Posl. broj: Pr-10/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1, Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Đ 28, zastupan po punom. Mladenu Šegoti, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB:69693144506, iz Zagreba, Kneza Branimira 2, zastupan po punom. Sanji Kamenar Milutin, odvj. iz Rijeke, radi isplate razlike plaće, na raspravi dana 8. srpnja 2025.g. u prisutnosti. punom. stranaka, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 10. listopada 2025.g. javno objavivši

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće u

ukupnom bruto iznosu od 25.048,75 eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 488,82 eura od 16.11.2015. g., pa do isplate,

- na iznos od 633,04 eura od 15.12.2015. g., pa do isplate,

- na iznos od 613,88 eura od 18.01.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 383,21 eura od 15.02.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 390,30 eura od 15.03.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 535,92 eura od 15.04.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 613,59 eura od 16.05.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 735,17 eura od 15.06.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 759,87 eura od 15.07.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 422,11 eura od 16.08.2016. g., pa do isplate.

- na iznos od 580,20 eura od 15.09.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 516,58 eura od 14.10.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 560,51 eura od 15.11.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 516,05 eura od 15.12.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 952,91 eura od 18.01.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 714,56 eura od 14.02.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 843,48 eura od 15.03.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 951,12 eura od 14.04.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 667,25 eura od 15.05.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 1.230,78 eura od 14.06.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 783,80 eura od 14.07.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 664,96 eura od 16.08.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 743,53 eura od 15.09.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 423,49 eura od 16.10.2017. g., pa do isplate.

- na iznos od 808,50 eura od 15.11.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 494,52 eura od 15.12.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 486,14 eura od 16.01.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 634,40 eura od 15.02.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 525,17 eura od 15.03.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 519,56 eura od 16.04.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 773,35 eura od 15.05.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 1.279,78 eura od 15.06.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 736,36 eura od 16.07.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 673,43 eura od 16.08.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 848,35 eura od 14.09.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 700,11 eura od 15.10.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 132,84 eura od 15.11.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 275,46 eura od 16.03.2020. g., pa do isplate.

- na iznos od 215,48 eura od 15.04.2020. g., pa do isplate,

- na iznos od 129,28 eura od 15.05.2020. g., pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eura od 15.06.2020. g., pa do isplate,

- na iznos od 17,95 eura od 15.07.2020. g., pa do isplate, s tim

da se zatezna kamata obračunava sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.289,53 eur, sa zateznom kamatom sukladno članku 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi tužitelj tvrdi da je kod tuženika bio u stalnom radnom odnosu i to temeljem ugovora na neodređeno vrijeme od 26. veljače 2009. g. Dana 16. studenog 2009.g. tužitelj je doživio tešku povredu na radu te već niz godina ima umanjenu plaću. MIORH je donio rješenje kojim se tužitelju zbog ozljede na radu utvrđuje 100% djelomičan gubitak radne sposobnosti pa mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. srpnja 2016.g. Tužitelj traži da mu tuženik počevši od 1. listopada 2015.g. pa nadalje isplati sve razlike između njegovih mjesečnih primanja, bilo po osnovi plaće ili bolovanja i plaće komparanata koji obavljaju poslove koje je obavljao tužitelj, a to su poslovi šumskog radnika traktoriste i to u bruto iznosu sa pripadajućim zakonskim kamatama. Tužitelj bez vještaka financijske struke ne može izračunati kolika je to razlika po mjesecima i godinama između njegovih primanja kod tuženika i primanja komparanata, pa predlaže da se obavi financijsko vještačenje te utvrdi koliko je prosječno manje primao plaće za protekli period dok je radio kod tuženika, raspoređen na drugim poslovima. U tijeku postupka tužitelj je izvršio specifikaciju tužbe i tužbenog zahtjeva svojim podneskom od 25. lipnja 2025. g. (str. 633), a nakon obavljenog financijskog vještačenja. Traži trošak parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi istoj u cijelosti. Ne spori da je tužitelj 16. studenog 2009.g. doživio ozljedu na radu i da mu je rješenjem HZMO od 22. studenog 2018.g. utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu i to 100% počevši od 13. srpnja 2016.g. Iz tog razloga tuženik je tužitelja rasporedio na poslove u skladu sa preostalom radnom sposobnošću, a u okviru radnog mjesta za koje ima sklopljen ugovor o radu. Dakle, tužitelj je redovno primao svoju plaću bez obzira na posao koji je radio, pa isti nema pravo na isplatu razlike u neisplaćenoj plaći. Osim toga tužitelj je 2015., 2016. i 2017.g. pa sve do prosinca 2018.g. bio na bolovanju, dakle privremeno nesposoban za rad, pa mu se isplaćivala naknada od strane HZZO. Za to vrijeme tuženiku ne pripada pravo na razliku plaće radnog mjesta šumskog radnika na privlačenju (radno mjesto tužitelja) iz razloga što je u navedenom razdoblju bolovanja dio isplate pao na teret HZZO. Tužitelju je određen iznos rješenjem HZMO na ime invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 1.662,51 kn mjesečno, pa tužitelj uz invalidsku mirovinu koju prima pored plaće ostvaruje podjednaka ili veća mjesečna primanja u odnosu na razdoblje prije utvrđenja djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Tuženik se protivi da se plaća tužitelja usporedi sa plaćama komparanata, pa predlaže da se obračun izvrši u odnosu na plaće koje je tužitelj ostvarivao dok je radio kao šumski radnik na privlačenju. Zbog svega izloženog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te traži trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 26. veljače 2009.g. (str. 3), uvid u rješenje HZMO od 22. studenog 2018.g. KLASA:UP/1141-

02/18-01/03018182584, UR.BR:341-06-05/3-18-4243 (str. 4), uvid u rješenje HZMO od 9. siječnja 2019.g. , KLASA:UP/1141-02/18-01/03018182584, UR.BR.:341-06- 05/3-.18-5379 (str. 5), izvršio uvid u Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih zadataka Hrvatskih šuma društva s ograničenom odgovornošću (str. 13-438), izvršio uvid u obračun plaća za tužitelja (str. 443), izvršio uvid u Sporazum o prestanku ugovora o radu od 31. kolovoza 2021. g. (str. 447), uvid u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika (str. 448), uvid u Mišljenje o radnoj sposobnosti tužitelja (str. 449), izvršio uvid u dopis HZMO (str. 460), uvid u plaće komparanata koji rade kod tuženika i to CF (str. 463), AF (str. 487) i EF (str. 507), obavio knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku knjigovodstveno- financijske struke Dijani Tomljanović Butković , izvršio uvid u Nalaz tog vještaka od svibnja 2023.g. (str. 539-553) ,izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja imenovanog vještaka iz prosinca 2024.g. (str. 574) te saslušao tužitelja kao stranku.

4. Na temelju ovako sprovedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu, obavljenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještaku Dijani Tomljanović Butković, uvida u plaće komparanata te iskaza samog tužitelja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, pa je istom valjalo udovoljiti.

5. Nema spora da je tužitelj bio radnik kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a radio je na poslovima šumskog radnika na privlačenju.

6. Nema spora da je tužitelju zbog ozljede na radu 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti te mu se priznaje, počevši od 13. srpnja 2016.g., pravo na invalidsku mirovinu.

7. Nema spora da je rješenjem HZMO tužitelju zbog ozljede na radu određena invalidska mirovina počevši od 13. srpnja 2016.g. u iznosu od 1.662,51 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu.

8. Nema spora da tužitelj u međuvremenu od ustajanja sa ovom tužbom, više nije u radnom odnosu kod tuženika te da mu je taj radni odnos prestao 31. kolovoza 2021.g. , a temeljem Sporazuma o prestanku ugovora o radu (str. 447).

9. Nema spora da je sud u ovom predmetu odredio knjigovodstveno- financijsko vještačenje, a temeljem plaća komparanata koji rade kod tuženika i to djelatnika tuženika CF, AF i EF, te sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se kod vještačenja obračun izvrši u odnosu na plaće koje je tužitelj ostvarivao dok je radio kao šumski radnik na privlačenju. Ovo iz razloga što je sud utvrdio kriterij da se obračun ima obaviti obzirom na primanja komparanata, dakle radnika koji su radili isti posao kao tužitelj, i koji posao bi tužitelj sasvim sigurno radio kod tuženika da nije došlo do ozljeda na radu i djelomičnog gubitka radne sposobnosti uz nespornu napomenu da je tužitelj za cijelo vrijeme gubitka radne sposobnosti radio kod tuženika na drugim poslovima.

