REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-51/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova ulica 7, radi raskida izvansudske nagodbe, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 02. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. listopada 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je izvansudska nagodba zaključena dana 12.listopada 2006.godine, između tužitelja CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i tuženika ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], raskinuta s danom 1.siječnja 2022.godine.

II Nalaže se tuženiku ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Za slučaj da financijskim vještačenjem bude utvrđena razlika između pretpostavljene starosne mirovine koju bi tuženik primao da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine koju prima, tužitelj podnosi alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

I Mijenja se točka I izvansudske nagodbe zaključene dana 12.listopada 2006.godine, između tužitelja CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i tuženika ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na način da se tužitelj CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 obvezuje plaćati tuženiku ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 5 EUR-a, počevši od 1. siječnja 2022.godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena za razdoblje od 1.1.2022.godine do 31.12.2022.godine, a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 1.1.2023.godine, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana te da mu u istom roku naknadi trošak parničnog postupka."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da izvansudskom nagodbom zaključenom između parničnih stranaka dana 12.listopada 2006.godine, tužitelj se obvezao tuženiku plaćati mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 494,50 kn, svakog 5-tog u mjesecu, dok za to budu postojali uvjeti. Iznos rente određen je kao razlika između potencijalne plaće tuženika koju bi primao da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine koju prima.

Navodi da je tuženik s danom 1.srpnja 2020.godine navršio 65 godina života te stekao pravo na starosnu mirovinu, pa kod utvrđivanja eventualne daljnje rente ne bi imao pravo na razliku između potencijalne plaće koju bi primao i invalidske mirovine koju prima, jer po redovnom tijeku stvari od tog dana ne bi primao plaću da nije bilo nezgode. Dakle, stjecanjem prava na punu starosnu mirovinu došlo je do znatne promjene okolnosti pod kojima je renta za izgubljenu zaradu određena, u smislu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, jer tuženik od tada ne gubi na zaradi, pa stoga više nema razloga za njeno plaćanje. Stoga je tužitelj prestao s isplatom rente, nakon što je tuženik navršio uvjete za punu starosnu mirovinu, zaključno s 31. prosinca 2021.godine.

Tužitelj ističe kako bi nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu eventualno postojala razlika između potencijalne starosne mirovine koju bi tuženik primao i invalidske mirovine koju prima.

Predlaže da sud utvrdi da je izvansudska nagodba zaključena 12. listopada 2006. raskinuta s danom 1. siječnja 2022., a podredno ako se nakon financijskog vještačenja utvrdi razlika između potencijalne starosne mirovine i invalidske mirovine koju tuženik prima da se iznos rente s osnove izgubljene zarade tuženiku odredi u visini 5,00 Eura mjesečno počevši od 1. siječnja 2022. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je nesporno da su tužitelj i tuženik dana 12. listopada 2006. zaključili izvansudsku nagodbu prema kojoj je tužitelj dužan tuženiku počevši od 1. prosinca 2012. plaćati mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade svakog 5. - og u mjesecu za protekli mjesec u iznosu od 494,50 kn, kao i da je tuženik 1. srpnja 2020. navršio 65 godina života. Međutim, netočan je navod tužitelja da stjecanjem prava na punu starosnu mirovinu tuženik od tada ne gubi na zaradi, slijedom čega više ne bi bilo razloga za plaćanje rente. Sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju, osiguranik koji je nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu nastavio raditi ali do polovice radnog vremena, može steći pravo na starosnu mirovinu. Zbog navedene zakonske odredbe, tužitelj ne može tvrditi da za tuženika ne bi došlo do gubitka zarade. Dakle, stjecanje prava na starosnu mirovinu ne može se smatrati znatno promijenjenom okolnosti prema čl. 369. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj neosnovano traži ukidanje rente, obzirom da se ista isplaćuje osnovom nagodbe, tj. suglasno, voljom stranaka da međusobno utvrde način na koji će se tuženiku isplatiti izgubljena zarada. Okolnost da bi tuženik pod određenim zakonskim pretpostavkama stekao uvjete za starosnu mirovinu je bila poznata tužitelju u vrijeme kada je potpisivao nagodbu. Odredba da će se ista isplaćivati dok postoje zakonski uvjeti odnosi se na okolnost da će se ista isplaćivati dok tuženik ima pravo na isto, tj. dok je živ. Novčana renta za izgubljenu zaradu je takva vrsta buduće imovinske štete koja se postiže radom pa se ona ne sastoji samo od izgubljene plaće, a kasnije i od izgubljene mirovine, radi čega je i definirana već u zakonu da može trajati doživotno.

Ugovorne stranke su potpisivanjem nagodbe utvrdile jasno izraženu volju i da su željele ugovoriti da će se renta isplaćivati do određenog datuma ili uvjeta ili nastankom neke okolnosti, to bi u nagodbi ugovorile. Činjenica odlaska tuženika u starosnu mirovinu sama za sebe nema utjecaja na ispunjene pretpostavki za ukidanje rente zbog izgubljene zarade. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je naveo da je tijekom ovog parničnog postupka u predmetu koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2612/23 između ovdje tužitelja i tuženika sklopljena sudska nagodba dana 19. siječnja 2024., a kojom nagodbom se ovdje tužitelj obvezao isplatiti tuženiku neisplaćene iznose rente po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. veljače 2023. Stoga smatra da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj u ovom postupku traži ukidanje rente tuženiku od 1. siječnja 2022. kontradiktoran onome što se sam tužitelj obvezao platiti po nagodbi i neosnovan te dodaje da tužitelj nema ni pravni interes za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rodni list za tuženika (list 4), izvansudsku nagodbu (list 6-7), rješenje HZMO-a od 21. srpnja 2020. o priznavanju prava na starosnu mirovinu tuženome (list 13), očitovanje HZMO-a o iznosima isplaćenim tuženome s osnove tjelesnog oštećenja od 1999. do 31.10.2023. i iznosa starosne mirovine za razdoblje od 2.7.2020. do 31. 10. 2023. (list 20-21), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 23-24), podaci o plaćama za tri usporedna radnika ZET-a u razdoblju od 1996. (list 37), financijsko vještačenje (list 40-52), očitovanje poslodavca o dodatku na minuli rad (list 53), rješenje HZMO-a o pravu na starosnu mirovinu (list 54-58), uvid u e-spis, sudsku nagodbu sklopljenu između stranaka u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu P- 2612/23. Time su u ovom postupku provedeni svi dokazi koje su stranke predložile.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Naodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je predstavlja li okolnost što je tuženik navršio životnu dob i ostvario pravo na starosnu mirovinu promijenjenu okolnost koja ima utjecaj na obvezu tužitelja da dalje isplaćuje tuženiku rentu zbog izgubljene zarade na što se obvezao izvansudskom nagodbom sklopljenoj između stranaka 2006. godine te s tim u vezi zahtjev tužitelja da sud utvrdi prestanak njegove obveze s danom 1. siječnja 2022., odnosno alternativno da se točka I izvansudske nagodbe promijeni tako da sud obveže tužitelja tuženiku plaćati rentu s osnove izgubljene zarade u iznosu od 5,00 EUR-a počevši od 1. siječnja 2022. pa nastavno nadalje.

7. Među strankama nije prijeporno da su dana 12. listopada 2006. zaključili izvansudsku nagodbu prema kojoj je tužitelj dužan tuženiku počevši od 1. prosinca 2012. plaćati mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade svakog 5. -og u mjesecu za protekli mjesec u iznosu od 494,50 HRK ni da je tuženik 1. srpnja 2020. navršio 65. godina života.

8. Među strankama je prijeporno ima li okolnost što je tuženik navršio 65 godina života i ostvario pravo na starosnu mirovinu utjecaj na obvezu tužitelja na isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade tuženiku.

9. Uvidom u izvansudsku nagodbu od 12. listopada 2006. ovaj sud je utvrdio da se zbog prometne nesreće od 5. travnja 1996. za koju je odgovoran osiguranik tužitelja, tužitelj, obvezao da će tuženiku isplaćivati rentu s osnove izgubljene zarade i to tako da dospjele iznose isplati odjednom u roku od 15 dana od sklapanja nagodbe, a iznose koji će dospijevati ubuduće, svakog 5.tog u mjesecu za protekli mjesec, a tuženik se obvezao povuči tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva koja se vodila kod Općinskog suda u Zagrebu, pod brojem Pn-2279/02. U navedenoj izvansudskoj nagodbi nije naveden nikakav rok ili uvjet niti iz iste proizlazi da je ista terminirana odnosno da je volja stranaka bila da nagodba pravne učinke ima samo do nekog određenog trenutka u budućnosti.

10. Tužitelj smatra da je zbog promijenjene okolnosti odnosno toga što je tuženik s navršenih 65 godina života ostvario pravo na starosnu mirovinu prestala njegova obveza za isplatu rente tuženiku zbog izgubljene zarade te se pri tom poziva na članak 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:35/05...145/23. dalje ZOO) 11. Prema članku 369. stavak 1. i 2. ZOO-a (1) Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.(2) Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

12. Prema ocjeni ovog suda pravilno navodi tuženik da sjecanje starosne mirovine tuženika ne predstavlja izvanrednu okolnost koja se nije mogla predvidjeti u vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe između stranaka. Naime, već u vrijeme ugovaranja rente zbog izgubljene zarade zbog štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tužitelja, tužitelj je mogao predvidjeti da će tuženik rođ. 1955. godine protekom vremena dosegnuti godine života propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu odnosno ispuniti uvjete u pogledu godina života potrebne za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a u odredbama izvansudske nagodbe nije unio ni jednu klauzulu koja bi upućivala na njeno trajanje do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu. Stoga ispunjenje godina života potrebno za stjecanje prava na starosnu mirovinu i priznavanje prava na starosnu mirovinu sama po sebi ne predstavlja takvu izvanrednu okolnost nastalu nakon sklapanja nagodbe koja se nije mogla predvidjeti u vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe.

13. Nadalje renta zbog izgubljene zarade predstavlja buduću imovinsku štetu koja se ne određuje samo kao gubitak plaće već i kao gubitak primanja s osnove minulog rada odnosno kao gubitak koji zbog manje primljene plaće ima utjecaj na visinu mirovine. Dakle izgubljena zarada kao imovinska šteta koju trpi tuženik ne obuhvaća samo gubitak zarade za vrijeme aktivnog rada već i za vrijeme ostvarene mirovine na temelju minulog rada.

14. No kako tuženik koji je pretrpio štetu u vidu umanjene zarade (u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tužitelja) ne može biti u povoljnijoj (ali ni nepovoljnijoj) poziciji od situacije koja bi postojala da štetnog događaja nije ni bilo u okolnostima ovoga slučaja trebalo je ispitati ostvaruje li tuženik i nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu manja primanja od onih koja bi imao da štetnog događaja nije ni bilo.

15. Zbog utvrđenja navedene činjenice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručevič vještačenja d.o.o.

15.1. Vještak je sačinio izračun visine razlike između pretpostavljene starosne mirovine koju bi tuženik primao da je ostao raditi na radnom mjestu vozača autobusa (uz benefikaciju radnog staža po stopi povećanja 12/14) do stjecanja uvjeta na starosnu mirovinu i stvarno priznate starosne mirovine tuženiku u razdoblju od siječnja 2022. do studenoga 2024. iz kojeg proizlazi da bi tuženik da nije bilo štetnog događaja primao veću mirovinu odnosno da bi u razdoblju od siječnja 2022. do studenoga 2024. primio 3.385,36 EUR-a više no što je na ime mirovine stvarno primio.

15.2. Ujedno je vještak sačinio i izračun razlike između pretpostavljene starosne mirovine koju bi tuženik ostvario da nije bilo štetnog događaja i da je ostao raditi na radnom mjestu vozača autobusa do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu uvećane za plaću koju bi ostvario da je nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu nasavio raditi do polovice radnog vremena na radnom mjestu vozača autobusa i starosne mirovine koju je tuženik stvarno primio u razdoblju od siječnja 2022. do studenoga 2024. iz kojeg proizlazi da bi tuženik da nije bilo štetnog događaja primio s osnova mirovine i plaće (za pola radnog vremena) u razdoblju od siječnja 2022. do studenoga 2024. više 27.358,96 EUR-a od onoga što je stvarno primio.

15.3. Vještak je sačinio i izračun kojim je usporedio izračun starosne mirovine koju tuženik prima i naknade za tjelesno oštećenje sa iznosom pretpostavljene mirovine koju bi tuženik primao u navedenom razdoblju. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da jedino u situaciji kada bi se starosnoj mirovini koja se tuženiku stvarno isplaćuje pribroji iznos naknade za tjelesno oštećenje taj primitak bio veći od iznosa pretpostavljene starosne mirovine koja bi tuženiku pripadala da nije bilo štetnog događaja. Pri tom je pretpostavljeni iznos starosne mirovine iskazan bez uvećanja za naknadu za tjelesno oštećenje i bez uvećanja za plaću koju bi tuženik mogao ostvariti da je nastavio raditi do polovice punog radnog vremena na poslovima radnog mjesta koje je radio prije nastanka štetnog događaja.

15.4. Vještak je sačinio i četvrtu varijantu izračuna tako što je usporedio visinu pretpostavljene mirovine i plaće koju bi tuženik primao da nije bilo štetnog događaja sa iznosom stvarno primljene mirovine s naknadom za tjelesno oštećenje te iz tog izračuna proizlazi da je tuženik u razdoblju od siječnja 2022. do studenoga 2024. da nije bilo štetnog događaja primio više 8.497,37 EURA više od stvarno primljenog.

16. Stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun stalnog sudskog vještaka financijske struke već su različito smatrale koju varijantu izračuna treba primijeniti.

16.1. Naime tužitelj je isticao da pri utvrđivanju postojanja izgubljene zarade u obzir treba uzeti iznos naknade za tjelesno oštećenje, te da se ne može pri izračunu uzeti u obzir da bi tuženik i nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu da nije bilo štetnog događaja nastavio raditi do polovice punog radnog vremena na poslovima vozača kamiona jer je i prije i poslije prometne nesreće pretrpio ozljede koje bi ga u tome onemogućile zbog čega je smatrao da treba primijeniti varijantu izračuna navedenu pod točkom 15.3. ove presude.

16.2 Tuženi je pak naveo da se renta za izgubljenu zaradu ne može umanjivati za iznos koji tuženik prima s osnove naknade za tjelesno oštećenje jer se radi o primanjima s različitih osnova, te je istaknuo da sve ostale varijante izračuna (pod točkom 15.1, 15.2. i 15.4) ovog spisa pokazuju da je tuženik zbog štetnog događaja primio znatno manja primanja od onih koje bi primio da štetnog događaja nije bilo.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke, ocjenjujući ga jasnim, dostatno obrazloženim, a stranke nisu imale primjedbe na sam izračun vještaka.

18. Ovdje treba navesti da je Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13...119/22. dalje ZOMO/13), a i svim ranijim Zakonima o mirovinskom osiguranju propisano da je naknada za tjelesno oštećenje novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje se isplaćuje radi utvrđenog tjelesnog oštećenja kao i da se naknada za isto može ostvariti neovisno o tome uzrokuje li ono ili ne invalidnost.

19. S tim u vezi prema ocjeni ovog Suda nije osnovan navod tužitelja prema kojem pri utvrđivanju izgubljene zarade u obzir treba uzeti novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Ovo iz razloga jer se ni ne radi o istoj vrsti štete (imovinska/neimovinska) a iz dokaza u spisu nije moguće izvesti zaključak ni da je naknada za tjelesno oštećenje ostvarena zbog iste osnove iz koje potječe smanjenje zarade. O navedenom pravnom pitanju postoji i stabilna sudska praksa (npr. ŽS Zgb, Gž-583/19) na koju se tuženik pravilno poziva.

20. Nadalje ZOMO/13 koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj ispunio uvjete i kada mu je priznato pravo na starosnu mirovinu predviđena mogućnost da osiguranik koji nastavi raditi do polovice punog radnog vremena može i bez prestanka radnog odnosa steći pravo na (starosnu) mirovinu i isplatu te mirovine. Drugim riječima nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu osiguranici iz mirovinskog osiguranja mogu nastaviti raditi do polovice punog radnog vremena te primati mirovinu u punom iznosu te plaću za obavljeni rad.

21. Iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da je do odlaska u starosnu mirovinu 2020. godine radio u ZET-u na radnom mjestu otpremnik autobusa što je manje plaćen posao od onoga koji je obavljao do štetnog događaja, vozač autobusa te da mu je upravo zbog toga i mirovina koju prima u znatno manjem iznosu od iznosa koji primaju njegove kolege. Nadalje je naveo da bi kao vozač autobusa imao i beneficirani radni staž. Dalje je naveo da bi da nije bilo štetnog događaja nastavio raditi i nakon stjecanja uvjeta na starosnu mirovinu kao što nastavljaju raditi i njegove kolege a da upravo zbog štetnog događaja ima narušeno zdravstveno stanje zbog kojeg nije mogao nastaviti raditi nakon umirovljenja.

22. Sud iskaz tužitelja prihvaća u cijelosti te ga ocjenjuje životno logičnim i jasnim. Naime nakon proširenja zakonodavnog okvira iz oblasti mirovinskog osiguranja zabilježen je sve veći ulazak umirovljenika u svijet rada, pa imajući na umu iskaz tuženika koji je sud ocijenio uvjerljivim i logičnim sud smatra da bi i tuženik da nije bilo štetnog događaja (koji ga je onemogućio u tome) i nakon ostvarivanja prava na starosnu mirovinu nastavio raditi do polovice radnog vremena i uz mirovinu ostvarivao pravo i na plaću. Dakle tuženik bi da nije bilo štetnog događaja ostvarivao materijalna primanja s osnove mirovine, ali i s osnove radnog odnosa koji osim plaće uključuje i druge benefite.

23. S druge pak strane prigovore tužitelja da tuženik ne bi mogao nastaviti raditi nakon stjecana uvjeta za mirovinu zbog bolesnih stanja koje ne potječu samo iz predmetne nezgode ovaj Sud nije mogao prihvatiti. Naime, tužitelj navedenu tvrdnju iznosi samo paušalno dok za nju u postupku nije ponudio niti predložio nikakve dokaze/dokazne prijedloge (npr. med. vještačenje, medicinsku dokumentaciju i sl. ) pa imajući na umu pravila o teretu dokazivanja sud nije mogao prihvatiti navode tužitelja. Dakle u situaciji kad tužitelj nije dokazao da tuženik zbog bolesnih stanja koje ne potječu iz štetnog događaja ne bi mogao raditi, a tuženik pak iskazuje da bi da nije bilo štetnog događaja mogao i bio motiviran nastaviti raditi nakon umirovljenja kao i njegove kolege, sud je imajući na umu da ZOMO osigurava takvu mogućnost korisnicima mirovine zaključio da tuženik gubi zaradu i sa osnove plaće koju bi ostvarivao nakon umirovljenja za rad do polovice radnog vremena.

24. Dakle zaključno analizirajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke u odnosu na relevantno pitanje koje je trebalo raspraviti - ostvaruje li tuženik nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu manja primanja od onih koja bi imao da štetnog događaja nije bilo - ovaj sud zaključuje da sve varijante izračuna opisane pod 15.1., 15.2. i 15.4. jasno pokazuju da je tuženik u razdoblju od siječnja 2022. do studenog 2024. ostvario znatno niža primanja (3.385,36 EUR-a/27.358,96 EUR- a/8.497,37 EUR-a) od onih koje bi ostvario da štetnog događaja nije bilo. Tužitelj pak tuženiku na ime izgubljene zarade prema izvansudskoj nagodbi od 12. listopada 2006. mjesečno isplaćuje iznos od 494,50 HRK što prema fiksnom tečaju konverzije mjesečno iznosi 65,63 EUR-a dakle iznos koji bi za razdoblje od siječnja 2022. do studenog 2024. (65,63 EUR x 23 mjeseca) iznosio znatno manje od svih naprijed navedenih varijanti izračuna iz kojih proizlazi da tuženik i nakon ostvarenja starosne mirovine ostvaruje manja primanja od onih koja bi imao da štetnog događaja nije bilo. Ovdje sud smatra potrebnim napomenuti a što je i naprijed i detaljno obrazložio da varijantu izračuna u kojoj je utvrđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju ostvario manja primanja u iznosu od 27.358,96 EUR-a od onih koja bi mu pripadala da nije bilo štetnog događaja smatra adekvatnom.

25. Jedina varijanta izračuna prema kojem ne bi bilo razlike između stvarno primljenih mirovinskih primanja tuženika (mirovina i naknada za tjelesno oštećenje) i onih koje bi primio da štetnog događaja nije bilo (samo iznos mirovine) a koji je opisan pod 15.3. ove presude i na listu 51. spisa pod točkom 2 prema pravnom shvaćanju ovog suda ne može se primijeniti za valjanu usporedbu i to iz naprijed navedenih razloga koji se tiču nemogućnosti uzimanja u obzir naknade zbog tjelesnog oštećenja za utvrđenje izgubljene zarade te iz razloga što je iz te varijante izračuna vidljivo da je starosna mirovina koju je tuženik stvarno primio uvećana za iznos tjelesnog oštećenja dok iznos pretpostavljene starosne mirovine koju bi tuženik primio da nije bilo štetnog događaja nije uvećan za iznos plaće koju bi tuženik također primao uz mirovinu da nije bilo štetnog događaja. Osim toga kako u postupku tužitelj nije ni predlagao dokaz pa ni dokazao osnovu zbog koje tuženik prima tjelesno oštećenje, odnosno ima li tuženik jedno ili više tjelesnih oštečenja te jesu li sva tjelesna oštećenja nastala zbog predmetnog štetnog događaja to se ne može izvesti zaključak da tuženik ne bi ostvario naknadu zbog tjelesnog oštećenja i uz pretpostavljenu mirovinu.

Stoga iz razloga koje navodi tužitelj, a zbog okolnosti iz članka 369. ZOO nisu ni ispunjeni uvjeti za raskid izvansudske nagodbe.

26. Radi sveobuhvatnog raspravljanja ovog pitanja, a sukladno tvrdnji tuženika iz podneska od od 24. ožujka 2025. sud je uvidom u e-spis utvrdio da je između istih stranaka u postupku koji se vodio kod Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem: P-2612/23 od 19. siječnja 2024. sklopljena sudska nagodba kojom se ovdje tužitelj obvezao platiti ovdje tuženiku neisplaćene iznose rente po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. veljače 2023.

Kako tužitelj ovdje postavljenim tužbenim zahtjevom traži ukidanje podredno smanjenje rente počevši od 1. siječnja 2022. pa nadalje odnosno i u dijelu za koji je već dobrovoljnim raspolaganjem sklopio nagodbu to tužbeni zahtjev i iz tog razloga nije osnovan.

27. Alternativni tužbeni zahtjev ovaj sud je razmotrio u odnosu na članak 1096. ZOO- a kojim je propisano da sud može na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

28. S tim u vezi ovaj sud je imao na umu da predmetna renta nije određena sudskom odlukom već izvansudskom nagodbom dakle dobrovoljnim pravnim poslom među strankama. No i pored navedene procesne okolnosti sud smatra potrebnim navesti da iz provedenog financijskog vještačenja jasno proizlazi da se nisu promijenile okolnosti koje su dovele do sklapanja izvansudske nagodbe jer tuženik i dalje, a zbog štetnog događaja za koji odgovara tužitelj ostvaruje znatno manja primanja od onih koje bi ostvarivao da štetnog događaja nije bilo. Iznosi manje ostvarenih primanja u naprijed navedenom razdoblju (3.385,36 EUR-a/27.358,96 EUR-a/8.497,37 EUR-a) u varijantama izračuna premašuju iznose koje bi tuženik u istom razdoblju dobio s osnove koju tužitelj treba isplatiti tuženome s osnove izvansudske nagodbe, pa stoga nije osnovan ni alternativni tužbeni zahtjev tužitelja za smanjenje iznosa rente s osnove izgubljene zarade.

29. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 300,00 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Tuženiku je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 375,00 eura i to na ime sastava odgovora na tužbu 50,00 EUR-a prema Tbr. 7. toč. 1., potom za pristup na pripremno ročište dana 31. 10.2023. i rasprave 12.03.2024., 2.9.2025., za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, za podnesak od 20.02.20255. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i za podnesak od 24. ožujka 2025. za svaki podnesak po 50,00 EUR-a. Sve zajedno uz zatraženi PDV 25%.

31. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu jer ista još nije dospjela niti je plaćena, za stavku koju navodi pristojbe, predujmovi jer isti nisu dokazani, niti za podnesak od 19. svibnja 2025. jer je istim samo tražio zakazivanje rasprave.

32. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini, 10. listopada 2025.

S u d a c

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbe na tužbu i presudu

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana