Poslovni broj: Us I-2032/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, Gundulićeva poljana 1, Dubrovnik, OIB: 32082115313, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i nazočnosti opunomoćenika tuženika ŽC, objavljene 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Klasa: UP/II-410-15/23- 01/30, Urbroj: 2117-08/1-24-3 od 1. srpnja 2024. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Općine Vela Luka, Upravnog odjela za proračun i financije, Klasa: UP/I- 415-01/23-01/2, Urbroj: 2117-21-48 od 21. srpnja 2023., te da se naloži tuženiku izvršiti povrat uplaćenog poreza na kuću za odmor u iznosu od 1.080,11 eura tužitelju, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana uplate do dana povrata.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/23-01/30, Urbroj: 2117- 08/1-24-3 od 1. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Općine Vela Luka, Upravnog odjela za proračun i financije, Klasa: UP/I-415-01/23-01/2, Urbroj: 2117-21-48 od 21. srpnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2023. za kuću na adresi [adresa], površine 542,54 m2, u iznosu od 1.080,11 eura/8.138,09 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako od 11. travnja 2022. ima prijavljeno prebivalište i trajno boravi na adresi [adresa], Gradina u [adresa] na otoku Korčula. Navodi kako se po odlasku u mirovinu trajno preselio iz Zagreba, gdje je do tada živio i radio, na adresu prijavljenog prebivališta u [adresa]. Poziva se na odredbu članka 2. Zakona o prebivalištu prema kojoj se dopušta da osoba boravi izvan mjesta prebivališta do tri mjeseca bez gubitka statusa prebivališta i odredbu članka 25. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima, koju bi trebalo tumačiti na način da porez na kuće za odmor ne plaća porezni obveznik koji ima prebivalište na adresi nekretnine za koju je utvrđen porez i koji stanuje u predmetnoj nekretnini. Smatra kako je svrha spomenutih odredaba osigurati pravedno oporezivanje nekretnina koje se koriste povremeno ili sezonski, a ne oporezivati stalna prebivališta koja su izuzeta iz takve kategorije. Prigovara kako prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir izjave svjedoka (BC, FC, i KC) koji potvrđuju da tužitelj stvarno stanuje na adresi prebivališta jer, prema navodima toga tijela, izjave nisu ovjerene niti su naznačeni datumi izjava ili na koje godine se odnose. Tužitelj smatra da je upravno tijelo kod takvog stajališta trebalo saslušati svjedoke. Nadalje navodi kako posjeduje gustirnu (bunar) s vodom iz koje troši nakupljenu kišnicu u preostalom razdoblju godine, tako da nije moguće temeljem evidentirane sedmomjesečne potrošnje vode iz gradskog vodovoda paušalno tvrditi da tužitelj ne stanuje u predmetnoj nekretnini. Poziva se na usmeno očitovanje Vodovoda d.o.o. Blato kako se brojila ne očitavaju uredno tijekom godine zbog nedostatka radne snage, već se u nekim mjesecima samo obračuna paušal. Vezano za dostavljanje računa za odvoz otpada društva Komunalne djelatnosti d.o.o. [adresa], koji se dostavljaju tužitelju na adresu u [adresa], navodi kako spomenuta adresa nikada nije bila adresa tužitelja, već je prije preseljenja u gradinu adresa bila [adresa], te djeca tužitelja koja žive i rade u Zagrebu, redovito slikaju uplatnice s QR kodom koje tužitelj zatim plaća Internet bankarstvom. Navodi kako su u 2023. svi važni računi poput onih za telefon, vodu, te službena pismena dolazila na adresu [adresa], što jasno pokazuje da je navedena adresa stalno prebivalište tužitelja. Smatra kako je činjenično stanje u provedenom upravnom postupku trebalo utvrditi što potpunije, određenije i objektivnije, što nije učinjeno, već je to učinjeno selektivno na štetu tužitelja. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela te da se naloži tuženiku izvršiti povrat uplaćenog poreza na kuću za odmor u iznosu od 1.080,11 eura tužitelju, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana uplate do dana povrata.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 10. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 542,54 m2, na temelju članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17. i 114/22.).
8. Među strankama nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće, da na spomenutoj adresi ima prijavljeno prebivalište, te nije sporna utvrđena korisna površina predmetne kuće, kao ni visina utvrđenog poreza na kuću za odmor.
9. Među strankama je sporno koristi li tužitelj predmetnu kuću povremeno/ sezonski, ili u nekretnini živi, pa slijedom toga može li se ista smatrati kućom za odmor u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima.
10. U smislu odredbe članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
12. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je upravno tijelo u provedenom postupku pribavilo izlist potrošnje vode (kartica brojila) distributera vode Vodovod d.o.o. Blato iz kojeg je utvrđeno kako je kuća tužitelja povremeni - sezonski potrošač vode. Iz izlista je utvrđeno kako je u 2023. evidentirana potrošnja vode samo u sedam mjeseci i to: u ožujku – 1m3, u travnju – 1m3, u svibnju – 21 m3, u lipnju – 86 m3, u srpnju – 73 m3, u kolovozu – 130 m3 i rujnu - 18 m3, dok u ostalim mjesecima (siječanj, veljača, listopad, studeni i prosinac) uopće nije bilo potrošnje vode u kući tužitelja.
13. Iz izvješća društva "Komunalne djelatnosti d.o.o." [adresa] utvrđeno je kako se tužitelj vodi kao obveznik plaćanja odvoza otpada na privremenom boravku te da mu se računi za odvoz otpada dostavljaju na adresu u [adresa].
14. Slijedom utvrđenog, upravno tijelo je zaključilo kako tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima, te je donijelo rješenje o obvezi tužitelja na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2023. u iznosu od 1.080,11 eura/8.138,09 kuna.
15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima iznijetim tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
16. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom na službeno pribavljene podatke o potrošnji vode od strane Vodovod d.o.o. i izvješća Blato društva "Komunalne djelatnosti d.o.o." [adresa], pravilno je upravno tijelo ocijenilo kako tužitelj predmetnu nekretninu na području [adresa], na adresi [adresa], koristi povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužitelju, temeljem citirane odredbe članka 2. točke 12. u vezi sa odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima, utvrdilo obvezu poreza na kuću za odmor. Navedene isprave Sud cijeni kao vjerodostojan dokaz, i mišljenja je kako su upravo navedeni dokazi primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski. Nastavno, Sud je stajališta kako službeno pribavljeni podaci o potrošnji vode i izvješće društva za komunalne djelatnosti imaju jaču pravnu snagu u dokazivanju od izjava svjedoka na koje se tužitelj poziva, a tim više što iz spisu priložene dokumentacije proizlazi kako su i svjedoci FC i BC obveznici plaćanja poreza na kuću za odbor za 2023., što ukazuje i na njihov povremeni boravak u [adresa].
17. Činjenica što tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, ne znači da se ta nekretnina ne može smatrati kućom za odmor. Naime, za obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor važan je način njenog korištenja, odnosno živi li se u njoj. Kako je u ovom slučaju jasno utvrđeno da se ona koristi povremeno, odnosno sezonski, tužitelj je kao vlasnik te kuće dužan platiti porez.
18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporena rješenja zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
19. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 9. listopada 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju EC, [adresa],
2. Tuženiku Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnom odjelu za poduzetništvo, Gundulićeva poljana 1, Dubrovnik,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana
