječnik korisnika doma „Nela“ uključujući i pok. PM, u potvrdi napisala da PM boluje, između ostalog, od bolesti F07 Disordines personae et disordines morum propter morbum, damnum et dysfunctionem, da je PM promijenjen po tipu psihoorganskog sindroma, u posljednje vrijeme postao agresivan prema ostalim štićenicima, zbog čega je napisana uputnica za psihijatra. U iskazu svjedokinja dr. CMT navela je da je promjenu po tipu psihoorganskog sindroma utvrdila neposredno pregledom pok. PM, ne sjeća se prilikom kojeg pregleda, i to zbog toga što se ponekad nije mogao orijentirati vremenski i prostorno, zbog čega je dana uputnica za psihijatra radi dijagnoze i terapije, jer je uobičajeno da se nemirnim štićenicima daje terapija propisana po psihijatru. Svjedokinja se nije mogla izjasniti na pitanje je li pok. PM zbog utvrđene promjene psihoorganskog sindroma mogao upravljati svojom voljom niti o kojoj fazi promjene psihoorganskog sindroma se radi, a da je navode da je pok. PM postao agresivan prema ostalim štićenicima utvrdila prema navodima njegovateljica. U sudskom spisu nema nalaza i mišljenja doktora specijaliste psihijatrije koji je postavio dijagnozu oznake F07 kod pok. PM, pa nije jasno kako je uopće dr. CMT u potvrdi navela da PM boluje od bolesti označene tom klasifikacijskom oznakom. Štoviše, iz njenog iskaza proizlazi da dijagnoza nije postavljena, već je napisana uputnica za psihijatra radi dijagnoze i terapije, dok utvrđenu promjenu psihoorganskog sindroma, svjedokinja nije bila u stanju obrazložiti, navesti konkretne simptome niti utvrđenu fazu. Čak i da su kod pok. PM utvrđene promjene psihoorganskog sindroma, u čiju istinitost svjedokinja svojim iskazom sud nije uvjerila, radi se o velikom krugu mogućih dijagnoza koje same po sebi ne govore ništa o poslovnoj sposobnosti.
14.2. Svjedokinja RM, kći tužiteljice, unuka pok. PM, u odnosu na zdravstveno stanje PM iskazivala je da se od prometne nezgode 2016. djed znao pogubiti primjerice da prilikom vožnje ne bi znao u kojem je kvartu (kada bi ga vozila na Kopilicu mislio je da je Dujmovača), nije se mogla izjasniti je li djed za vrijeme boravka u domu, s obzirom da je od nje tražio da mu u dom donosi poštu iz kuće djelovao razumno ili izgubljeno. Navela je da joj djed u telefonskim razgovorima nije govorio o zdravstvenom stanju niti o zadovoljstvu odnosno nezadovoljstvu u domu. U posjetu djedu u [adresa] 22. listopada 2020. je bio distanciran i hladan, što joj je bilo čudno jer bi se njoj uvijek razveselio i zagrlio ju te je ona pomislila da je ne prepoznaje.
14.3. Svjedok ČM, sin tužiteljice i unuk pok. PM, u odnosu na zdravstveno stanje pok. PM iskazivao je u vremenu mjesec dana prije odlaska iz doma, kada ga je posljednji put posjetio u domu, te je naveo da djedu nije bilo jasno što je korona i zašto mu nije mogao dolaziti u posjet. U posjetu djedu u [adresa] 22. listopada 2020. iskazao je jednako kao i sestra RM, da je djed bio hladan prema njemu i sestri, što mu je bilo čudno jer je prema njima uvijek bio topao, kao djed i u tom trenutku nije znao s kim priča. Naveo je da je djed bio agresivan u domu, da su mu to rekle njegovateljice, da se često svađao sa korisnicima, a da mu je smetao smrad pelena.
14.4. Svjedokinja dr. FM, koja je bila nadležni liječnik pok. PM od dolaska u [adresa] do smrti, koja mu je dolazila u kućne posjete po pozivu EM, u iskazu je navela da u medicinskoj dokumentaciji nije našla nikakve nalaze, mišljenja ili lijekove koji bi upućivali na psihičke tegobe pok. PM. Na njegovo psihičko stanje nije se obazirala, u kućnom posjetu mu je pregledala noge koje su oticale, ranu na stopalu i promijenila terapiju lijekovima za izbacivanje vode iz tijela. Svjedokinja nije potvrdila navode tužiteljice da ju je u odnosu na zdravstveno stanje PM kontaktirala.
14.5. Svjedokinja dr. OM, koja je prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavila pregledala i sastavila Pisani nalaz i mišljenje od 7. listopada 2020., pa kasnije i od 11. prosinca 2020. na zahtjev tuženika EM, u svom iskazu navela je da je praksa u Rijeci da se osobe prije sklapanja ugovora pregledaju po psihijatru, po prijedlogu odvjetnika, pa je u obavljanju svog posla redovito obavljala ovakve preglede i sastavljala mišljenja. Pisanim nalazom i mišljenjem od 7. listopada 2020., pa kasnije i od 11. prosinca 2020. svjedokinja dr. OM utvrdila je da je na temelju provedenog razgovora i psihijatrijskog pregleda pok. PM sposoban slobodno izraziti svoju volju i upravljati svojim postupcima te shvatiti značenje svojih postupaka i njihovih posljedica. Svjedokinja se nije mogla izjasniti je li joj pok. PM u prvom razgovoru, odnosno pregledu rekao koje radnje želi poduzeti te da sve piše u nalazu i mišljenju, te da nikakvu medicinsku dokumentaciju PM prethodno nije pregledavala, a da jest, to bi pisalo u nalazu i mišljenju. Svjedokinja je posebno pojasnila utvrđene smetnje pažnje i koncentracije kod pok. PM te smetnje kratkotrajnog pamćenja u dijelu Ad 2. odlomku 3. Nalaza i mišljenja, koje smetnje se utvrđuju tzv. „Minimental test“ radi procjene kognitivnih sposobnosti, a utvrđene vrijednosti za pok. PM su na oba pregleda upućivala na normalne kognitivne sposobnosti. Tužiteljica postavljanjem pitanja svjedokinji nije dovela u pitanje pravilnost njenog zaključka iz navedenih pisanih nalaza i mišljenja.
14.6. Svjedokinja BM u svom iskazu je navela da je njegovala pok. Jozu Jukića 24 sata dnevno 4-6 mjeseci, odnosno do smrti, a u kuću tuženika je došla tjedan dana prije nego je PM doveden iz doma. Navela je da je s PM puno razgovarala, o svakodnevnim stvarima, ne o obiteljskim prilikama. Iskazala je da je pok. PM u razgovorima bio razuman, pričao joj o životu, kako je radio na željeznici, o nezadovoljstvu u domu, nikada se u razgovorima nije pogubio.
14.7. Tužiteljica predloženim i izvedenim dokazima nije dovela u pitanje poslovnu sposobnost pok. PM u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020., kako je to u odnosu na liječničku potvrdu dr. CMT obrazloženo u točki 14.1. obrazloženja, dok svjedoci RM i ČM u iskazu ne navode konkretne činjenice, već općenita stanja (pogubljenost, raspoloženje) te osobne stavove o psihičkom stanju pok. PM, koje sudu nisu ukazale na njegovu poslovnu nesposobnost. U spisu nema isprava ni medicinske dokumentacije koje bi upućivale na bilo kakva stanja ili dijagnoze koje bi mogle utjecati na sposobnost za rasuđivanje pok. PM, s kojom medicinskom dokumentacijom se nije susrela ni svjedokinja dr. FM.
14.8. Postupak lišenja poslovne sposobnosti pok. PM, kojeg je pred ovim sudom pokrenula tužiteljica, obustavljen je zbog smrti PM.
14.9. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. potvrđen (solemniziran) je od strane javnog bilježnika, što podrazumijeva da je javni bilježnik prije potvrde privatne isprave ispitao, između ostalog, da li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasnio strankama smisao i posljedice posla te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, kako nalaže odredba članka 59. st. 2. u svezi s odredbama članka 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22.).
14.10. Iz svega navedenog, sud utvrđuje da je pok. PM u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. u potpunosti bio poslovno sposoban, pa da je u odnosu na poslovnu sposobnost stranaka ugovor pravovaljan.
15.1. U nastavku teksta obrazloženja sud će iznijeti razloge neosnovanosti daljnjih razloga ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. koje navodi tužiteljica, a to je protivnost ugovora moralu društva te nedopuštenu pobudu stranaka.
15.2. Prije svega, tužiteljica nije dokazala da je tuženik pok. oca PM prisilno odveo iz doma za starije i nemoćne, niti je to bilo objektivno moguće bez dogovora sa djelatnicima doma, jer bi tada djelatnici doma podnijeli (bili dužni podnijeti) kaznenu prijavu protiv tuženika. Tužiteljica, s druge strane, tijekom postupka nije dokazala da je po njenoj kaznenoj prijavi protiv tuženika radi kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode, prisile i sklapanja lihvarskog ugovora pokrenut kazneni postupak. Pri tom nije od značenja je li tužiteljica za odlazak oca iz doma dala suglasnost niti je njena suglasnost bila potrebna, jer tužiteljica nije bila skrbnica pok. PM. Sud je na temelju iskaza stranaka utvrdio da parnične stranke nisu postigle dogovor oko daljnje njege i brige za pok. PM koji je nesporno htio otići iz doma za starije i nemoćne, pa je tuženik samoinicijativno odlučio preuzeti brigu o ocu, i to smještajem u vlastitu kuću uz angažiranje osobe koja će se o ocu brinuti 24 sata. Tužiteljica ničim nije dokazala navode da je za oca pronašla stan u [adresa] te da je odlučila nastaviti voditi brigu o ocu. Tužiteljičini navodi iz tužbe da je u [adresa] 22. listopada 2020. došla vratiti oca u Split i nastaviti voditi brigu o njemu kontradiktorni su njenom iskazu u kojem je navela da je ocu rekla da je došla popričati s njim i s bratom, da se dogovore i da vide kako stvari stoje. Kada se to poveže s činjenicom da je tužiteljica, koja tvrdi da je bila šokirana i iznenađena odvođenjem oca iz doma, nije odmah nazvala tuženika i otišla u posjet ocu kod tuženika provjeriti njegovo zdravstveno stanje i ponuditi mu skrb i brigu u Splitu, već je to učinila 20 dana nakon, i to dan nakon što prima poruku od tuženika da je oporuka opozvana, tada je sudu jasno da u posjet ocu odlazi radi opoziva oporuke i eventualnog dogovora oko imovine, odnosno kuće u [adresa].
15.3. Ugovor o doživotnom uzdržavanju 13. listopada 2020., sklopljen između oca i sina, sud ne drži protivnim moralu društva, jer je tuženik prije, a ne poslije sklapanja ugovora, odlučio odvesti oca PM iz doma za starije i nemoćne, jer u domu nije bio zadovoljan i smjestiti ga u vlastitu kuću, a što je podrazumijevalo pronaći i osigurati adekvatnu skrb i njegu u kući, ali i promijeniti i prilagoditi život staroj, nemoćnoj i bolesnoj osobi. Drugim riječima, tuženik nije od oca prije nego što mu omogući smještaj i uzdržavanje tražio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, što bi sigurno napravio da se osigura ukoliko mu je bio cilj stjecanje nerazmjerne imovinske koristi, a ne uzdržavanje oca. Pok. PM jest bio ovisan o tuđoj pomoći, jer je bio star, bolestan i teško pokretan, ali sud ne prihvaća konstrukciju i stav tužiteljice da je tuženik oca PM učinio ovisnim njemu, iskoristio njegovo zdravstveno stanje da bi se domogao imovinske koristi, odnosno kuće u [adresa], a da uzdržavanje nije bilo realno ni potrebno s obzirom na maksimalnu skrb koju je imao u domu, jer je otac slobodnom voljom i željom napustio dom za starije i nemoćne upravo jer skrb i uvjeti smještaja i njege nisu bili za njega adekvatni, tuženik je ocu osigurao smještaj i 24-satnu skrb u osobi ĆM, a pok. PM odlučio je promijeniti svoju posljednju volju, što je učinio 13. listopada 2020. Izjavom ovjerenom pred javnim bilježnikom i Opozivom oporuke pred dva svjedoka, te sa svojom imovinom raspolagati za života u korist sina EM sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica nije dokazala da je pok. PM bio prisiljen od strane tuženika na sačinjavanje navedenih isprava, jer bi se bilo kakva prisila od strane tuženika prema ocu PM manifestirala u kasnijem periodu do njegove smrti. S druge strane, pok. PM liječio se kući, u postupku nije utvrđeno da je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da je tuženik znao i mogao očekivati blisku smrt pok. PM, što nije ukazala ni saslušana svjedokinja dr. FM kao izabrani liječnik do njegove smrti, pa da je iz tog razloga, odnosno nedostatka elementa aleatornosti ugovor kao nemoralan ništetan. Da njegova smrt nije bila izgledna ukazuje i činjenica da je nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio voljan i sposoban iz [adresa] automobilom doći do [adresa] i nazad u istom danu.
15.4. Tužbeni navodi o nedopuštenoj pobudi stranaka prilikom ugovaranja doživotnog uzdržavanja su također neosnovani. Tužiteljica navodi da se jedini motiv zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju isključenje tužiteljice iz nasljeđivanja PM. Ugovor o doživotnom uzdržavanju ugovor je inter vivos, što znači da imovina koja je obuhvaćena tim ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu, jer ne predstavlja imovinu primatelja uzdržavanja u času njegove smrti, već u tom trenutku prelazi na davatelja uzdržavanja. Dakle, svaki ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na imovinu primatelja uzdržavanja koja se prenosi u trenutku smrti na davatelja uzdržavanja isključuje sve nasljednike iz nasljeđivanja. Nedopuštena pobuda kod ugovora o doživotnom uzdržavanju postoji kada je uzdržavanje fiktivno ili nepotrebno, ali se ugovor sklapa kao forma za uređenje imovinsko-pravnih odnosa, kako je to utvrđeno odlukama VSRH Rev x-121/11 i Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici pod posl. br. Gž-1329/2017-4 od 14. studenog 2017., na koje se tužiteljica pogrešno poziva jer se radi o drugačijem činjeničnom stanju, prije svega što je u tim parnicama utvrđeno da uzdržavanje primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora nije bilo potrebno, a tuženi davatelji uzdržavanja u tim parnicama su u iskazima naveli da se radilo o budućem osiguranju, odnosno o uređenju imovinskopravnih odnosa. U konkretnom slučaju, uzdržavanje pok. PM je bilo neupitno potrebno, a tuženik je dokazao da je izvršavao sve obveze uzdržavanja preuzete ugovorom, od brige i higijene, liječenja, održavanja kontakata i na koncu ukopa primatelja uzdržavanja, pa se po stavu suda ne radi o nedopuštenoj pobudi.
15.5. Briga tužiteljice o pok. PM prije odlaska u dom za starije i nemoćne moralna je, a ne pravna kategorija koju bi mogao ispitivati i cijeniti ovaj sud prilikom donošenja odluke o valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom s drugom osobom, jer tužiteljica s DM nije imala sklopljen nikakav ugovor, a uzdržavanje kao ugovorna obveza djeluje od trenutka sklapanja ugovora, pa je pravno irelevantno tko je skrbio o ocu prije sklapanja ugovora. S druge strane, oporuka kojom je pok. PM kuću u [adresa] ostavio tužiteljici, jednostrana je izjava volje koju oporučitelj do smrti može mijenjati ili opozvati. Budući da je i opoziv oporuke jednostrana izjava volje koju je pok. PM dao istog dana kada je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, pravno je irelevantno i to je li tuženik kao davatelj uzdržavanja znao da je s predmetom ugovora ranije primatelj uzdržavanja (ranije) oporučno raspolagao i da će isključiti oporučnog nasljednika iz nasljeđivanja.
15.6. Saslušani svjedoci RM i ČM potvrdili navode o ranijem uzdržavanju roditelja od strane tužiteljice te iskazivali o događajima koji su uslijedili nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, posjet pok. PM u [adresa] **.**.2020. te posjet pok. PM kući na [adresa], međutim, nisu iskazivali o bilo kakvim prisilnim ili nedoličnim (nemoralnim) postupanjem tuženika prema pok. PM, a prema njihovim iskazima djeda PM nisu niti kontaktirali niti vidjeli osim taj jedan put u [adresa] i jedan put u [adresa].
15.7. Svjedokinja NM iskazivala je o brizi pok. PM i njezinim zadacima, a kako ni sama sebe nije predstavljala kao zdravstvenu njegovateljicu, već osobu koja se javila na oglas da nadopuni svoju mirovinu, bespredmetni su prigovori tužiteljice da ona nije mogla brinuti za pok. PM jer nije čitala njegovu medicinsku dokumentaciju i pružala medicinsku skrb, jer to nije bio njezin zadatak.
15.8. Zaključno, iz svih izvedenih dokaza te saslušanih svjedoka ne proizlazi da je pok. PM prisilno, bez svoje volje odveden iz doma za starije i nemoćne iz Kaštela u tuženikovu kuću u [adresa], da je od strane tuženika stavljen u položaj ovisnosti, pa da je zbog toga izmijenio posljednju volju i kuću u [adresa] za uzdržavanje dao tuženiku, da je ugovor potpisan samo da bi se tužiteljicu isključilo iz nasljeđivanja, jer je uzdržavanje bilo potrebno i u cijelosti se provodilo do smrti pok. PM, zbog čega sud nije našao da je predmetni ugovor ništetan, a radi čega je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a posljedično i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je odlučeno kao u točki I izreke presude.
16. Čitanjem Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) kojeg je pok. PM sklopio s tuženikom 14. siječnja 2021., a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, sud je utvrdio da su stranke tim ugovorom potvrdile sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. i ispunjavanje obveza po istom (čl. 1.). Člankom 2. Aneksa stranke su izmijenile učinak Ugovora o doživotnom uzdržavanju u dijelu prelaska imovine primatelja uzdržavanja u vlasništvo davatelja uzdržavanja i to na način da se sklopeljni ugovor o doživotnom uzdržavanju ima smatrati ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Aneksom je izmijenjen članak I i III Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na način da je određeno da primatelj uzdržavanja PM prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja EM nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška], č. br. 869/2 k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a davatelj uzdržavanja se obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja do smrti (izmijenjeni čl. I Ugovora o doživotnom uzdržavanju), dok je izmijenjenim čl. III Ugovora o doživotnom uzdržavanja primatelj uzdržavanja ovlastio davatelja uzdržavanja na uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige (clausulae intabulandi).
17.1. U spisu ne postoji medicinska dokumentacija ili bilo kakav dokaz da je u trenutku ili neposredno prije sklapanja Aneksa došlo do pogoršanja općeg zdravstvenog stanja pok. PM, da bi tuženik znao da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, koja jest uslijedila 15 dana nakon. Zbog toga, a i zbog činjenice da je Aneks ugovora potvrđen od strane javnog bilježnika, koji ugovor ne bi potvrdio umirućoj stranci, ne utvrđuje da je u trenutku sklapanja ugovora tuženik znao niti je bilo izgledno da će davatelj uzdržavanja umrijeti za 2 tjedna, da bi zbog toga Aneks bio nemoralan i ništetan, kao i da kod tog ugovora ne postoji element aleatornosti.
17.2. U odnosu na tvrdnje da se radi o prividnom (fiktivnom) pravnom poslu, sud je stajališta da su stranke Aneksom slobodnom voljom izmijenile bitan sastojak Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to trenutak stjecanja nekretnine primatelja uzdržavanja davatelju uzdržavanja, u zakonom opisanoj formi solemnizacijom privatne isprave, dakle ne radi se i prividnom pravnom poslu, već o sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. i Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) od 14. siječnja 2021., koji nisu u koliziji, već se uzdržavanje nastavlja, a trenutak prijenosa vlasništva nekretnine mijenja, ne čini niti jedan od tih ugovora ništetnim.
17.3. Na ostale razloge ništetnosti Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), nemoralnost i nedopuštenost pobude, koji se temelje na istim činjenicama i tvrdnjama, vrijede isti razlozi neosnovanosti kao i za Ugovor o doživotnom uzdržavanju, navedeni pod toč. 15. obrazloženja presude, zbog čega nije utvrđen niti jedan razlog ništetnosti Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), pa je i taj tužbeni zahtjev sa zahtjevom za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odbijen kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.
18.1. Prema odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, pa je sud dužan odlučiti i o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima koji su istaknuti uz tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju.
18.2. U odnosu na prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) od 14. siječnja 2021., tužiteljica razlog poništaja tog ugovora tužiteljica navodi da je kod pok. PM postojao opravdani strah izazvan činjenicom da ga je tuženik tri mjeseca prije smrti odveo iz Doma, iz sredine u kojoj živi, te mu je onemogućena komunikacija sa tužiteljicom, a kada ga je tuženik, obzirom da je pokojni PM bio nepokretan i nije mogao vršiti nuždu bez pomoći drugih, doveo u stanje ovisnosti onda je kod pokojnog razvijen dodatni strah da mu tuženik neće pomoći u uvjetima kada mu je kao starom i bolesnom čovjeku ta pomoć bila potrebna ukoliko s tuženikom ne zaključi sporni ugovor, a tuženik je uvjetovao tu pomoć (prijetnja) prenošenjem vlasništva na spornoj nekretnini, kod čega se evidentno radi o nedopuštenoj prijetnji koja je izazvala opravdani strah kod druge strane (pokojnog PM), zbog čega je isti bio prisiljen zaključiti ugovor.
