REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-810/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari I-tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja mlt. PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojih zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, koju zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Ljubac, odvjetnice i punomoćnice tuženika VZ, odvjetničke vježbenice, dana 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, platiti I-tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelju mlt. PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos 4.713,42 eura, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- 36,28 eura teku od 11.03.2015. pa do isplate,

-118,76 eura teku od 11.04.2015. pa do isplate,

-112,16 eura teku od 12.05.2015. pa do isplate,

-145,16 eura teku od 11.06.2015. pa do isplate,

-145,15 eura teku od 11.07.2015. pa do isplate,

-145,15 eura teku od 11.08.2015. pa do isplate,

- 41,47 eura teku od 11.09.2015. pa do isplate,

-145,85 eura teku od 10.10.2015. pa do isplate,

-145,85 eura teku od 10.11.2015. pa do isplate,

-124,99 eura teku od 11.12.2015. pa do isplate,

-145,84 eura teku od 12.01.2016. pa do isplate,

-145,83 eura teku od 11.02.2016. pa do isplate,

-111,10 eura teku od 11.03.2016. pa do isplate,

-145,84 eura teku od 09.04.2016. pa do isplate,

-145,83 eura teku od 11.05.2016. pa do isplate,

- 72,92 eura teku od 10.06.2016. pa do isplate,

-112,70 eura teku od 09.07.2016. pa do isplate,

- 69,44 eura teku od 10.08.2016. pa do isplate,

-145,84 eura teku od 10.09.2016. pa do isplate,

-146,51 eura teku od 08.10.2016. pa do isplate,

-146,49 eura teku od 10.11.2016. pa do isplate,

-139,85 eura teku od 10.12.2016. pa do isplate,

-113,21 eura teku od 11.01.2017. pa do isplate,

-149,44 eura teku od 11.02.2017. pa do isplate,

-141,96 eura teku od 10.03.2017. pa do isplate,

-149,46 eura teku od 11.04.2017. pa do isplate,

-112,08 eura teku od 11.05.2017. pa do isplate,

-116,97 eura teku od 10.06.2017. pa do isplate,

-122,27 eura teku od 11.07.2017. pa do isplate,

- 85,38 eura teku od 11.08.2017. pa do isplate,

-125,92 eura teku od 12.09.2017. pa do isplate,

- 72,92 eura teku od 11.10.2017. pa do isplate,

-153,12 eura teku od 11.11.2017. pa do isplate,

-156,19 eura teku od 12.12.2017. pa do isplate,

-156,19 eura teku od 11.01.2018. pa do isplate,

-122,23 eura teku od 10.02.2018. pa do isplate,

-140,58 eura teku od 10.03.2018. pa do isplate,

-106,49 eura teku od 11.04.2018. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev I i II tužitelja, a da im tuženik isplati iznos od 2.044,83 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da im tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi I i II tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.081,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor litispendencije istaknut po tuženiku.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TZ je u tužbi navodila da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u Zavodu za hematologiju. U vremenskom razdoblju od 02.12.2013., bio je na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15, 29/18), a u čl. 31. bilo je utvrđeno da se na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Također je bilo navedeno da su to poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te poslovi intravenozne aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Za te poslove određuje se opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno. Tužiteljica je navela da je kao medicinska sestra obavljala upravo poslove intravenozne aplikacije citostatika od kada je zaposlena na Zavodu za hematologiju, te joj je tjedno radno vrijeme iznosilo 40 sati. Nadalje je navela da je s tuženikom sklopila u travnju 2018. godine II. Aneks Ugovora o radu kojim je uređeno pitanje trajanja tjednog radnog vremena te je čl. 1. određeno da puno radno vrijeme tužiteljice iznosi 35 sati tjedno. Već iz navedenog je jasno da je tuženik naknadno ispravio svoje nezakonito postupanje uvidjevši da zaposlenici Zavoda za hematologiju tuženika godinama rade prekovremeno. No, usprkos upitima radnika, tuženik nije isplatio razlike plaća za razdoblje prije potpisivanja citiranog Aneksa. Dakle, u razdoblju od veljače 2015. pa do travnja 2018., tužiteljica je za tuženika radila 5 sati tjedno prekovremeno, a ti sati joj nikada nisu obračunati niti je za njih dobila plaću koja joj temeljem Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora te Zakona o radu, pripada. Sukladno navedenome, razvidno je da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici i razliku u plaćama, odnosno naknadama za prekovremeni rad i u razdoblju prije potpisivanja citiranog Aneksa Ugovora o radu. Stoga, zakonski nasljednici tužiteljice potražuje neisplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada koje bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od 01.02.2015. do zaključno 31.03.2018. Potražuju i zateznu kamatu te troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom, a sve kako je to dosuđeno u st. I i II ove presude. U tijeku trajanja ovog postupka tužiteljica je umrla, te je sud rješenjem od 21. siječnja 2025. utvrdio prekid postupka. Postupak je nastavljen sa zakonskim nasljednicima iza sada pokojne tužiteljice i to: suprugom ZZ i sinom mlt PZ, nakon što su isti preuzeli postupak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je nesporno kako je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a na radnom mjestu medicinske sestre. Nadalje navodi da je nesporno da su u u konkretnom predmetu za određivanje plaće ključne odredbe čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/2013, 143/2013, 29/2018, dalje: KU). Po istom članku plaća se utvrđuje kao: plaća u diferenciranom dijelu osnovne plaće te plaća s dodacima na osnovnu plaću. Pri tome osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća, i to uvećane za 0,5 za svaku navršenu godinu radnoga staža, a pod pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Nesporno je kako su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje u tekstu: KU13) određeni poslovi na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja te se radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Odnosno određen je opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno. Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se isti primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe. Nadalje da je kod tuženika postojala dobra vjera, kako kod kolektivnog pregovaranja, tako i kod samog ispunjavanja njegovih odredbi, no navodi da ista vjerojatno nije postojala u odnosu na drugu ugovornu stranu kolektivnog ugovora, koja nije postupala u dobroj vjeri, pa posljedično tome u dobroj vjeri nije postupala niti tužiteljica. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznim kamatama.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: interne dopise tuženika od 08.05.2017., 15.12.2017., 02.04.2019., 15.04.2019., 04.09.2018., 21.09.2018., nalaz i mišljenje vještaka Danice Smojver koji je dan u parničnom predmetu ovog suda posl. broj Pr- 660/2020 od 04.02.2021., izračun potraživanja za tužiteljicu kojeg je sačinio tuženik, Evidencije o radnom vremenu, obračunske isprave za isplatu plaće, sudsku praksu, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Željke Maroslavac posl. broj O-3098/2024 od 13. prosinca 2024., sačinjen je uvid u parnični predmet ovog suda posl. broj Pr- 5858/2018 te posebno nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković od 19.09.2019. koji je dan u tom parničnom predmetu te pravomoćnu i ovršnu presudu od 17.12.2019. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., koji vještak je i saslušan tijekom postupka, te je saslušan svjedok AZ.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sporno je između stranaka da li je tužiteljica obavljala poslove intravenozne primjene citostatika više od 2/3 radnog vremena u utuženom periodu, odnosno da li je imala pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati, pa slijedom navedenog pravo na isplatu za prekovremeni rad u spornom razdoblju s obzirom da je odradila svaki tjedan po 40 sati rada.

6. Odredbom članka 31. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., 96/15. - dalje KU/13) i člankom 29. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18. - dalje KU/18) propisano je da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Odredbom članka 31. stavak 2. KU /13 i članka 29. stavak 2. i 3. KU/18 propisano je da su poslovi iz stavka 1. poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, te intravenozna aplikacija citostatika pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena, te se za iste poslove određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno.

7. Iz iskaza svjedoka AZ proizlazi da je poznavala sad pokojnu tužiteljicu TZ koja je radila kod tuženika kao medicinska sestra na Zavodu za hematologiju, Odjelu hematologije i na sterilnim jedinicama, a kao sestra u smjeni. Svjedokinja je tada bila i glavna sestra navedenog Zavoda te je sa tužiteljicom radila zajedno u cjelokupnom utuženom razdoblju. Svjedokinja jasno iskazuje da je tužiteljica radila na intravenoznoj aplikaciji citostatika i to svakodnevno budući je njen radni zadatak bio da podijeli terapiju pacijentima s malignim oboljenjima što je činila i u odnosu na bolesnike koji su ležali u bolnici, a tako i na one koji su na Odjelu primali intravenoznu aplikaciju i zadržavali se u bolnici nekoliko dana, međutim i na pacijente koji su ležali u stacionaru jer su im transplantirane matične stanice. Svjedokinja također jasno iskazuje da je tužiteljica kao i drugi zaposlenici na Odjelu, imala kontinuirani dodir s takvim pacijentima pa proizlazi da su takvi zaposlenici kontinuirano bili izloženi opasnostima gotovo cijelo svoje radno vrijeme, a ne samo 2/3 radnog vremena. Svjedokinja pojašnjava da medicinske sestre dobivaju nerazrijeđen citostatik kojeg moraju osobno pripremiti, razrijediti ga, te aplicirati pacijentima, nakon čega su opasne i izlučevine kod pacijenata koje nastanu nakon primjene tog lijeka koja primjena je dugotrajna pa traje i po 24 sata kontinuirano.

8. Imajući u vidu gore navedeni iskaz svjedoka, a koji svjedok je glavna sestra na navedenom Zavodu tuženika, te činjenicu da je svjedok cijelo utuženo razdoblje radio sa tužiteljicom; sud zaključuje da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje i to u ukupnosti svog radnog vremena, radila na primjeni citostatika na pacijentima, dakle na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja. Iskaz svjedoka sud ocjenjuje istinitim i logičnim, zbog svojih neposrednih saznanja o radu tužiteljice, pa na okolnosti koliko je od svojeg radnog vremena tužiteljica radila na primjeni citostatika, sud više nema potrebe provoditi bilo kakvih daljnjih dokaza niti saslušavati svjedoke.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., od 31.05.2024. slijedi da za razdoblje od 01.02.2015. pa sve do 30.04.2018. ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 4.869,61 eura, a po osnovi prekovremenog rada. U konačnici, I i II tužitelji kao zakonski nasljednici iza tužiteljice ne potražuju iznos za travanj 2018. u visini od 156,19 eura pa potraživanje tužiteljice, odnosno I i II tužitelja, za razdoblje od 01.02.2015. do 31.03.2018., iznosi 4.713,42 eura.

10. Uvidom u ovosudni parnični predmet posl. broj Pr-5858/18 sud je utvrdio da je tamo donesenom pravomoćnom i ovršnom presudom od 17.12.2019. tužiteljici dosuđen iznos od 11.314,73 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a sve za razdoblje od 01.01.2014. do 31.03.2019. Međutim, dosuđeni iznos odnosi se na potraživanje tužiteljice po osnovi prekovremenog rada koji je bio duži od dnevnog rasporeda radnog vremena i koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (preko 40 sati tjedno), dodatka za posebne uvjete rada na sve efektivno odrađene sate, dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve efektivno odrađene sate, te posljedično tome manje obračunate iznose naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Kako pojašnjava vještak Petra Blašković u svom nalazu i mišljenju sačinjenom u ovom parničnom predmetu, u predmetu ovog suda posl. broj Pr-5858/18, vještak je imao drugačiji zadatak vještačenja, a u kojem vještačenju se nisu utvrđivali prekovremeni sati u odnosu na skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno.

11. Vještak Petra Blašković na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 22.11.2024., također navodi da je uvažavala da je tužiteljica, prema Kolektivnom ugovoru, radila u skraćenom radnom vremenu od 35 sati te da joj je tuženik isplatio odrađene sate do punog fonda sati. Međutim, za tih 5 dodatno odrađenih sati u obračunu tuženika nedostaje i isplata po osnovi osnovnog sata i dodatka za prekovremeni rad koje dodatke i osnovne sate je vještakinja prikazala u svom nalazu i mišljenju učinjenom u ovom parničnom predmetu, a za sporno razdoblje. Stoga nije osnovan prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a isto tako niti prigovor litispendencije.

12. Tužitelji su tužbeni zahtjev u cijelosti uskladili s nalazom i mišljenjem vještaka, kojeg sud ocjenjuje stručnim i objektivnim, pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, pri čemu je valjalo primijeniti i čl. 94. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17. i 98/19.), koji propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Navedeno upravo na način kako to određuje čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18, koji određuju da se za prekovremeni rad, osnovna plaća radnika uvećava za 50%.

13. Tužitelji osnovano potražuju zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od idućeg dana od dana isplaćene plaće za prethodni mjesec. Uvidom u obračunske liste sud je utvrdio kada je tuženik isplaćivao plaću tužiteljici te u skladu s time proizlazi i dospijeće u odnosu na tijek zateznih kamata za svakomjesečno potraživanje.

14. Tuženik se smanjenju tužbenog zahtjeva usprotivio u podnesku od 29.10.2024., odnosno na djelomično povlačenje tužbe, tuženik nije pristao. Naime, podneskom tužitelja od 23.02.2021. glavnica tužbenog zahtjeva je postavljena u visini od 6.758,25 eura, dok je podneskom od 04.09.2024., glavnica postavljena u visini od 4.713,42 eura, kako je to u konačnici i dosuđeno. U takvoj situaciji se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II izreke ove odluke i I i II tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti za preostali iznos od 2.044,83 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

15. Preostale dokaze i dokumentaciju sud nije našao potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju navedenih u ovoj odluci, a niti je našao potrebnim izvoditi dokaze saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika na okolnost tumačenja odredaba KU-a, jer bi to bilo suvišno i nepotrebno, kraj utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.). Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a da im tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

17. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužiteljima koji su bili zastupani po odvjetniku temeljem VPS od 3.379,12 eura, VPS od 6.758,25 eura i VPS od 4.713,42 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 17.06.2020., 22.11.2024. i 03.09.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 05.06.2020., 02.09.2020, 04.09.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 350,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužiteljima priznat i dosuđen u visini od 2.081,81 eura. Sud pri tome uzima u obzir da su tužitelji u cijelosti u sporu uspjeli u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva te većim dijelom i u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Svi troškovi su uglavnom nastali radi dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva i tuženik nije imao dodatne troškove zbog izmjene visine tužbenog zahtjeva. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18.1. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od: 23.02.2021., 19.04.2023., 01.09.2023. 04.04.2024. i 24.01.2025. budući se radi o podnescima u kojima tužitelji ponavljaju već iznijete navode tijekom postupka, ističu nerelevantne navode (pozivanje na nalaz i mišljenje vještaka u drugom predmetu),dostavljaju dokaz o uplati predujma što nije potrebno jer je sudu vidljivo u evidencijama s kojima raspolaže. U odnosu na činjenicu da je nastupio prekid postupka, a u odnosu na troškove nastale u tom pogledu, isto je slučaj koji je nastao na tužiteljskoj strani i tuženik za iste nije dužan snositi troškove postupka (čl.156.ZPP-a).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 9. listopada 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika