REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: P Ob-207/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A NA T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mariji Dukić, u pravnoj tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika pod 1) NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 2) JM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju , te utvrđenju prava vlasništva, izvanraspravno 10. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju zaključen između tužene NM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23234 VIR, zaključen dana 10. rujna 2025. godine ovjeren po javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz Zadra pod brojem OV-12696/2025, kojim ugovorom je tužena NM darovala nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda Zadar, označene kao kč. br. [katastarska čestica] površine 11 m2, i kč. br. [katastarska čestica], površine 431 m2, te se nalaže uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije darovanja a provedba se povjerava zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda Zadar.
II Utvrđuje se da je tužitelj HM OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo nekretnina upisanih kod Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] označene kao kč. br. [katastarska čestica] površine 11 m2, i 7373/11, površine 4341 m2, što mu je tužena NM OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati te se nalaže na temelju ove presude uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama za korist tužitelja za cijelo.
III Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka, u iznosu od 436,45 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj HM podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1) NM i pod 2) JM, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, te utvrđenju prava vlasništva. U tužbi navodi kako su on i tužena pod 1) NM, zaključili brak 13. lipnja 2020., od kada su živjeli zajedno u obiteljskoj kući tužene u [adresa], Straža XXVII, zajedno sa njenim sinom iz prvog braka tuženim pod 2) JM, njenim vanbračnim sinom mlt. PM i zajedničkim djetetom mlt. TM rođenom **.**.2020. Zajednica života trajala je sve do lipnja 2025. kada je prestala zbog poremećaja bračnih odnosa tako da tužitelj sada živi u svojoj obiteljskoj kući u [adresa]. Za vrijeme trajanja braka i zajednice života dok su odnosi između supružnika bili skladni, tužitelj je u ožujku 2023. kupio građevinsko zemljište na području [adresa], između ostalog i gradilište katastarske oznake kč. br. [katastarska čestica] te 7373/11 k. o. [katastarska općina]. Kupnji navedenih nekretnina prethodili su pregovori tužitelja i CM Marija sa prodavateljima obzirom da su njih dvojica bili kupci tada jedne čestice, koju su nakon toga cijepali te izvršili međusobnu diobu novoformiranih čestica, pri čemu su tužitelju pripale u vlasništvo predmetne nekretnine. Kupnja je realizirana kupoprodajnim ugovorom od 28.03.2023. ovjeren pod brojem Ov-2861/2023. S time da su u ugovoru kao kupci označene njihove supruge, ovdje tužena NM i CM, supruga MM, svaka u ½ suvlasnička dijela. Po izvršenoj parcelaciji i diobi nekretnine koje su pripale tužitelju četica 7373/8 bila je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a čestica 7373/11 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu tužene SM. Iako je prilikom kupnje spornih nekretnina kao kupac navedena tužena NM, supruga tužitelje ona stvarno nije bila kupac niti je učestovala u pregovorima kao niti u isplati kupoprodajne cijene a stvarno nije niti znala za samu kupnju. Naime u vrijeme kupnje odnosi između supružnika su bili skladni te je postojalo njihovo međusobno potpuno povjerenje tako da je ona pristala na zahtjev tužitelja biti fiktivni kupac i to radi izbjegavanja mogućnosti da ove nekretnine ukoliko bi bile uknjižene na tužitelja budu predmetom naplate mogućih potraživanja tužiteljevih vjerovnika prema njegovom obrtu koji je tada otežano poslovao. Kako je navedeno tužena NM nije imala nikakvih saznanja o kupnji i znala je da ona i tužitelj nemaju sredstva koja bi predstavljala bračnu stečevinu za kupnju istih, kao i da je novac za isplatu kupoprodajne cijene tužitelju darovala njegova majka AM. Ona je prethodno prodala svoje dvije nekretnine kupcima H i EM za iznos od 185.000,00 po ugovoru od **.**.2024. i N i ĐM za iznos od 185.000,00 EUR, po ugovoru od 06. prosinca 2024. s time da je kupoprodajna cijena bila isplaćivana po predugovorima od strane kupaca tijekom 2023. i 2024. godine sve na račun majke tužitelja broj [broj bankovnog računa], kako je vidljivo iz samih ugovora i izvoda sa računa majke tužitelja AM za razdoblje 01. siječnja 2023 do 31. prosinca 2023. i 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. Tako je dana 20. srpnja 2023. podigla iznos od 25.000,00 EUR, dana 31. kolovoza 2023. iznos od 5.000,00 EUR, dana 01. rujna 38.000,00 € i dana 23. listopada iznos od 114.000,00 EUR, dana 27. prosinca .2024. iznos od 40.000,00 EUR, dana 18.rujna 2024. iznos od 30.000,00, i dana 19. rujna 2024. iznos od 10.000,00 EUR, koji je uplatila na račun tužitelja, dok je ostali podizani novac predavala tužitelju na ruke. Tako primljeni novac od majke , on je predavao MM koji je isplatio cjelokupni iznos za sve kupljene nekretnine prodavateljima prilikom kupnje, kao što je financirao i parcelaciju te diobu kupljenih nekretnina između njega i tužitelja. Osim vraćanja srazmjernog dijela kupoprodajne cijene koji je za njega platio ŽM, tužitelj je ostali novac uložio u izgradnju stanova na preostale čestice koje su kupljene zajedno sa ovdje spornima, kao i u financiranje troškova projektiranja i građevinske dozvole te srazmjernog učešća u gradnji koju je započeo sa svojim partnerom ovdje svjedokom UM na česticama također kupljenim zajedno sa ovdje spornim nekretninama, a koje su također bile uknjižene kao ove na imenu tužene NM. No nakon prestanka zajednice života ista je pristala prenijeti vlasništvo na ostalih nekretnina stečenih kao i sporne na UM, jer sa gradnjom i vlasništvom na njima nije imala nikakve veze, kao što nema nikakve veze sa kupnjom ovdje spornim nekretninama. Iz navedenog je vidljivo da iako su sporne nekretnine kupljene za vrijeme trajanja braka i zajednice života tužitelja i tužene NM, one ne predstavljaju bračnu stečevinu stranka već posebnu imovinu tužitelja. Konačno u vrijeme kupnje tužitelj i njegova supruga, nisu niti imali prihode a niti sredstva iz kojih bi mogli financirati kupnju tih nekretnina i izgradnju stanova na njima. Tužena je znajući da ove nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu i da je vlasnik istih stvarno tužitelj, nakon što je došlo do poremećaja bračnih odnosa koji nemaju izgleda da se ponovno uspostave tako da slijedi razvod, sa ciljem da ošteti tužitelja i pribavi sebi nepripadnu značajnu imovinsku korist svjesna da bi tužitelj uspio dokazati kako sporne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu pogrešno misleći da će time onemogućiti tužitelja da protiv nje pokrene postupak radi utvrđenja vlasništva ove nekretnine dana 10.09.2025. darovala svom sinu iz prvog braka tuženim ĆM za cijelo i to darovnim ugovorom ovjeren pod brojem OV-12696/2025., koji je i proveden u zemljišnim knjigama rješenjem zk odjela Općinskog suda Zadar od 12.09.,2025. broj Z-29403/2025. Imajući u vidu sve naprijed izneseno a osobito pobude i okolnosti pod kojima je došlo do darovanja spornih nekretnina od strane tužene NM tuženom ŠM, po pravnom stajalištu tužitelja riječ je o pravnom poslu koji je zasigurno protivan moralu društva ali istovremeno i prisilnim propisanima kojima su regulirani imovinsko pravni odnosi bračnih drugova, u ovom slučaju članku 39. Obiteljskog zakona, posljedično čemu je navedeni darovni ugovor sačinjen između tužene RM i ĆM ništetan prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima. Inače tuženik JM koji živi u zajedničkom domaćinstvu sa tuženom , znao je cilj i motive spornog darovanja, tako da se ništetnost odnosi na oboje tuženika. Posljedično ništetnosti spornog darovnog ugovora ima se uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje pa tužitelj nakon što sud utvrdi da je ugovor ništetan im pravni interes da tužbenim zahtjevom za utvrđenje usmjerenim prema tuženoj NM, postavi i zahtjev za utvrđenje da je on vlasnik spornih nekretnina za cijelo.
2. Kao dokaz svojih tvrdnji, tužitelj je dostavio vjenčani list (l.s. 7), zk-a izvatke za k. o. [katastarska općina] (l.s. 9-12, 25-26, 32-35), Ugovor o diobi (l.s. 13-16), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 17-24), izvod iz katastarskog plana (l.s. 27) , izvodi iz računa AM (l.s. 28-31).
3. Podneskom od 9. listopada 2025., tuženici pod 1) i 2) dostavili su pisani odgovor na tužbu u kojem navode kako priznaju tužbeni zahtjev i predlažu donošenje presude na temelju priznanja.
4. Budući da su se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 dalje ZPP), to je donesena presudu na temelju priznanja.
5. S obzirom da su tuženi prije upuštanja u raspravljanje priznali tužbeni zahtjev, to je u skladu s odredbom čl. 157. ZPP-a, odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška postupka.
Zadar, 10. listopada 2025.
Sutkinja
Marija Dukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koja se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovog suda za županijski sud.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP)
D N A :
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženicima pod 1) i 2) osobno.
