REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Broj: K-123/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Marijane Glück, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KV zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 3. u vezi s člankom 256. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi pod brojem KO-DO-113/2022-1 od 22. rujna 2022., nakon održane javne rasprave dana 10. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Vlade Novaka, okrivljenog KV uz branitelja Ivana Boškovića, odvjetnika iz Požege, istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i CV, rođene C, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, vozač, sa završenom Srednjom tehničkom školom, smjer automehaničar, nezaposlen, bez imovine, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, brani se sa slobode

k r i v  j e

što je:

u vremenu od 1. ožujka 2015. do 30. travnja 2019., u Požegi, samostalno obavljajući gospodarsku djelatnost, protivno odredbi članka 79. stavak 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13, 143/14, rješenje USRH 99/13 i 153/13), u nakani da u cijelosti izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost, iako je to bio dužan učiniti, jer je neovlašteno na računima za isporučena dobra ili obavljene usluge iskazivao PDV, u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 30. studenog 2015. na iznos izdanih računa i primljenih uplata od 431.671,47 kuna nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 107.917,84 kune, u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. na iznos izdanih računa i primljenih uplata od 2.014.883,53 kune nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 402.976,64 kune, u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. na iznos izdanih računa i primljenih uplata od 2.452.054,23 kune nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 392.953,24 kune, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. na iznos izdanih računa i primljenih uplata od 1.179.626,58 kuna, nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 216.842,72 kune, te u razdoblju od 1. siječnja do 30. travnja 2019. na iznos izdanih računa i primljenih uplata od 831.193,23 kune, nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 125.183,23 kune, čime je državni proračun RH oštetio za iznos od 1.245.853,67 kuna,

d a k l e , s ciljem da potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, utaje poreza ili carine, označeno u članku 256. stavak 3. u vezi s člankom 256. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11 pa se okrivljenik

na temelju članka 256. stavak 3. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom se

i z r i č e

uvjetna osuda

kojom se određuje da kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 nalaže se okrivljenom KV posebna obveza da naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude uplati u Državni proračun Republike Hrvatske iznos od 165.353,20 eur (sto šezdeset i pet tisuća tristo pedeset tri eura i dvadeset centi).

III Okrivljeni KV dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koje mu je naložena.

IV Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljeni KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom iznos od 165.353,20 eur (sto šezdeset i pet tisuća tristo pedeset tri eura i dvadeset centi) pod uvjetima i u rokovima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.

V Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom KV se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka, i to trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 553,78 eur (pet stotina pedeset tri eura i sedamdeset osam centi), te paušalni trošak u iznosu od 50,00 eur (pedeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Požegi (dalje u tekstu: ODO u Požegi) je pod brojem KO-DO-115/2022-1 od 22. rujna 2022. podnijelo optužnicu protiv okrivljenog KV zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaje poreza ili carine, označeno u članku 256. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 256. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11.

1.1. Odlučujući o optužnici ODO u Požegi optužno vijeće Općinskog suda u Požegi rješenjem broj Kov-75/2022-4 od 25. listopada 2022. potvrdilo je predmetnu optužnicu.

1.2. U tijeku postupka Općinsko državno odvjetništvo u Požegi postavilo je imovinskopravni zahtjev u ime Republike Hrvatske u iznosu 1.245.853,67 kuna

2. Optuženik je očitujući se o optužnici ODO u Požegi od 22. rujna 2022. izjavio kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da ne prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenog KV na ročištu kod ovoga suda 10. listopada 2025. te je reproducirao snimku ispitivanja i pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod ODO u Požegi dana 16. rujna 2022. (list 512-514 K spisa).

3.1. U dokaznom postupku sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 po prijedlogu ODO Požega a uz suglasnost okrivljenika izvršio uvid u zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza poreznog obveznika KV Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega klasa UP/I-471-02/20-01/05, ur. broj: 513-07-11-20-06 od 24. veljače 2022., rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega klasa UP/I-471-02/20-01/05, ur. broj: 513-07-11-20-07 od 3. ožujka 2022., rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa UP/II-471-02/20-01/182, ur. broj: 513-04-20-3 od 30. listopada 2020., rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa UP/II-471-02/21-01/259, ur. broj: 513-04-21-2 od 30. srpnja 2021., zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega klasa UP/I- 471-02/20-01/05, ur. broj: 513-07-11-21-38 od 19. ožujka 2021., rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega klasa UP/I-471-02/20-01/05, ur. broj: 513-07-11-21-39 od 13. travnja 2021.

3.2. Za potrebe ovoga postupka sud je saslušao i svjedoke radi utvrđenja spornih okolnosti i to ŠV na ročištu kod ovoga suda 15. svibnja 2025. (list 549-550 K spisa) te je pročitao njezin zapisnik o ispitivanju kod ODO Požega od 13. prosinca 2021. (list 457-458 K spisa), zatim je saslušao svjedoka DV na raspravi 15. svibnja 2025. (list 551-552 K spisa) te je pročitao zapisnik o njegovom ispitivanju pred ODO Požega od 12. siječnja 2022. (list 460-461 K spisa), svjedoka IV kojega je saslušao na istom ročištu pred ovim sudom (list 552-553 K spisa) i iščitao zapisnik o njegovom ispitivanju kod ODO Požega od 27. svibnja 2022. (list 484-485 K spisa) i svjedokinju FV (list 553-554 K spisa) i iščitao zapisnik o njenom ispitivanju kod ODO Požega od 26. svibnja 2022. (list 482-483 K spisa). Nadalje na ročištu kod ovoga suda dana 10. listopada 2025. sud je saslušao predloženog svjedoka SV (list 598-599 K spisa).

3.3. Provedeno je financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Dajani Hart koja je iskazivala na raspravi kod ovoga suda 1. rujna 2025. (list 581-582 K spisa) i pročitan je njen nalaz i mišljenje od 4. srpnja 2022. (list 488-501 K spisa).

3.4. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 sud je po službenoj dužnosti pregledao izvod iz prekršajne i kaznene evidencije okrivljenika od 29. kolovoza 2025. (list 573-576 K spisa).

4. U ovome postupku nije bilo sporno da je KV izdavao račune na kojima je iskazan porez na dodanu vrijednost niti je bilo sporno da je on osobno izdavao ovakve račune.

4.1. Sporno je međutim da li je on ovakve račune izdavao iako je znao da nije obveznik poreza na dodanu vrijednost i da li je te račune izdavao iz koristoljublja, te da li je okrivljenik upravo ovakvim svojim ponašanjem počinio i kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

5. U svojoj obrani okrivljenik KV očitovao se kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom i pred ODO u Požegi je naveo da neće iznijeti obranu.

5.1. Tijekom postupka svoju obranu je iznio na ročištu 10. listopada 2025. gdje je iskazivao i odgovarao samo na pitanja svojega branitelja dok je uskratio odgovore na pitanja ODO u Požegi i ovoga suda. Iznoseći svoju obranu tvrdio je da su radili zajedno i da je u početku sve teklo uredno dok ga nisu počeli reketariti i to prvenstveno g. SV koji je rekao da to tako može ići i da on stoji iza toga pa je okrivljenik počeo dizati i davati mu novac. Na upit svoga branitelja iskazao je da za sve izdane račune nisu izvršene usluge prijevoza, a da je osnova za reketarenje bila činjenica da su Š uzimali robu od seljaka na crno koju je on morao fakturirati i da je to činio kako bi vratio bratove dugove. Nadalje je iskazao da ga SV nije tužio za povrat milijun kuna koje je navodno morao platiti poreznoj upravi. Nadalje je odgovorio da ništa od novca koji je dizao sa svoga računa nije zadržao za sebe i vezano uz komunikaciju koja se odnosila na predaju novca potvrdio da je ista tekla samo mobitelom. Da je novac više puta dizao u [adresa] i [adresa], nosio ga Vidakovićevoj kući u više navrata gdje je bila nazočna i njegova supruga FV, a više puta je i SV dolazio njegovoj kući gdje bi mu predavao novac pred svojom suprugom, a primopredaja se znala odvijati i na parkingu gdje bi novac prebacili iz auta u auto. Nadalje je odgovorio svome branitelju kako je jednom prilikom rekao da taj dug ne može ispoštivati nakon čega su mu izrečene i neke prijetnje poput toga da će ga istući i sl. Potvrdio je da je oženjen i da mu je supruga zaposlena te da nema obveza uzdržavanja, a svoj iskaz je zaključio izjavom da ga se u ovome postupku tereti a on novac nije niti vidio.

6. Uvidom u Zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Službe za nadzor od 5. ožujka 2020. o obavljanju nadzora obračuna i uplate porezna na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019. kod poreznog obveznika KV (dalje u tekstu Zapisnik nadzora) proizlazi kako se predmetni nadzor provodio za gore navedeno razdoblje i da je nadzor izvršen tijekom 2020. godine. Navedenim nadzorom da je utvrđeno kako porezni obveznik u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019. izdavao račune za dobra i usluge i na njima iskazao porez na dodanu vrijednost (dalje u tekstu PDV) u ukupnom iznosu od 1.245.893,67 kuna koji nije prijavio nadležnoj ispostavi porezne uprave i nije ga platio. Nadalje, utvrđeno je kako sukladno članku 90. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 148/13, 143/14 – rješenje US RH 99/13 i 153/13) porezni obveznik se smatra "malim poreznim obveznikom" ukoliko njegova vrijednost isporuke dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna te takav porezni obveznik nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza. Člankom 77. stavak 1. istoga Zakona propisuje da svaka osoba mora poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u Registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. Zakona o PDV-u, ali da da ako to želi prijavu može izvršiti i prije nego ispuni ovaj uvjet.

Prema podacima informacijskog sustava porezne uprave u istom Zapisniku nadzora utvrđeno je da je od 2015. do 2019. na transakcijski račun (žiro račun) broj HR 8523400093111140227 otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. porezni obveznik KV ostvario primitke kako slijedi: 2015. iznos od 157.180,20 kn; 2016. iznos od 1.651.517,54 kn; 2017. 2.155.751,32 kn; 2018. iznos od 1.110.427,10 kn i u 2019. (od 1. siječnja do 31. svibnja) 876.908,47 kn. Za potrebe navedenog nadzora pribavljen je pregled prometa od Privredne banke Zagreb d.d. za račun broj HR 8523400093111140227 klijenta KV za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019.

Nadalje, od PTO Vidaković vlasništvo FV radi utvrđenja činjenica bitnih za oporezivanja Porezna uprava je zatražila dokumentaciju o poslovnim odnosima i preslika računa s pratećom dokumentacijom za razdoblje od 1. siječnja 2015. do **.**.2019. s KV. Također, isti su podaci dana 16. siječnja 2020. zatraženi i od poreznog obveznika Kutjevo d.d. i to za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. prosinca 2019. Pregledom dostavljene dokumentacije Porezna uprava je utvrdila da je u razdoblju od 1. siječnja 2015. do **.**.2019. KV izdavao račune s iskazanim PDV-om za izvršena dobra i usluge.

Navedeni računi su plaćani na transakcijske račune broj HR 8523400093111140227 i HR 1823400093212197003 oba otvorena kod Privredne banke Zagreb d.d. Vlasnik navedenih računa je KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je tijekom nadzora poreznoj upravi u spis predmeta dostavio izjavu koja je zaprimljena pod Klasa: 471-0220-01/2, Ur.broj: 15-20-06 kojom je izjavio da je račune izdane kupcima FV iz [adresa] i Kutjevo d.d. koji glase na njegovo ime i na ime njegovog brata TV, [adresa], a koji živi i radi u Njemačkoj, sastavio i izdao on osobno. Temeljem ove izjave nadzor PDV-a od strane porezne uprave se usmjerio na KV i na razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019.

Provedenim nadzorom porezna uprava je utvrdila da je porezni obveznik KV u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. prosinca 2019. izdavao račune na kojima je iskazan porez na dodanu vrijednost, iako za to nije ovlašten budući da nije upisan u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, niti je njegov brat TV upisan u navedeni Registar. Nadalje je utvrđeno da budući da je na računima u navedenom razdoblju iskazivao PDV kao porezni obveznik bio u skladu s člankom 85. stavak 1. i 4. vezano uz članak 79. stavak 11. Zakona o PDV-u dužan za svako razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati obvezu u prijavi PDV-a te istu prijavu sukladno članku 85. stavak 6. Zakona o PDV-u predati nadležnoj poreznoj upravi prema svom sjedištu, odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20. dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja. Kako okrivljenik, a porezni obveznik KV isto nije činio, odnosno izdavao je račune s iskazanim PDV-om, a nije izvršio prijavu PDV-a poreznoj upravi postupio je suprotno odredbama članka 85. stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te za 2015. propustio prijaviti PDV u iznosu od 402.976,64 kune, za 2017. iznos od 132.013,85 kuna (porezna stopa 13%) i 260.979,39 kuna (porezna stopa 25%), za 2018. iznos od 25.868,05 kuna (porezna stopa 13%) i 190.954,67 kuna (porezna stopa 25%), za 2019. iznos od 55.595,83 kuna (porezna stopa 13%) i 69.587,40 kuna (porezna stopa 25%).

6.1. Uvidom u rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega klasa UP/I-471-02/20-01/05, ur. broj: 513-07-11-20-07 od 3. ožujka 2020. utvrđeno je kako je porezna uprava nakon provedenog poreznog nadzora poreznom obvezniku KV izdala predmetno rješenje kojim se utvrđuje manje obračunati PDV za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019. u ukupnom iznosu od 1.245.893,67 kuna te mu je istim rješenjem naloženo plaćanje istoga.

6.2. Uvidom u rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa UP/II-471-02/20-01/182, ur. broj: 513-04-20-3 od 30. listopada 2020. utvrđeno je da je Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak povodom žabe poreznog obveznika BV protiv rješenja iz točke 6.1. obrazloženja ove presude donijelo odluku kojom se ista uvažava i poništava predmet rješenja.

6.3. Uvidom u zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega klasa UP/I-471-02/20-01/05, ur. broj: 513-07-11-21-38 od 19. ožujka 2021. utvrđeno je da je ponovljen postupak nadzora obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza kod poreznog obveznika KV u razdoblju od 28. prosinca 2020. do 19. ožujka 2021. i to nadzor PDV-a za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019. nakon čega je doneseno rješenje kojim je ponovno utvrđen manje obračunati PDV za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019. u ukupnom iznosu od 1.245.893,67 kuna te mu je istim rješenjem naloženo plaćanje istoga.

6.4. Uvidom u rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa UP/II-471-02/21-01/259, ur. broj: 513-04-21-2 od 30. srpnja 2021. utvrđeno je da je ponovno poništeno rješenje Ministarstva financija porezne uprave od 13. travnja 2021. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje obveze PDV- a i kamata za 2015. i 2016. godinu kao i pripadajućim dijelovima točke 2. izreke rješenja dok je u preostalima isto ostalo na snazi. Kao razlog ukidanja rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Požega od 13. travnja 2021. navodi se da je protekao trogodišnji rok dopustivosti poreznog nadzora PDV-a za 2015. i 2016. cijeneći činjenicu da je predmetni porezni nadzor u konkretnom slučaju započeo putem obavijesti o poreznom nadzoru navedenog tijela od 14. siječnja 2020.

6.5. Za potrebe predmetnog postupka i utvrđenje spornih činjenica sud je pribavio i spis Porezne uprave, Područnog ureda Požega iz kojeg je utvrdio tijek postupka nadzora, tijek zapisnika, pribavu dokumentacije, kao i tijek odlučivanja u postupku nadzora koje je navedeno tijelo izvršilo nad poreznim obveznikom BV, a posebno je izvršio uvid u predmetne račune i ispis prometa po žiro računu okrivljenika.

7. Radi utvrđenja spornih okolnosti konkretnom postupku sud je ispitao svjedoke ŠV, DV, FV, SV i IV.

7.1. Svjedokinja ŠV je 13.prosinca 2021. kod ODO u Požegi iskazala kako je kao djelatnica Porezne uprave tj. inspektorica zajedno s kolegom DV obavljala porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. 1. 2015. do 30. 4. 2019. Utvrđeno je da je g. KV izdavao kupcima Kutjevo d.d. i FV račune s iskazanim PDV-om, a da nije bio obveznik PDV-a i nije imao registriran obrt. Iskazani PDV nije prijavljivao poreznoj upravi, niti plaćao a bio je dužan po čl. 79. st. 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Utvrđena je obveza PDV-a za navedeno razdoblje u iznosu od 13% ukupno od 213.477,73 kn i PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.032.415,94 kn. Na navedeno rješenje porezni obveznik je uložio žalbu koja je uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku porezni obveznik KV je dostavio izjavu da je sve račune izdavao on, a ne brat TV, tj. da je on izdavao račune u ime brata TV. Obavljenim dopunskim nadzorom je utvrđena obveza PDV po stopi od 13% u iznosu od 213.437,73 kn i PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.032.415,94. i na navedeno rješenje je porezni obveznik KV uložio žalbu te je drugostupanjskom odlukom prihvaćena žalba poreznog obveznika u smislu da je nastupila zastara za 2015. i 2016. Rješenje za 2017., 2018. i 2019. je izvršno 17. rujna 2021. od kada porezni obveznik KV ništa od dužnog iznosa poreza nije platio.

Na raspravi kod ovoga suda 15. svibnja 2025. svjedok ŠV iskazala je kako se s obzirom na protek vremena više ne sjeća baš svih detalja, ali je napomenula kako je sve konstatirano u zapisniku i rješenju, te da misli da su bila dva zapisnika i dva rješenja. Nadalje je iskazala kako se ne sjeća određenih specifičnih detalja, te da njen posao započinje nakon što joj neposredno nadređeni izda nalog koji se zove Obavijest o poreznom nadzoru koji sadrži različite podatke potrebne za provođenje nadzora. Nakon što joj je zamjenik u ODO Požega predočio njen iskaz pred istim tijelom iz prosinca 2021. svjedokinja je potvrdila sve što je tada iskazala te navela da nisu navedeni novi iznosi nakon utvrđenja zastare, ali da su isti navedeni u drugostupanjskom rješenju za koje smatra da su dostavljeni prilikom istražnog procesa. Na posebno pitanje zamjenika branitelja okrivljenika iskazala je kako je porezna uprava ustrojena na način da je svatko odgovoran za svoj dio poslova i nije nužno upoznat s podacima drugog djelatnika unutar porezne uprave. Nadalje, vezano uz to tko je eventualno izvršio prijavu po kojoj je njoj nadređeni izdao Obavijest o provedbi nadzora može se eventualno upitati Službu nadzora porezne uprave te je napomenula kako su u uvodu prvoga zapisnika od 5. ožujka 2020. navedeni podaci koji su tada bili poznati. Također, vezano uz pitanje za koje vremensko razdoblje se odnosi porezni nadzor svjedok je uputila na svoj zapisnik te je navela kako je ona vršila nadzor kao glavna osoba, a pomagao joj je kao druga osoba DV koji je vršio nadzor nad manje važnim stvarima, te da su nadzor vršili samo ona i navedeni DV, a da je u zapisniku naznačeno ukoliko su neke podatke pribavljali putem drugih osoba. Nadalje je iskazala kako je predmet nadzora bio nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2019. te je pojasnila da nadzor kada je jednom određen usmjeren samo na jedan objekt nadzora i ne može se širiti bez novog naloga, a na posebno pitanje suca o tome da li je za potrebe ovoga nadzora pribavljala podatke od trećih osoba iskazala je kako je, ako je to rađeno, sve konstatirano u zapisniku. Na posebno pitanje zamjenika branitelja okrivljenika o tome da li se sjeća da li su isplate vršene na žiro ili tekuće račune svjedokinja je iskazala da je sve konstatirano u zapisniku te da se ne sjeća da li je dalje praćen tijek toga novca te da li je imala uvid u račune u kojima nije naplaćen PDV, a da su računi priloženi zapisniku. Na posebno pitanje zamjenika branitelja okrivljenika o tome da li se okrivljenika sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Općeg poreznog zakona te Pravilnika o provedbi općeg poreznog zakona obavijestilo o njegovim pravima odnosno je li mu dostavljena obavijest o nekakvom prevarnom djelovanju koje je temelj poreznog nadzora i bez kojeg se isti ne može provoditi uopće te da li je isti upoznali s pravima na savjetnika, dostavu dokumentacije i na mogućnost traženja dokumentacije od drugih osoba svjedok je iskazala da se putem Obavijesti o poreznom nadzoru osoba nad kojom se vrši nadzor upoznaje sa svojim pravima, obvezama te posljedicama nepostupanja glede svojih obaveza.

7.2. U svome iskazu pred ODO u Požegi 12.siječnja 2022. svjedok DV je naveo da je kao viši inspektor u Poreznoj upravi, Ispostavi Požega sudjelovao kao drugi inspektor u nadzoru s kolegicom ŠV, koja je bila nositelj nadzora kod poreznog obveznika KV. Kolegica je vršila uvid u poslovne knjige, a on je prije nego što je potpisao zapisnik istoga pročitao i suglasio se s njim, tako da je konkretne činjenice u zapisniku utvrdila kolegica. Sjeća se da porezni obveznik KV nije bio upisan u sustav PDV-a a izdavao je račune s iskazanim PDV-om, te je bio dužan platiti iskazani PDV po tim računima. Na raspravi kod ovog suda 15.svibnja 2025. svjedok je iskazao kako je on kao djelatnik Porezne uprave bio drugi inspektor na nalogu te zna da je bila riječ o PDV-u. U poreznoj upravi je princip da prvi inspektor s naloga ulazi u dokumentaciju i sastavlja zapisnik, ali on je isti pročitao prije nego što je isti bio predan i potvrdio da se sa zapisnikom i utvrđenjima iz istoga slaže te potpisao. Nakon što mu je zamjenik u ODO Požega predočio njegov iskaz dan pred istim tijelom od 20. siječnja 2022. svjedok je potvrdio svoj iskaz dan pred državnim odvjetništvom. Također, svjedok je iskazao kako nadzor počinje temeljem naloga neposredno nadređenog kolji je vjerojatno imao uvid u neki račun i imao više informacija koje su bile kriterij za otvaranje ovoga naloga, ali on s njima nije upoznat. Svjedok je pojasnio da kada se dobije nalog, oni preuzimaju dokumentaciju i temeljem uputa iz naloga usmjeravaju pregled dokumentacije te je naveo kako smatra da je u konkretnom nalogu - obavijesti bila riječ o PDV-u te su preuzeli dokumentaciju i započeli pregled PDV-a. U nalogu također da se dobije razdoblje za pregled, a da je nalog izdao RV koji je tada bio voditelj službe za nadzor. Da se radilo na način da je kolegica preuzela dokumentaciju, istu pregledala i tijekom pregledavanja njega povremeno upućivala, zatim da je sastavila zapisnik koji je on pročitao i potvrdio. Nadalje je naveo kako šef, u ovom slučaju RV pregleda zapisnik prije nego on izađe, a da su nadzor radili gđa ŠV i on osobno. Kao vremensko razdoblje svjedok je iskazao da ne zna točno koje je bilo i da bi morao pregledati zapisnik u kome je sve to navedeno odmah na prvoj stranici, kao i podatak na koga su glasili predmetni računi koji su bili predmet nadzora i na koje račune su bili isplaćeni novci koji su bili predmet računa, te da on osobno nije pregledavao dokumentaciju. Iskazao je kako ne može točno reći da li je praćen daljnji tijek novca. Na posebno pitanje zamjenika branitelja okrivljenika o tome da li se okrivljenika sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Općeg poreznog zakona te Pravilnika o provedbi općeg poreznog zakona obavijestilo o njegovim pravima odnosno je li mu dostavljena obavijest o nekakvom prevarnom djelovanju koje je temelj poreznog nadzora i bez kojeg se isti ne može provoditi uopće te da li je upoznat s pravima na savjetnika, dostavu dokumentacije i na mogućnost traženja dokumentacije od drugih osoba isti je iskazao da je uobičajeno postupanje da se prvo osobu koja se nadzire pozove u poreznu da osobno preuzme obavijest i da ju se uputi da započinje nadzor i da dostavi dokumentaciju. Uobičajeno da se pregledavaju prošla razdoblja pa je potrebno da se dostavi dokumentacija, te da je on osobno pozvao D da dođe preuzeti Obavijest o nadzoru kao i da okrivljenika osobno poznaje.

7.3. U svome iskazu kod ODO u Požegi 27.svibnja 2022. svjedok IV je iskazao da je član uprave Kutjeva d.d. i da mu je poznat poslovni odnos Kutjeva d.d. s Javnim prijevozom LM vlasništvo KV. U Kutjevu d.d. je zaposlen od 2011. i poznat mu je KV jer je obavljao prijevoz raznih žitarica za Kutjevo d.d. Naime postojala je povremena potreba u vrijeme žetve za prijevoz žitarica i druge robe. Za obavljene prijevoze KV je ispostavljao račune Kutjevu d.d. koji su mu uredno plaćeni. Kada su mu u spisu predmeta predočeni računi izdani od javnog prijevoza LM vl. KV navodi da su mu ti računi poznati, a na nekima prepoznaje i potpise djelatnika Kutjeva d.d. Kako je na računima bio i iznos PDV-a Kutjevo d.d. je kasnije u godišnjim obračunima odbijalo pretporez. U poreznom nadzoru Kutjeva d.d. porezna uprava je teretila Kutjevo d.d. da je neosnovano odbilo pretporez po tim računima i da su dužni uplatiti odbijeni pretporez, što je Kutjevo d.d. i učinilo. Zbog ovakove situacije s KV Kutjevo d.d. vrši mjesečne provjere poslovnih partnera Kutjeva d.d. da im se ovako nešto ne bi dogodilo. Siguran je da je KV obavljao prijevoz za Kutjevo d.d. od 2015. do 2019. Zavisno od njegovog radnog mjesta u Kutjevu d.d. on je čak i neposredno surađivao s KV, pa čak i potpisivao otpremnice ili narudžbenice. Nakon što je porezna uprava zbog javnog prijevoza LM KV došla u porezni nadzor u Kutjevo d.d., Kutjevo d.d. je obustavilo suradnju s KV. Kutjevo d.d. je zbog ovog uplaćenog iznosa poreznoj upravi teretilo KV i on je što obavljanjem prijevoza, a što uplatama svoj dug prema Kutjevu d.d. smanjio u tolikoj mjeri da su ostale oko 2 do 3 mjesečne rate. U vrijeme suradnje s KV nije bilo moguće provjeriti da li je obrtnik bio u sustavu PDV-a, a što je danas moguće

Pred sudom na raspravi 15.svibnja 2025. iskazivao je uglavnom istovjetno te je potvrdio da je od 2012. do 2024 obavljao različite funkcije u okviru biljne proizvodnje Kutjeva d.d. i to od Agronoma do direktora i članova uprave te da je upoznat sa velikim brojem partnera i kooperanata s kojima je Kutjevo d.d. u to vrijeme surađivalo, te da na taj način poznaje i KV. Iskazivao je kako pretpostavlja da je od strane djelatnika Sektora za financije i člana uprave za financije izvješten o pojedinim problemima vezanim uz PDV u odnosu na KV, a također da pretpostavlja da je Kutjevo d.d. imalo obvezu po računu izdanom od okrivljenika platiti PDV. Nakon što mu je zamjenik u ODO Požega predočio njegov iskaz dan pred istim tijelom od 27. svibnja 2022. i to dio koji započinje riječima "za obavljene prijevoze" a završava riječima "otpremnice ili narudžbenice" svjedok je potvrdio da je njegov iskaz dan pred ODO u tom dijelu točan te da misli da je Kutjevo d.d. teretilo KV za iznos PDV-a koji je moralo uplatiti prema odluci Porezne uprave i da se nakon toga nije nastavila suradnja s okrivljenikom. Svjedok je nadalje pojasnio kako kada pojedini direktori iskažu potrebu za nekakvim uslugama izdaju nalog odjelu nabave koja dalje preuzima i dogovara uslugu. Odjel nabave je dužan pribaviti više ponuda za određenu uslugu i uglavnom se odabire ona najpovoljnija, a konačnu uslugu u vrijeme dok je on tamo radio donosio bi predsjednik uprave ili član uprave zadužen za taj sektor ili neki drugi član uprave. Nakon izvršene usluge okrivljenik je kao i drugi bio dužan dostaviti dokaz o izvršenoj usluzi iz kojega bi bila vidljiva količina, u ovom slučaju prevezene robe i izdati račun u kojemu bi ta količina bila iskazana prema dogovorenoj cijeni odjela nabave. Kada se izda račun isti odlazi u službu računovodstva, a koliko je njemu poznato okrivljeniku je sve bilo plaćeno, a da se ne može sjetiti po kojim računima su bile vršene usluge i bile plaćene, te da mu nije poznato na koje račune su vršene isplate po izdanim računima.

7.4. Ispitana pred ODO u Požegi 26.svibnja 2022. svjedokinja FV je iskazala da je bila vlasnica [obrt] iz [adresa]. KV poznaje i njezin obrt je bio u poslovnom odnosu s njegovim Javnim prijevozom Banić od 2007. do polovine 2019. KV je obavljao za njezin obrt usluge prijevoza i prodavao mu žitarice. KV je njezinom obrtu ispostavljao račune bez popratne dokumentacije, a na računima je bio uredno obračunat PDV. Njezin obrt je sve ispostavljene račune od KV uredno platio. Kada su joj predočeni računi koji se nalaze u spisu predmeta izdani od Javnog prijevoza LM vlasništvo KV je navela da su to računi koje je ona osobno predala poreznoj upravi. Zbog obavljanja poreznog nadzora kod KV porezni nadzor je obavljan i u njezinom obrtu. Po ispostavljenim i plaćenim računima njezin obrt je realizirao pravo na povrat pretporeza jer su računi od strane KV bili izdani s obračunatim PDV a ona nije bila upoznata s tim da li je on platio PDV. Porezna uprava u Osijeku je utvrdila da njezin obrt po zakonu nije imao pravo na odbitak pretporeza. Nije imala razloga sumnjati u izdane račune od strane KV jer je ona te račune uredno prikazivala poreznoj upravi u Našicama i oni su te račune prihvaćali.

Na raspravi kod ovog suda od 15. svibnja 2025. je nadalje iskazivala kako je suradnja s okrivljenikom započela 2007. kada je isti vršio uslugu prijevoza. Njima da je prodao kompenziranu robu od Kutjeva koje mu nije platilo uslugu prijevoza, a roba da je uredno fakturirana. Iskazala je kako nije znala da okrivljenik nije u sustavu PDV- a, a isto da je saznala 2019. kada je došla porezna koja im je blokirala račun i teretila ih da su neopravdano odbijali pretporez temeljem dokumentacije. Navela je kako su poreznoj predali sve svoje izlazne račune i račune okrivljenika koje su od njih tražili, a da su računi koje im je dostavljao okrivljenik imali popratnu dokumentaciju u smislu otpremnica, teretnica i sl. i da ih je porezna uprava teretila upravo zbog računa okrivljenika koje im je izdao. Svjedokinja je iskazivala kako se ne sjeća točnog iznosa pretporeza koji je tada bio upitan, ali da je na računima bio obračunat PDV. Poslovna suradnja s okrivljenikom, koja je trajala od 2007. do 2019. da se temeljila na prijevozu, a kasnije i žitaricama, odnosno na prodaji žitarica od strane okrivljenika njima. Potvrdila je navod da je vlasnica obrta i da se tada nitko osim nje nije bavio poslovima u njenom obrtu i da njen suprug tada nije bio zaposlenik njenog obrta. Poslove s okrivljenikom nekada da je dogovarala ona, a nekada njen suprug i da je svaka usluga koja je dogovarana s njom ili s njenim suprugom izvršena i sve su usluge plaćene, što ona zna kao vlasnica obrta zna, no ne zna po kojim računima su plaćene usluge okrivljeniku i na koji račun je vršena isplata. Nadalje je iskazala kako nije znala da okrivljenik nije u sustavu PDV-a i da su njegovi računi uredno prolazili pa čak i 2019. kada je uvedena e-porezna gdje su bilježili sve ulazne i izlazne račune, a da ne zna da li je okrivljenik bio prijavljen ikada u sustavu PDV-a, no ona pretpostavlja da je. Nadalje odgovara da ne zna po kojim računima su plaćene usluge okrivljeniku.

7.5. Svjedok SV na raspravi održanoj 10. listopada 2025. iskazao je kako su otprilike 2007. surađivali s okrivljenikom i sve je bilo korektno, posao uredno obavljen i sve plaćeno no da ih je uskoro kontaktirala porezna uprava Osječko – baranjska te od njih tražila dokumentaciju u smislu računa, faktura i sl. vezano uz okrivljenika što je i preuzela. Uskoro da su dobili i kaznu i da su blokirani. Suradnja s okrivljenikom da je trajala dugo, od 2007. U pogledu poreznog nadzora svjedok je iskazao kako je porezna uprava došla kod njih, preuzela papire i od njih i od knjigovođe te je provela nadzor u sjedištu, da su pozvali i njegovu suprugu na razgovor te je porezna donijela je rješenje. Osnova nadzora da je bila terećenje PDV-a, ali se nije mogao sjetiti iznosa koji je trebalo platiti. 2007. da je bio u kontaktu s okrivljenikom u dok su se izdavale fakture i vozilo se, a da ne zna da su bili izdani pojedini računi uz koje nije bila vezana dokumentacija za okrivljenika te da su računi izdani za sve što je rađeno i da je vjerojatno za sve račune koji su izdani izvršena usluga. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedok je iskazao da je bio u selu Cerovac u kojem KV živi kao i da je KV bio kod njega i da je bio kod njega kod kuće, no da mu KV niti u svojoj kući niti na drugim mjestima nije predavao veće količine novca. Također, svjedok je iskazao kako su plaćane izdavane fakture, da su iste dostavljene Poreznoj te da nikada nisu odbijane i da je samo obavljano redovno poslovanje, a da nije znao da gospodin nije u sustavu PDV-a, a što je saznao kada je došla Porezna. Negirao je da poznaje brata okrivljenika TV.

8. Sud je također proveo i dokaz financijskim vještačenjem po ovlaštenoj sudskoj vještakinji Dajani Hart koja je za potrebe ovog postupka izradila i pisani nalaz i mišljenje od 4. srpnja 2022. (list 488-501 K spisa). U svome nalazu i mišljenju vještakinja zaključuje kao okrivljenik KV u razdoblju nadzora nije bio obveznik PDV-a te je sukladno toj činjenici nije bio u obvezi podnositi prijave PDV-a, osim ako nije izdavao račune sa iskazanim porezom na dodanu vrijednost. Obzirom da je KV izdavao račune s iskazanim PDV-om proizlazi i proizlazi i da je postojala obveza podnošenja prijave PDV-a nadležnoj ispostavi porezne uprave. U svom nalazu i mišljenju vještakinja citira odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a posebice članak 79. stavak 1. Zakona o PDV-u koji propisuje da ukoliko je izdan račun s iskazanim PDV-om porezni obveznik duguje iskazani PDV i u obvezi je podnijeti prijavu PDV-a. nadalje, vještakinja zaključuje da iako porezni obveznik nije ovlašten iskazati PDV, a iskazao ga je na računu onda je dužan i iskazani iznos PDV- a prijaviti poreznoj upravi. U tablicama u prilogu nalaza vještakinja navodi sve račune izdane kupcima u kojima je odvojeno iskazan PDV, koji nije prijavljen niti je uplaćen u korist Državnog proračuna RH. Obveza predaje PDV obrasca je do 20. slijedećeg mjeseca za prethodni mjesec, a obveza uplate PDV-a je do kraja sljedećeg mjeseca za prethodni mjesec. Iz tablica koje su u priloženom nalazu naznačeni su rokovi u kojima je iskazani porez na dodanu vrijednost trebao biti obračunat i u kojim rokovima su trebali biti predani PDV obrasci u nadležnu poreznu upravu, te rokovi u kojima je trebalo izvršiti uplatu obračunatog PDV-a. Nadalje, vještakinja je zaključila kako je kontrolirajući obračun zateznih kamata koji je napravila porezna uprava i potvrdila je da su svi iznosi i rokovi uplate od kada teku zatezne kamate ispravno uneseni, kao i stopa zateznih kamata. Zaključno, vještakinja potvrđuje da je opisanim postupanjem okrivljenika KV nanesena šteta Državnom proračunu Republike Hrvatske utajom poreza u iznosu od najmanje 1.245.853,67 kuna.

Na raspravi kod ovoga suda 1. rujna 2025. vještakinja je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 4. srpnja 2022. te je nadalje na upit branitelja okrivljenika odgovorila kako sustav PDV-a djeluje na principu spojenih posuda što znači da ukoliko netko iskaže obvezu poreza na dodanu vrijednost i izda račun sa iskazanim porezom na dodanu vrijednost kupcu, izdavatelj računa je u obvezi uplatiti PDV u korist Državnog proračuna, a s druge strane primatelj računa, ukoliko je u sustavu PDV-a ima pravo iskoristiti taj PDV kao pretporez. Međutim, postoje situacije kada izdavatelj računa izda račun i na kupca koji nije u sustavu PDV-a i tada izdavatelj računa mora platiti PDV, a primatelj računa ga ne odbija. Što znači da ne mora uvijek biti dvosmjerno kretanje obveze za plaćanje PDV-a i priznavanja pretporeza. Konkretno za ovaj slučaj bez obzira na činjenicu je li kupac, odnosno primatelj računa sa iskazanim PDV-om iskoristio pravo pretporeza pa da ga je potom uplatio u korist Državnog Proračuna ista činjenica ne bi utjecala na obvezu izdavatelja računa da isti PDV uplati u korist Državnog Proračuna. Ako netko iskaže PDV na računu u obvezi ga je i platiti. Zakonodavac je Zakonom o PDV-u predvidio da država ni u kojem slučaju ne može biti oštećena, PDV bi bio u obvezi platiti izdavatelj računa, a primatelj računa koji je neosnovano iskoristio pravo priznavanja pretporeza bi morao isti vratit državi. Za nastanak obveze PDV-a jedini bitan tren je izdavanje računa s iskazanim PDV-om, a da li je radnja za koju je račun izdan obavljena je nebitna u smislu obveze PDV-a. Također, odgovorila je da u vremenskom razdoblju koje je bilo predmet vještačenja okrivljenik nije bio obveznik PDV-a uopće te je nadalje pojasnila da nadzor tijeka kretanja novca po računima nije bio zadatak njena vještačenja. Na upit sutkinje iskazala je kako se u poreznom smislu odvojeno gleda obveza prava primatelja računa u smislu pretporeza od obveze izdavatelja računa na plaćanje poreza. Ovo pravo i obveza nisu vezani jedno za drugo i u poreznom smislu se gleda odvojeno za svakog subjekta. Također, obveznik plaćanja PDV-a postaje se rješenjem porezne uprave, ali poslovni subjekt je taj koji podnosi prijavu u Sustav poreza na dodanu vrijednost. Zakonom je propisan određeni financijski prag, a ukoliko se prag prijeđe poslovni subjekt je obvezan prijaviti se, a ukoliko nije prešao financijski prag on to može ali ne mora učiniti. Ukoliko obveznik nije rješenjem upisan u sustav obveznika PDV-a, a izda račun s PDV-om u obvezi je podnijeti prijavu poreznoj upravi i platiti PDV za koji je izdao račun. Nadalje, vezano uz promet računa koji se nalazi u spisu Porezne uprave koji je priklopljen ovome spisu vještakinja je potvrdila da je riječ o žiro računu okrivljenika jer to piše iz samog ispisa prometa, ali da je iz njega vidljiva samo isplata u korist okrivljenika te da iz istoga nije moguće govoriti o daljnjem tijeku novca. Nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Hart u ovome postupku sud je prihvatio jer je isto dano određeno, jasno i precizno, na temelju pravila struke, znanosti i iskustva, te ga je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog. Nema niti jedne okolnosti koja bi nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Hart dovela u pitanje.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio činjenično stanje kako je opisano u izreci presude.

9.1. Sud je radi utvrđenja činjenica koje su sporne u ovome postupku proveo dokazni postupak koji se prvenstveno temeljio na zaključcima Porezne uprave o provedenom poreznom nadzoru kod okrivljenika kao poreznog obveznika i nadalje i na financijskom vještačenju u konkretnom spisu. Naime upravo iz navedenih dokaza nepobitno proizlazi kako je okrivljenik sam izdavao račune te Poreznoj upravi dostavio izjavu koja je kod navedenog tijela zaprimljena pod Klasa: 471-0220-01/2, Ur.broj: 15- 20-06 i u kojoj je izjavio da je račune izdane kupcima FV iz [adresa] i Kutjevo d.d. koji glase na njegovo ime i na ime njegovog brata TV, [adresa], a koji živi i radi u Njemačkoj, sastavio i izdao on osobno. Dakle nepobitno za početak utvrđeno kako je jedina odgovorna osoba za izdavanje predmetnih računa upravo okrivljenik. Nadalje iz istog Zapisnika o nadzoru Porezne uprave a i iz drugih dokaza u spisu sud je utvrdio da je porezni obveznik u trenutku kada je započeo izdavanje ovih računa nije bio obveznik plaćanja PDV-a i kao takav nije bio upisan u registar. Ovakva utvrđena suda nije osporavao niti sam okrivljenik tijekom postupka pred ovim sudom. Također uvidom u Zapisnik o nadzoru od 5.ožujka 2020. i spis Porezne uprave sud je izvršio i uvid u račune koji istima prileže, iz kojih je jasno vidljiv iskazani PDV na izvršene usluge i to prema POG vl.FV ali i Kutjevo d.o.o. Utvrđenja suda u ovome pogledu potkrijepljena su i iskazima saslušanih svjedoka ŠV i HV koji su kao djelatnici Porezne uprave tj.inspektori provodili predmetni nadzor o koji su utvrdili upravo navedenu nepravilnost odnosno da je porezni obveznik KV izdavao račune sa iskazanim PDV- om, a da nije izvršio prijavu PDV-a nadležnoj Poreznoj upravi i na taj način nije izvršio plaćanje poreza u korist Državnog proračuna, a isto proizlazi i iz izjave BV o osobnoj odgovornosti. Njihovim iskazima sud je u cijelosti poklonio vjeru, držeći da su isti konzistentni i dani u skladu sa pravilima struke, te utemeljeni na materijalnoj dokumentaciji u spisu. Dakle nesporno je utvrđeno da su izdani računi s iskazanim PDV-om od strane okrivljenika BV, a da isti kao porezni obveznik nije izvršio zakonom propisanu obvezu prijave PDV-a nadležnom tijelu Porezne uprave, a što potvrđuje u svome nalazu i financijska vještakinja Dajana Hart. Ona je u svom nalazu i mišljenju ustvrdila da je izdavanjem računa s iskazanim PDV- om porezni obveznik upravo sam sebe obvezao na prijavu PDV-a nadležnoj Poreznoj upravi, jer je odluka o tome da li će iskazivati PDV-a na računima upravo na njemu, no međutim jednom kada je PDV iskazan na računu obveza prijave PDV-a Poreznoj upravi je neizbježna i obvezna. U svojoj ocijeni dokaza sud je prihvatio i iskaze svjedoka FV i IV držeći da su isti dani jasno i određeno o onome što je njima poznato iz neposrednih saznanja, također isti su u skladu sa rezultatima ukupnog dokaznog postupka. Također sud je prihvatio i iskaz svjedoka obrane ČV koji u svojem iskazu nije odstupao kako od iskaza svoje supruge FV, tako niti od ostalih drugim materijalnih dokaza u ovome spisu.

9.2. Iz svega dakle proizlazi kako je okrivljenik svjesno izdavao račune s iskazanim PDV-om i svjesno nije izvršio prijavu PDV-a kako je bio obvezan sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske i Zakonu o poreznu na dodanu vrijednost. Posebno je važno za naglasiti kako je navedene račune izdavao za svoje ime i u ime svoga brata UV, te je izjavom predanom u tijelu Porezne uprave ovo potvrdio i time preuzeo potpuno odgovornost za izdavanje navedenih računa. Nadalje sukladno pozitivnim propisima obveznik plaćanja PDV-a postaje se rješenjem porezne uprave, ali poslovni subjekt je taj koji podnosi prijavu u Sustav poreza na dodanu vrijednost. Zakonom je propisan određeni financijski prag, a ukoliko se prag prijeđe poslovni subjekt je obvezan prijaviti se, a ukoliko nije prešao financijski prag on to može ali ne mora učiniti. Ukoliko obveznik nije rješenjem upisan u sustav obveznika PDV-a, a izda račun s PDV-om u obvezi je podnijeti prijavu poreznoj upravi i platiti PDV za koji je izdao račun sve temeljem odredbe člankom 85. stavak 1. i 4. vezano uz članak 79. stavak 11. Zakona o PDV-u. Visina izbjegnutih davanja u ovome postupku utvrđena je kako provedenim postupcima nadležne Porezne uprave tako provedenim financijskim vještačenjem po Dajani Hart koja u istome u cijelosti suglasna nalazima i izračunima koje je u ovome predmetu sastavila Porezna uprava, te je isti utvrđen u iznosu od najmanje 1.245.853,67 kuna za koliki je iznos nanesena šteta Državnom proračunu Republike Hrvatske utajom poreza i to direktnim postupanjem okrivljenika KV.

10.Tijekom postupka sud je na temelju odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbio prijedlog za pribavljanje spisa porezne uprave u odnosu na porezni nadzor nad obrtom FV s obzirom da sud smatra kako činjenica kao i izvođenje ovog dokaza koje bi trebalo utvrditi nije važna za utvrđenje činjenica u ovome postupku. Također na temelju odredbe članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbio je prijedlog za saslušanje predloženog svjedok ZV budući da sud smatra da je izvođenje ovoga dokaza usmjereno na odugovlačenje postupka i svjedoka UV držeći da je činjenično stanje u ovom pogledu dovoljno utvrđeno.

11. Cijeneći obranu okrivljenik sud istoj nije poklonio vjeru, naime tek prilikom iznošenja svoje obrane na raspravi kod ovog suda 10.listopada 2025. okrivljenik je u sklopu iznošenja svoje obrane iznio navode da je ovako postupao iz razloga što je na to bio primoran, prvenstveno od strane SV koji ga je reketario i nagovorio da radi na navedeni način da bi zatvorio dugove svoga brata. Novac pribavljen na ovaj način da je predavao ČV u svojoj i njegovoj kući i na parkinzima. Naime sud nije poklonio vjeru ovakvoj obrani okrivljenika BV i to iz razloga što se ista čini neuvjerljiva i zato što je sud tijekom postupka analizom dokaza utvrdio neistinitost i konstruiranost iste. Naime, iako okrivljenik tvrdi da je na navedeno postupanje primoran uslijed reketarenja od strane ČV do okončanja postupka pred ovim sudom nije o istome dostavio niti jednog dokazao istom, a tijekom ispitivanja ČV pred ovim sudom nije utvrđen niti jedna sumnja u ovakvo postupanje niti dokaza u tome pravcu niti je svojim pitanjima obrana okrivljenika potencirala pitanje reketarenja, isto tako niti prilikom ispitivanja njegove supruge FV. Dapače do trenutka samog iznošenja obrane ovakav vid obrane nije bio niti naznačen, nego je isti iznesen tek kada su provedeni do tada predloženi dokazi i saslušani svjedoci i na ovaj način utvrđeno činjenično stanje iz kojega se nedvojbeno mogla utvrditi samo odgovornost okrivljenika. Iako je pravo okrivljenik da iznosi svoju obranu na kraju postupka nesporno i dapače propisano, ipak tvrdnje njegove obrane sud niti nazočni zamjenik ODO u Požegi nije mogao niti provjeriti budući da okrivljenik nije svoju obranu htio izložiti preispitivanju od strane ODO-a niti suda i unaprijed je najavio da neće odgovarati na njihova pitanja. Dapače tijekom svih postupaka okrivljenik nije ništa iznosio, pa tako pred Poreznom upravom okrivljenik KV nije osim izjave da je on osobno izdavao račune dostavio niti jedan od zatraženih dokumenta, nadalje pred ODO Požega niti u tijeku istrage nije iznosio svoju obranu. Pred sudom je ovaj vid obrane istaknuo tek kada su saslušani svjedoci koji su ga navodno reketarili i s kojim se nije suočio u pogledu ovih pitanja. Dapače samo je predloženo da se sasluša u svojstvu svjedoka njegova supruga iako je činjenično stanje već ranije objektivno utvrđeno, i svakako je unatoč navodima obrane prihvaćen njihov dokazni prijedlog da se u ovome postupku sasluša svjedok SV osobno, pa ipak obrana istome nije postavljala pitanja usmjerena na iznudu od okrivljenika. Nesporno je ovaj iskaz okrivljenika u suprotnosti s relevantnima činjenicama utvrđenim u ovome postupku jer i ako bi sud prihvatio tezu reketarenja u svrhu zarade i to od robe koju su na crno uzimali Š, isto ne objašnjava postupanje okrivljenika KV u pogledu računa izdanih za Kutjevo d.o.o. na kojima je utvrđeno isto iskazivanje PDV-a za koji nije izvršena prijava nadležnoj Poreznoj upravi. Ovaj vid obrane dakle u suprotnosti je sa činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, iskazima svjedoka koji iskazuju decidirano, dosljedno i upotpunjujuće i dosljedno, kao i utvrđenjima vještakinje i Porezne uprave RH.

12. Člankom 256. stavak 1. KZ/11 propisano je da tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi 2654,46 eura, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Stavkom 3. propisano je da ukoliko je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka dovelo do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina

13. Uvažavajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj je sud našao nesumnjivo dokazanim da je optuženik postupao na način kako ga tereti optužnica i da su opisanim ponašanjem okrivljenika BV ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavak 3. u vezi s člankom 256. stavak 1.KZ/11 protiv gospodarstva – utaje poreza ili carine.

14. Odredbom članka 47. KZ/11 koja propisuje kako će sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Pri tome visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Nadalje odredbom članka 23. KZ/11 propisano je kako na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

14.1. Poduzimajući gore opisane radnje koje ispunjavaju obilježja kaznenog djela okrivljenik KV je bio svjestan svojih radnji i želio ih je počiniti upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, postupajući pri tome s namjerom. Pri tome okrivljenik je bio ubrojiv budući da tijekom postupka nisu isticane niti bi bile utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da bi ubrojivost optuženika bila isključena ili umanjena, a optuženik je bio svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog svega navedenog razvidno je kako je okrivljenik KV u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 256. stavak 3. u vezi s člankom 256. stavak 1.KZ/11.

14.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotnu okolnost sud okrivljeniku BV cijenio činjenicu da je riječ o ranije neosuđivanoj osobi pa ovakvo kažnjivo postupanje očito predstavlja iznimku u ponašanju optuženika koje je inače bilo usklađeno sa zakonskim propisima. Također cijenio je i činjenicu da je riječ o hrvatskom branitelju odlikovanom Spomenicom Domovinskog rata. U tijeku postupka sud nije našao posebne otegotne okolnosti koje bi išle na teret optuženika pa ih nije niti mogao ocijeniti.

14.3. S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku BV u odnosu na kazneno djelo protiv gospodarstva – utaje poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 3. u vezi s člankom 256. stavak 1.KZ/11, za koju zakon propisuje kaznu zatvora od jedne godine do deset godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

14.4. Nadalje, obzirom se iz ponašanja i držanja okrivljenika BV nakon počinjenja kaznenog djela i pred ovim sudom može zaključiti da okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, sud joj je temeljem odredbe članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od 2 godine.

14.5. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 nalaže se okrivljenom KV posebna obveza da naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude uplati u Državni proračun Republike Hrvatske iznos od 165.353,20 eur (sto šezdeset i pet tisuća tristo pedeset tri eura i dvadeset centi). Okrivljeni KV dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koje mu je naložena.

14.6. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, sud smatra kako će se upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

15. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljeni KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom iznos od 165.353,20 eur (sto šezdeset i pet tisuća tristo pedeset tri eura i dvadeset centi) pod uvjetima i u rokovima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.

16. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom KV se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka, i to trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 553,78 eur (pet stotina pedeset tri eura i sedamdeset osam centi), te paušalni trošak u iznosu od 50,00 eur (pedeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

16. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.

U Požegi 10. listopada 2025.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 4 istovjetna primjerka.

Dna:

1. ODO u Požegi, na broj KO-DO-113/2022

2. KV, okrivljenik

3. Ivan Bošković, branitelj okrivljenika

4. Ministarstvo financija, Porezna uprava, oštećenik – nakon pravomoćnosti