10. Nesporno je iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a temeljem nalaza vještaka Dijane Tomljanović Butković sud utvrdio bruto isplatu plaće koja je tužitelju imala biti isplaćena, pri čemu je iz nalaza razvidno da je vještak izvršio prijeboj manje i više primljenih plaća tužitelju, a kako je to prikazano u tablici 9 Nalaza vještaka (str. 539). Iz dopunskog nalaza vještaka, gdje je vještak odgovorio na upite punom. stranaka utvrđeno je da je u razdoblju od 1. listopada 2015.g. do 31. kolovoza 2021.g. tužitelj u odnosu na prosječno isplaćena primanja trojice komparanata ostvario veća bruto primanja u iznosu od 3.024,30 eur. Isto tako u tom razdoblju tužitelj je u odnosu na prosječno isplaćena primanja trojice komparanata (bez terenskog dodatka) ostvario manja bruto primanja u iznosu od 25.048,75 eur.

11. Nesporno je iz iskaza tužitelja sud utvrdio da se zaposlio kod tuženika 2006.g. , ugovor na neodređeno vrijeme dobio je 26. veljače 2009.g. Radio je na radnom mjestu traktoriste. Dana 16. studenog 2009.g. doživio je tešku tjelesnu ozljedu na radu, zbog čega je bio na bolovanju tri mjeseca. Tuženik mu je prilikom povratka na rad dao drugo radno mjesto, pa je radio po potrebi, a bio je plaćen za ta radna mjesta, a ne više za svoje radno mjesto traktoriste. Uglavnom, radilo se o primanjima koja su bila znatno manja. Dana 22. studenog 2018.g. od HZMO mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu i to zbog ozljede na radu od 100%, a temeljem tog rješenja mu je priznato to pravo . Dana 9. siječnja 2019.g. mu je od strane HZMO utvrđen mjesečni iznos po osnovi invalidske mirovine od 1.662,51 kn mjesečno. No, taj iznos nikada nije primio, a sve iz razloga što njegova firma nije htjela stornirati ugovor o radu koji je on imao na radnom mjestu traktoriste. Konačno, a budući nije postignut sporazum, između njega i tuženika je došlo do sporazumnog raskida radnog odnosa dana 31. kolovoza 2021.g. i od tog dana on je u mirovini i prima mirovinu u mjesečnom iznosu oko. 1.600,00 kn. Ističe da potražuje razliku na ime primanja koja je ostvario kod tuženika radeći druge poslove, a ne poslove traktoriste. Nadodaje da je nakon povrede kod tuženika radio razne poslove kao što su poslovi čišćenja, grabljanja i slično, a unutar kruga zgrade tuženika u [adresa], kao i to da nije točno da mu je tuženik ponudio bilo kakav novi ugovor za neko novo radno mjesto, a kojega bi on odbio. Dakle, cijelo vrijeme je bio raspoređen na radnom mjestu traktoriste, ali je primao plaću za te poslove, koja je manja od plaće traktoriste.

12. Po provedenom dokaznom postupku sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja. Isto tako sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno

– financijske struke Dijane Tomljanović Butković budući je taj Nalaz dat stručno i objektivno te što se nema razloga posumnjati u njegovu nepristranost.

13. Kako je već istaknuto, sud nije prihvatio navod tuženika da se financijsko vještačenje obavi na način da se obračun izvrši u odnosu na plaće koje je tužitelj ostvarivao dok je radio kao šumski radnik na privlačenju, a iz razloga koji su već istaknuti. Također sud nije prihvatio navod tuženika da bi tužitelj za vrijeme dok je bio na bolovanju od strane HZMO ostvarivao primanja i to u iznosu od 1.662,51 kn, a zbog čega tužitelj u tom slučaju ne bi gubio na razlici plaće. Ovo stoga što je iz potvrde HZMO (str. 460) razvidno da je potvrđena tvrdnja tužitelja kako HZMO nije isplaćivao navedeni iznos tužitelju zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a sve iz razloga što isti kod tuženika nije bio raspoređen na druge poslove. Stoga tuženik neopravdano i neosnovano upire da bi bio oslobođen od plaćanja razlike u plaći tužitelja obzirom na činjenicu da bi tužitelj dobivao naknadu od HZMO. Također nije prihvaćen navod tuženika da kod obračuna razlike plaće tužitelju ne budu uračunate plaće za period kad je bio na bolovanju, kao i dodatak na plaću i terenski rad kojeg su ostvarili komparanti. Ovo iz razloga što je sam vještak knjigovodstveno-financijske struke u svom nalazu naveo da je utvrdio primanja trojice komparanata, "bez terenskog dodatka", pa je razvidno da je taj prigovor tuženika neosnovan, jer je vještak kod utvrđivanja razlike u plaći se isključivo rukovodio primanjima trojice komparanata koja su izračunata u bruto iznosu. Da li bi tužitelj ostvario pravo na terenski dodatak, a da nije bio ozlijeđen, kao što su to ostvarili komparanti temeljem čijih primanja je utvrđena usporedba u razlici, predstavlja hipotetsko pitanje pa sud drži da bi tužitelj svakako imao pravo na ostvarivanje tih dodatnih primanja po osnovi dodatka plaći, rukovodeći se činjenicom da bi tužitelj također ostvarivao dodatna primanja da nije došlo do ozljede na radu, a kako su ta primanja kao dodatna ostvarivali radnici koji rade kod tuženika na istim radnim mjestima, na kojima je radio i tužitelj.

14. U ovom predmetu vještak knjigovodstveno-financijske struke imao je zadatak obaviti vještačenje na okolnost razlike u isplati plaće i to na radnom mjestu koje je tužitelj imao prije ozljeđivanja, a to je šumski radnik – na privlačenju, traktorista kopčaš, i to utvrditi naknadu za razliku plaće od 1. listopada 2015.g. (kao prvog dana prije nastupanja zastare potraživanja) pa do zaključenja radnog odnosa kod tuženika dana 31. kolovoza 2021.g. kada je nesporno tužitelj prestao raditi kod tuženika. Ta razlika plaće ima se utvrditi u odnosu na primanja komparanata koji rade na istim radnim mjestima na kojima je radio tužitelj. Na tu okolnost vještak knjigovodstveno financijske struke dao je egzaktan vještački nalaz te je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2015.g. pa do 31. kolovoza 2021.g. u odnosu na prosječno isplaćena primanja trojice komparanata (bez terenskog dodatka) ostvario manja bruto primanja u iznosu od 25.048,75 eur. Kako je navedeno, sud je u cijelosti prihvatio taj nalaz.

15. Tuženik tužitelju nije ponudio nikakav novi ugovor za novo radno mjesto, a nakon što je tužitelj pretrpio ozljedu na radu te mu je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, pa mu je zbog toga, počevši od 13. srpnja 2016.g. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Iz razloga što tužitelj nije dobio novo radno mjesto, isti nije ni ostvarivao pravno na invalidsku mirovinu, a kako je to već navedeno u prethodnom obrazloženju i kako je vidljivo iz potvrde HZMO (str. 460). Tužitelj je po navodu tuženika radio druge poslove i to isključivo čišćenje u krugu zgrade, zbog čega je primao manja primanja od onih koja je imao na radnom mjestu traktoriste na privlačenju. Tu razliku je vještak izračunao i tuženik je u obvezi isplatiti tu razliku plaće tužitelju. Ovo iz razloga što je vještak izvršio prijeboj manje i više primljenih plaća tužitelja, pa tužitelj ima pravo potraživati za svaki pojedinačni prosječno umanjeni iznos plaće uz zakonsku zateznu kamatu za prethodni mjesec.

16. Iz tog razloga valjalo je udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a kako je to istaknuto u izreci ove presude.

. 17. Tuženik je izgubio spor pa je u obvezi tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka. Radi se o trošku punom. tužitelja i to sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur , pristup na pet ročišta, svako po 500,00 eur, sastav tri podneska , svaki po 500,00 eur, plus PDV u iznosu od 25% u iznosu od 1.125,00 eur, trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 664,53 eur. Sveukupno 6.289,53 eur. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr. ).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 Zakona o parničnom postupku (N.N. 80/22)

U Senju, 10. listopada 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud.