Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-61/2022-50

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja – Samostan Živogošće, OIB 65477790683 , Živogošće, Igrane, Porat 137, kojeg zastupa punomoćnik Željko Ćapin, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 18683136487, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika županijske državne odvjetnice Ljube Prka, 10. listopada 2025.

p r e s u d i o je

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA da u roku od petnaest dana plati tužitelju Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja – Samostan Živogošće 491.063,31 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. listopada 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja – Samostan Živogošće u dijelu kojim je tražio da mu tuženik REPUBLIKA HRVATSKA plati 6.563.516,34 EUR i zatezne kamate na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2001. do isplate, na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2002. do isplate, na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2003. do isplate te na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2004. do isplate, kao i da mu zatezne kamate dosuđene u točki I izreke ove presude plati po stopi višoj od one koja je određena u točki I izreke presude.

III Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. siječnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženik plati 20.000.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.000.000.00 kn teku od 1. siječnja 2001., na iznos od 5.000.000.00 kn teku od 1. siječnja 2002., na iznos od 5.000.000.00 kn teku od 1. siječnja 2003. i na iznos od 5.000.000.00 kn teku od 1. siječnja 2004.

2. Izjavio je da djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-96/LV od 28. lipnja 2012. utvrđeno pravo na novčanu naknadu za 4.947 m[2] zemljišta, djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12- 98/LV od 29. lipnja 2012. utvrđeno pravo na novčanu naknadu za 411 m[2] zemljišta, djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97- 01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-86/LV od 28. svibnja 2012 utvrđeno pravo na novčanu naknadu za 5.337 m[2] zemljišta i djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-70/LV od 24. siječnja 2012 pravo na novčanu naknadu za 22.152 m[2] zemljišta.

3. Izjavio je da je Zakonom o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima ("Narodne novine", broj 18/1998.) tuženik obvezan Katoličkoj crkvi vratiti imovinu koja joj je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara koji nije moguće vratiti ili isplaćivati pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena. Tužitelj da je pravna osoba Katoličke Crkve, upisana u Registar pravnih osoba katoličke crkve, sukladno protokolu o načinu upisa pravnih osoba Katoličke Crkve. Izjavio je da je mješovito povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije trebalo prirediti popis imovine koja će biti vraćena s naznakom roka povratka ili izvršiti prikladne zamjene za dio dobara koji nije moguće vratiti, a da je Republika Hrvatska pravnim osobama od 2000. kao naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti, trebala isplaćivati primjerenu novčanu naknadu u četiri godišnja obroka. Tuženik da obvezu plaćanja novčane naknade nije ispunio. Prema neslužbenim podacima da je tržišna vrijednost predmetnih nekretnina 20 milijuna kuna. Otuda i tužbeni zahtjev.

4. Izjavio je tužitelj da se 17. siječnja 2022. obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora te da je 25. siječnja 2022. tuženik odgovorio da tužiteljev zahtjev nije osnovan.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. siječnja 2022., ispisa iz Evidencije pravnih osoba Katoličke Crkve u RH na dan 15. siječnja 2022., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-96/LV od 28. lipnja 2012., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-98/LV od 29. lipnja 2012., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944- 07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-86/LV od 28. svibnja 2012., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-70/LV od 24. siječnja 2012., obvezatnog naputka za primjenu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u provedbi Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998. te dopisa-očitovanja na zahtjev za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj N-DO-5/2022 od 24. siječnja 2022. Predložio je tužitelj da sud izvede i dokaz vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke te očevidom. Predložio je da sud od Porezne uprave pribavi podatak tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i predložio odbiti tužbeni zahtjev. Osim toga, osporio je i pravo tužitelja da naknadu traži u sudskom postupku odnosno izjavio je da sud nije nadležan za odlučivanje o tužiteljevu zahtjevu. Izjavio je i to da tužitelj ima pravo na primjerenu novčanu naknadu za oduzeta građevinska zemljišta čija se visina određuje sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno naknadu prema Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor i članku 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a ne u iznosu tržišne vrijednosti nekretnine.

7. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je izjavio da je predmetni zahtjev imovinskopravni zahtjev, pa da je prigovor sudske nenadležnosti neosnovan.

8. Izjavio je da se Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, koji je donesen sukladno članku 63. stavku 6. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ne utvrđuje naknada sukladno tržišnoj vrijednosti oduzetih nekretnina, već temeljem raznih parametara koje je samostalno odredio tuženik, pa prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u iznosu od cca 5 do 7 % tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta. Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima da je određeno da se tuženik obvezuje isplaćivati pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za imovinu koja neće biti vraćena i to primjerenu novčanu naknadu čiji će iznos utvrditi crkveno državno povjerenstvo stručnjaka, na temelju procjene vrijednosti dobara, u skladu sa zakonskim odredbama, najkasnije u roku od godine dana od stupanja na snagu ugovora. Taj ugovor da je stupio na snagu 30. prosinca 1998., a crkveno državno povjerenstvo stručnjaka da nije utvrdilo iznos primjerene novčane naknade. U svakom slučaju, da naknada određena prema Pravilniku, a koja iznosi cca 5 do 7 % tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta nije primjerena novčana naknada, odnosno naknada prema tržišnoj vrijednosti oduzetih nekretnina. Uostalom, da je međunarodni ugovor Svete Stolice i Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona i odredbi Pravilnika koji je donesen pet godina poslije stupanja na snagu međunarodnog ugovora, pa da se tuženik ne može valjano pozivati na odredbe svog unutarnjeg prava. Osim toga, da je i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u skladu s člankom 17. Zakona o sustavu državne uprave donijelo obvezatni naputak u kojem je izričito navedeno da se Katoličkoj Crkvi plaća naknada prema primjerenoj cijeni, čija se visina utvrđuje prema podacima pribavljenim od nadležne porezne uprave, a prema procijenjenoj vrijednosti sličnih zemljišta na temelju kupoprodajnih ugovora. Osim toga, naknada određena Pravilnikom da ne predstavlja primjerenu novčanu naknadu u razumnoj vezi s tržišnom vrijednošću nekretnina. Pored toga izjavio je tužitelj da se iz članka 10. stavka 1. Zakona o naknadi treba zaključiti da se taj Zakon ne primjenjuje na one osobe čije je pravo na naknadu za oduzetu imovinu uređeno međunarodnim ugovorom. Uz to, da ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice nema odredbe o primjeni Zakona o naknadi. Stoga da primjerena novčana naknada iz ugovora Svete Stolice i tuženika pretpostavlja naknadu koja odgovara utvrđenoj vrijednosti oduzetih nekretnina.

9. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, sud je izveo dokaze čitanjem isprava odštetnog zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. siječnja 2022., ispisa iz Evidencije pravnih osoba Katoličke Crkve u RH na dan 15. siječnja 2022., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-96/LV od 28. lipnja 2012., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-98/LV od 29. lipnja 2012., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944- 07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-86/LV od 28. svibnja 2012., djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-70/LV od 24. siječnja 2012., obvezatnog naputka za primjenu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u provedbi Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998., dopisa-očitovanja na zahtjev za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj N-DO-5/2022 od 24. siječnja 2022. i vještačenjem.

10. Sud nije izveo dokaz uviđajem jer nije bilo potrebno neposredno opažanje suda za utvrđenje spornih činjenica.

11. Tužitelj je u tijeku postupka povećao tužbeni zahtjev i to tako što je tražio plaćanje 7.099.958,73 EUR sa zateznim kamatama, dakle objektivno je preinačio tužbu. Sud je preinaku tužbe dopustio, smatrajući da ispunjene pretpostavke iz članka 190. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP). Nakon toga, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev i u konačnici tražio da mu tuženik plati 7.054.579,65 EUR sa zateznim kamatama koje na iznose od 1.763.644,91 EUR teku od 1. siječnja 2001., 1. siječnja 2002., 1. siječnja 2003 i 1. siječnja 2004. do isplate.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 7.054.579,65 EUR sa zateznim kamatama kao naknadu za oduzeto zemljište.

13. Tuženik je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda. S obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 7.054.579,65 EUR, riječ je o imovinskopravnom zahtjevu o kojem se odlučuje u parničnom postupku prema članku 1. ZPP-a, a nije riječ o postupku određivanja visine naknade. Stoga je prigovor nenadležnosti suda neosnovan.

14. Nema spora o tome da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-96/LV od 28. lipnja 2012. utvrđeno pravo tužitelja na naknadu za izgrađeno odnosno neizgrađeno građevinsko zemljište položeno u KO [katastarska općina], označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 127 m[2] , ZU 143, čest. zem. [katastarska čestica] površine 597 m , ZU 163, čest. zem. [katastarska čestica] površine 567 m[2] , ZU 143, čest. zem. [katastarska čestica] površine 1649 m , ZU 143, čest. zem. [katastarska čestica] površine 239 m[2] , ZU 143, čest. zem. [katastarska čestica] površine 115 m , ZU 143 i čest. zgr. [katastarska čestica] zidina površine 32 m[2] , koje zemljište je oduzeto na temelju rješenja Skupštine općine Makarska, Odjela za financije, Samostalne referade za imovinskopravne poslove br. 05-1304/1-1996 od 14. ožujka 1966. uknjižena vlasnosti Samostana sv.Križa u Živogošću, čest zem. 2511, površine 1106 m[2] , ZU 160 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 436 m[2] ZU 154, koje zemljište je oduzeto na temelju rješenja Skupštine općine Makarska, Odjela za financije, Samostalne referade za imovinskopravne poslove br. 05-1412/1-1996 od 18. ožujka 1966. uknjižene bivše vlasnosti Samostana sv.Križa u Živogošću

15. Nema spora o tome da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-98/LV od 29. lipnja 2012. utvrđeno pravo tužitelja na zamjensku nekretninu odnosno pravo na naknadu za izgrađeno odnosno neizgrađeno građevinsko zemljište položeno u KO [katastarska općina], označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak u Ručac bez upisane površine sadašnjeg upisa u ZU 1530 ranijeg upisa u ZU 143 kao dio 8. ZK tijela, koje zemljište je oduzeto na temelju Odluke o utvrđenju objekata agrarne reforme "Split 2- oranica 1946. br. 47731 agr. 106/46 Oblasne komisije za agrarnu reformu Makarska, 28. rujna 1948. br. 944/48 Katastarske komisije Makarska, uknjiženog prava vlasništva Samostana Sv.Križa u Živogošću, sadašnjeg upisa Općenarodne imovine – pod upravom i rukovodstvom privrednog iskorištavanja Mjesnog NO-a Živogošće.

16. Nema spora o tome da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-86/LV od 28. svibnja 2012. utvrđeno pravo tužitelja na naknadu za izgrađeno odnosno neizgrađeno građevinsko zemljište položeno u KO [katastarska općina], označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] voćnjak u Polje površine 144 m2 ZU 182, koje zemljište je oduzeto na temelju odluke "Split, 2. ddecembra 1946. godine broj 47731 agr. 106/46 Oblasne komisije i one 28/9-1948. godine br. 944/18. Kotarske komisije za agrarnu reformu u Makarskoj, Kotara Makarska 27. rujna 1950. godine br. 6252/50 Izvršnog NO Makarska, prijašnjeg vlasništva Samostana Sv. Križa Franjevačkog reda prisvetog otkupitelja, čest. zem. [katastarska čestica] voćnjak u Muravi površine 1331 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] voćnjak površine 1328 m2 kao dio 15. ZK tijela ZU 143, sadašnjeg upisa u ZU 1736 koje zemljište je oduzeto na temelju pravomoćne odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju A-787 od 22. ožujka 1948. godine, pravomoćnog dopunskog rješenja Sekretarijata općinske uprave Makarska br. Up-I-10-112/1-77 od 7. travnja 1977. godine, zaključka o ispravci greške ovog rješenja od 21. studenoga 1977. godine, zapisnika o saslušavanju stranaka od 18. veljače 1977. godine i prijavnog lista Zavoda za katastar u Makarskoj br. 133/77 od 31. ožujka 1977. godine, prijašnjeg vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica] voćnjak površine 352 m2, kao dio 15. ZK tijela, ranijeg upisa u ZU 143, sadašnjeg upisa u ZU 1771, koje zemljište je oduzeto na temelju pravomoćnog rješenja Općine Makarska br. UP/I-10-1675/79 od 28. svibnja 1979. godine, prijašnjeg vlasništva, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 355 m2 kao dio 2. ZK tijela ZU 174, sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 432 m2 ZU 1601 a koje zemljište je oduzeto pravomoćnim rješenjem Skupštine općine Makarska br. UP/I-07-1655/69 od 10. lipnja 1969. godine, prijašnjeg vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica] površine 934 m2, kao dio 12. ZK tijela ZU 143 (koje zemljište je cijepano na podčestice 2470/3 površine 517 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 427 m2 i preneseno u ZU 1530), a oduzeto je rješenjem Narodnog odbora Općine Makarska br: 01-402/1-63 od 23. ožujka 1963. godine, prijašnjeg vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica] površine 461 m2, kao dio 15. ZK tijela ranijeg upisa u ZU 178, sadašnjeg oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1673, koja je oduzeta pravomoćnim rješenjem Skupštine Općine Makarska br: UP/I-04-234/1-68 od 3. ožujka 1971. godine, prijašnjeg vlasništva.

