1

Broj: Ppž-6866/2022

                                  

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe XX, predstavništvo u RH, sa sjedištem u Zagrebu i okr. odgovorne osobe I.K., zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. i st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.),odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje aerodromske policije Čilipi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 25. svibnja 2022., broj: 4. Pp-2014/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o     j e

 

             Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Čilipi, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. pravna osoba XX djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22.), za koji joj se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 6.630,00 eura(šest tisuća šesto trideset eura)/49.953,74 kuna (četrdeset devet tisuća devetsto pedeset tri kune i sedamdeset četiri centa)[1], a okr. odgovornoj osobi I.K. novčana kazna 3050,00 eura (tri tisuće i pedeset eura)/ 22.980,23 kuna (dvadeset dvije tisuće devetsto osamdeset kuna i dvadeset tri lipe), koju kaznu su dužni platiti u roku 30 (trideset) dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okr. pravna osoba i okr. odgovorna osoba u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 25. svibnja 2022., broj: 4. Pp-2014/2021 proglašeni su krivim okr. pravna osoba XX i okr. odgovorna osoba I.K. da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 249. st. 1. i st. 4. Zakona o strancima, za koji je primjenom propisa o ublažavanju kazne okr. odgovornoj osobi izrečena novčana kazna 25.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi novčana kazna 15.000,00 kuna, koju su dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne i obvezu na naknadu troška prekršajnog postupka 200,00 kuna, svaki okrivljenik. 

 

              2.              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se okr. pravnoj i okr. odgovornoj osobi izreknu novčane kazne sukladno čl. 249. st. 1. i 4. Zakona o strancima i čl. 4. Direktive Vijeća europske unije 2001/51/EZ.

             

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te je ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okr. pravne osobe, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

4.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22. i 151/22.), koji je blaži za okrivljenike, jer za inkriminirani prekršaj propisuje nešto nižu novčanu kaznu u točno određenom iznosu, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. pravnu i odgovornu osobu, budući su im ovom presudom izrečene novčane kazne u točno utvrđenom iznosu. 

 

4.2.              Za prekršaj iz čl. 249. st. 1. „starog“ Zakona o strancima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je pravna osoba proglašena krivom, bila je propisana novčana kazna 50.000,00 kuna, a za prekršaj iz čl. 249. st. 4. bila je propisana novčana kazna 23.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 249. st. 1. „novog“ Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna 6.630,00 eura za pravnu osobu, (49.953,14 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), a za odgovornu osobu novčana kazna 3050,00 eura (22.980,23 kuna).

 

4.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 4. lipnja 2021., kada je bio na snazi bio „stari“ Zakon o strancima, a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o strancima, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. pravnu i odgovornu osobu, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

4.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

5.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe tužitelja.   

             

6. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da tužitelj osnovano prigovara nepravilnoj primjeni odredaba Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne.

 

6.1.              Žalbom se ističe da, uzimajući u obzir odredbu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud nije mogao primijeniti čl. 37. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.

 

6.2.              Čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona propisuje.

„(10) Za prekršaje za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije određen raspon novčane kazne ili opći minimum ili opći maksimum novčane kazne ili način izračuna novčane kazne, zakonom se za počinitelja prekršaja može propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijede ograničenja iz stavaka 1. - 9. ovoga članka.“

 

6.3.              Dakle, imajući u vidu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz čl. 249. st. 1. i st. 4. Zakona o strancima mogla bi se propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijedi ograničenje iz čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona za počinitelja pravnu i odgovornu osobu. Pogrešno tužitelj smatra da, uzimajući u obzir odredbu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud nije mogao, da su doista na strani pravne osobe utvrđene olakotne okolnosti koje u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona imaju karakter naročitih olakotnih okolnosti, primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.

 

6.4.              Međutim, u pravu je podnositelj žalbe da olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio na strani okr. pravne i odgovorne osobe ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti za ublažavanje kazne u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

6.5.              Prema obrazloženju pobijane presude, po mišljenju prvostupanjskog suda, stekli su se uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne za okr. pravnu i odgovornu osobu, jer je cijenjena činjenica da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, kao i ranija nekažnjavanost, tako da je okrivljenicima izrekao novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne. 

 

7.              Čl. 37. Prekršajnog zakona propisuje:

„(1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje.

(2) Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu

 

je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“

7.1.              U pravu je podnositelj žalbe da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okr. pravnoj i odgovornoj osobi. Kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“

 

7.2.              Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

7.3.               Priznanje prekršaja predstavlja običnu, a ne naročito olakotnu okolnost za izricanje blaže kazne od propisane. Činjenica da su okrivljenici ranije nekažnjavani, međutim, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne i našla je dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni od strane ovog suda u propisanom posebnom minimumu za počinjeni prekršaj. Za razliku od prvostupanjskog suda, koji smatra da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, po ocjeni ovog suda, inkriminirano ponašanje okr. pravne i odgovorne osobe predstavlja teži oblik kršenja propisa o uvjetima ulaska, kretanju i boravku stranaca u Republici Hrvatskoj te cijeneći i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, po ocjeni ovog suda, u ovoj situaciji nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

8.              Iz navedenih razloga, u pravu je tužitelj da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne, te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu propisanu zakonom u točno određenom iznosu 6.630,00 eura za počinjeni prekršaj, a okr. odgovornoj osobi u točno određenom iznosu 3050,00 eura, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okr. pravne i odgovorne osobe, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona. 

 

8.1.              Trebalo je primijeniti odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona i upozoriti okrivljenike, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plate dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

 

 

 

 

 

9.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

                                      Zagreb, 20. rujna 2023.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.