Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Ovr-1379/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice Vesne Dabo Gustin, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41 OIB 57509097755367 zastupani po punomoćnicima Č i partneri odvjetničko društvo iz Zagreba, protiv ovršenika ČR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Ivani Dedić Golić odvjetnici iz [adresa], radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 9. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 1. rujna 2025. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-39/2024 javnog bilježnika Roberta Beletića od 25. travnja 2024., kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. u svezi s člankom 210. OZ-a (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu od 1. rujna 2025., zaprimljenom kod naslovnog suda 19. rujna 2025. navodi da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji 14. ožujka 2025. podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br UPP/OS-Ovrv-39/2024 javnog bilježnika Roberta Beletića od 25. travnja 2024. prema kojem je naloženo ovršenici da u roku od 8 dana od dana dostave istoga rješenja namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, te se određuje ovrha radi prisilne naplate tražbine (glavnica u iznosu od 2.796,23 EUR i troškovi Javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR i odvjetničkog troška sastava prijedloga u iznosu od 250,00 EUR zajedno s troškovima u iznosu od 275,00 EUR). Dakle, ovršenica podnosi prijedlog za donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1., toč. 7. i 9. Ovršnog zakona. Naime, potraživanje ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. predstavlja potraživanje preuzeto od prethodnog vjerovnika – HPB d.d. koje je HPB d.d. imala prema pravnoj prednici ovdje ovršenice, odnosno prema pokojnoj baki ovršenice IR čija je ovdje ovršenica jedna od zakonskih nasljednika. Prema Rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivanke Antić pod posl.br. O-1867/18-4, UPP/OS-73/18-4 od dana 08. studenog 2018., kao zakonski nasljednici I. nasljednog reda iza pokojne IR proglašeni da su ovdje ovršenica ČR, ŽR i LR. Ovdje ovršenica ČR i ŽR da su utvrđeni u ostavinskom postupku kao unuci ostaviteljice po pravu predstavljanja iza pokojnog oca OR – sina ostaviteljice, a LR je kćer pok. ostaviteljice. Nasljednici su iza pok. ostaviteljice predmetnim rješenjem naslijedili pokretnine – potraživanje prema HZMO-u za neisplaćeni iznos mirovine i razlike mirovine te potraživanje prema Centru za socijalnu skrb s osnova neisplaćenog doplatka za tuđu njegu i pomoć, što je u trenutku donošenja predmetnog rješenja iznosilo oko otprilike 800,00 HRK po nasljedniku. Ovršenica da je od pok. ostaviteljice naslijedila ¼ mirovine, odnosno iznos od cca 800,00 HRK (106,08 EUR). Nadalje se ističe u prijedlogu, da prema odredbi članka 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno. Iako da je ovršenica podmirila dugovanje pok. ostaviteljice prema HPB d.d. u visini naslijeđenog dijela i iako je o tome ovdje ovrhovoditelj bio obaviješten, isti je pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenice za iznos od 2.796,23 EUR uvećano za troškove postupka i zakonske zatezne kamate. Osim što sporno dugovanje u tako visokom iznosu razvidno premašuje nasljedni dio ovršenice, odnosno iznos od 106,08 EUR, predmetno dugovanje je nepostojeće i nevjerodostojno je iskazano u ispravama na temelju kojih je ovrhovoditelj proveo ovrhu protiv ovdje ovršenice. Dakle da je potpunosti nejasno na osnovu čega bi ovršenica dugovala narečeni iznos kada je prethodno po obavijesti HPB d.d. kao vjerovnika pokojne ostaviteljice istome podmirila dugovanje pok. ostaviteljice u visini svog nasljednog dijela. Slijedom navedenog, plaćanjem dugovanja u visini naslijeđenog dijela koji je ovršenica već platila prema vjerovniku čini predmetnu ovrhu neosnovanom i nezakonitom. Slijedom navedenog predlaže da s obzirom da u konkretnom slučaju navodno dugovanje razvidno prelazi visinu vrijednosti naslijeđene imovine, ovršenica predlaže da naslovni sud pozivom na odredbu članka 50. stvak 1. točka 7. i 9. u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ), donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Podredno, budući da je iz priloženih dokaza i okolnosti slučaja razvidno da dugovanje pokojne ostaviteljice navedeno u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave daleko premašuje vrijednost imovine koju je ovršenica naslijedila iza pok. ostaviteljice, odnosno da svakako prelazi nasljedni dio ovršenice, predlaže se da Naslovni sud postupi sukladno odredbi članka 52. stavak 3. u vezi s članka 210. i članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ i uputi ovršenicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz tih žalbenih razloga. U slučaju upućivanja ovršenice na pokretanje takve parnice, predlaže se pozivom na odredbu članka 210. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 65. Ovršnog zakona donijeti rješenje kojim će sud naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnost okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na pokretanje koje će ovršenica biti upućena.

1.1. S obzirom da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom na koji se sukladno čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi (čl. 50., 52. i 53. Zakona), ista podnosi i prijedlog za odgodu ovrhe. Naime, ovrhovoditelj u ovom ovršnom postupku pokušava naplatiti svoje neosnovano potraživanje prema ovršenici bez ikakva pravna uporišta pustivši u optjecaj rješenje o ovrsi iako nema uvjeta za primjenom istoga, te je na taj način nanio štetu ovršenici, pri čemu je razvidno i indikativno da je ovršenica isplatom dugovanja do visine naslijeđenog novčanog iznosa bilo kakvo eventualno potraživanje blagovremeno i u potpunosti već podmirila i da mimo toga ili povrh toga ovršenica nije zakonski obvezna niti postoji pravna osnova da bi podmirivala iznose koji premašuju iznos koji je naslijedila od pok. ostaviteljice i koji je već podmirila. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom na koji se sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi (čl. 50., 52. i 53. Zakona), a ujedno podnosi i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na koji se primjenjuju odredbe čl. 65. OZ. Ovim putem, a s obzirom na štetu koja će nastati ovršenici ukoliko bude obavljen prijenos zaplijenjenih sredstava s njezina računa, ovršenica moli naslovni sud donijeti odluke o njezinom prijedlogu. Naime, sve do sada navedeno jasno dokazuje da je jedina namjera ovrhovoditelja pošto-poto naplatiti novčani iznos od ovršenice koji iznos nema pravo potraživati od iste, te je jasno da se radi o tražbini koja daleko premašuje vrijednost ostavinske imovine, odnosno simboličnog novčanog iznosa koji je ovršenica naslijedila iza pok. ostaviteljice kao svoj nasljedni dio.

2. U odgovoru na prijedlog ovrešnika, dostavljenom naslovnom sudu 8. listopada 2025. (list 27-29 spisa) ovrhovoditelj se u cijelosti usprotivio prijedlogu za odgodom ovrhe i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, navodeći pritom, da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušten i podnesen u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi povodom pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, a u kojem postupku nije dopušteno podnošenje takvog prijedloga, nego je isti dopušten samo i isključivo u postupku izravne naplate. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ propisano je da ovršenik može, nakon što zaprimi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine temeljem isprava navedenih odredbom članka 209. stavak 1. OZ, predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenima. Iz navedenog je razvidno da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima moguće podnijeti samo u postupku izravne naplate, a koji postupak se može voditi isključivo temeljem isprava izričito propisanih odredbom članka 209. stavak 1. OZ, od kojih niti jedna nije pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave kao što je to u konkretnom slučaju. Drugim riječima, da je prijedlog za proglašenje ovrhe nedopušten u postupku izvansudske ovrhe temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika te da predstavlja nedopušteno pravno sredstvo zbog čega je isti potrebno odbaciti.

3. U odnosu na navode ovrhovoditelja, s takvim zaključkom ovrhovoditelja sud prvog stupnja se ne slaže. Sukladno odredbi članka 284. stavka 5. OZ-a tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. tog Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

8. Nadalje, iako ovršenica u podnesku od 1. rujna 2025. navodi da podnosi prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva i prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenim, s obzirom na sadržaj podneska te sukladno pravilu "falsa nominatio non nocet", kojim sud nije vezan uz pogrešan naziv ukoliko se iz njegovog sadržaja može nedvojbeno utvrditi njegova pravna priroda, navedeni podnesak treba razmotriti u svijetlu pravnih sredstva dopuštenih temeljem članka 284. stavak 5. OZ-a (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici od 13. prosinca 2023. poslovni broj GžOvr-365/2023)

4. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. OZ-a nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).

5. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika razvidno je da je ovrhovoditelj podnio predmetni zahtjev protiv ovršenika temeljem ovršne isprave Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br UPP/OS-Ovrv-39/2024 javnog bilježnika Roberta Beletića od 25. travnja 2024.

6. Odredbom članka 52. stavak 1. i stavak 3. OZ-a određeno je da ako je žalba (odnosno u ovom slučaju prijedlog) izjavljen iz razloga iz članka 50 stavak 1. točka 7. i točka 9. OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu (prijedlog) ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1 ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

7. Obzirom da je ovrhovoditelj u ovom predmetu osporio žalbene navode ovršenika, a ovršenik osnovanost žalbenih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima temelji svoj prijedlog nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je temeljem članka 52. stavak 3. i 6. u svezi s člankom 210. OZ-a odlučeno kao u zaključku.

8. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

8.1. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65 stavak 1 OZ-a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti blokada računa. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.

9. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65 stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 9. listopada 2025.

Sudac:

Iva Polić Turčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji u Rijeci

PRISTOJBA:

Rješenjem naložiti ovršeniku platež pristojbe na prijedlog za odgodu u iznosu od 19,91 eura i na rješenje o odgodi u iznosu od 13,27 eura. Pristojbu dostaviti putem punomoćnika.