Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-277/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HT, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine " broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 -dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika HT podnesenoj putem branitelja odvjetnika ABC protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-202/2022-32 od 24. veljače 2023. u sjednici vijeća održanoj 10.listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika HT, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženika HT za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženik HT proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08, odnosno troškove vještačenja, paušalne troškove te nagradu i nužne izdatke branitelja.
1.2.Temeljem članka 79. i članka 190. stavak 8. KZ/11 optuženom HT, trajno je oduzeto 35,39 grama droge amfetamin, oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave međimurske serijskog broja: [serijski broj].
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik HT putem branitelja odvjetnika ABC zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da presudu preinači na način da optuženika osudi na blažu kaznu.
2.1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podnijelo je odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženikovu žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3.Zakazana je sjednica vijeća radi odlučivanja o žalbi na koju je pristupio zamjenik Županijske državne odvjetnice u Dubrovniku, dok nije pristupio optuženik HT, kojemu je poziv dostavljen putem oglasne ploče, kao ni branitelj odvjetnik ABC, kojemu je dostava poziva uredno iskazana.
3. Žalba optuženika je djelomično osnovana, i to u pogledu odluke o kazni.
3.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka pravilno zaključio kako je optuženik HT počinio kazneno djelo iz članka 190.stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 koje mu se optužnicom stavlja na teret. U žalbi se osnovano iznosi kako osnova na temelju koje je izdan nalog za pretragu stana i drugih prostorija nije i ne može biti temelj za zaključak da je pronađenu drogu optuženik posjedovao radi daljnje distribucije. Činjenica da je policija tražila izdavanje naloga i da je izdan nalog, odnosno naredba za pretragu, nije dokaz da je optuženik posjedovao drogu amfetamin radi daljnje prodaje, već samo ukazuje na to da je pretraga zakonito provedena na temelju izdane naredbe i da su svi dokazi koji iz toga proizlaze zakoniti dokazi. Međutim, nisu osnovani žalbeni navodi kako iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi okrivljeni posjedovao drogu radi daljnje prodaje. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom pravilno zaključio kada se poveže činjenica da je kritične zgode optuženik posjedovao opojnu drogu amfetamin u količini dostatnoj za 164 prosječne pojedinačne doze, s činjenicom da je istovremeno posjedovao i vagu marke "[obrt]" za precizno mjerenje, s rasponom vaganja 0,01 do 500 grama, s vidljivim tragovima droge Amfetamina i s optuženikovom obranom u kojoj optuženik navodi da je prvi put kupio drogu i to odmah tako veliku količinu droge vrijednosti od oko 3.000,00 kuna, i da nije ovisnik, već je to prvi njegov susret s drogom (osim konzumiranja marihuane u srednjoj školi), da se nameće logičan zaključak da ovako veliku količinu droge optuženik nije posjedovao za svoju uporabu, već da je ona bila namijenjena za daljnju prodaju. Naime, zaista nije životno da bi netko tko nije ovisnik i ne konzumira uobičajeno drogu otišao i kupio količinu droge koja bi bila dostatna za 164 pojedinačne doze, i da bi pri tome u svom posjedu imao vagu s tragovima amfetamina, bez da je ta droga namijenjena za daljnju prodaju.
3.2. U pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni, tvrdeći da je "prestroga". Naime, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti pod kojim je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
3.3. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom pogrešno cijenio olakotnom okolnošću djelomično priznanje kaznenog djela, budući da priznanje samog posjedovanja droge nije niti djelomično priznanje ovog kaznenog djela, čije je bitno obilježje posjedovanje tvari koje su propisom proglašene drogom, a namijenjene su neovlaštenoj prodaji, dok je pravilno kao otegotnu okolnost cijenio količinu droge amfetamina od koje se mogu dobiti 164 pojedinačne doze. Optuženik je u pravu kada tvrdi da prilikom izricanja kazne na njegovoj strani nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti, koje su od utjecaja na vrstu i visinu kazne, i to činjenica da je optuženik ranije neosuđivan, a poglavito činjenica da je optuženik otac malodobnog djeteta.
3.4. Dakle, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra kako će se kaznom zatvora u trajanju od 1(jedne) godine izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će se ovakvom kaznom dovoljno utjecati na optuženika HT da ubuduće ne čini kaznena djela, ali će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o neprihvatljivosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
4. Kako je, dakle, žalba optuženika djelomično osnovana, i to samo zbog odluke o kazni, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. i 486. stavka 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
Dubrovnik, 10. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić