REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-145/2025-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sucu tog suda Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja GEOPROJEKT d.d., OIB 90505898082, Nova Cesta 224/2, Opatija, zastupanog po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika GRAD BUZET, OIB 77489969256, II. Istarske brigade 11, Buzet, zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, radi raskida kupoprodajnog ugovora i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnice tuženika i savjetnice ŽDO, 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o zamjeni sklopljen dana 03.11.1999. godine između "GRADING-KUK" d.d. i GRAD BUZET, a na kojem ugovoru je potpis gradonačelnika Grada Buzeta ovjeren dana 03.11.1999. godine kod javnog bilježnika Ante mr. Kravara iz Buzeta s brojem ovjere 2345/99, a potpis zakonskog zastupnika kod istog javnog bilježnika istog dana s brojem ovjere Ov- 2346/99, a koji ugovor je proveden temeljem rješenja OS u Buzetu dana 03.11.1999. godine s brojem Z-381/99.

r i j e š i o  j e

I . Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnosti odluke iz točke I. izreke ove presude i to u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga ugovora tako što se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu OS u Pazinu upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa Grada Buzeta na tužitelja L.o.g.r.a.m. d.d., Buzet, Naselje Goričica 9.“

te u odnosu na protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže tužitelju da tuženiku vrati u vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

te podredno

ukoliko prethodno nije moguće da mu naloži isplatu odgovarajuće naknada u novcu skupa za zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 4. studenog 1999. godine pa nadalje.“

II. O parničnom trošku odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. U tužbi od 31. ožujka 2010. tužitelj navodi da je sa tuženikom 3. studenog 1999. sklopio ugovor o zamjeni nekretnina temeljem kojeg je tužitelj dao u vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik dao tužitelju čestice određene kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Buzet

2. Potpis tadašnjeg gradonačelnika tuženika je ovjeren s brojem ovjere Ov- 2345/99 kod javnog bilježnika Ante mr. Kravara, a potpis zz tužitelja pod brojem Ov- 2346/99. Tužitelj je tada imao tvrtku GRADING-KUK" d.d.

3. Temeljem toga ugovora tuženik se upisao kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su te nekretnine pripisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik da je i danas upisan kao vlasnik tih nekretnina. Tužitelj se upisao kao vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica].

4. Tužitelj smatra da je predmetni ugovor ništav. Naime, istim ugovorom se raspolaže nekretninama u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave, a sklopljen je bez javnog natječaja. To da je protivno članku 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uz sankciju ništavosti takvog pravnog posla.

5. Također isti da je protivan i Zakonu o nabavi robe, usluga i ustupanju radova (NN 142/1997). Naime, istim ugovorom da je tuženik pribavio nekretnine bez provođenja postupka javne nabave, a u zamjenu dao nekretnine što predstavlja plaćanje prijebojem vrijednosti nekretnina. Takav ugovor da je ništav sukladno članku 57. Zakona o nabavi robe, usluga i ustupanju radova.

6. Tuženik da nikada nije ušao u posjed predmetnih nekretnina već se u posjedu svo vrijeme nalazi tužitelj.

7. Stoga tužitelj nema osnovu zahtijevati predaju u posjed, ali ima pravni interes utvrditi predmetni ugovor ništavim i tražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se ne može očitovati na okolnost sklapanja označenog ugovora o zamjeni iz davne 1999., te predlaže da tužitelj dostavi izvornik istoga, odnosno da se isti pribavi od javnog bilježnika kako bi se provjerila njegova autentičnost i vjerodostojnost.

9. Tužitelj da nije dostavio z.k. izvode za sve nekretnine koje su predmet pravnog posla a čije utvrđenje ništavosti traži, te budući teret dokaza tužiteljevih tvrdnji iz tužbe leži na tužitelju, to se predlaže da isti dostavi relevantne zemljišnoknjižne izvatke, po mogućnosti i povijesne i aktualne, kao i eventualno potrebne preslike Z spisa.

10. Tužitelj, koji je zastupan po svom zakonskom zastupniku, prema svojoj vlastitoj tvrdnji iz tužbe, potpisao predmetni ugovor o zamjeni i ovjerio potpis na istome 3. studenog 1999. tvrdi da je označeni pravni posao iz 1999. ništav jer da je isti sklopljen bez javnog natječaja.

11. Iz navoda tužbe proizlazi da je prošlo već 11 godina nakon sklapanja i izvršenja navodnog pravnog posla čije se utvrđenje ništavim traži, te se predlaže da tužitelj obrazloži i predloži provođenje podobnih dokaza kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje, jer tužitelj navodi da tuženiku nije predao u posjed predmetne nekretnine već da sve nekretnine navodno cijelo vrijeme od 11 godina drži u posjedu tužitelj zbog čega da nema osnovu zahtijevati predaju u posjed, ali da ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništavim i tražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

12. Iz označenih tvrdnji tužitelja proizlazi da tužitelj za sebe a na štetu tuženika, suprotno svojim konkretnim obvezama iz ugovora o zamjeni od 3. studenog 1999. kao i smislu i svrsi obveznog odnosa, te suprotno načelima savjesnosti i poštenja, načelu zabrane zloupotrebe prava, te drugim osnovnim načelima obveznih odnosa (poput dužnosti ispunjenja obveze, zabrane uzrokovanja štete, pravovremenog obavješćivanja suugovornika, mirnog rješenja....), pokušava ostvariti dvostruku korist za sebe - odnosno prekoračivši svoje ovlasti on koristi i posjeduje tuđe nekretnine bez pravne osnove (tuženikove) a ujedno i one na kojima je uknjižen kao vlasnik, što nije postupanje utemeljeno na zakonu.

13. Da je tome tako, te da tužitelj i putem ovog postupka pokušava ostvariti pravno nedopuštene učinke, odnosno zadržati sve nekretnine u svom vlasništvu, u prilog ide i prijedlog tužbenog zahtjeva iz tužbe od 31. ožujka 2010.

14. Naime, tužitelj zahtijeva da sud odredi samo djelomičnu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u korist tužitelja a na štetu tuženika, i to tako da tužitelj ponovo stekne nekretnine koje je navodno dao u zamjenu, ali bez da ujedno izgubi, tj. vrati one nekretnine koje je na temelju tog istog pravnog posla primio, odnosno stekao, a na kojima je tužitelj očito upisan kao vlasnik.

15. Označeni tužbeni zahtjev da je nedopušten, čak i uz eventualno prethodno utvrđenje ugovora ništavim, što se za sada osporava, budući je suprotan kogentnoj odredbi članka 104. ZOO-a (NN 53/91 i dr.) koja propisuje da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora.

16. Dakle, prvenstvena posljedica ništavosti je povratak u prijašnje stanje, a u slučaju nemogućnosti, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

17. Prema navodima tužbe, nameće se zaključak da je tužitelj nesavjesna strana koja i dalje pokušava bez zakonske osnove steći za sebe imovinsku korist na štetu druge ugovorne strane, te se stoga u daljnjem tijeku postupka ukazuje nužnim cijeniti tužiteljevu ne/savjesnost te eventualno i primjenu članka 104. stavka 2. ZOO-a ( NN 53/91 i dr.) kojom se sud ovlašćuje odbiti zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala.

18. Nadalje, tuženik dostavlja u sudski spis Potvrdu nadležnog Područnog ureda za katastar iz kojeg proizlazi da nekretnine koje je tužitelj stekao i to k. č. [katastarska čestica] više ne postoje.

19. Iste nisu propale, već je tužitelj poduzeo radnje da iste kao pojedinačne nekretnine prestanu postojati.

20. Stoga je očito da je tužitelj proveo promjenu u katastru i zemljišnoj knjizi te da je Parcelacijskim elaboratom za objedinjavanje katastarskih čestica iz 1999. godine Klasa: UP-I-932-06/99-02/356 i to k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve označene nekretnine pa tako i one koje je stekao prijepornim pravnim poslom objedinio u k. č. [katastarska čestica].

21. Dakle, tužitelj je po provedenoj zamjeni i stjecanju u vlasništvo nekretnina k.č.

4403/190 i 4403/191 istima raspolagao.

22. Nadalje, za slučaj utvrđenja ništavim konkretnog ugovora o zamjeni nekretnina, posljedica ništavosti je sukladno članku 104. ZOO-a (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 ) da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

23. Stoga predlaže da sud cijeni traženje sudske zaštite odnosno postavljeni tužbeni zahtjev, gdje tužitelj ne predlaže da ujedno i on vrati tuženiku k. č. [katastarska čestica] koje je tužitelj stekao označenim pravnim poslom.

24. Uslijed svega navedenoga tuženik, opreza radi za slučaj utvrđenja ništavim ugovora o zamjeni nekretnina od 3. studenog 1999. g između GRADING-KUK d.d. i GRADA BUZETA, a na kojem su potpisi zakonskih zastupnika stranaka ovjereni kod javnog bilježnika Ante Kravara iz Buzeta po brojevima Ov-2345/99 i 2346/99 dana 3. studenog 1999., te koji je dana 3. studenog 1999. g pod poslovnim brojem Z-381/99 proveden u zemljišnoj knjizi, postavlja protutužbeni zahtjev kojim predlaže da sud donese presudu kojom nalaže tužitelju da tuženiku vrati u vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te podredno ukoliko prethodno nije moguće da mu naloži isplatu odgovarajuće naknada u novcu skupa za zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 4. studenog 1999. godine pa nadalje.

25. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u ugovor o zamjeni na listu 4-5 spisa, u z.k. izvadak na listu 6-8, 27-29 i 45-49 spisa, u rješenje Općinskog suda u Buzetu posl.br. Z-381/99 na listu 9-10 spisa, u izvadak z posjedovnog lista na listu 42 spisa, u kopiju katastarskog plana na listu 43spisa u orto-foto snimku od 30. ožujka 2011. (list 44 spisa), u dopis Republike Hrvatske na listu 67-68 spisa, u Potvrdu Područnog ureda za katastar Pula, Ispostava Buzet, Klasa:935-08/10-02/9, Ur. br.: 541-24-03-02/1-10-4 na listu 69-71 spisa), u kupoprodajni ugovor na listu 76-78 spisa, te u spis Općinskog suda u Buzetu Z-381/99. Saslušani su i svjedoci IV, PV i RV.

26. Republika Hrvatska, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli je podneskom od 12. svibnja 2011. predložila da joj sud dopusti stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. rujna 2025 izjavila je da nema interesa za miješanje u ovoj parnici.

27. Među strankama nije sporno da su 3. studenog 1999. sklopile ugovor o zamjeni nekretnina temeljem koje je tužitelj dao u vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a tuženik dao tužitelju čestice određene kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

28. Temeljem toga ugovora tuženik se upisao kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su te nekretnine pripisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik da je i danas upisan kao vlasnik tih nekretnina. Tužitelj se upisao kao vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]. (z.k. izvadak na listu 6-8, 27-29 i 45-49 spisa i rješenje OS u Buzetu posl. br. Z-381/99 na listu 9-10 spisa).

29. Sporno je da li je predmetni ugovor ništetan i to stoga što se istim ugovorom raspolaže nekretninama u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave, a sklopljen je bez javnog natječaja.

30. Tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o zamjeni sklopljen među strankama dana 3. studenog 1999.

31. Iz iskaza saslušanih svjedoka IV, gradonačelnik grada Buzeta u trenutku sklapanja ugovora, PV, ondašnjeg člana poglavarstva i pročelnika za komunalno gospodarstvo kod tuženika, RV, ranije zaposlenog kod tuženika na poslovima poslovnog uređenja i gradnje, suglasno proizlazi da je riječ o zamjeni nekretnina na lokaciji kamenoloma uz cestu prema Roču, te da je interes tužitelja, a i samog grada Buzeta, bio da se tužitelju omogući poslovanje u kamenolomu. Međutim, za sklapanje takvog ugovora nije raspisan javni natječaj.

32. Odredbama čl. 391. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno.

33. Nadalje, temeljem odredbi čl. 57. Zakona o nabavi roba, usluga i ustupanju radova (NN 142/97) propisano je da su ništavi ugovori sklopljeni protivno Zakonom propisanim postupcima, radnjama i djelima kojima se vrši podjela vrijednosti nabave na svote koje su ispod propisanih vrijednosti da bi se izbjegla primjena pojedinih odredbi Zakona, neovlašteno provodi međunarodno javno nadmetanje bez primjene nacionalne povlastice, vrši nabava prijebojem tražbina tj. bez provedenog postupka nadmetanja, provodi nabava s različitim od ovim Zakonom utvrđenih uvjeta ili sklapa ugovor s ponuditeljem koji nije odabran kao najpovoljniji, ustupa izvedba radova ili povjerava provedba nabave trećoj osobi ili osobi na koju se ne odnosi Zakon kako bi se time izbjegla primjena Zakona, te iz razloga izmjena i dopuna ugovora o nabavi roba i usluga kojima se protivno članku 23. stavka 1. točki 4. i članku 61. ovoga Zakona ugovaraju jednokratne ili višekratne dodatne nabave u svoti koja je veća za preko 20% od vrijednosti nabave ugovorene osnovnim ugovorom.

34. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sama ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja pravnog posla i po samom zakonu.

35. Dakle, sukladno odredbi članka 391. st. 1. ZV-a nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je st. 5. propisano da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga članka ništetni.

36. Slijedom svega navedenoga obzirom da je zakonska odredba jasna i da sukladno gore navedenoj odredbi proizlazi da je ništav pravni posao kojim je nekretnina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave otuđena ili je njom na drugi način raspolagano bez javnog natječaja, a iz provedenog postupka proizlazi da je Grad Buzet raspolagao nekretninama u svom vlasništvu na način da je iste bez javnog natječaja i bez naknade zamijenio sa tužiteljem, to je slijedom navedenoga riješeno kao u točki I. izreke.

37. Tuženik nije dokazao da bi bile ostvarene iznimke iz stavaka 3. i 4. čl. 391. ZV-a kojima je propisano da zemljište u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave poglavarstva tih jedinica mogu prodati po utvrđenoj tržišnoj cijeni bez provedbe javnog natječaja osobi kojoj je dio tog zemljišta potreban za formiranje neizgrađene građevne čestice u skladu s lokacijskom dozvolom ili detaljnim planom uređenja, ako taj dio ne prelazi 20 % površine planirane građevne čestice i osobi koja je na zemljištu u svom vlasništvu, bez građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne uprave, izgradila građevinu u skladu s detaljnim planom uređenja ili lokacijskom dozvolom, a nedostaje joj do 20% površine planirane građevne čestice, pod uvjetom da se obveže da će u roku od jedne godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora ishoditi građevinsku dozvolu. O tome spisu ne prileži nikakav dokaz.

38. Nadalje, protivno navodima tuženika nije riječ o nekretninama koje je tuženik stekao a koje odgovaraju njegovim potrebama, pa da zbog toga predmetni ugovor ne bi bio ništetan. Naime, u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao interes da bi predmetne nekretnine bile nužne za obavljanje njegove djelatnosti. To što su one korisne za tužiteljevu djelatnost ne opravdava tuženikovu odluku da zamjenu izvrši bez provedenog javnog natječaja. Ovakva iznimka mogla bi se primijeniti samo iznimno, primjerice kada bi zemljište bilo potrebno za izgradnju ili dogradnju važnih objekata komunalne infrastrukture ili pak objekata od većeg značaja za lokalnu zajednicu (škola, dječjih vrtića, bolnica i slično).

39. Sud je, dakle, utvrdio da je ugovor o zamjeni nekretnina, zaključen 3. studenog 1999. između tužitelja i tuženika ništetan. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

40. Predmet ugovora bile su nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] koje su u trenutku sklapanja ugovora postojale kao samostalne zemljišnoknjižne čestice, no nakon toga je u postupku spajanja pripojena susjednoj čestici te je prestala postojati kao zaseban zemljišnoknjižni uložak.

41. Polazeći od odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ako je ugovor ništetan, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, dužna je dati odgovarajuću naknadu u novcu.

42. Nadalje, za slučaj utvrđenja ništavim konkretnog ugovora o zamjeni nekretnina, posljedica ništavosti je sukladno članku 104. ZOO-a (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

43. Tuženik je dostavio u sudski spis potvrdu nadležnog Područnog ureda za katastar iz kojeg proizlazi da nekretnine koje je tužitelj stekao i to k. č. [katastarska čestica] više ne postoje. Iste nisu propale, već je tužitelj poduzeo radnje da iste kao pojedinačne nekretnine prestanu postojati.

44. Tužitelj je proveo promjenu u katastru i zemljišnoj knjizi te da je Parcelacijskim elaboratom za objedinjavanje katastarskih čestica iz 1999. godine Klasa: UP-I-932- 06/99-02/356 i to k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve označene nekretnine pa tako i one koje je stekao prijepornim pravnim poslom objedinio u k. č. [katastarska čestica]. Ovo jasno proizlazi iz Potvrde Područnog ureda za katastar Pula, Ispostava Buzet, Klasa:935-08/10-02/9, Ur. br.: 541-24-03-02/1-10-4 od 19. travnja 2010. (list 69-71 spisa), iz kopije katastarskog plana od 26. travnja 2010. (list 43 spisa), iz izvatka iz posjedovnog lista broj 1127 od 3. svibnja 2010. za k. č. [katastarska čestica] (list 42 spisa), orto- foto snimke od 30. ožujka 2011. (list 43 spisa), te e-izvoda za k. č. [katastarska čestica] od 3. travnja 2011. (na listu 45-49 spisa).

45. Dakle, tužitelj je proveo promjenu u katastru i zemljišnoj knjizi te da je Parcelacijskim elaboratom za objedinjavanje katastarskih čestica iz 1999. i to k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve označene nekretnine pa tako i one koje je stekao prijepornim pravnim poslom objedinio u k. č. [katastarska čestica].

46. Stoga u konkretnom slučaju sud nalazi da vraćanje u naravi nije moguće, jer predmetna nekretnina više ne postoji kao samostalna zemljišnoknjižna čestica, pa nije moguće izvršiti povrat prava vlasništva u zemljišnim knjigama niti uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje. S obzirom da se prvobitno stanje ne može uspostaviti u naravi, ostaje mogućnost povrata vrijednosti onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnog ugovora.

47. Sud stoga tek treba utvrditi tržišnu vrijednost predmetne nekretnine na dan presuđenja. Time će se ostvariti svrha odredbe čl. 323. st. 1. ZOO – da nijedna strana ne zadrži korist iz ništetnog pravnog posla.

48. Budući odluka suda o dijelu tužbenog zahtjeva i o protutužbenom zahtjevu ovisi o rješenju pitanja da li je predmetni ugovor ništetan, sud smatra da odluka u istima predstavlja prethodno pitanje za odluku suda u ovoj parnici sukladno odredbi članka 12. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.

49. Stoga je sud odredio prekid postupka, odnosno odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

50. Odluka o parničnim troškovima donijet će se u konačnoj odluci u ovoj pravnoj stvari.

U Pazinu, 9. listopada 2025.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu,

- tuženiku po pun.