18.3. Odredbom članka 279. stavak 1. ZOO-a propisano je ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Prema članku 2. istog članka ZOO-a, strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.
18.4. Osim što je u postupku već utvrđeno i obrazloženo da prema pok. PM od strane tuženika EM nije primijenjena nikakva prisila, kako u odnosu na željeni odlazak iz doma, način brige i njege, pa tako i u odnosu na sklapanje ugovora, u konkretnom slučaju nema govora o nedopuštenoj prijetnji i izazivanju opravdanog straha u smislu ugrožavanja života pok. PM. Da je tomu tako, tuženik EM bi bio kazneno gonjen, jer se radi o teškim optužbama za kaznena djela, a prema stanju spisa proizlazi da nadležno državno odvjetništvo i sud nisu postupali po kaznenoj prijavi podnesenoj od strane tužiteljice protiv tuženika EM.
18.5. Budući da sud nije našao da je prilikom sklapanja Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju na strani pok. PM bilo mana volje i to prijetnje od strane tuženika EM, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništaj Aneksa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odbijen je kao neosnovan te je odlučeno je kao u točki III izreke presude.
19. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2020. i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju (Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) nisu prividni (fiktivni) ugovori, već pravovaljani dvostranoobvezujući ugovori, koji su izvršeni, pa ne mogu predstavljati besplatni pravni posao darovanja, zbog čega je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za vraćanjem čest. zem. [katastarska čestica], ZU 824, KO [katastarska općina] kao dara u ostavinsku masu pok. PM u potpunosti neosnovan i odbijen u točki IV izreke presude.
20. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. , članku 155. i članku 164. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužiteljica mu je dužna nadoknaditi trošak postupka.
20.2. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora utvrđena na pripremnom ročištu na temelju odredbe članka 40. st. 3. ZPP-a u visini od 50.000,00 eura, jer je vrijednost predmeta spora u tužbi bio suviše nisko označen te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT).
20.3. Tuženiku je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost spora, valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu kako slijedi:
- sastav odgovora na tužbu P – 3970/20 od 30.7.2021. po Tbr.8.t.1 OT-a 500 bodova
- sastav odgovora na tužbu P – 917/21 od 3.6.2022. po Tbr.8.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu P-917/21 od 20.3.2024. po Tbr.9.t.2 OT-a 250 bodova
- zastupanje na ročištu P-4682/23 od 20.3.2024. po Tbr.9.t.2 OT-a 250 bodova
- zastupanje na ročištu od 14.1.2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 12. 5. 2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 10. 7. 2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- zastupanje na ročištu od 2. 9. 2025. po Tbr.9.t.1 OT-a 500 bodova
- sastav obrazloženog podneska od 6.3.2025. po Tbr. 8.t.1. OT-a 500 bodova
- sastav obrazloženog podneska od 10.07.2025. po Tbr. 8.t.1. OT-a 500 bodova, ukupno 4500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2 eura iznosi 9000,00 eura, a s PDV-om od 25% (2250,00 eura) 11.250,00 eura. Tom iznosu se pridodaje odmjereni trošak od 99,40 eura za svjedokinju dr. OM i 220,50 eura za svjedokinju dr. FM, što iznosi ukupno 11.569,90 eura.
20.4.Tuženiku nije priznat trošak za zastupanje na ročištima održanim 20. ožujka 2024. po Tbr. 9.t.1. OT, jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, već je doneseno rješenje o spajanju postupaka niti trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2025. jer to ročište nije održano zbog bolovanja suca. Nije priznat ni trošak uvida i kopiranje spisa P-3970/20 i P-917/21 Tbr.36. OT-a jer sudu priložen dokaz o plaćenim troškovima kopiranja spisa niti je ta radnja punomoćnika tuženika vidljiva u E-spisu.
20.5. Slijedom navedenog, o parničnom trošku odlučeno je pod točkom V izreke ove presude.
U Splitu, 10. listopada 2025.
SUTKINJA:
Ana Kuzmanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis
