REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-957/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja TREBAM d.o.o., Glavice, Glavice 647B, OIB: 81629265923, zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Sinju, protiv tuženika Mont&Bau Project d.o.o., Ivanić-Grad, Trg Vladimira Nazora 10, OIB: 83200989524, zastupanog po punomoćniku Ivanu Kubanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Anđele Varnice i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Siniše Štroka, 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Velikoj Gorici Valentine Žugec, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-25/2024 od 5. travnja 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 345,58 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 11. listopada 2023. do isplate i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 5. travnja 2024. do isplate te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljih troškova parničnog postupka.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 16. veljače 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 345,58 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 11. listopada 2023 do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Velikoj Gorici Valentina Žugec donijela je 5. travnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS- Ovrv-25/2024 od 5. travnja 2024., protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost utuženog potraživanja navodeći da između stranaka ne postoji ugovorni (poslovni) odnos iz kojeg bi proizlazilo utuženo potraživanje. Naime, da su neosnovane tvrdnje tužitelja da bi mu tuženik dostavio elektronički potpisanu narudžbenicu, na temelju koje da je između stranaka zasnovan ugovorni odnos kojim je tuženik od tužitelja zatražio pružanje usluge posredovanje prosljeđivanjem upita potencijalnih klijenata. Naime, da se radi o dostavi narudžbenice tužitelju od neovlaštene osobe, koja da je krivotvorila tuženikov elektronički potpis, počinivši time kazneno djelo računalnog krivotvorenja. Po primitku tužiteljevih prijedloga za ovrhu, pri čemu da je u odnosu na onaj koji je prethodio predmetnom tuženik propustio uložiti prigovor jer mu je izvršena presumirana dostava putem oglasne ploče oa je rješenje kojim mu je naloženo plaćanje tražbine tužitelju po osnovi istog poslovnog odnosa postalo pravomoćno, tuženik da je, elektroničkom poštom, obavijestio tužitelja o neovlaštenom zaključivanju ugovora , ukazujući da sam elektronički potpis ne koristi u svojem poslovanju i da je očito njegov elektronički potpis na narudžbenici upućenoj tužitelju krivotvoren. Osim toga, tuženik je naveo da je zbog opisanog postupanja i nadležnom državnom odvjetništvu 4. travnja 2024. podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, koji da je krivotvorio njegov elektronički potpis.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je, rješenjem gornjeg poslovnog broja od 4. listopada 2024., stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun i specifikacija (list 8, 63-64 spisa), kaznena prijava (list 29-33 spisa), narudžbenica i elektronički potpis (list 51 i 55 spisa), tužiteljevi opći uvjeti i cjenik (list 52, 56, 60 spisa), korespondencija elektroničkom poštom (list 57-59, 67, 70-71 spisa).

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem usluga jer tvrdi da mu je tuženik 22. svibnja 2023. dostavio narudžbenicu, koju je elektronički potpisao, kojom da je od tužitelja, prihvaćajući njegove Opće uvjete poslovanja i cjenik, naručio pružanje usluga prosljeđivanja upita potencijalnih kupaca za usluge keramičarskih radova. Na ovaj način da je između stranaka zaključen ugovor o pružanju usluga, koje usluge da je potom tužitelj i pružio tuženiku, prosljeđujući mu upite potencijalnih kupaca na adresu elektroničke pošte koju je tuženik u narudžbenici naveo. Za pružene usluge tužitelj da je tuženiku ispostavio račune, a s obzirom da ih tuženik nije podmirio, da je tužitelj pokrenuo postupke ovrhe na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate potraživanja. Povodom jednog od pokrenutih ovršnih postupaka, da je tuženik podmirio potraživanje, a predmetnim zahtjevom tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa, po osnovi računa broj 9778/V01/01, u iznosu od 345,58 eur, izdanog za prosljeđivanje upita (prema priloženoj specifikaciji ukupno 48 upita), u razdoblju od 1. rujna 2023. do 25. rujna 2023.

7./ Sporno je da li je tuženik od tužitelja naručio pružanje usluga plaćanje kojih tužitelj potražuje, dakle da li je između stranaka zasnovan ugovorni odnos kako to tužitelj tvrdi, jer tuženik tvrdi da nije, koristeći s elektroničkim potpisom, potpisao narudžbenicu, odnosno da je žrtva kaznenog djela krivotvorenja računalnih podataka na način da je nepoznati počinitelj krivotvorio njegov računalni potpis, lažno se predstavljajući kao osoba ovlaštena zastupati tuženika i dajući kontaktne podatke koje tuženik ne koristi, adrese elektroničke pošte i telefonskog broja.

8./ Imajući u vidu da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima osniva svoje navode, odnosno kojima pobija navode i dokazne protivnika, ocjena je ovog suda da je tuženik dokazao osnovanost svojih navoda da na temelju narudžbenice od 22. svibnja 2023. nije zasnovan ugovor između stranaka jer je narudžbenicu za tuženika potpisala neovlaštena osoba, krivotvoreći računalne podatke, odnosno tuženikov elektronički potpis, dok tužitelj, s druge strane, nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi istinitost ovih navoda tuženika doveo u sumnju, odnosno kojima bi potkrijepio istinitost navoda na kojima zahtjev osnova, da je između stranaka zasnovan ugovorni odnos (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a).

9./ Naime, proizlazi da je 22. svibnja 2023. tužitelju elektroničkim putem dostavljena narudžbenica, iz koje proizlazi da je na njoj sadržan elektronički potpis VJ, dakle osobe ovlaštene zastupati tuženika. Kao adresa za komunikaciju elektroničkim putem u predmetnoj je narudžbenici navedena za tuženika adresa [adresa elektroničke pošte]. Tužitelj je, smatrajući da je na ovaj način između stranaka zaključen ugovor o poslovnoj suradnji, koju očito tužitelj nudi na tržištu, omogućavajući zaključivanje ugovora potpisivanjem narudžbenica, tuženiku na navedenu adresu elektroničke pošte dostavio potvrdu o sklopljenom ugovoru, opće uvjete poslovanja i cjenik, a potom mu je na ovu adresu i prosljeđivao upite potencijalnih kupaca izvršavajući time svoje ugovorne obveze. Konačno, na ovu adresu elektroničke pošte proizlazi i da je tužitelj tuženiku dostavljao račune za na opisani način pružene usluge. S obzirom da tuženik račune nije podmirivao (očito jer ih nije niti primao), tužitelj je pokrenuo, prethodno predmetnom postupku, postupak radi prisilne naplate dospjelih potraživanja podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Neosnovano tužitelj tvrdi da bi tuženik, jer je dio potraživanja koja proizlaze iz predmetnog poslovnog odnosa podmirio, priznao postojanje činjenica na kojima tužitelj zahtjev osniva (o postojanju ugovornog odnosa zasnovanog na temelju potpisane narudžbenice). Naime, tuženik tvrdi da je dugovanje utvrđeno u prethodno pokrenutom ovršnom postupku podmirio stoga što je, zbog njegovog propusta pravovremeno prigovorom osporiti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uslijed činjenice da mu je dostava izvršena putem oglasne ploče (presumirana dostava), izgubio procesne mogućnost osporiti potraživanje jer je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti. Time se naime ne može smatrati da bi tuženik očitovao volju priznajući činjenice na kojima tužitelj zahtjev osniva. Tužitelj naime nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi istinitost ovih navoda tuženika osporio (o propustu podnošenje prigovora zbog presumirane dostave). Nadalje, logično je i životno uvjerljivo, imajući u vidu navode tuženika kojima osporava osnovanost tužiteljevog zahtjeva, da se tuženik, po saznanju za tužiteljevo potraživanje iz prethodno pokrenutog ovršnog postupka, obratio tužitelju, dopisom upućenim preko elektroničke pošte 4. prosinca 2023., kojim ga je obavijestio da predmetnu narudžbenicu nije potpisala za tuženika ovlaštena osoba, jer da se tuženik elektroničkim potpisom njegove ovlaštene osobe u poslovanju ne koristi, već da se radi o krivotvorenju računalnih podataka, odnosno tuženikovog elektroničkog potpisa. Konačno, da su istiniti navodi tuženika da se u svom poslovanju ne koristi adresom koja je navedena u predmetnoj narudžbenici ([adresa elektroničke pošte]) razvidno je i iz citirane korespondencije elektroničkom poštom, koju je tuženik tužitelju uputio s druge adrese elektroničke pošte ([adresa elektroničke pošte]). Nelogično je i životno neuvjerljivo da bi tuženik, da je od tužitelja zatražio prosljeđivanje upita potencijalnih kupaca njegovih usluga, kao kontaktnu adresu naveo adresu elektroničke pošte kojom se na koristi, na koju bi mu se dakle potencijalni kupci obraćali bez uspjeha. Konačno, potvrđujući da njegovi navodi o krivotvorenju elektroničkog potpisa nisu paušalni i usmjereni na izbjegavanje obveze plaćanja tužitelju predmetnog potraživanja, tuženik je, opisujući navedene događaje, podnio 4. travnja 2024. i kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja.

10./ Imajući izloženo u vidu, ocjena je ovog suda da je tuženik uvjerljivo potkrijepio svoje prigovore, kojima osnovanost tužiteljevog zahtjeva osporava i dokazuje da od tužitelja nije naručio usluge plaćanje kojih tužitelj potražuje jer da se radi o sklapanju ugovora od strane neovlaštene osobe koja da je krivotvorila tuženikov elektronički potpis (računalne podatke), lažno se predstavljajući kao osoba ovlaštena zastupati tuženika. S druge strane, tužitelj nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi navode i dokaze tuženika o krivotvorenju njegovog elektroničkog potpisa osporio, odnosno kojima bi potkrijepio tvrdnju na kojoj zahtjev osniva, da je predmetni ugovor s tužiteljem zaključio upravo tuženik, zastupan po ovlaštenoj osobi. Naime, tvrdnje tužitelja da je tuženikov prigovor paušalan i usmjeren odugovlačenju postupka nisu osnovane imajući u vidu da je tuženik po saznanju za (navodne) tužiteljeve tražbine istog obavijestio, ističući da je njegov potpis na narudžbenici krivotvoren, radi kojeg je događaja potom i pokrenuo odgovarajući postupak podnošenjem kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja nadležnom državnom odvjetništvu.

11./ Slijedom navedenog, na temelju predmetne narudžbenice koju je za tuženika potpisala neovlaštena osoba, krivotvoreći njegov potpis, a koji ugovor tuženik naknadno nije odobrio niti je koristio usluge plaćanje kojih tužitelj potražuje , obzirom se očito ne koristi adresom elektroničke pošte na koju je tužitelj upite potencijalnih kupaca prosljeđivao, ugovor između stranaka nije sklopljen (čl. 312. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

12./ S obzirom na izloženo utvrđeno činjenično stanje, a imajući u vidu da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje njegovih zastupnika po zakonu (KJ i GJ) na okolnosti vezane uz neovlašteno sklapanja predmetnog ugovora, ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja njegovog zastupnika po zakonu VJ i svjedokinje, članice društva tuženika HJ, koji su nedolazak na ročište na kojem je bilo predviđeno njihovo saslušanje opravdali tek paušalno, zbog poslovnog puta, međutim ne dostavljajući dokaze kojima bi opravdanje potkrijepili.

13./ Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev utvrđen je u cijelosti neosnovanim pa tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova postupka (razlog iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a). Stoga je, u vezi s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkama I/ i II/.

14./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (T.br. 11/1 Tarife), obrazloženog podneska od 17. prosinca 2024. (T.br. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištu 1. travnja 2025. i 28. kolovoza 2025. (T.br. 9/1 Tarife), sve u iznosu od po u iznosu od 100,00 eur. Ovako priznate troškove (u ukupnom iznosu od 400,00 eur), valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 500,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.