17. Nema spora o tome da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Makarska, Klasa: UP/I-944-07/97-01/142, Urbroj: 2181-05/04-12-70/LV od 24. siječnja 2012 utvrđeno pravo tužitelja na zamjensku nekretninu odnosno pravo na naknadu za izgrađeno građevinsko zemljište, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1140 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2753 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1948 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 9035 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 3701 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1917 m2, sve upisa u ZU 143 KO [katastarska općina] koje zemljište je oduzeto rješenjem Narodnog odbora općine Makarska broj 01-402/1-63 od 23. ožujka 1963. godine, prijašnjeg vlasništva Samostana franjevaca u Živogošću, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1208 m[2] , dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 100 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica] površine 230 m2, sve upisa u ZU 143 KO [katastarska općina], koje zemljište je oduzeto rješenjem Narodnog odbora općine Makarska broj UP-I-10-1051/1-78 od 6. prosinca 1978. godine, prijašnjeg vlasništva Samostana sv. Križa franjevačkog reda prisvetog otkupitelja u Živogošću i dio čest. zem. [katastarska čestica]. u površini od 120 m[2] ZU 143 (nove oznake čest. zem. [katastarska čestica]), koje zemljište je oduzeto rješenjem Skupštine općine Makarska od 18. studenoga 1967. godine broj 06- 2286/1-67, bivše vlasnosti Samostana sv.Križa u Živogošću.

18. Točkom 2. prethodno spomenutih djelomičnih rješenja određeno je da će visinu i oblik naknade za nekretnine utvrditi mješovito povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske i hrvatske biskupske konferencije o gospodarskim pitanjima, a točkom 3. određeno da je obveznik naknade tuženik.

19. Nema spora o tome da su rješenja kojima je utvrđeno pravo tužitelja na naknadu pravomoćna, pa je stoga trebalo utvrditi da tužitelj ima pravo za naknadu za oduzeta zemljišta. Međutim, tim rješenjima nije određena visina naknade, već je određeno da će visinu i oblik naknade utvrditi mješovito povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske i hrvatske biskupske konferencije o gospodarskim pitanjima. To tijelo pak nije utvrdilo oblik i visinu naknade.

20. Člankom 2. stavkom 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima ("Narodne novine" broj 18/1998., dalje Ugovor) određeno je da u želji da financiranje Katoličke Crkve bude uređeno na suvremen i djelotvoran način, u skladu s demokratskim društvenim ustrojem, Republika Hrvatska se obvezuje da će:

a) Katoličkoj Crkvi vratiti imovinu koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama. b) naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara, koji nije moguće vratiti; c) isplaćivati pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena;

21. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Ugovora, Republika Hrvatska se obvezuje da će Katoličkoj Crkvi, u razumnom roku, vratiti u naravi imovinu koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama.

22. Prema odredbi članka 5. stavka 1. i 2. Ugovora, Republika Hrvatska će pravnim osobama Katoličke Crkve od godine 2000., kao naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti, isplaćivati primjerenu novčanu naknadu u četiri godišnja obroka. Ukupan iznos naknade za oduzetu imovinu, koja će se isplaćivati u novcu, utvrdit će crkveno-državno povjerenstvo stručnjaka na temelju procjene vrijednosti tih dobara, a u skladu sa zakonskim odredbama, najkasnije u roku od jedne godine od stupanja na snagu tog Ugovora.

23. Člankom 5. Ugovora nije određena visina naknade za oduzetu nekretninu, niti su određeni kriteriji za utvrđivanje visine naknade, već je određeno da će visinu naknade utvrditi Crkveno-državno povjerenstvo stručnjaka u skladu sa zakonskim odredbama.

24. Odredbom članka 58. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/1996., 92/1999., 39/1999., 42/1999., 43/2000., 131/2000., 27/2001., 34/2001., 65/2001. i 118/2001., dalje: ZON) određeno je da prijašnjem vlasniku kojem na temelju tog Zakona pripada pravo na naknadu iz članka 47. ZON-a, ukupan iznos naknade utvrđene prema mjerilima ZON-a, ne može prelaziti iznos od 3,700.000,00 kuna.

25. Prema odredbi članka 59. stavka 2. ZON-a mjerila za utvrđivanje visine naknade utvrđuju se prema izrazu se prema izrazu N = 3.700.000 (1-0.9999998P), gdje je N = visina naknade u kunama, a P = vrijednost oduzete imovine u kunama.

26. Odredbom članka 63. stavka 6. ZON-a propisano je da mjerila za procjenu vrijednosti imovine, ako sadašnju vrijednost imovine nije moguće utvrditi primjenom mjerila iz stavka 2., 3. i 4. ovog članka, utvrđuje ministar financija.

27. Ministar financija je donio Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor ("Narodne novine" broj: 204/2003., dalje: Pravilnik) koji je stupio na snagu 7. siječnja 2004., a primjenjuje se od 1. travnja 2004. (članak 5. Pravilnika).

28. Među strankama je nastao spor u pogledu toga na koliku naknadu tužitelj ima pravo, na naknadu tržišne vrijednosti oduzetih zemljišta, na naknadu koja se određuje sukladno članku 59. ZON-a ili pak na naknadu koja se određuje i primjenom odredbi Pravilnika.

29. Prema odredbi članka 31. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora (Narodne novine 16/1993. – Međunarodni dio) Ugovor se mora tumačiti u dobroj vjeri, prema uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora. Stoga treba zaključiti da je određenje strana Ugovora u članku 5. stavku 2. "da se ukupan iznos naknade u novcu utvrđuje u skladu sa zakonskim odredbama", određenje koje upućuje upravo na primjenu ZON- a kao propisa po kojem se svim drugim ovlaštenicima povrata određivala naknada. Uz to, prilikom određivanja naknade u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti spomenuti Pravilnik, koji u vrijeme sklapanja Ugovora (stupio je na snagu 14. prosinca 1998.) nije bio donesen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovnog broja Rev-771/2022-4). Stoga „primjerena novčana naknada“ koju je trebalo utvrditi Crkveno-državno povjerenstvo, a nije, predstavlja adekvatnu, odgovarajuću naknadu koja se određuje u skladu sa zakonskim odredbama, dakle prema kriterijima postavljenim člankom 59. ZON-a.

30. Pravna osoba ovlaštena za obavljanje poslova vještačenja Terestrika d.o.o. je prema sadržaju dostavljenih rješenja Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Makarska, a kojima je utvrđeno pravo tužitelja na naknadu za izgrađeno, odnosno neizgrađeno građevinsko zemljište, identificirala zemljišta te ih prikazala u dostavljenim skicama. Temeljem tih podataka, stalni sudski vještak i procjenitelj za graditeljstvo Josip Šitum izradio je nalaz i mišljenje u kojem je opisao zemljišta, dao procjenu tržišne vrijednosti zemljišta učinjene poredbenom metodom na dan izrade nalaza i mišljenja. Prema mišljenju vještaka tržišna vrijednost zemljišta iznosi 7.099.858,73 EUR, a naknada koja se dobije primjenom izraza iz članka 59. ZON-a 491.063,31 EUR. Tužitelj nije imao prigovora u odnosu na obračun tržišne vrijednosti, dok je tuženik prigovorio da je vještak i zemljišta izvan zone građevinskog područja procjenjivao kao da su građevinsko zemljište te je tražio da se vrijednost tog dijela zemljišta odredi procjenom poljoprivrednog zemljišta. Sudski vještak Martin Bućan je potom sačinio procjenu vrijednosti zemljišta izvan građevinskog područja danas. Iz nalaza sudskog vještaka Josipa Šituma je vidjeti da je glavnina zemljišta položenih izvan građevinskog područja u naravi zemljište na kojem su izgrađene građevine, objekti i većim dijelom cesta (Jadranska magistrala) te da je tek čest. zem [katastarska čestica], K.O. površine 100 m[2] u naravi šuma, odnosno zemljište na kojem nije izgrađena građevina. Međutim, iz nalaza sudskog vještaka Josipa Šituma uočiti je i to da je prilikom određenja kvalitete zemljišta u smislu jesu li građevinsko zemljište ili se nalaze izvan građevinskog područja vještak koristio određenja prostorno planske dokumentacije (Odluku o donošenju prostornog plana uređenja Općine Podgora iz 2020.) nastale nakon donošenja rješenja u upravnom postupku kojima je određeno pravo tužitelja na naknadu. S druge strane rješenja upravnog tijela kojima je određeno pravo tužitelja na naknadu su pravomoćna i istima je određeno pravo na naknadu za izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište te je u upravnim postupcima u kojima su se donosila ta rješenja pribavljeno očitovanje nadležnog tijela uprave za poslove prostornog uređenja te na koncu utvrđeno da je "predmet upravne stvari neizgrađeno građevinsko zemljište koje je oduzeto", odnosno da je "predmet upravne stvari izgrađeno građevinsko zemljište". Utoliko, tužitelja pripada naknada vrijednosti neizgrađenog, odnosno izgrađenog građevinskog zemljišta, pa je, stoga za donošenje odluke o iznosu te naknade relevantna tržišna vrijednost koju je procijenio stalni sudski vještak Josip Šitum, koji je potom tako izračunatu vrijednost koristio u formuli određenoj člankom 59. ZON-a. Sud je dakle prihvatio procjenu tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta na predmetnom području kao jedne varijable iz formule po članku 59. ZON-a te konačni rezultat naknade po toj formuli stalnog sudskog vještaka Josipa Šituma kao ispravne, jer su nalaz i mišljenje argumentirani i ne ostavljaju dvojbe u točnost izračuna. Stoga je sud temeljem određenja stranačkog ugovora i članka 59. ZON-a prihvatio tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio da mu tuženik plati 491.063,31 EUR i to sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja. Naime, riječ je kamati radi zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.). Iznos naknade je utvrđen prema sadašnjoj tržišnoj vrijednosti oduzetih zemljišta, pa zatezne kamate tek sada mogu početi teći. To stoga što je svrha isplate zateznih kamata, između ostalog, da se osigura vrijednost naknade, da se ona ne bi nerazumno smanjila protekom vremena do isplate. Ako je naknada utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja onda je ta vrijednost, do tog trenutka, očuvana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-644/2024-2). U razdoblju od donošenja rješenja kojim je utvrđeno pravo na naknadu, do donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, kamata nije mogla teći jer novčana obveza nije bila određena, pa dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje. Stoga je prihvaćen zahtjev za plaćanje kamate djelomično. U preostalom dijelu kojim je tužitelj tražio plaćanje 6.563.516,34 EUR te plaćanje zateznih kamata na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2001. do isplate, na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2002. do isplate, na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2003. do isplate te na iznos od 1.763.644,91 EUR od 1. siječnja 2004. do isplate, kao i plaćanje zateznih kamata po stopi višoj od one koja se primjenjuje u ostalim odnosima, sud je odbio tužbeni zahtjev.

31. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, postupak određivanja naknade nije dovršen, a pravo na naknadu je utvrđeno, pa rok zastare za isplate primjerene naknade za oduzetu nekretninu nije ni počeo teći (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-510-2024-2, Rev-1014/1995-2 i Rev-644/2024-2). Dakle kada postupak određivanja naknade nije dovršen, a pravo na naknadu je utvrđeno, to rok zastare za isplate primjerene naknade za oduzetu nekretninu nije ni počeo teći.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP-a kojim je određeno da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

33. Sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u parnicu uzima se u obzir ne samo uspjeh u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, već vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U ovom postupku tužitelj je u cijelosti uspio u pogledu dokazivanja postojanja osnove tužbenog zahtjeva, dakle da mu pripada pravo na isplatu naknade za oduzeto zemljište, dok je u dokazivanju iznosa tek naknade uspio u 6,96 % zahtjeva. Uzimajući u obzir ukupan uspjeh stranaka, sud je ocijenio da su stranke u približno jednakim dijelovima uspjele, pa je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu 10. listopada 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Željko Ćapin

- Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

- U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte