Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Poslovni broj Gž -1278/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja TI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici ŠI, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, j. t. d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P- 548/2023-30 od 15. srpnja 2025., 10. listopada 2025.

r i je š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-548/2023-30 od 15. srpnja 2025. u dijelu točke IV. izreke za iznos od 187,50 eura sa zateznim kamatama, te rješava:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 18,75 eura u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.518,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude. Točkom II. izreke odbijen je tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos tražbine od 3,58 eura sa zateznim kamatama.

1.1. Rješenjem sadržanim u istom otpravku kao i prvostupanjska presuda u točki I. izreke je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 73,62 eura sa zateznim kamatama, u točki II. izreke dopuštena je preinaka tužbe od 13. siječnja 2025. u odnosu na povišene pojedinačne iznose glavnice, u točki III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.900,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u točki IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.165,90 eura sa zateznim kamatama te je u točki V. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv odluke o trošku u dijelu točke IV. izreke, za iznos od 627,20 eura, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 155. st. 2. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 - dalje Tarifa) kada tužitelju nije odmjerio nagradu za sastavljanje opomene pred tužbu, trošak pristupanja ročištu za objavu presude i troškove korištenja osobnog automobila jer je za te radnje propisana nagrada prema Tbr. 33. toč. 1., Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 46. Također, navodi da mu nije priznat ni trošak sastavljanja podneska od 27. rujna 2024. ni po jednoj odredbi Tarife, iako je tužitelj u tom podnesku obrazložio na koji bi se način i okolnosti financijsko vještačenje trebalo adekvatno provesti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka.

5. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku tužitelja donio pozivom na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife te mu je odmjerio nagradu odvjetniku za zastupanje kod sastava tužbe, podnesaka od 3. rujna 2024., 13. siječnja 2025. i 30. lipnja 2025., te zastupanja na ročištima održanim 12. rujna 2024. i 3. srpnja 2024., sve po 100 bodova, odnosno 200,00 eura, ukupno 1.200,00 eura, uvećano za PDV 25 %, sveukupno 1.500,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 52. i Tbr. 54., uvećano za uplaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu 400,00 eura. Prvostupanjski sud nadalje nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu troškova nagrade za sastav opomene pred tužbu i podneska od 27. rujna 2024., ukupno 375,00 eura, smatrajući da taj trošak u smislu čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju nisu priznati ni zatraženi putni troškovi odvjetnika (190,90 eura) budući da je prvostupanjksi sud zauzeo stav da oni padaju na teret stranke koja je angažirala odvjetnika kao punomoćnika te da je tužitelj mogao za zastupanje opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području suda koji vodi postupak, dok o trošku s osnova za zastupanje na ročištu za objavu presude nije odlučeno,

6. Tužitelj neosnovano osporava pravilnost primjene čl. 155. st. 1. ZPP-a prilikom ocjene neosnovanosti zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja opomene pred tužbu i putnih troškova punomoćnika tužitelja jer i prema ocjeni ovog suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice. Naime, protivno shvaćanju žalitelja, okolnost da je nagrada za te radnje propisana Tarifom ne opravdava naknadu tih troškova tužitelju na teret protivne strane. Dostavljanje opomene protivnoj stranci nije pretpostavka za vođenje predmetne parnice. Nadalje, po ocjeni ovog suda trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu u kojem se vodi spor. Stoga nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak putovanja odvjetnika do sjedišta suda jer je to trošak koji prelazi iznos koji bi pripadao nekom od odvjetnika iz sjedišta suda te nije riječ o potrebnom trošku.

7. S druge strane, tužitelj osnovano u žalbi prigovara da ostvaruje nagradu u primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife, za sastavljanje podneska od 27. rujna 2024., koja mu pripada prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV jer je tužitelj u tom podnesku iznio prijedlog o okolnostima odlučnim za provođenje financijskog vještačenja. Tužitelj ostvaruje i nagradu za zastupanje na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV budući da je na to ročište pristupila zamjenica punomoćnika tužitelja AI, odvjetnička vježbenica u [adresa]. Slijedom toga, tužitelju pripada daljnji parnični trošak u ukupnom iznosu od 187,50 eura te je pobijana odluka suda prvog stupnja preinačena u tom dijelu i tužitelju je dosuđen taj trošak.

8. Iz tih razloga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

9. Tužitelj je u žalbenom stadiju uspio 30 % pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada razmjerni iznos nagrade za sastavljanje žalbe uvećane za PDV u iznosu od 18,75 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

10. Presuda suda prvog stupnja i rješenje u točkama I., II. i III. izreke, preostalom odbijajućem dijelu točke IV. izreke i u točki V. izreke, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 10. listopada 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner