REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj: Kžzd-59/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić, kao predsjednika vijeća, te sudaca Lorete Sršen i Mladenke Paro Rudić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje KJJ, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KJ, zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika KJ i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenoj protiv presude od Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-47/2025 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika KJ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-47/2025 od 9. lipnja 2025. okrivljenik DJ proglašen je krivim da je u stjecaju počinio pet kaznenih djela, i to četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - nasilje u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i tri kaznena djela - povrede djetetovih prava - djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - djelo opisano i kažnjivo po iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

1.2. Stoga su okrivljeniku DJ, na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11, za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo nasilja u obitelji, na temelju čl. 179.a KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je potom okrivljeni DJ na temelju čl. 177. st. 2. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.3. Nakon toga je okrivljenom DJ, na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik, u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57 st. 5. KZ/11).

1.4. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2025. pa nadalje.

1.5. Na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.6. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 604,40 € (šesto četiri eura i četrdeset centi), od čega iznos od 344,40 € predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja po vještaku za psihijatriju, dok iznos od 260,00 € predstavlja sudski paušal.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji sa prijedlogom da se okrivljeniku KJ izrekne kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci kako je to predloženo.

3. Okrivljenik je podnio odgovor na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik DJ putem svog branitelja odvjetnika Franje Ćuk iz Splita zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o izrečenoj kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi sa prijedlogom da se žalba okrivljenika prihvati i da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe za tri kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, a da ga se za kazneno djela iz članka 179.a KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te da mu izrekne uvjetnu osudu.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika KJ nisu osnovane.

7. Pobijajući presudu zbog povrede Kaznenog zakona u žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na štetu okrivljenika jer da se u konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju pa da je stoga okrivljenik počinio jedno kazneno djelo i to ono iz članka 179.a KZ/11, a ne pet kaznenih djela za koje je proglašen krivim. To iz razloga jer da kazneno djelo nasilja u obitelji konzumira radnje kojima je ostvareno obilježje kaznenog djela prijetnje, a što se tiče kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 žalitelj navodi kako iz činjeničnog opisa pobijane presude ne proizlazi da je okrivljenik prijetio nožem oštećenici pred njihovo troje maloljetne djece, već da su maloljetne žrtve djela bile prisutne jednom događaju dana 11. ožujka 2025. zbog čega da se ne može tereti okrivljenika da je počinio tri kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11, a s obzirom na dob maloljetne FJ rođene **.**.2021. i maloljetne HJ rođene **.**.2022. da nije jasno kako je sud utvrdio da su djeca, pogotovo to dvoje mlađih, bile svjesne što se događa pa da bi zbog toga doživjele teško zlostavljanje.

8. Takvi prigovori žalitelja nisu osnovani.

9. Naime, prije svega nije osnovana tvrdnja žalitelja da se ovdje radi o prividnom stjecanju jer kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 nije konzumirano kaznenim djelom nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 kako to pogrešno tvrdi okrivljenik u svojoj žalbi, a isto se odnosi i na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, a to iz razloga jer ta kaznena djela egzistiraju samostalno u odnosu realnog stjecaja. Isto tako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da iz činjeničnih opisa kaznenih djela iz pobijane presude proizlazi da su maloljetna djeca bila prisutna samo jednom događaju dana 11. ožujka 2025. Naime, u činjeničnom opisu kaznenih djela iz pobijane presude, a nakon što su opisane radnje koje čine obilježja kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje, se navodi ".... što je sve okrivljenik radio u prisutnosti zajedničke maloljetne djece BJ rođene 2020., FJ rođene 2021. i HJ rođene 2022....", pa iz takvog opisa djela jasno proizlazi da maloljetna djeca nisu bila prisutna samo događaju od 11. ožujka 2025. kako to žalbom tvrdi okrivljenik, već i u prethodnim događajima opisanim u činjeničnom opisu kaznenih djela iz pobijane presude.

10. Stoga, a kada se ima u vidu da je pobijanom presudom okrivljenik DJ proglašen krivim da je u periodu od studenog 2024. do 11. ožujka 2025. u obiteljskoj kući, u alkoholiziranom stanju u više navrata svoju izvanbračnu suprugu nazivao raznim pogrdnim imenima, gurao je i hvatao rukama za vrat, u dva navrata joj stavio nož pod vrat govoreći joj da će je rasparati, a da bi 11. ožujka 2025. probudio svoju izvanbračnu suprugu, udario ju po glavi vrećicom za smeće, izvukao iz kreveta i izbacio je ispred kuće bosu i u pidžami, te zaključao vrata, a sve to čineći u prisutnosti troje zajedničke maloljetne djece, čime je djecu zlostavio, a kod izvanbračne supruge izazvao osjećaj straha za njezinu sigurnost, te ju doveo u ponižavajući položaj, pri tom joj i prijetio, to je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, te za tri kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11.

11. Ovdje je još potrebno naglasiti kako je u pravu žalitelj kada navodi da je prema činjeničnom opisu djela okrivljenik u dva navrata u prosincu 2024. i 25. veljače 2025., prijetio svojoj izvanbračnoj supruzi na način da joj je stavio nož pod vrat govoreći da će je rasparati, dakle, da se radi o dva odvojena događaja, pa onda i o dva kaznena djela prijetnje. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da time što je okrivljenik proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela prijetnje u konkretnom slučaju nije povrijeđen Kazneni zakon u korist, već na štetu okrivljenika, jer da se radi o prividnom stjecaju kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i članka 179.a KZ/11, a što je u ovoj odluci već prethodno obrazloženo kao neosnovano pravno stajalište. Stoga je pobijanom presudom povrijeđen Kazneni zakon time što je okrivljenik proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela, a radi se o dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11. Međutim, kako se radi o povredi Kaznenog zakona koja je počinjena u korist okrivljenika, a ne na njegovu štetu u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 to ovaj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti u tom pravcu preinačavati pobijanu presudu jer bi to bilo protivno odredbi članka 13. ZKP/08.

12. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni u žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika ne navode se neke otegotne ili olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije imao u vidu, već državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti kada je okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, dok se u žalbi okrivljenika ističe da se radi o olakotnim okolnostima takvog značaja da bi se i blažom sankcijom u vidu uvjetne osude ostvarila svrha kažnjavanja.

13. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja ovaj sud nalazi da su kako olakotne tako i otegotne okolnosti koje na strani okrivljenika pravilno utvrdio prvostupanjski sud u odgovarajućoj mjeri našle odraze u izrečenoj djelomičnoj uvjetnoj osudi koja se ukazuje primjerenom svim okolnostima koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, a ujedno nužno ali dostatnom da se njome ostvare svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.

14. Slijedom navedenog, a kako ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavak 1. točka 1. i točka 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je žalbe valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić