Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3895/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobe s duševnim smetnjama JG iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Željka Krajtner, odvjetnica u Zagrebu , odlučujući o žalbi punomoćnice prisilno smještene osobe, izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-297/2025-9 od 17. rujna 2025., dana 10. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe JG kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-297/2025-9 od 17. rujna 2025.

II. Određuje se punomoćnici po službenoj dužnosti Željki Krajtner trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura.

III. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da navedeni iznos troška po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnice po službenoj dužnosti Željke Krajtner.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određuje se prisilni smještaj JG u Klinici za psihijatriju Vrapče, u trajanju do 30 dana počevši od 12. rujna 2025. godine.

2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 34. st. 8. Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i punomoćnik traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu osnovani žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja, provodeći postupak u smislu odredbe čl. 35. i 36. ZZODS, pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu JG, na temelju odredbe čl. 27. ZZODS, jer je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednost i dobra propisana u navedenoj zakonskoj odredbi, zbog čega mu je prijeko potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.

5. To prvenstveno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka psihijatra u kojem je navedeno da pacijent boluje od pravog duševnog poremećaja akutni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije (F23.2), a aktualna hospitalizacija u Klinici za psihijatriju Vrapče je realizirana kao nastavak liječenja koje je započeto na odjelu psihijatrije Opće bolnice Bjelovar, gdje je pacijent bio zaprimljen na liječenje jer je bio hetero agresivan uz suicidalne tendencije (htio je skočiti s balkona). Pacijent je bez organiziranog mišljenja, uz sumanute ideje bizarnog karaktera i obmane osjetila iz više domena. Za vrijeme boravka na odjelu u Klinici za psihijatriju Vrapče pacijent je opet imao agresivne ispade, bez organiziranog je i nepredvidljivog ponašanja, te je i dalje pod uplivom psihopatoloških doživljavanja, pa kako dosadašnjim liječenjem nije postignuta zadovoljavajuća remisija psihičkog poremećaja, te pacijent nema uvid u potrebu liječenja, za sada nisu zadovoljeni uvjeti za nastavak psihijatrijskog liječenja u ambulantnim uvjetima, te je nužan nastavak bolničkog liječenja, s obzirom da kod njega postoje teške duševne smetnje zbog kojih ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost, zbog čega je potrebno provesti prisilnu hospitalizaciju u trajanju do 30 dana.

6. Na ročištu održanom 17. rujna 2025. godine predstavnik Klinike za psihijatriju Vrapče dr. med. IM u cijelosti ostaje kod prijedloga bolnice, navodeći da je pacijent potpuno bez uvida i kritičnosti spram svog stanja, pod uplivom intenzivnih psihopatoloških doživljaja, te se kod njega radi o psihotičnoj dekompenzaciji psihičkog stanja koje zahtjeva bolnički oblik liječenja, jer bolesnik svojim ponašanjem prvenstveno može izravno ugroziti vlastitu sigurnost, zdravlje i život, ali i sigurnost zdravlje i život drugih osoba.

7. Obrazlažući svoj nalaz liječnik vještak ostao je u cijelosti kod datog nalaza, navodeći da iz dostupne medicinske dokumentacije proizlazi da je bolesnik neposredno prije hospitalizacije u Općoj bolnici Bjelovar imao suicidalne ideje s nakanom skočiti s balkona, pa s obzirom da je pacijent još uvijek psihotičan postoji i dalje rizik za suicidalno ponašanje, a zbog njegovog stanja ne postoji mogućnost ambulantnog liječenja iako je majka pacijenta liječnica, budući da je majka do sada pokazala slabi uvid u bolest vlastitog sina, te ona ne bi bila adekvatna podrška za njegovo liječenje izvan bolničkih uvjeta.

8. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopunu tog nalaza, kao i navode predstavnika Klinike za psihijatriju, i ovaj sud smatra da je za prisilno smještenu osobu nužno potrebno odrediti prisilni smještaj, budući da boluje od teže duševne smetnje, da je bez uvida i kritičnosti prema svom liječenju, a s obzirom na to da se kod njega radi o psihotičnoj dekompenzaciji psihičkog stanja potrebno mu je bolničko liječenje jer svojim ponašanjem prvenstveno može izravno ugroziti vlastitu sigurnost, zdravlje i život, jer je imao suicidalne misli s nakanom da skoči s balkona, što sve upućuje na potrebu hospitalnog liječenja.

9. Stoga žalbeni navodi da prisilno smještena osoba ne ugrožava vlastiti život, zdravlje i sigurnost, te da ne postoje razlog za njegovu prisilnu hospitalizaciju, nisu osnovani, jer su u suprotnosti s izričitim navodima predstavnika Klinike za psihijatriju i liječnika vještaka o ozbiljnosti njegovog psihičkog stanja i potrebi njegovog liječenja u kontroliranim bolničkim uvjetima, zbog čega nema mogućnosti liječiti se ambulantno, pa takvi navodi idu izravno na štetu zdravlja prisilno smještene osobe.

10. Stoga je slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno, na temelju odredbe čl. 29. st. 3. ZZODS, odredio prisilni smještaj u trajanju do 30 dana, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.

11. Prema odredbi čl. 15. i 35. ZZODS u sudskim postupcima propisanim tim zakonom osoba s duševnim smetnjama mora imati odvjetnika, a ako ga ona sama ne izabere sud će po službenoj dužnosti postaviti odvjetnika ako ga ta osoba, osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik nije već ranije izabrao.

12. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZZODS sredstva za troškove prisilno smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe osiguravaju se u državnom proračunu, pa kako je sud prvog stupnja postavio prisilno smještenoj osobi punomoćnika po službenoj dužnosti, to punomoćnik ima pravo na naknadu troškova za poduzete radnje koje se osiguravaju u državnom proračunu.

13. Prema Tbr. 16. toč. 1. alineja 3. - Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa) u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, a prema Tbr. 18. toč. 1. Tarife za sastavljanje redovnih pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25%.

14. Sukladno tome valjalo je primjenom Tbr. 46., Tbr. 52. toč. 3. i Tbr. 54. Tarife punomoćnici po službenoj dužnosti dosuditi trošak sastava žalbe, a taj trošak će se pravomoćnošću rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda, odvjetnici Željki Krajtner.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb