Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-321/2025-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1947., Lipik, Školska ulica 44, zastupanog po punomoćnici Petri Vuljak Žugaj, odvjetnici u Petrinji, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 10. listopada 2025., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njegove punomoćnice i voditelja odjela prim. RJ, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj ČJ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 9. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Ovaj sud je 9. listopada 2025. zaprimio prijedlog za prisilno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi iz kojeg proizlazi da je 8. listopada 2025. u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) zaprimljen bez pristanka ČJ.

2. U prijedlogu, koji ovaj sud smatra obaviješću o prisilnom zadržavanju, navodi se da je ČJ u dobi od 79 godina, oženjen od 1974., unazad 5 dana živio sa suprugom, koja ga je napustila i otišla u Pakrac, sada živi sam u obiteljskoj kući, ima dvije kćeri i 5 unuka, radio kao kućni majstor u bolnici u [adresa], u mirovini unazad 20 godina, pregledan je u OHBP OŽB Pakrac. U prijedlogu se navodi da pacijent navodi kako je "uhvatio suprugu u nevjeri, ona je rano djetinjstvo prokockala, radila što je htjela, išla linijom manjeg otpora", iznosi nepovjerenje prema supruzi, kazao kako je ona "imala 20 njih, pa profesionalna šta da vam velim, ja sam to duro od rata". Nadalje, u prijedlogu se navodi da je pacijent logoričan, nedistanciran, pri prijemu nije bio auto niti heteroagresivan, da se u razgovoru doznaje da nikad nije vidio suprugu u seksualnom odnosu sa drugim muškarcem, ali je u to uvjeren, tražio je od kćeri da pitaju majku za preljub, a one su mu rekle da ih je stid to majku pitati. Navodi se da je u pratnji prilikom prijema kćer Č koja je rekla da je otac unazad nekoliko mjeseci počeo govoriti protiv majke, a majka se žalila da ona to više ne može trpjeti. Rekla je da se bojala za oboje i navela je da je otac danas prijetio suicidom, da će si rezati žile, da će se riješiti. U prijedlogu se navodi da pacijent nikada ranije nije bio psihijatrijski liječen, ovo je prva hospitalizacija, negirao je psihijatrijski hereditet, somatski navodi dijabetes, druge bolesti negira, imao operaciju slijepog crijeva. Navodi se da je pacijent u razgovoru navodio da je žena imala nekoliko ljubavnika, od 8. razreda osnovne škole je mijenjala dečke, a nakon vjenčanja je nosila kratku minicu da su joj se vidjele gaćice, a od kćerke lvane se doznaje da je otac cijeli život bio izuzetno, čak i bolesno ljubomoran, majka kao mlada nije smjela ići niti u auto školu, da se zadnje 2 godine njegova ljubomora intenzivirala i to je postalo neizdrživo, prije hospitalizacije si je htio rezati žile i sigurno bi se ubio da jedna rođakinja nije bila u blizini, prije 2 mjeseca su se obratili liječnici primarne zaštite, ali on nije htio uzimati lijekove, kćer se zbrinula majku jer se bojala da će joj se nešto dogoditi, njen odlazak otac nije mogao podnijeti i počeo je ići od susjeda do susjeda pričati svoju priču. U prijedlogu se navodi da pacijent misli da nije bolestan i želi otpust, a voditelj odjela je mišljenja da pacijent nema uvid u svoje stanje, da se radi se o paranoidnoj psihozi i da je potencijalno opasan po sebe i po druge, da je potrebno napraviti uobičajene pretrage kao i psihološko testiranje te predlaže pokretanje postupka prisilne hospitalizacije.

3. Zbog navedenog ovaj sud je 9. listopada 2025. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe ČJ.

4. Tijekom postupka, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe, proveden je dokaz saslušanjem prisutnog voditelja odjela, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, proveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem i izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

5. Voditelj odjela i na ročištu je izjavio da ostaje u cijelosti kod pisanog prijedloga za određivanje prisilnog smještaja pacijentu.

6. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak psihijatar prim. mr. sc. Elvire Koić dr. med., navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ČJ primljen u NPB Popovača 8.10.2025., kao hitan slučaj, iz OHBP Pakrac, u pogoršanju psihičkog stanja u okviru paranoidnog poremećaja, sa suspektnom suicidalnošću, govorio je da će se ubiti, rezati žile, patološki ljubomoran u odnosu na svoju suprugu VJ, koja je rođena 1954., tj. u dobi je od 71 godinu. Opserviran je, no ne želi se liječiti jer ne smatra da je bolestan, odbija potpisati dobrovoljni pristanak na liječenje, a kako se radilo o suicidalnim namjerama, pokrenut je postupak prisilne hospitalizacije, do sada nije psihijatrijski liječen, a na tjelesnom planu je obolio od dijabetesa i hipertenzije, pokretan je, prosječne osteomuskularne građe, orijentiran u prostoru i vremenu, uspostavlja komunikaciju. Sniženog je raspoloženja, ljutit kada nije po njegovom, psihomotorno napet. U sadržaju problematika odnosa sa suprugom i teškoće svakodnevnog funkcioniranja. Negira obmane osjetila. Kognitivno i mnestički u skladu sa dobi. Potencijalno agresivan. Po struci je SSS, strojobravar, monter centralnog grijanja i klimatizacije, do umirovljenja je radio kao domar u bolnici u [adresa], puni radni staž. Tijekom rata pošao u dobrovoljačke postrojbe, ali je zadržan u bolnici u radnoj obvezi. Oženjen, otac dvije kćeri, R koja je u Njemačkoj s obitelji i V koja živi u [adresa] sa obitelji.

6.1. Vještak u nalazu navodi da pacijent dolazi bez otpora na razgovor, samostalno se kreće, prosječne je visine i uhranjenosti, urednog vanjskog izgleda, bez znakova tjelesnih ozljeda, spontano uspostavlja komunikaciju, orijentiran je u svim smjerovima, daje uredne osobne podatke. Vještak navodi da je pacijent bez mogućnosti korekcije u njegovim uvjerenjima promišljanja o nevjeri svoje supruge, za koje traži “dokaze”, od nedavnih događanja do događanja od prije više od 30 godina. Ne ostavlja dojam o doživljavanju perceptivnih obmana. Ne iznosi ni argumente zašto je odbio poslušati liječnika i prijedlog za promatranjem i liječenje, jednostavno – ne osjeća se bolesnim. Nije suradljiv u dovoljnoj mjeri. Na inzulinskoj je terapiji zbog dijabetesa, no kaže “ah to, nije bitno”. Negira suicidalne izjave. Negira da je potencijalno opasan, mada povremeno podigne ton, ustane pa pokuša otići, sve dok u konačnici ipak odlazi odbijajući daljnji razgovor, u trenutku kada mu je prestala povlađivati. “Ne želi on slušati te laži”. Laž je to kada vještakinja kaže da bi trebao ostati barem da se učini sistematski pregled, te da su susjedi i liječnik u Pakracu naveli da je suicidalan i potencijalno opasan, te da trebaju dokazati je li to točno. Shvaća da terapijski tim procjenjuje potrebu za liječenjem, no ne slaže se s tim. Ne treba njemu nikakav Sud, ni razgovori, ni advokat, kaže: “Što će mi advokat kad govorim istinu “ne mako se odavde”. Kod kuće radi u vrtu, kosi travu oko svoje i kćerine kuće. “To je zavjera … od rata mi se stalno osvećuje da moram na liječenje, to je pritisak, stalno me pritišće ...”. Negira da bi mogao biti opasan, mada ostavlja dojam da bi to doista mogao biti, zbog impulzivnosti i potpune nekorektibilnosti. Odlazi i kaže “Ajde zbogom, kad nećete saslušati što je istina”. Pokazuje obavijest o raspravi, u kojoj ga smeta jedino riječ “prisilno”, to mu se nikako ne sviđa. Posjeduje vozačku dozvolu. Bio je i lovac, imao je pušku model Winchester, a u ratu je kupio pištolj 7.65 kalibra. Navodno ga je vratio u policiju – svome šogoru, a zadržao šaržer sa mecima “za uspomenu”. Na upit je li još koji pištolj skrio kod kuće, ne negira, već mu je to pitanje jako smiješno, posebno kad ga je pitala je li ga skrio u bijeli ili šareni grah ....Također se hvali kako je radio na toplim izvorima Lipičkog studenca, na pitanje kako to da je toliko opsjednut promišljanjima o supruzinim seksualnim aktivnostima, a oboje su u višoj životnoj dobi, misli li da je to uobičajeno. Na direktan upit negira perceptivne obmane, no iznosi obilje paranoidnih sumanutosti iz kruga tzv. “Othelo sindroma”, tj. kronične patološke ljubomore, koja je paranoidna psihoza.

6.3. Zaključno vještak navodi da iz svega navedenog, klinički dojam o ČJ koji je sada u dobi od 78 godina, i dostupnu medicinsku dokumentaciju, može se razumjeti na razini psihičkih promjena u okviru kronične paranoidne psihoze, te početnog kroničnog psihoorganskog sindroma, sa impulzivnošću i povremenim iskazivanjem suicidalnih namjera u frustrativnim situacijama, ali i potencijalnoj opasnosti od agresivnosti prema drugim osobama, primarno svojoj supruzi. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 označene su šifrom F07.9 početni kronični psihoorganski sindrom, F22.9 paranoidna psihoza - sindrom patološke ljubomore, što je teška duševna bolest. Na tjelesnom planu: I10 hipertenzija, E10 diabetes mellitus. Vještak nadalje navodi da pacijent nije kritičan i nema uvid u svoje stanje i poremećaje koji determiniraju njegovo ponašanje, zbog toga nije sposoban u potpunosti shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, adekvatno shvaćati i rasuđivati, nije kritičan prema svom stanju i potrebi liječenja. Vještak navodi da je liječenje potrebno nastaviti uz još uvijek nužan nadzor koji ima u bolničkom okruženju, uz psihoaktivnu farmakoterapiju, te sociookupacione i psihoterapijske metode. U ovoj fazi liječenja, još nisu nastupile očekivane pozitivne promjene, kritičniji uvid i realnije procjene stanja i okolnosti, tako da postoji opasnost od eventualnog činjenja štetnih radnji kojima bi potencijalno mogao ugroziti svoje zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od eventualnog štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Zbog toga mu se može odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisano sukladno članku 27. odnosno članku 40. ZZODS odnosno prisilna hospitalizacija u NPB „Dr. Ivan T“ u [adresa] i to na vrijeme do 30 dana. Pacijent je orijentiran u svim smjerovima, no ne razumije institut informiranog pristanka, kao i svrhu i prirodu ovog sudskog procesa, te ostaje pri svojoj odluci o odbijanju liječena, zbog čega vještakinja smatra kako nije raspravno sposoban.

7. ČJ iskazao je da su sve ovo inscenirale žena i kćer, da je hitna došla iz vedra neba i stavili ga u vozilo i prvo su ga odvezli u Pakrac, a odande ovdje, došao je samo s onim što je imao na sebi. Izjavljuje: „Ja sam pošten čovjek, nisam ni alkoholičar, ne pijem, a moja žena je mene cijeli život, 40 godina, motala, a i više, a ona je svjetska profesionalka, a tako sama kaže.“ Iskazao je da je živio sa ženom, durao ju je od rata, smotala ga je, a imala je ljubavnika, i to njegovog prijatelja, zove se TJ, našao ih je zajedno i zato zna da joj je to ljubavnik, kad je to bilo ona je imala 36, a on 43. Ostao je živjeti s njom, on joj je to oprostio, ali nije zaboravio i neće zaboraviti dok je živ. Prije par dana ona je otišla iz kuće koju su zajedno radili, a kolega je vidio gdje joj je auto. Bila je u Pakracu.

7.1. Na pitanje da li je točno što je kćerka izjavila kod prijema da si je prijetio suicidom izjavio je „šta da radi pod stare dane, ne može živjeti sam u tolikoj kući, treba to održavati.“ Iskazao je da su do sada održavali sve zajedno, supruga kuću, a on dvorište, a tko će to sada sve raditi, postavio je pitanje. Izjavio je da je radio u bolnici u [adresa], a tamo je radila i supruga u kuhinji, sada je 18 godina u mirovini. Izjavljuje „da bolnički zidovi znaju što se tamo radilo, ali ne znaju.” Izjavio je da se „supruga na početku bojala da će ostati trudna s njim, a kad je ostala ona je bila zadovoljna i sretna, a zašto se bojala je jasno“. Izjavio je da je volio i „prevolio“ svoju ženu, bio je presretan kad ju je oženio, u braku su dobili dvije kćeri R i N, R je starija. Potvrdio je da je jučer razgovarao s jednom doktoricom, ali smatra da ona nije korektna, da je ona njemu nešto govorila što nije istina. Izjavio je da je istina ovo što je on danas rekao i što govori cijelog života.

7.2. Utvrđuje se da se pacijent u jednom trenutku rasplakao, izjavio je da je to zato što mu je teško jer ga cijeli život žena mota, da mu je teško što je supruga to napravila, sve zbog „one stvari“ i što ga je prevarila s prijateljem. Izjavljuje: „ona je šarena žena, bila uvijek”.

7.2. Na pitanje punomoćnice zašto se nije ranije razveo, odgovara da je sad napravio rastavu, a ranije nije zbog djece. Na pitanje kakve sad ima osjećaje prema supruzi izjavio je da to sad ne smije reći, na pitanje da li je ljut na nju, izjavio je da ga stalno laže i mota ga, izjavio je „Tko prvi naiđe, njezin je.”

7.3. Na pitanje punomoćnice što o sadašnjem stanju kažu kćeri izjavljuje da su mu kćeri odgovorile da ih je stid pitat mamu što je ona radila u Kutini.

7.4. Na pitanje zašto je izjavio da bi se ubio izjavljuje da je on to rekao, ali da nije tako mislio da je sve zbog toga što je stariji i treba mu pomoć i nema nikog uz njega. Na pitanje punomoćnice odgovara da trenutno nema doma oružje, imao je prije jer je bio lovac i sudionik Domovinskog rata, da je oružje vratio u policiju.

7.5. Na pitanje da li se slaže ostati u bolnici iskazao je „ne, boli koje je on preživio sa svojom ženom nitko ne može izliječiti.“ Iskazao je da se nikad nije liječio u ovakvim bolnicama, smatra da je biti u ovoj bolnici sramota.

7.6. Na pitanje da li želi da se piše žalba odgovara: „Molim vas nemojte me ostaviti ovdje, dajte mi da odmah umrem, dajte mi otrov koji je C uzeo u sudnici.”

8. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je utvrdio da se radi o osobi kod koje je došlo do psihičkih promjena u okviru kronične paranoidne psihoze i početnog kroničnog psihoorganskog sindroma, sa impulzivnošću i povremenim iskazivanjem suicidalnih namjera u frustrativnim situacijama, ali i potencijalnoj opasnosti od agresivnosti prema drugim osobama, primarno prema supruzi. Dakle, pacijent boluje od početnog kroničnog psihoorganskog sindroma i paranoidne psihoze - sindrom patološke ljubomore, što je teška duševna bolest. Utvrđeno je da pacijent uslijed te bolesti nije kritičan, nema uvid u svoje stanje i poremećaje koji determiniraju njegovo ponašanje, kao i potrebi liječenja, a zbog toga nije sposoban u potpunosti shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, adekvatno shvaćati i rasuđivati, pa je liječenje potrebno nastaviti uz, još uvijek nužan, nadzor koji ima u bolničkom okruženju, uz psihoaktivnu farmakoterapiju, te sociookupacione i psihoterapijske metode.

9. Razmatrajući tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje, sud je zaključio da ambulantno liječenje ČJ za sada nije dostatno, već da on nužno treba psihijatrijsku pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do trideset dana. To stoga što, obzirom da je liječenje tek započelo i da još nisu nastupile očekivane pozitivne promjene, kritičniji uvid i realnije procjene stanja i okolnosti, postoji opasnost od eventualnog činjenja štetnih radnji kojima bi potencijalno mogao ugroziti svoje zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od eventualnog štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. U prilog tome zaključku ide i činjenica da je pacijent prijetio suicidom zato jer se očito ne može nositi sa novonastalom situacijom, odlaskom žene iz kuće i prekidom zajedničkog života, a što je i uzrokom pozivanja hitne i dovođenja u bolnicu. Iz podataka dobivenih od kćeri pacijenta zaključuje se da pogoršanje psihičkog stanja traje već nekoliko mjeseci, iako je pacijent cijeli život bio izuzetno ljubomoran, ona se izrazila „i bolesno ljubomoran“, da se ta ljubomora još intenzivirala prije dvije godine kada je postalo neizdrživo. Iskazala je da su se prije dva mjesec obratili liječniku obiteljske medicine, ali pacijent nije htio piti prepisane lijekove.

10. Obzirom je utvrđeno da ČJ ima teže duševne smetnje uslijed kojih on ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke iz članka 27. ZZODS za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

11. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: ČJ, I-B odjel

2. Punomoćnica: Petra Vuljak Žugaj, odvjetnica u Petrinji

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, I-B odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis