Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-934/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-308/2021-9 od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P- 308/2021-9 od 25. studenog 2022. pod točkom II. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju AG trošak revizijskog postupka u iznosu od 750,00 eur u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.3. toč. 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006., sklopljenog dana 15.02.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 23.02.2006. godine po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem: OU-152/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“
- iz čl.4. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006., sklopljenog dana 15.02.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 23.02.2006. godine po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem: OU-152/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 95.774,42 kn / 12.711,45 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
28,79 kn / 3,82 €
tekućom od 02.10.2006.
873,75 kn / 115,97 € tekućom od 02.04.2008
848,05 kn / 112,56 € tekućom od 02.10.2008.
2.287,25 kn / 303,57 € tekućom od 02.04.2009.
1.747,12 kn / 231,88 € tekućom od 02.10.2009.
3.022,26 kn / 401,12 € tekućom od 02.04.2010.
4.971,89 kn / 659,88 € tekućom od 02.10.2010.
5.902,38 kn / 783,38 € tekućom od 02.04.2011.
8.183,86 kn / 1.086,18 € tekućom od 02.10.2011.
8.606,98 kn / 1.142,34 € tekućom od 02.04.2012.
8.320,28 kn / 1.104,29 € tekućom od 02.10.2012.
8.688,19 kn / 1.153,12 € tekućom od 02.04.2013.
8.658,19 kn / 1.149,14 € tekućom od 02.10.2013.
33.635,43 kn / 4.464,19 € tekućom od 08.11.2013.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za prijevremeno zatvaranje kredita plati iznos od 4.500,00 kn / 597,25 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 09.11.2013. godine do isplate".
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu 64.255,22 kn/8.567,95 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I, II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, a podredno da se pobijana presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe potražuje naknadu od 5.857,75 kn.
3. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-1199/2022-2 od 2. studenog 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-308/2021-9 od 25. studenog 2022. pod točkom I. izreke (točka I. izreke drugostupanjske presude) dok je preinačena navedena presuda pod točkama II. i IV. izreke te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.711,45 eur s pripadajućom kamatom i riješeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka II. izreke drugostupanjske presude) i naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 388,73 eur (točka III. izreke drugostupanjske presude).
4. Rešenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-855/2024-2 od 26. ožujka 2025. prihvaćena je revizija tužitelja te je ukinuta presuda ovoga suda poslovni broj Gž-1199/2022-2 od 2. studenog 2023. u odnosu na točku II. i III. izreke te je istovremeno odlučeno da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
5. Slijedom izloženog u nastavku postupka valjalo je odučiti o ožaljenom dijelu prvostupanjske presude u odnosu na isplatu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude i u odnosu na dosuđeni parnični trošak pod točkom IV. izreke, jer je o dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno izmjenama i dopunama tuženika, kao i plaćanje vezano uz valutu CHF, već pravomoćno odlučeno u ovome postupku.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tuženik. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. Tako prvostupanjski sud pravilno utvrđuje:
- među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita] od 13. veljače 2006., kojim je banka odobrila tužitelju kredit u CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama na koji se zaračunavaju kamate od 6,50 % godišnje, dekurzivno, a efektivna kamatna stopa godišnje iznosi 7,46 % te da su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu u odnosu na valutu CHF te da je tužitelj u cijelosti isplatio predmetni kredit;
- u pogledu visine potraživanja tužitelja nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke utvrđeno je da je tužitelj u spornom razdoblju temeljem ništetnih odredbi zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule preplatio iznos od 12.711,45 eur.
8. Na žalbene navode tuženika kojim prigovara metodologiji financijskog vještačenja jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatu stopu slobodnom voljom pa stoga nije bilo osnova obračunati kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa u visini od 6,50%, valja odgovoriti kako nisu osnovani. S obzirom na utvrđene razloge ništetnosti koji su pravilno utvrđeni u postupku, prvostupanjski sud je kao polaznu točku vještačenja pravilno utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,50% i prema razlici tečaja koji je bio ugovoren na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj prema kojemu su plaćani mjesečni anuiteti od strane tužitelja.
9. U odnosu na žalbene navode u pogledu prigovora zastare, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani s obzirom na zauzeto pravno shvaćanje navedeno u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-855/2024-2 od 26. ožujka 2025. u pogledu početka tijeka roka zastare kojim se pozvao na sjednicu građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-4-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koja glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“.
9.1. Sijedom navedenog, a kako je u ovome postupku ništetnost utvrđena tek pobijanom prvostupanjskom presudom donesenom u ovom sporu, u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja za isplatom iznosa od 12.711,45 eur, jer je tužitelj istovremeno sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti (s kojim je pravomoćno uspio) posljedično navedenom tražio i isplatu iznosa koje je neosnovano platio.
10. Kako je sud prvog stupnja u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba o promjenljivosti kamatne stope i valutne klauzule preplatio tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO). Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.
11. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je presuđeno pod točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.
13. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
14. Kako je tužitelj uspio s revizijom to mu je s tog osnova temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije po Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) od 150 bodova za svaku radnju, što iznosi ukupno 600,00 eur i pripadajući PDV od 150,00 eur, odnosno ukupno 750,00 eur. Tužitelju nije dosuđen traženi trošak sudskih pristojbi na izjavljene izvanredne pravne lijekove, jer prema stanju spisa taj trošak nije niti nastao.
U Velikoj Gorici 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
