- 1 -              Poslovni broj: Usž-327/23-2

Poslovni broj: Usž-327/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice O. J., O., koju zastupa opunomoćenik A1. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. p. d.d., Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-647/2021-35 od 18. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-647/2021-35 od 18. listopada 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/269, URBROJ: 338-01-06-05-21-17 od 26. travnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02-01-20-23 od 18. prosinca 2020. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. prosinca 2020., kojim se tužiteljici, tada zaposlenoj kod zainteresirane osobe, ozljeda pretrpljena dana 18. veljače 2019. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 i F43.2 ne priznaje ozljedom na radu (točka 1. izreke rješenja) te se tužiteljici u vezi te ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka 2. izreke rješenja).

3.              Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi, kao što je i proturječan zaključak suda u pogledu suglasnosti nalaza dva vještaka o argumentiranom otklanjanju navoda tužbe, s obzirom na to da se iz mišljenja sudske vještakinje doc. dr. sc. A2. P. E. ne može zaključiti da je tužbeni zahtjev neosnovan. Nepravilnim smatra odbijanje njezinog prijedloga za provođenje novog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja s paušalnim pozivanjem na članak 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) jer je na taj način onemogućeno da se provođenjem određenih dokaza potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje. Ističe da je pogrešno utvrđeno da se ozljeda dogodila 18. veljače 2019. jer se tog dana nije baš ništa dogodilo, već da taj datum predstavlja samo kumulaciju slijeda događanja na radnom mjestu i radnim okolnostima u kojima se odvijao njezin rad kod zaineresirane osobe. Navodi da je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje predložila kako bi se utvrdilo njezino stanje nakon konkretnih događaja u konkretnoj radnoj sredini, a da se tijekom upravnog spora provodilo vještačenje njezine medicinske dokumentacije, što nije svrha ovog postupka. Pri tome dodaje da je nakon zaključenja glavne rasprave, zbog svog zdravstvenog stanja, ponovno kontrolno boravila u Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra O. te joj je postavljena daljnja dijagnoza F41.2 (Miješana anksioznost i depresivni poremećaj) koja nije bila obuhvaćena vještačenjima u ovome postupku. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. S obzirom na to da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5.              Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana. 

7.              Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

9.              Predmetni upravni postupak vođen je povodom osobnog zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje i priznavanje pretrpljene ozljede na radu koja je nastala kod zainteresirane osobe zbog uznemiravanja od strane nadređene voditeljice. U izvješću izabranog doktora obiteljske medicine od 19. ožujka 2019. navedene su kao dijagnoze ozljede F43.0 (Akutna reakcija na stres) i F43.2 (Poremećaji prilagodbe), dok je tužiteljica u e-mailu od 15. travnja 2019. navela da je predmetna ozljeda na radu nastala 18. veljače 2019.

10.              U izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-901/2019-7 od 13. studenoga 2019., kojom su poništena rješenja tuženika od 11. srpnja 2019. i prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. travnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak, u upravnom postupku je, radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon), u vezi s člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20. i 39/20. - dalje: Pravilnik), provedeno novo medicinsko vještačenje. Liječničko povjerenstvo Regionalnog ureda Zavoda u O. je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 9. prosinca 2020. navelo da se dijagnoze F43.0 i F43.2 ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 18. veljače 2019. jer za njihov nastanak važnu ulogu imaju osobna predispozicija ili vulnerabilnost i mogućnost uspješnog savladavanja i prilagodbe na teški stres, a tužiteljica je i prije predmetnog događaja bila liječena zbog psihičkih poremećaja i upućivana na pregled psihijatru te u obiteljskoj anamnezi postoji više traumatičnih događaja, što sveukupno predstavlja urođenu ili stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest.

11.              U nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda od 26. travnja 2021., a nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju, utvrđuje da se dijagnoza F43.0 ne može priznati ozljedom na radu u vezi sa štetnim događajem od 18. veljače 2019. jer navedeni psihički poremećaj nije nastupio kod tužiteljice niti je potvrđen po liječniku psihijatru. Za dijagnozu F43.2 navodi se da kod tužiteljice ne postoji predispozicija zdravstvenog stanja u odnosu na istu te da nije sporno da je navedeni psihički poremećaj nastao na radnom mjestu, u radno vrijeme i zbog verbalne interakcije s nadređenom osobom (moberom). Međutim, ističe da poremećaj ne proizlazi iz radnih aktivnosti tužiteljice i nije uzročno-posljedično povezan s obavljanjem poslova na radnom mjestu, već s namjernim verbalnim atakom mobera, koji je po svom sadržaju privatne i osobne, a ne poslovne naravi (primjedbe na izgled i odjeću tužiteljice) iz kojeg razloga se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (mogao se dogoditi u bilo kojim drugim, ne radnim, nego životnim okolnostima).

12.              U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji doc. dr. sc. A2. P. E., specijalisti psihijatrije, subspecijalisti biologijske i forenzičke psihijatrije. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 2. lipnja 2022. proizlazi da se, prema medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu, u odnosu na dijagnozu F43.0 ne nalazi simptomatologije u kliničkom opisu stanja tužiteljice koji bi, sukladno dijagnostičkim kriterijima međunarodnih klasifikacija (MKB-10), odgovarao navedenoj dijagnozi niti su potvrđeni nalazom specijaliste psihijatra. U odnosu na dijagnozu F43.2 vještakinja navodi da je tužiteljica razvila psihičke smetnje koje kriterijski odgovaraju u medicinskoj dokumentaciji opisanome poremećaju prilagodbe, međutim da taj poremećaj ne nastaje bez utjecaja nekog specifičnog stresora (što je opisano i u MKB-10 klasifikaciji), ali da se navedena dijagnoza ne može promatrati jednodimenzionalno (kao isključiva posljedica psiho-bio-socijalne vulnerabilnosti), nego kroz jasan kontekst i dinamiku razvoja iste (trajanje neprimjerenog frustrativnog odnosa nadređene prema podređenoj osobi). Zaključno navodi da na temelju navedenih utvrđenja ne može dati procjenu radno-pravnih aktivnosti u specifičnim okolnostima i ocjenu mogu li se navedene dijagnoze priznati ozljedom na radu jer navedeno ne ulazi u ekspertizu vještaka psihijatra, nego vještaka medicine rada.

13.              Imajući na umu navedeni zaključak sudske vještakinje doc. dr. sc. A2. P. E., prvostupanjski sud je odredio provođenje vještačenja po sudskoj vještakinji prim. dr. sc. M. Z., specijalisti medicine rada. U nalazu i mišljenju od 14. rujna 2022. sudska vještakinja zaključuje da tužiteljica 18. veljače 2019. nije pretrpjela ozljedu na radu pod dijagnozama šifre F43.0 i F43.2 u vrijeme radnog odnosa kod zainteresirane osobe. Naime, u medicinskoj dokumentaciji nema opisa događaja od 18. veljače 2019. koji bi imao karakter ozljede na radu u smislu njezine definicije, odnosno nije opisan niti jedan događaj koji bi imao karakter neposrednog i kratkotrajnog događaja takvog intenziteta da je mogao izazvati akutnu reakciju na stres niti kasniji odgovor u smislu poremećaja prilagodbe. Pri tome navodi da je u medicinskoj dokumentaciji zabilježeno da 18. veljače 2019. tužiteljica nije bila na poslu i da joj se od toga dana vodilo bolovanje. Sagledavajući u cijelosti medicinsku dokumentaciju u spisu, sudska vještakinja zaključuje da se najvjerojatnije radi o poremećaju prilagodbe koji je jasno utvrđen i koji je posljedica mogućeg mobinga na radnom mjestu (akumulirajućeg stresa na radu), ali da se ne radi o posljedici jednokratnog neposrednog i kratkotrajnog događaja od 18. veljače 2019.

14.              Prvostupanjski upravni sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog spisa tuženika te činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane usmene rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskih vještakinja, a koje prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz citiranih nalaza i mišljenja razvidno je da su isti utemeljeni na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te su dani sukladno pravilima struke te valjano i potpuno obrazloženi, pa su mogli poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke, imajući na umu da su sudske vještakinje na ročištu održanom 12. listopada 2022. usmeno iznijele svoje nalaze i mišljenja, na koje tužiteljica tijekom upravnog spora nije iznosila prigovore, te su zaključile da su oba nalaza i mišljenja u pogledu relevantnih činjenica sadržajno istovjetna.

15.              Žalbeni prigovor u vezi s neprihvaćanjem prijedloga za provođenje novog medicinskog vještačenja (kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja)  nije osnovan imajući na umu da, sukladno članku 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze koji se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Vezano uz navedenu odredbu, ovaj Sud ne nalazi da je došlo do bitnih povreda pravila sudskog postupka time što nije prihvaćen prijedlog za novo medicinsko vještačenje jer je po prijedlogu tužiteljice predmetni dokaz izveden (i sačinjen nalaz i mišljenje na temelju cjelokupno spisu priležeće dokumentacije, uz njezin klinički pregled). Imajući na umu da su tijekom upravnog postupka provedena dva medicinska vještačenja te da su dva sudska vještačenja potvrdila njihovu ocjenu, prijedlog za provođenje novog vještačenja ne ukazuje se svrsishodnim. Odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga u predmetnom slučaju tužiteljici nije uskraćeno "pravo na sud" sa stajališta načela vladavine prava u demokratskom društvu niti da je time povrijeđeno načelo jednakosti oružja kao bitni element procesne ravnopravnosti stranaka odnosno prava na pravično suđenje. Sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom sporu sud, sukladno članku 33. i članku 34. ZUS-a, utvrđuje na temelju činjenica i dokaza koje su stranke iznijele i dokazale, pa činjenica što tužiteljica dovodi u sumnju utvrđenja iz ovog postupka, pozivajući na pogrešan pristup u ocjeni njezine cjelokupne medicinske dokumentacije, a ne samo njezinog stanja nakon konkretnih događaja u konkretnoj radnoj sredini, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

16.              Kako je, dakle, tužiteljica u skladu s člankom 34. ZUS-a tijekom prvostupanjskog upravnog spora predložila dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a koje dokaze je prvostupanjski sud proveo dajući joj mogućnost da se o rezultatima provedenih dokaza očituje, Sud cijeni da u skladu s navedenom odredbom ZUS-a, paušalni prigovori koje tužiteljica u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja iznosi u žalbi protiv pobijane presude ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost. S obzirom na to da se činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kojim su odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, imajući na umu da nije iznosila prigovore na nalaze i mišljenja sudskih vještakinja kojima bi eventualno dovela u sumnju medicinska utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora sukladno članku 33. stavku 3. i članku 34. ZUS-a.

17.              S obzirom na navedeno, činjenično stanje je u upravnom sporu pravilno utvrđeno na temelju postupka provedenog sukladno članku 33. ZUS-a, te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 66. Zakona kojim je propisano što se smatra ozljedom na radu, jer dijagnoza F43.0 nije klinički objektivizirana, dok dijagnoza F43.2 nije posljedica jednog događaja koji bi predstavljao ozljedu na radu u smislu njezine zakonske definicje iz navedene odredbe Zakona, iz kojeg razloga nije bilo osnove za priznavanje tužiteljici prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu sukladno članku 53. stavku 1. Pravilnika u vezi s člankom 66. Zakona.

18.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19.              Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe, koji ujedno nije niti specificirala (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

20.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan