Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-302/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, I-opt. KĐ, II-opt. CĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-373/2022-150 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davora Petričevića,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I/ Prihvaća se žalba XII-opt. PĐ te se u odnosu na njega ukida prvostupanjska presuda zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. u svezi čl. 33. KZ/11 iz toč. 9. izreke prvostupanjske presude te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, dok se djelomičnim prihvaćanjem žalbe VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ), XI-opt. HĐ, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti i u odnosu na I-opt. KĐ i II-opt. CĐ, ukida prvostupanjska presuda u odluci o trošku te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
II/ Djelomično se prihvaćaju žalbe II-opt. CĐ i VII-opt. BĐ preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je II-opt. OĐ pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude počinio kazneno djelo prijevare, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11, a VII-opt. BĐ pod toč. 7. izreke prvostupanjske presude kazneno djelo prijevare, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.
III/ Uslijed odluke pod toč. II/ preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se II-opt. OĐ za kazneno djelo iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude, a VII-opt. BĐ za kazneno djelo iz toč. 6. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 osuđuju na kaznu zatvora u trajanju svaki od 6 (šest) mjeseci, a uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 II-opt. GĐ i VII-opt. BĐ izriče se uvjetna osuda na način da se kazne zatvora na koje su osuđeni u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.
IV/ Djelomičnim prihvaćanjem žalbi VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) i XI-opt. HĐ, a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na I-opt. KĐ preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o imovinskopravnom zahtjevu i izriče da se na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. Croatia osiguranje d.d. s imovinskopravnim zahtjevom u odnosu kazneno djelo iz toč. 9. upućuje u građansku parnicu.
V/ Žalba državnog odvjetnika, kao i žalba I-opt. KĐ, a u preostalom dijelu i žalbe II-opt. SĐ, VII-opt. KĐUopt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) te XI-opt. HĐ odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-373/2022-150 od 16. siječnja 2025., I-opt. KĐ, II-opt. OĐ, VII-opt. BĐ, VIII- opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ proglašeni su krivima i to I-opt. KĐ pod toč. 1), 5) i 6) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, pod točkom 9) zbog kaznenog djela protiv imovine
– prijevarom u pokušaju, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97; II-opt. OĐ pod toč. 1) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97; VII-opt. BĐ pod toč. 6) zbog kaznenog djela protiv imovine
– prijevarom, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97; VIII-opt. DĐ pod toč. 9) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom u pokušaju, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, IX.-opt. LĐ pod toč. 9) zbog kaznenog djela protiv imovine
– prijevarom u pokušaju, opisano u čl. 224. st. 1 i 4. KZ/97. u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) pod toč. 9) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom u pokušaju, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97. u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, XI-opt. HĐ pod toč. 9) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom u pokušaju, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. st. 4. KZ/97; XII- opt. PĐ pod toč. 9) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom u pokušaju, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97,
1.1. Istom presudom prvostupanjski je sud I-opt. KĐ na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 za kazneno djelo pod točkom 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo pod toč. 5) utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo pod toč. 6) utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 9) na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 u svezi čl. 33. KZ/97 utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju čl. 60. KZ/97 I-opt. KĐ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine; II-opt. CĐ na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 za kazneno djelo pod toč. 1) osudio je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci; VII-opt. BĐ na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 za kazneno djelo pod toč. 6) osudio je na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, VII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ), XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 u svezi čl. 33. KZ/97 za kazneno djelo pod toč. 9) osudio je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, svakog ponaosob.
1.2. Prvostupanjski je sud, na temelju čl. 67. KZ/97 prema I-opt. KĐ, II- opt. GĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ i KPĐ primijenio uvjetnu osudu na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen I-opt. KĐ neće izvršiti ukoliko isti u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju su osuđeni II-opt. OĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ i CĐU neće se izvršiti ukoliko isti u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08.), ošt. CROATIA osiguranju d.d. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev pa su I-opt. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]-opt. OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužni solidarno isplatiti ošt. CROATIA osiguranju d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u [adresa], novčani iznos od 5.198,32 eura, zatim I-opt. KĐ i VII-opt. BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužni su solidarno isplatiti ošt. CROATIA osiguranju d.d. novčani iznos od 5.736,24 eura, zatim I-opt. KĐ i VII-opt. DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužni su solidarno isplatiti ošt. CROATIA osiguranju d.d., novčani iznos od 8.139,54 eura i I-opt. KĐ i IX-opt. LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužni su solidarno isplatiti ošt. CROATIA osiguranju d.d., novčani iznos od 5.239,45 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti, pod prijetnjom ovrhe.
1.4. S ostatkom imovinskopravnog zahtjeva ošt. Croatia osiguranje d.d. je upućen u parnicu.
1.5. Na temelju čl. 148. st. 1.ZKP/08, optuženici su dužni naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, svaki u iznosu od 431,23 eura i trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, svaki u paušalnom iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe kao i naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, koji trošak će se odrediti posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 467. st. 4. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da I-opt. KĐ izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio I-opt. KĐ putem branitelja BĐU, odvjetnika iz OD Rabar & Visković iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08 te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati navode žalbe i ukine pobijanu presudu, podredno da je preinači u smislu žalbenih navoda. Ujedno traži da ga sud obavijesti o sjednici vijeća.
2.2. Prvostupanjsku presudu pobija II-opt. OĐ putem branitelja ČĐ, odvjetnice iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08 te zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbene navode i pobijanu presudu preinači na način da II-opt. CĐ oslobodi optužbe, podredno da ukine presudu i vrati je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno traži da ga sud obavijesti o sjednici vijeća.
2.3. Žalbu protiv pobijane presude podnosi VII-opt. BĐ putem branitelja FĐ, odvjetnice iz ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, zbog odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da VII-opt. BĐ oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno traži da ga sud obavijesti o sjednici vijeća.
2.4. VIII-opt. DĐ protiv pobijane presude podnosi žalbu putem branitelja DĐU, odvjetnice iz ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, zbog odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da VIII-opt. DĐ oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno traži da ga sud obavijesti o sjednici vijeća.
2.5. Protiv pobijane presude žali se IX-opt. LĐ putem branitelja FĐ, odvjetnice iz ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, zbog odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da IX-opt. LĐ oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno traži da ga sud obavijesti o sjednici vijeća.
2.6. Prvostupanjsku presudu pobija X-opt. ŠĐ putem branitelja MĐ, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog materijalnih odredaba kaznenog zakona te zbog odluke o troškovima, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da X-opt. ŠĐ oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno traži da ju sud obavijesti o sjednici vijeća
2.7. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela je XI-opt. HĐ putem branitelja Danije Budimir, odvjetnice iz ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da XI-opt. HĐ oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno traži da ju sud obavijesti o sjednici vijeća.
2.8. Žalbu protiv pobijane presude podnio je XII-opt. PĐ osobno iz "svih zakonskih razloga", s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i oslobodi ga optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Za 10. listopad 2025. zakazana je sjednica drugostupanjskog vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, I-opt. KĐ, odvjetnik I-optuženika BĐU, II-opt. OĐ, branitelj II-optuženika ČĐ, VII-opt. BĐ, odvjetnik VII-optuženika i IX-optuženika FĐ, VIII-opt. DĐ, odvjetnik VIII- optuženika DĐU, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, odvjetnik X-optuženice MĐ, XI-opt. HĐ, odvjetnik XI-optuženice ŽĐ. Na sjednicu vijeća pristupio je zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davor Petričević, dok nisu pristupili I-opt. KĐ, branitelj I- optuženika BĐU, II-opt. OĐ, branitelj II-optuženika ČĐ, VII-opt. BĐ, branitelj VII-optuženika FĐ, VIII-opt. DĐ, branitelj VIII-optuženika DĐU, IX-opt. LĐ, branitelj IX-optuženika FĐ, X-opt. ŠĐ, branitelj X-optuženice MĐ, XI-opt. HĐ, branitelj XI-optuženice ŽĐ koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni te je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08).
5.1. Sjednica vijeća započela je izlaganjem žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 14. veljače 2025. koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložio zamjenik ŽDO u Osijeku Davor Petričević. Nakon toga, sudac izvjestitelj je izložio žalbe i žalbene prijedloge I-opt. KĐ, II-opt. CĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ
6. Žalba XII-opt. PĐ je osnovana, dok su žalbe II-opt. CĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X- opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ djelomično osnovane, dok žalbe državnog odvjetnika i I-opt. KĐ nisu osnovane.
U odnosu na rješenje
7. XII-opt. PĐ žali se "iz svih zakonskih razloga" s time što svaku od žalbenih osnova ne raščlanjuje, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka upirući da je na zadnjoj raspravi (16. siječnja 2025.) kao dokazni prijedlog obrane predloženo vještačenje njegove raspravne sposobnosti o čemu je na zadnjoj raspravi (kao i ranije tijekom postupka) dostavio medicinsku dokumentaciju jer da mu je zdravstveno stanje kako fizičko, tako i psihičko teško i trajno narušeno, da je nepokretan, da nije bio u stanju pročitati i razumjeti prvostupanjsku presudu, a da prvostupanjski sud o tom prijedlogu nije donio nikakvu odluku već odlučio održati raspravu, ne odlučivši o prijedlogu obrane. Takvim žalbenim navodima sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer da mu je grubo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, su osnovani. Naime, time što prvostupanjski sud nije uopće odlučio o dokaznom prijedlogu kojim bi se utvrdila raspravna sposobnost, već ga je prešutio, XII- optuženiku je bila uskraćena obrana u dokazivanju činjenice koja izravno utječe na mogućnost sudjelovanja u postupku, a sud mu je ignoriranjem tog dokaznog prijedloga grubo povrijedio pravo na pravično suđenje.
8. Nadalje, osnovano se žale VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX- opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) i XI-opt. HĐ da u odnosu odluke o trošku pobijana presuda nema razloga jer je prvostupanjski sud u toč. 49. naveo da je svaki od optuženika dužan podmiriti troškove kaznenog postupka i to na ime troškova provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 431,23 eura kao i paušalnu svotu od 200,00 eura, a da pri tome nije dao razloge za svakog pojedinog optuženika već "grupno", ne uzimajući u obzir njihovo imovinsko stanje, zaposlenje, prihode te eventualno obvezu uzdržavanja, ne navodeći ujedno niti da li bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanja svakog pojedinog optuženika, odnosno osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Kako prvostupanjska presuda u tom dijelu ne sadrži razloge, a koje je potrebno navesti za svakog od optuženika koji su proglašeni krivim prvostupanjskom presudom, prvostupanjska presuda trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu, kako u odnosu na optuženike koji su u tom dijelu podnijeli žalbu, tako i povodom tih žalbi i u odnosu na I-opt. KĐ i II-opt. CĐ primjenom procesnog načela beneficium cohaecionis, odnosno blagodati spojenosti iz čl. 479. ZKP/08. O troškovima postupka prvostupanjski sud odlučiti će posebnim rješenjem.
U odnosu na presudu
9. Bitnu povredu kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 I-opt. KĐ, II-opt. OĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX- opt. LĐ, XI-opt. HĐ nalaze u tome da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama pa tako o zajedničkom dogovoru u smislu supočiniteljstva tj. gdje, kada i pod kojim uvjetima su sklopljeni dogovori o počinjenju kaznenog djela da nema razloga o tome na koji se način I-opt. KĐ "okoristio" (kada iz činjeničnog opisa proizlazi da je novac isplaćen drugim optuženicima), da nedostaju razlozi iz kojih bi proizlazila njihova prijevarna namjera. Osim toga, I-opt. KĐ upire da prvostupanjski sud nije ocijenio, odnosno dao analizu njegove obrane, dok VII-opt. BĐ identično u žalbi, kao i VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ te XI-opt. HĐ upiru da su do sada tri puta oslobođeni zbog počinjenja istog kaznenog djela, no da su "nekim čudom na ponovljenoj raspravi, sada pred trećim sucem koja je trajala 15 minuta proglašeni krivim iako u zakazano vrijeme presuda nije objavljena, već je samo dostavljena optuženicima i njihovim braniteljima bez konstatacije u zapisniku tko bi pristupio na objavu presude".
9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima imenovanih optuženika prvostupanjski sud je nakon pozorne ocjene svih izvedenih dokaza u obrazloženju presude naveo jasne i provjerljive razloge, kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenih djela, tako i razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Ujedno je dao razloge zbog kojih smatra da je I-opt. KĐ postupao zajednički i dogovorno u toč. 1. s II-opt. ĐĐ, u toč. 5. sa već ranije osuđenim AĐ, u toč. 6. s VII-opt. BĐ, a u toč. 9. s VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI- opt. HĐ i XII-opt. PĐ. Ujedno je u toč. 42. i toč. 43. obrazloženja prvostupanjske presude naveo razloge koji se odnose na utvrđivanje i postojanje prijevarne namjere koju obrazlaže podnošenjem neistinitih navoda prijave i odštetnih zahtjeva, odnosno zahtjeva za naknadni izvid štete od strane II-opt. CĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ o načinu nastanka i posljedicama prometne nezgode u vidu oštećenja, odnosno uništenja na dijelovima automobilima navedenim u izreci prvostupanjske presude, a onda i postupanjem I-opt. KĐ koje je bilo protivno odredbama Okružnice broj 108/09/MV/23 te Pravilnika o procjeni štete na motornim vozilima što je dovelo u konačnici do isplate štete na automobilima koje zapravo nije bilo, a što su svi optuženici znali. U odnosu pak na toč. 9. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud prijevarnu namjeru obrazlaže podnošenjem odštetnih zahtjeva VIII-opt. DĐ i IX-opt. LĐ, a koji su fingirali s jedne strane VIII-opt. DĐ i XI-opt. HĐ u odnosu na vozilo marke VW Passat, a s druge strane X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) i XII-opt. PĐ u odnosu na vozilo marke Mercedes CLK 270 CDI. Pri tome, to što sud nije dao razloge o tome u kojem trenutku, gdje i pod kojim okolnostima je I-opt. KĐ s drugim suoptuženicima donio odluku o zajedničkom izvršenju djela, ne predstavlja odlučnu činjenicu, već je odlučno, a kako to navodi i prvostupanjski sud dajući pri tome jasne i dostatne razloge u pogledu supočiniteljstva koje je ostvareno kada najmanje dvije osobe sudjeluju u radnji počinjenja ili na drugi način bitno i u odlučujućoj mjeri pridonose ostvarenju djela zbog zajedničke volje za počinjenjem kaznenog djela, pri čemu ta volja ne mora biti eksplicitno dana već i prešutno, dok se radnje, odnosno doprinosi svakog od jednog supočinitelja uračunavaju onome drugome, a u konačnici vode do ostvarenja bića kaznenog djela. Upravo na taj način djelovali su optuženici jer je svaki od njih pojedinačno na opisani način u toč. 1., toč. 5., toč. 6. i toč. 9. izreke prvostupanjske presude sudjelovao u radnji počinjenja, odnosno pridonio ostvarenju kaznenog djela.
9.2. Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi I-opt. KĐ da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da je izostala analiza njegove obrane. Suprotno takvim žalbenim navodima u toč. 37. i 38. prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je dao jasne, dostatne i argumentirane razloge zbog kojih je njegovu obranu ocijenio nevjerodostojnom, dakle neistinitom te usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti u odnosu na inkriminirana kaznena djela. Napokon, žalbenim navodima da to što je novac, a prema dokumentaciji u spisu i materijalnim dokazima, a proizlazi i iz činjeničnog opisa, isplaćen II-opt. GĐ, osuđenom AĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ i IX-opt. LĐ, a da sud navodi da se je I-opt. KĐ opisanim radnjama u svakoj pojedinoj točki okoristio, odnosno stekao imovinsku korist te da o tome nema dokaza, žalitelji zapravo ukazuju da u tom dijelu činjenično stanje ne bi bilo pravilno utvrđeno, a o kojim će se žalbenim navodima ovaj sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke.
9.3. Nije u pravu II-opt. OĐ kada žalbom upire da je prvostupanjski sud raspravu 16. siječnja 2025. proveo u njegovoj odsutnosti, kao i u odsutnosti VII-opt. BĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) iako za to nisu bile ispunjene pretpostavke, budući je rasprava započinjala iznova pred novim sucem pojedincem te da nije bilo mjesta primjeni odredbi čl. 404. st. 5. ZKP/08 jer se optuženici nisu nikada očitovali o osnovanosti optužbe pred novim sucem. Naime, odredbom čl. 404. st. 5. ZKP/08 propisani su uvjeti pod kojima se rasprava može održati bez prisutnosti optuženika, a to su da se postupak vodi zbog kaznenog djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina, da na raspravu nije pristupio optuženik koji je na raspravu uredno pozvan ali na istu nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da njegova prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi. Nastavno tome, proizlazi da je za mogućnost održavanja rasprave bez utjecaja pred kojim sucem je optuženik iznio svoje očitovanje o krivnji, odnosno pred kojim sucem je iznosio svoju obranu (iako je tijekom postupka obranu iznosio samo I- opt. KĐ, dok su ostali optuženici koristili svoje zakonsko pravo da ne iznose obranu i ne odgovaraju na pitanja). S obzirom na raspravu zakazanu 16. siječnja 2025. nije pristupio II-opt. OĐ koji je na istu bio uredno pozvan i ranije tijekom postupka očitovao se o krivnji, kao i VII-opt. BĐ te X-opt. ŠĐ (ranije LĐ), neosnovanom se ukazuje žalba optuženika i u ovom dijelu.
9.4. Neosnovano, dalje, VII-opt. BĐ upire da prvostupanjska presuda nije bila niti objavljena, a da je prethodno rasprava trajala svega 15 minuta, kojim navodima sadržajno ukazuje da bi mu takvim postupanjem suda bilo povrijeđeno pravo obrane, odnosno da se radi o relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Naime, rasprava 16. siječnja 2025. doista je provedena u kratkom vremenskom periodu od svega 25 minuta, no međutim, niti stranke, niti branitelji nisu imali na izvedene dokaze primjedbi, niti prijedloge za dopunu dokaznog postupka, a nakon završetka rasprave ročište za javnu objavu presude zakazano je za 21. siječnja 2025. u 14,00 sati, da bi nakon toga sud donio presudu (str. 1005-1020 spisa) koju je javno objavio 21. siječnja 2025. u 14,00 sati (str. 1025 spisa), na koju je jedino pristupio I-opt. KĐ. Ujedno, optuženik istu relativno bitnu povredu tj. da mu je povrijeđeno pravo obrane iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 vidi i u tome što je sud propustio donijeti odluku o njegovom prijedlogu da se rasprava odgodi jer na istu nije mogao pristupiti s obzirom je dan ranije obaviješten da mora pristupiti na CT pretragu u bolnicu Medikol u Zagrebu. Iako sud doista o tom prijedlogu nije odlučio, donio je rješenje da će se rasprava održati u odsutnosti uredno pozvanih optuženika, pa tako i Copt. BĐ smatrajući da na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 njihova prisutnost nije nužna, a očitovali su se o osnovanosti optužbe. Uz to, takvo postupanje prvostupanjskog suda po nalaženju ovog drugostupanjskog suda nije utjecalo niti moglo utjecati na presudu, posebice s obzirom na činjenicu da je na raspravi bio nazočan njegov branitelj koji na raspravi nije imao dokaznih prijedloga, a optuženik od početka ovog postupka koji traje od 2011. godine niti jednom nije iznosio svoju obranu.
9.5. Osim toga, neosnovano VII-opt. NĐ, VIII-opt. DĐ, IX- opt. LĐ te XI-opt. HĐ upiru da prvostupanjski sud nije dao jasne razloge zbog kojih je kaznena djela pravno označio po "starom" Kaznenom zakonu – KZ/97. Naime, u toč. 50. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud daje o tome dostatne razloge, no drugo je pitanje je li takvo stajalište prvostupanjskog suda pravilno, o čemu će se sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke kada bude razmatrao žalbe optuženika uložene zbog povrede kaznenog zakona.
10. Nadalje, nisu u pravu I-opt. KĐ, X-opt. ŠĐ kada tvrde da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njihovu štetu jer je primijenio zakon koji nije na snazi, misleći pri tome na KZ/97, ujedno smatrajući da je u konkretnom slučaju za njih blaži "novi" Kazneni zakon. Naime, I-opt. KĐ je pod toč. 1., toč. 5. i toč. 6. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97 (za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) jer je kaznenim djelima pribavljena znatna imovinska korist, a koja, prema pravnom shvaćanju kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-726–IV/97 od 24. studenog 1997. bila određena iznosom veći od 30.000,00 kn.
10.1. U međuvremenu je od počinjenja predmetnih kaznenih djela došlo do izmjene Kaznenog zakona koje pitanje znatne imovinske koristi propisuje na drugačiji način i definira da je znatna vrijednost imovinske koristi ili štete ona koja prelazi vrijednost 60.000,00 kn, u čl. 87. st. 29. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 36/24) iznos od 7.963,37 eura. Međutim, u odnosu na kazneno djelo pokušaja prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. u vezi s čl. 33. KZ/97 iz toč. 9. izreke prvostupanjske presude, visina pribavljene znatne imovinske koristi, da djelo nije ostalo u pokušaju, iznosila bi i više od 60.000,00 kn (61.327,33 kn, odnosno 8.139,54 eura u odnosu na osobno vozilo VW Passat, odnosno 39.476,63 kn, odnosno 5.239,45 eura za vozilo Mercedes CLK270 CDI), koje kazneno djelo po "novom" Kaznenom zakonu nalazi svoj pravni kontinuitet (čl. 3. KZ/11) u kaznenom djelu prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Stoga, kada se imaju u vidu utvrđene kazne (za kaznena djela iz toč. 1., toč. 2., toč. 5., toč. 6. i toč. 9. u trajanju od po šest mjeseci) u odnosu na I-opt. KĐ, jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a onda i primijenjenu uvjetnu osudu na temelju čl. 67. KZ/97, s rokom kušnje od četiri godine, KZ/97 u konkretnom slučaju i prema općim i prema posebnim odredbama blaži je za I-opt. KĐ. Ovo imajući u vidu i da je odredbom čl. 56. KZ/11 propisana mogućnost izricanja uvjetne osude počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu, a što ovdje nije slučaj. Istovjetno se odnosi i na VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ i XI-opt. HĐ koja je proglašena krivom zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju iz čl. 224. st. 1. i 4. u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.
10.2. Međutim, u pravu su II-opt. OĐ i VII-opt. BĐ kada upiru na povredu kaznenog zakona jer da je unatoč činjenici da je i za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97 propisana ista kazna kao i za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (od šest mjeseci do pet godina) blaži "novi" Kazneni zakon. Naime, navedeni optuženici optuženi su po "starom" kaznenom zakonu tj. za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 jer se radilo o kaznenom djelu kojim je pribavljena znatna imovinska korist u iznosu većem od preko 30.000,00 kn (prema pravnom shvaćanju pravnog odjela Vrhovnog suda RH Su-726–IV/97 od 24. studenog 1997.). Kako je u međuvremenu od počinjenja kaznenog djela došlo do izmjene Kaznenog zakona koji znatnu imovinsku korist, odnosno znatnu imovinsku štetu propisuje na drugačiji način i definira da je znatna vrijednost imovinske koristi ili štete ona koja prelazi vrijednost 60.000,00 kn, u čl. 87. st. 29. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 36/24) iznos od 7.963,37, to je u konkretnom slučaju za imenovane optuženike KZ/11 blaži od KZ/97 jer je postupanje optuženika obuhvaćeno osnovnim oblikom kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a na što osnovano ukazuju II-opt. OĐ i VII-opt. BĐ.
11. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja I-opt. KĐ osporava zaključak prvostupanjskog suda upirući da je on procjenitelj štete a ne likvidator koji odobrava isplatu te stoga ne odlučuje da li će nešto biti isplaćeno ili ne, da nema dokaza da je postupao s ciljem da se okoristi već da bi se eventualno moglo raditi o nekom službeničkom kaznenom djelu, da nema dokaza da bi uopće postupao suprotno propisima, pogotovo namjerno, da je bio u dogovoru s drugim optuženicima, da bi postojala zajednička namjera o počinjenju kaznenog djela, kao i da je u odnosu na neke od inkriminiranih procjena tražio pomoć nadležnih u Rijeci, koja je pomoć izostala.
11.1.1. II-opt. OĐ također upire da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz toč. 2. tražeći preocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka TĐ (koji je iskazao da je moguće da procjena procjenitelja o samoj šteti bude drugačija od one koja je utvrđena prilikom vještačenja), iskaza svjedoka ZĐ (iz kojeg iskaza proizlazi da I-opt. KĐ nije poštovao procedure, no da time nije dovedena u pitanje zakonitost njegova postupanja), dok iz materijalne dokumentacije u spisu, posebice Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima proizlazi da je I-opt. KĐ postupao u skladu s njegovim odredbama uz "manja odstupanja", kao i da su zaposlenici Croatia osiguranja ispitani kao svjedoci tijekom postupka naveli kako vještak ima podobnija i detaljnija znanja te preciznije može naznačiti štetu i način njezinog nastanka od procjenitelja, a da se pri tome ne mora raditi o zlouporabi prava procjenitelja. Stoga, da nije utvrđena prijevarna namjera kao ni postojanje zajedničkog i prethodnog dogovora žalitelja (II-opt. CĐ i I-opt. KĐ).
11.1.2. Žalbom VII-opt. BĐ osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja no ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Osporava zaključak prvostupanjskog suda ukazujući da rezultati svih izvedenih dokaza tijekom dugotrajnog postupka ne daju podlogu za utvrđenje postojanja objektivnog i subjektivnog elementa kaznenog djela prijevare u odnosu na njega, kao i na I-opt. KĐ jer nije utvrđeno da bi postupali zajednički i po prethodnom dogovoru, na koji bi način I-opt. KĐ stekao imovinsku korist jer navedena okolnost nije sadržana u činjeničnom opisu optužnice, a niti je utvrđeno kako i na koji način su oštećeni dijelovi postavljeni na vozilo.
11.1.3. Prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobijaju i VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) te XI-opt. HĐ, no ne navode u čemu bi se nepotpuno utvrđeno činjenično stanje očitovalo, odnosno koja odlučna činjenica tijekom postupka nije utvrđena. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda ukazujući na iskaze ispitanih policijskih službenika ĆĐ i EĐ koji su proveli očevid na licu mjesta, kojim su utvrdili da se prometna nesreća dogodila, da je tijekom iste nastala materijalna šteta na vozilima i da su sudionici ozlijeđeni, pri čemu neki od njih nisu zatečeni na mjestu događaja jer su bili zaprimljeni u Opću bolnicu u [adresa], da je nastupila i materijalna šteta, a pri čemu prvostupanjski sud ne cijeni iskaz svjedoka IĐ, tada aktualnog direktora poslovnice Croatia osiguranja u [adresa] koji je iskazao da procjenitelj nema niti obavezu raditi rekonstrukciju i uspoređivati oštećenja na vozilu ako je šteta veća od 20.000,00 kn te da se veće štete od 20.000,00 kn rješavaju u Poslovnici u Rijeci. Pri tome X-opt. ŠĐ upire da posjeduje MR vratne kralježnice Poliklinike Vura od 21. rujna 2011. gdje se navodi da je u predjelu vratne kralježnice prisutan "diskretan bulging ostefit disk kompleksa u segmentu C6/C7", dok iz povijesti bolesti izdane od dr. VĐ proizlazi da se zbog zadobivenih ozljeda kritičnog dana liječila i primila 20-ak fizikalnih terapija.
11.2. Suprotno prethodno navedenim žalbenim tvrdnjama I-opt. KĐ, II- opt. CĐ, VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ i XI-opt. HĐ prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza, posebice provedenog prometnog vještačenja po vještaku Zvonku Ivasiću, iskaza svjedoka ZĐ, RĐ, ĆĐ, EĐ, UĐ, JĐ, kao i materijalne dokumentacije u spisu u vidu štetovnih spisa, zapisnika o očevida i skice lica mjesta, fotoelaborata prijave Opće bolnice Ogulin, Okružnice od 2. rujna 2009. kao i Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima, pravilno utvrdio da su II-opt. OĐ, osuđeni AĐ i VII-opt. BĐ podnoseći prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja od autoodgovornosti lažno prikazali da su na opisani način pod toč. 1., toč. 5. i toč. 6. imali prometnu nesreću nakon čega je II-opt. GĐ isplaćeno 5.198,32 eura (39.166,74 kn), os. AĐ 4.646,64 eura (35.010,09 kn), a VII- opt. BĐ 5.736,24 eura (43.219,68 kn), kao i da su na opisani način pod toč. 9. izreke prvostupanjske presude VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ iscenirali prometnu nezgodu, a o čemu je policija i prije same prometne nezgode imala informaciju. Za svoju odluku dao je jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.2.1. Naime, nisu osnovani žalbeni navodi I-opt. KĐ kada svoju odgovornost prebacuje na likvidatora šteta koji odobrava isplatu. Ovo stoga što iz iskaza svjedoka RĐ, inače zaposlenog u Odjelu Croatia osiguranja za zlouporabu osiguranja i procjenu štete proizlazi kako procjenitelj, u ovom slučaju I-opt. KĐ, šalje likvidatoru svoju procjenu štete radi isplate, kao i pravniku, no da ga oni ne kontroliraju jer nemaju tehničkih znanja te da u slučaju kada je na očevidu bila policija i sačinila zapisnik o očevidu procjenitelj uobičajeno ne dovodi vozilo u sudarni položaj, OSIM ako ne utvrdi nelogičnosti u policijskom zapisniku, a što je bio slučaj u odnosu na kazneno djelo iz toč. 9. izreke prvostupanjske presude. Kako se u odnosu na kaznena djela iz toč. 1., toč. 5. i toč. 6. izreke prvostupanjske presude nije radio očevid, I-opt. KĐ nije poduzeo radnje koje su inače bile propisane Pravilnikom o procjeni šteta na motornim vozilima. Naime, u odnosu na kazneno djelo prijevare iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude radi se o prometnoj nesreći koja nije bila prijavljena policiji, nije sačinjen policijski zapisnik, a I-opt. KĐ unatoč toga nije radio rekonstrukciju već je odvojeno pregledao vozila marke Audi i VW Golf, a na temelju prijave i odštetnog zahtjeva II-opt. CĐ od 16. srpnja 2009. te zahtjeva za naknadni izvid štete od 10. kolovoza 2009. Članak 38. st. 1. i 2. toga Pravilnika propisuje da se iz šteta kod automobilske odgovornosti rekonstrukcija obavlja za sve događaje gdje nije sačinjen policijski zapisnik o očevidu, a i u slučaju kada je sačinjen, a procjenitelj šteta na motornim vozilima prilikom obavljanja izvida štete ocjeni da je to potrebno. Dakle, u konkretnom slučaju, iako je bio dužan, I-opt. KĐ nije radio rekonstrukciju već je odvojeno pregledao vozila, utvrdio kako su oštećenja nekompatibilna, a što proizlazi iz štetovnog spisa Croatia osiguranja 14 AUP 304/2009 (str. 34-69), kao i nalaza samostalnog stručnjaka za prevenciju zlouporabe u osiguranju RĐ (str. 35-37 spisa). Napokon, iz nalaza i mišljenja vještaka za promet dipl. ing. Zvonka Ivašića proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 16. srpnja 2009. u mjestu Bosanci, da vozilo Volkswagen Golf i vozilo Audi prema pronađenim tragovima nisu bili u međusobnom sudaru, kao i da utvrđena oštećenja ne potječu od njihovog međusobnog sudara, odnosno da oštećenja nisu kompatibilna. Kako je, dakle, kršenjem Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima Croatia osiguranja I-opt. KĐ omogućio II-opt. GĐ pribavljanje znatne imovinske koristi, a na temelju lažnog prikazivanja činjenica o oštećenjima na motornom vozilu Audi A6 u vlasništvu II-opt. CĐ, na koji je način ošt. Croatiu osiguranje doveo u zabludu jer je riječ o oštećenjima koja ne potječu od predmetne prometne nesreće, nakon čega je Croatia osiguranje, Filijala Rijeka (str. 39 spisa) ne sumnjajući u nevjerodostojnost računa Avto Jaketič iz Minice, Republika Slovenija, a prema računu navedene tvrtke (str. 41 spisa) isplatila II-opt. GĐ iznos od 39.166,74 kn (5.198,32 eura) na koji su se način okoristili I- opt. KĐ i II-opt. OĐ, a istodobno Croatia osiguranje je oštećena za isti iznos. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika kako nema dokaza da bi postupao namjerno suprotno propisima te da bi se eventualno radilo o nekom službeničkom kaznenom djelu.
11.2.2. U odnosu na isto kazneno djelo (iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude) iako II-opt. OĐ žalbom upire da je svjedok TĐ, inače voditelj interne kontrole Sektora sigurnosti u Croatia osiguranju iskazao da je moguće da procjena procjenitelja o samoj šteti bude drugačija od one koja je utvrđena prilikom vještačenja, taj dio iskaza nije od odlučne važnosti kada je isti iskazao da je od ZĐ dobio informaciju o mogućim zlouporabama u [adresa], zbog čega su izuzeli 50-ak predmeta, tijekom koje kontrole su u osam predmeta utvrđene nepravilnosti prema Pravilniku, dok je svjedok ZĐ (pomoćnik direktora revizije) između ostalog, iskazao da je procjenitelj ovlašten odlučivati o osnovanosti odštetnog zahtjeva, a da se ono što on napiše tijekom procjene štete kasnije ne pregledava i ne provjerava, iako "iznad" procjenitelja postoje pravnik i likvidator, no likvidator samo isplaćuje štetu, da opt. KĐ nije poštivao uobičajenu proceduru jer nije provjeravao je li šteta nastala kako su opisali prijavitelji, već je trebao postaviti vozilo u sudarni položaj, a ako utvrđenja ne odgovaraju onima kako je to prijavitelj naveo, tada je trebao odbiti isplatu štete. Ujedno, nije imao saznanja da bi I-opt. KĐ poslao e-mail upravi u Rijeci niti da bi bilo što prijavio DORH-u i Upravi vezano za zlouporabu štetnog događaja vezano za vozilo Ferrari. Napokon, imajući u vidu iskaz RĐ, ne može se govoriti o tome da je I-opt. KĐ postupao u skladu s Pravilnikom uz "manja odstupanja". Ujedno, žalbeni navod kako iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da vještak ima podobnija i detaljnija znanja te da preciznije može utvrditi štetu, kao i način štetnog događaja od procjenitelja govore u prilog stajališta prvostupanjskog suda koji je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao objektivan, nepristran i dan u skladu s pravilima struke i iz kojeg proizlazi da se prometne nezgode, a onda i oštećenja na automobilima nisu dogodile na način naveden u prijavama i odštetnim zahtjevima kako II-opt. CĐ, tako i drugih optuženika, a da je I-opt. KĐ odobrio popravke vozila, odobrio zamjenu navodno oštećenih dijelova pojedinih automobila. Naime, upravo nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića ukazuje da u ovom slučaju, kao i u odnosu na druge događaje, odnosno kaznena djela pod toč. 5., toč. 6. i toč. 9. izreke prvostupanjske presude nije riječ o "manjim odstupanjima", nego o smišljenom i dogovornom planu, a radi stjecanja znatne nepripadne imovinske koristi lažnim prikazivanjem činjenica načina nastanka prometne nesreće i iz nje proizašlih oštećenja na automobilima. Kraj takvog stanja stvari, nisu osnovani žalbeni navodi II-opt. CĐ (a kako je prethodno rečeno i I-opt. KĐ) jer je prvostupanjski sud nakon izvođenja i pozorne analize svih izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih izveo pravilan zaključak o krivnji I-opt. KĐ i II-opt. CĐ.
11.3. U odnosu na kazneno djelo iz toč. 5. izreke prvostupanjske presude, a suprotno žalbenim tvrdnjama I-opt. KĐ, prvostupanjski sud je na temelju na raspravi izvedenih dokaza, posebice provedenog prometnog vještačenja po vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću, iskaza JĐ, pravilno utvrdio da je osuđeni AĐ koji je za isto djelo pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-181/2012 podnio prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja od autoodgovornosti lažno prikazavši da je na parkiralištu u Kućinićima imao prometnu nesreću tako da je u prednju stranu njegovog parkiranog automobila Mercedes C 250 karavan udario automobil marke Audi koji se kretao unatrag, a nakon čega I-opt. KĐ, iako nesreća nije bila prijavljena policiji, a time niti sačinjen policijski zapisnik, nije izvršio rekonstrukciju štetnog događaja već je odvojeno pregledao vozila utvrdivši da su ista kompatibilna, pri čemu iz štetovnog spisa 14 AUP 968/2009 (str. 153-180 spisa) proizlazi kako se prometna nezgoda nije mogla dogoditi na način kako je prijavljena, da je procjenitelj u kalkulaciji štete rukom prepravio "far desni" i upisao da vozilo ima Xenon far, dok je pri naknadnom izvidu štetu odobrio zamjenu kondenzatora klime i hladnog zraka. Uz to je prometni vještak naveo da u prometnoj nezgodi od 12. svibnja 2009. i naleta vozila Audi vožnjom unatrag na vozilo Mercedes, kako prema nepodudarnosti rasporeda i obima oštećenja na vozilima Mercedesa i Audija te korodiranim oštećenjima na vozilu Audi nastalim u dužem vremenskom periodu prije fotografiranja, vozilo Mercedes i vozilo Audi nisu bili u međusobnom kontaktu prilikom kretanja vozila Audi unatrag, pa vozilo Audi nije moglo oštetiti vozilo AĐ marke Mercedes jer poklopac motora na vozilu Mercedes nije mogao biti oštećen direktnim već indirektnim udarom. Uz to je vještak utvrdio kako na vozilu postoji još niz oštećenja koja se ne uklapaju u oštećenja na vozilu Audi, a što je vidljivo i iz fotografija jer na vozilu Audi nema jačih deformacija na stražnjem lijevom dijelu, a ujedno da se radi o bočnom naletu te bi na vozilu Audi moralo biti oštećeno stražnje lijevo svjetlo koje u konkretnom slučaju nije oštećeno, zbog čega očito nije moglo doći do takvog bočnog naleta. Stoga, kako je čl. 4. st. 1.c Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima propisano kako se prilikom izvida štete vrši pregled oštećenja i usporedba s prijavljenim nastankom štete te detaljan opis ranijih oštećenja vozila, a čl. 8. st. 4. istog Pravilnika da ukoliko se po naknadnom izvidu odobrava novi dio za zamjenu ili se mijenja kvalifikacija oštećenja za popravak, procjenitelj je dužan opisati oštećenja istog te utvrditi je li oštećenje istog moglo nastati u prijavljenom i opisanom štetnom događaju, dok čl. 38. st. 1. propisuje da radnju rekonstrukcije obavlja procjenitelj šteta na motornim vozilima, pri čemu se utvrđuje mogućnost nastanka oštećenja na vozilu u odnosu na opisani štetni događaj. Suprotno takvim odredbama, a kako nesreća nije bila prijavljena policiji niti sačinjen policijski zapisnik, optuženik nije obavio radnju rekonstrukcije, već je odvojeno pregledao vozila zaključivši da su oštećenja na vozilu Mercedes 250 karavan te Audiju 80 kompatibilna, a onda nakon zahtjeva za naknadni izvid štete bez opisivanja oštećenja i utvrđivanja je li oštećenje moglo nastati u prijavljenom štetnom događaju odobrio nove dijelove za zamjenu (kondenzator klime i hladnjak zraka), a naknadno u kalkulaciji štete dodao rukom umjesto "far desni" – far Xenon (str. 171 spisa). Imajući u vidu da iz iskaza JĐ proizlazi da je od os. AĐ (kojem je prodao predmetni Audi 80) doznao da je predmetna nesreća bila fingirana, a onda i postupanje I-opt. KĐ zajedno sa već ranije zbog istog kaznenog djela osuđenim AĐ, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o zajedničkom prethodnom dogovoru os. AĐ i I-opt. KĐ koji su lažnim prikazivanjem činjenica (da je došlo na opisani način u prijavi štete do prometne nesreće u kojoj su nastala oštećenja koja je u izvidu štete naveo i potpisao I-opt. KĐ (str. 171-172 spisa) oštećenika (djelatnika Croatia osiguranja) doveli u zabludu koji je ne sumnjajući u njihovu vjerodostojnost potom temeljem računa ispostavljenih od Auto Miše isplatio AĐ 35.010,09 kn (4.646,64 eura), a sve s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a suprotno žalbenim navodima opt. KĐ, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda utvrđena je prijevarna namjera kao i postojanje zajedničkog i prethodnog dogovora sa os. AĐ, kako je to pravilno, a suprotno žalbenim navodima zaključio i prvostupanjski sud, dajući za svoju odluku jasne, dostatne, argumentirane i provjerljive razloge.
11.4. Nisu osnovani niti žalbeni navodi VII-opt. BĐ. Naime, suprotno istaknutim žalbenim navodima navedenim u toč. 10.1.2. ove drugostupanjske odluke, pravilno je prvostupanjski sud, nakon izvođenja dokaza, njihove pozorne ocjene i dovođenja u međusobnu vezu, a onda i ocjene obrane I-opt. KĐ, utvrdio postojanje bitnih elemenata kaznenog djela prijevare, kako objektivnog, tako i subjektivnog u odnosu na Copt. BĐ i I-opt. KĐ, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su postupali zajednički i po prethodnom dogovoru, a sve radi pribavljanja imovinske koristi (u iznosu od 5.736,24 eura, odnosno 43.219,68 kn). Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka ZĐ, RĐ i TĐ, kao i nalaza i mišljenja vještaka za promet koji je je pregledom fotografija vozila VII-opt. BĐ utvrdio da je oštećen samo jedan prednji lijevi dio i to na način da je vozilo VII-opt. BĐ naletjelo prednjim lijevim dijelom na stijenu ili betonski zid, slijedom čega oštećenja na vozilu VII-opt. BĐ nisu mogla nastati u sudaru s vozilom VW Passat, reg. oznake [registarska oznaka], kao i materijalne dokumentacije u spisu tj. štetovnog spisa Croatia osiguranja d.d. broj 14 AKF 2063/2009 (str. 181-230 spisa).
11.4.1. Naime, iz navedenih dokaza proizlazi da je procjenu štete radio I-opt. KĐ koji u konkretnom slučaju nije postupio sukladno čl. 1. st. 4. Okružnice broj 108/09/MV/23 po kojoj je, kada su aktivirani zračni jastuci na vozilu, vozilo treba uputiti u ovlašteni servis i zatražiti defektažu za koju se može odobriti potrebno radno vrijeme. Međutim, iz predmetnog štetovnog spisa proizlazi da procjenitelj KĐ pri izradi procjene nije uzeo u obzir da proizvođač VW vozila daje mogućnost obnove upravljačke jedinice zračnog jastuka, kao i kondenzatora klime, hladnjaka motora i hladnjaka zraka, već je odobrio zamjenu upravljačke jedinice zračnih jastuka. Uz to je za napomenuti kako s pravom sud nije prihvatio obranu I-opt. KĐ u kojoj je, između ostalog naveo kako za Okružnicu broj 108/09/MV/23 (str. 376-381) nije znao jer da mu je ista bila uručena tek 15. siječnja 2010. jer iz iskaza svjedoka RĐ proizlazi da je predmetna Okružnica objavljena na internetu i da je djelatnici ne moraju dobivati pismeno da bi se po njoj postupalo, da je na isti način objavljena i Okružnica o deaktivaciji zračnih jastuka, ali da su i prije njenog stupanja na snagu procjenitelji slali u ovlašteni servis za dijagnostiku vozila za koja su sumnjali da je moglo doći do deaktivacije zračnih jastuka s obzirom na oštećenja na vozilu. Kada se uz navedeno ima u vidu nalaz i mišljenje prometnog vještaka da oštećenja na vozilu VW Golf 1,9 VII-opt. BĐ nisu mogla nastati u sudaru s vozilom Passat reg. oznake [registarska oznaka], a da je VII-opt. BĐ podnio prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska, a potom i zahtjev za naknadni izvid štete navodeći da je zanesen svojim vozilom Golf udario u automobil marke Passat koje mu je dolazilo u susret usred čega je oštetio haubu, far, zračni jastuk i blatobran, a da je sukladno čl. 4. st. 1.c Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima pri pregledu štete opt. KĐ bio dužan obaviti pregled oštećenja i usporediti ta oštećenja s prijavljenim nastankom štete, dati detaljan opis ranijih oštećenja po predmetnom vozilu, što nije učinio već je odobrio zamjenu kondenzatora klime, hladnjaka motora i hladnjaka zraka, tada je u pravu prvostupanjski sud da su I-opt. KĐ i VII-opt. BĐ postupali zajedno i u prethodnom dogovoru, a sve s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne koristi, da su postupali s izravnom, prijevarnom namjerom u odnosu na ošt. Croatia osiguranje d.d. budući su lažnim prikazivanjem činjenica o načinu nastanka prometne nezgode ošt. Croatia osiguranje doveli u zabludu jer su znali da navedeni podaci u prijavi štete, odštetnom zahtjevu te zahtjevu za naknadni izvid štete nisu istiniti i točni pa je ne sumnjajući u njihovu vjerodostojnost i istinitost Croatia osiguranje isplatila CBĐ totalnu štetu u iznosu od 43.219,68 kn (5.736,24 eura), u kojem iznosu je osiguravajuće društvo oštećeno, a optuženici su se u istom iznosu okoristili. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navod kako i na koji su način oštećeni dijelovi postavljeni na vozilo, nije od utjecaja.
11.5. Niti žalbenim navodima VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X- opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda koji je savjesnom i pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza pa i onih proturječnih utvrdio da su imenovani optuženici počinili kazneno djelo prijevare u pokušaju. Takav stav prvostupanjski sud osnovano zasniva na iskazu ZĐ - pomoćnika direktora revizije osiguranja (iz čijeg iskaza proizlazi da su krajem 2010. vršili kontrolu osiguranja zbog saznanja o mogućim zlouporabama što je u [adresa] bila "javna tajna", da su dobili dojavu u drugoj polovici 2011. godine da će se "dogoditi prometna nesreća u subotu navečer", da će se ići na naplatu srednje štete u iznosu od oko 40.000,00 do 60.000,00 kn u kojoj su trebali sudjelovati djelatnici PP Ogulin zbog čega su kontaktirali PU Karlovačku te da se prometna nezgoda doista i dogodila kako je najavljeno, dok je šteta prijavljena u [adresa], da je opt. KĐ vršio procjenu štete te nakon 20-ak dana štetu uveo u evidenciju kako bi bila isplaćena, no da do isplate nije došlo jer su imali saznanja da je nesreća "fingirana", da bi početkom 2012. dobili konkretne pokazatelje zlouporabe u Poslovnici u [adresa], nakon čega su izdvojili stotinjak štetnih događaja na analizu, a da su u deset do dvanaest štetnih događaja bili gotovo sigurni da su prometne nezgode fingirane). Osim toga, prvostupanjski sud u tom dijelu svoju odluku zasniva na iskazu svjedoka RĐ (koji je iskazao da ukoliko je policija sačinila zapisnik o očevidu, da procjenitelj ne dovodi vozilo u sudarni položaj OSIM ako ne utvrdi nelogičnosti u policijskom zapisniku – a što je ovdje bio slučaj), iskaza svjedoka ĆĐ, pol. službenika koji je radio očevid prometne nesreće od 29. ožujka 2011. gdje je bio nazočan njegov kolega EĐ te djelatnici PP Ogulin što nije bilo uobičajeno, pri čemu je svjedok naglasio da su na licu mjesta zatekli osobna vozila marke Passat i Mercedes, da su izvršili pregled mjesta tragova, fotografirali ih, zatekli vozača Passata (VIII-opt. DĐ), dok je vozačica Mercedesa (X-opt. KI) bila u bolnici s dvoje putnika, da je uočio nelogičnosti na oštećenjima vozila vezano za tragove na licu mjesta koji su bili sumnjivi jer su ukazivali na izbacivanje pijeska ispod prednjeg lijevog kotača Passata, a što nije svojstveno dinamici sudara. Potom je isti svjedok iskazao da nisu nađeni niti tragovi zanošenja, a da je sva svoja zapažanja priložio zapisniku o očevidu u vidu službene zabilješke koju je predao nadređenom. Usto je svjedok EĐ, policijski službenik PP Ogulin koji je bio u ekipi za očevid i koji je sačinio tehnički dio, odnosno fotoelaborat i skicu lica mjesta iskazao da ih je prije odlaska na mjesto događaja dežurstvo iz Karlovca uputilo da obrate pozornost na detalje jer moguće da se radi o "fingiranoj" prometnoj nesreći, a prilikom provođenja očevida vidjeli su da su vozila imala kontakt ali da to nije odgovaralo šteti koja je nastala. Napokon, stalni sudski vještak za promet dipl. ing. Zvonko Ivašić je utvrdio kako prema međusobnoj nepodudarnosti oštećenja nastalih na oba vozila te pronađenih tragova kretanja vozila na zapadnoj bankini, proizlazi da do sudara automobila VW Passat i Mercedes nije moglo doći na način da na vozilu nastanu oštećenja utvrđena izvidima štete Croatia osiguranja na oba vozila od 5. travnja 2011.
11.6. Pri tome, nije od važnosti što u vrijeme očevida na mjestu događaja nisu bili X- opt. ŠĐ (ranije KI), XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ jer su bili prevezeni kolima hitne pomoći u Opću bolnicu Ogulin gdje je dežurni liječnik imenovanim optuženicima utvrdio lake tjelesne ozljede u vidu istegnuća vratne kralježnice koje ozljede nisu objektivno utvrđene (str. 329-331 spisa), kada je s druge strane utvrđeno da se radilo o prethodno dogovorenoj i fingiranoj prometnoj nesreći prije koje je VIII-opt. DĐ, vozač osobnog automobila VW Passat montirao oštećene dijelove iz prometne nesreće od 29. rujna 2010. (prednji branik, kućišta ventilatora i ventilatori) a čije oštećenje mu je namireno prethodno u štetovnom spisu broj 14 AKF 1559/2010 (str. 252-270 spisa), a da su potom XI-opt. HĐ u svojstvu suvozačice u vozilu VIII-opt. DĐ i X-opt. KI kao vozačica osobnog automobila Mercedesa CLK 270 CDI i XII-opt. PĐ kao suvozač u istom vozilu iscenirali prometnu nezgodu postavljajući vozila na način koji je trebao potvrditi njihov kontakt, da bi opt. PĐ pozvao policiju nakon čega je proveden očevid te da bi potom 30. ožujka 2011. VIII-opt. DĐ prijavio štetu iz osiguranja automobilskog kaska navodeći kako je prometnu nesreću skrivio sam, dok je IX-opt. LĐ podnio prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja od autoodgovornosti Croatia osiguranju u [adresa]. Uslijed tih prijava je oformljen štetovni spis broj 14 AKF 493/2011 u Croatia osiguranju (str. 291-297 spisa) iz kojeg proizlazi da je sam IX-opt. LĐ skrivio prometnu nesreću, iako je takva njegova tvrdnja bila neistinita, a da bi nakon toga isti optuženik 30. ožujka 2011. Croatia osiguranju podnio prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja od autoodgovornosti gdje je formiran štetovni spis AOF 373/2011 (str. 298-324 spisa). U nastavku događaja, I-opt. KĐ procijenio je štetu na automobilu VW Passat, a bez da je obavio rekonstrukciju i utvrdio oštećenja koja nisu bila u vezi te nesreće, što je trebao obaviti s obzirom na iskaze svjedoka policijskih službenika ĆĐ i EĐ koji su obavili očevid, kojim su utvrdili da prema tragovima i oštećenjima na automobilu bilo sumnjivih tragova i nelogičnosti pa je unatoč obavljenom policijskom očevidu bilo potrebno provesti rekonstrukciju, odnosno dovesti automobile u sudarni položaj kako je to iskazao i CI, zaposlen u Croatia osiguranju u Odjelu za zlouporabe osiguranje i procjene štete. Osim toga, I-opt. KĐ nije pregledao oštećenja i usporedio s prijavljenim nastankom štete, a što je bilo suprotno citiranim odredbama Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima, već je odobrio zamjenu dijelova znajući da nisu mogli biti oštećeni u ovom događaju u vezi s čime je izradio kalkulaciju troškova popravka osobnog automobila Passata, vlasnika VIII-opt. DĐ na iznos od 61.327,33 kn (8.139,54 eura). Ujedno je po prijavi i odštetnom zahtjevu X-opt. LĐ od 30. ožujka 2011. Croatia osiguranje d.d. formiralo štetovni spis broj AOF 373/2011 (str. 298-324 spisa), izradilo kalkulaciju troškova za vozilo IX-opt. LĐ (Mercedes CLK 270 CDI) u iznosu od 39.476,63 kn (5.239,45 eura). Kako je iz izvješća prometne policije Karlovac utvrđeno da opis nastanka prometne nesreće ne odgovara navodima prijava, do isplate nije došlo zbog čega je kazneno djelo ostalo u pokušaju.
11.7. Iz takvog tijeka događaja nedvojbeno proizlazi dogovorno i zajedničko postupanje s jedne strane I-opt. KĐ, a s druge strane ostalih sudionika prometne nesreće VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ), XI-opt. HĐ i PĐ za koju je utvrđeno da je bila fingirana i prethodno dogovorena, a potom i dovođenje, takvim lažnim prikazivanjem činjenica ošt. Croatia osiguranja u zabludu, s prijevarnom namjerom, a sve radi stjecanja znatne protupravne imovinske koristi. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i druge važne činjenice, dakle, potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je I-opt. KĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ (ranije LĐ), XI-opt. HĐ i XII-opt. PĐ. proglasio krivima za kazneno djelo prijevare u pokušaju iz čl. 224. st. 1. i 4. u svezi čl. 33. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97 jer su provedenim dokazima utvrđeni svi elementi predmetnog kaznenog djela, kako objektivne tako i subjektivne naravi i to na izvjestan način zbog čega su neosnovane žalbe opt. VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ, XI-opt. HĐ (zbog pogrešno i nepotpun utvrđenog činjeničnog stanja).
11.8. Naposljetku je za ukazati i na neosnovanost žalbenih navoda X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) kada iz nalaza i mišljenja Poliklinike Vura na koji se poziva u svojoj žalbi, liječnik radiolog nije našao znakove intraduralnog kao niti ekstraduralnog ekspanzivnog procesa, a nisu pronađeni niti znakovi hernijacije interverterbralnog diska, pri čemu na RTG-u vratne kralježnice od 29. travnja 2011. nisu uočene traumatske promjene, a na RTG-u vratne kralježnice prsne kosti lijevih rebara od 29. ožujka 2011. nisu evidentirani sigurni znakovi traumatskih koštanih promjena.
12. Protiv prvostupanjske presude žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali samo u odnosu na I-opt. KĐ uložio je državni odvjetnik smatrajući da je pri odmjeravanju kaznenopravne sankcije precijenio olakotne okolnosti, posebice onu o proteku vremena od počinjenja kaznenog djela koja se okolnost ne može smatrati olakotnom jer je oštećenik "dugo čekao da se kazneni postupak okonča osuđujućom presudom", pri čemu ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir i visoki iznos štete koju je prvostupanjski sud trebao više vrednovati kada se uzme u obzir da iznos štete u svom zbroju prelazi iznos od 15.000,00 eura te da se uvjetnom osudom neće postići opća i specijalna prevencija.
12.1. VII-opt. BĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ i XI- opt. HĐ žale se zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navode kazni), pri čemu navedenu žalbenu osnovu ne obrazlažu. I-opt. KĐ, II-opt. OĐ i X-opt. ŠĐ (ranije LĐ) nisu uložili žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali je sud i u tom dijelu i u odnosu na njih ispitao pobijanu presudu, a sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 jer su uložili žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12.1.1. Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda nije osnovana žalba državnog odvjetnika, a niti žalbe optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi jer je prvostupanjski sud pravilno pri odabiru vrste i mjere kaznenopravne sankcije utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po mjeri bude lakša ili teža, kako u smislu odredbe čl. 56. KZ/97 u odnosu na I-opt. KĐ, VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ te XI-opt. HĐ tako i u smislu odredbe čl. 47. KZ/11 u odnosu na II-opt. CĐ i VII-opt. BĐ. Pri tome je u odnosu na sve optuženike pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti koje nije potcijenio niti precijenio. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno na strani svih optuženika cijenio njihovu neosuđivanost, kao i činjenicu što je od počinjenja kaznenih djela proteklo 15 godina u kojem razdoblju se isti nisu pojavljivali kao počinitelji novih kaznenih djela, dok je od otegotnih okolnosti cijenio jačinu povrede zaštićenog dobra, stupanj krivnje, kao i kriminalnu količinu posebice u odnosu na I-opt. KĐ te o tome naveo jasne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12.2. Imajući u vidu odluku pod toč. II/ izreke ove presude (da su II-opt. OĐ i VII-opt. BĐ počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11), a prihvaćajući sve po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ovaj sud ih je, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje su proglašeni krivima, a u okviru granica propisane kazne (za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) osudio na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci. Smatrajući, međutim, da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, jer ih nisu činili u vremenu od 15 godina od počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, sud im je izrekao na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo. Naime, upravo takvom vrstom i mjerom izrečene kaznenopravne sankcije u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u smislu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati na ove optuženike i sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
12.3. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, kao i presumiranom stajalištu I-optuženika da mu je izrečena uvjetna osuda prestroga, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pojedinačno utvrđene kazne I-opt. KĐ u trajanju od po šest mjeseci za kaznena djela prijevare iz toč. 1., toč. 5., toč. 6. na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 te kaznenog djela prijevare u pokušaju iz toč. 9. na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 u vezi s čl. 33. KZ/97, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a potom primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od četiri godine, adekvatna je stupnju optuženikove krivnje, pogibeljnosti djela i svrhe kažnjavanja. Pri tome je stav ovog drugostupanjskog suda, a cijeneći činjenicu da je nakon inkriminiranih događaja I-opt. KĐ ostao bez posla te da je riječ o starijoj osobi (rođ. 1958.), kako nije neophodno da se prema optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine izvrši, već da će se uvjetnom osudom i samom prijetnjom izvršenja kazne ostvariti svrha mjera upozorenja, tj. da će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini takva ili slična kaznena djela, te da će se istom ostvariti svrha uvjetne osude iz čl. 65. st. 2. KZ/97, a u okviru opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ/97. Napose, uvjetnom osudom ujedno će se ostvariti i ciljevi generalne prevencije, tj. utjecati i na druge da se suzdržavaju od činjenja kaznenih djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te pravednosti kažnjavanja.
12.4. I u odnosu na VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ i XI-opt. HĐ pravilno je prvostupanjski sud utvrdio već prethodno navedene na njihovoj strani olakotne i otegotne okolnosti koje je i pravilno vrednovao, pri čemu nije podcijenio olakotne, a niti precijenio utvrđene otegotne okolnosti. Nastavno tome, kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci koje im je prvostupanjski sud izrekao na temelju odredbe čl. 224. st. 4. KZ/97 u vezi s čl. 33. KZ/97, nisu prestroge budući se radi o donjoj granici zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo. Ujedno je i ovaj sud stajališta kako nije neophodno da se prema VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ i XI-opt. HĐ izrečene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci svakom ponaosob izvrše, već da će se i samom prijetnjom izvršenja kazne ostvariti svrha mjera upozorenja, tj. da će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na navedene optuženike da ubuduće ne čine takva ili slična kaznena djela te da će se uvjetnim osudama ostvariti njena svrha iz čl. 65. st. 2. KZ/97 na način da se počiniteljima uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezinog izvršenja, a u okviru opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ/97 da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju.
13. Međutim, u pravu su VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ i XI-opt. HĐ kada u žalbi zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu ukazuju da je na njihovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer ih nije bilo osnove obvezati na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva ošt. Croatia osiguranju d.d. u odnosu na kazneno djelo iz toč. 9. izreke prvostupanjske presude s obzirom je kazneno djelo ostalo u pokušaju i jer nije došlo do isplate. Zbog navedene povrede valjalo je prihvaćanjem njihove žalbe u tom dijelu, a i u odnosu na I-opt. KĐ (koji nije uložio žalbu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu primjenom procesnog načela beneficium cohaesionis iz čl. 479. ZKP/08 i jer su razlozi zbog kojih je sud donio odluku u korist VIII-opt. DĐ, IX-opt. LĐ, X-opt. ŠĐ te XI-opt. HĐ od koristi i za I-opt. KĐ), preinačiti prvostupanjsku presudu te ošt. Croatia osiguranje d.d. s imovinskopravnim zahtjevom koji je postavljen u odnosu na kazneno djelo iz toč. 9. (prijevara u pokušaju) na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08, uputiti u građansku parnicu.
14. Slijedom svega prethodno navedenog, valjalo je odlučiti na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 kao pod toč. II/ do IV/ izreke te na temelju čl. 482. ZKP/08 (toč. V/ izreke).
Osijek, 10. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
