Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-4/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JR i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 106. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2022. broj Kzd-8/2021. u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, braniteljice optuženog Emrije Sadikua, odvjetnice Ive Đakulović i zamjenice braniteljice optužene ABC, odvjetnice Vesne Pećanić Marinčić,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2022. broj Kzd- 8/2021., optuženi SR, optužena ĐR, optuženi OR, optužena AR i optuženi ČR oslobođeni su od optužbe da bi počinili kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva trgovanja ljudima iz članka 106. stavaka 1. i 3. KZ/11. te optuženi ČR za kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavaka 1. i 5. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.
1.1. Na temelju članka 560. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog za oduzimanje imovinske koristi Županijskog državnog odvjetništva KMP-DO-15/14 od 18. studenog 2015.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. te nužni izdatci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Optuženi UR i optužena AR podnijeli su odgovore na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti braniteljice optuženog UR, odvjetnice Ive Đakulović i zamjenice braniteljice optužene ABC, odvjetnice Vesne Pećanić Marinić, odvjetnice u Zagrebu dok uredno pozvani državni odvjetnik i optuženici nisu pristupili na sjednicu pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavka 3. ZKP/08.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, smatrajući da je sud trebao prihvatiti prvi iskaz žrtve djeteta RR kao vjerodostojan, a njen posljednji iskaz, koji je dan po proteku od četiri godine ocijeniti kao nevjerodostojan.
7. Međutim, u odnosu na kazneno djelo iz članka 106. stavka 3. KZ/11. osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je bilo potrebno dokazati dva kumulativna uvjeta, a to je da je primanje, odnosno davanje novčane naknade bila razmjena za osobu radi iskorištavanja njenog rada putem prisilnog rada i služenja i za sklapanje prisilnog braka. Prvostupanjski sud navodi da je ispitao niz svjedoka koji su suglasno naveli da primanje i davanje novčane naknade nije bilo u smislu članka 106. KZ/11., a to su svjedoci ER, VR, GR te optuženici u svojim obranama, a dijete RR, kada je ispitana u istrazi, navela je da je bio dogovor da se obitelji AR dade šest tisuća eura, pa su joj stavili prsten. Potom je ista na raspravi objasnila da se nije radilo o prodaji već o romskom običaju, da obitelji s jedne i s druge strane skupljaju novce za kupnju stvari mladencima i organizaciju svadbe. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi u zajednici obitelji AR dijete RR bila izložena prisilnom radu i služenju, niti da se radi o prisilnom braku.
8. Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je dijete RR, sa četrnaest godina i jedanaest mjeseci, došla živjeti 30. kolovoza 2014. u obitelj AR. Dakle, 26 dana prije svog rođendana kada bi navršila petnaest godina. Istovremeno, prvostupanjski sud nesporno utvrđuje, da je u to vrijeme optuženi ČR, sedamnaestogodišnjak koji živi kod roditelja, po običaju pripadnosti manjinske nacionalnosti, postupao slušajući što treba raditi i to po nalozima svojih roditelja.
9. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, prema iskazima roditelja UR i ŽR, da su se po romskom običaju ženili s četrnaest godina, a da je takav običaj bio i tradicija njihovih djedova, kao i to da je sestra od ČR otišla živjeti u ranoj životnoj dobi u Pulu. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se i pripadnici manjinskih zajednica moraju pridržavati pozitivnih propisa Republike Hrvatske, međutim žalitelj gubi iz vida da je kazneni zakon koji je važio do 1. siječnja 2013. propisivao kažnjavanje za obljubu nad djetetom, osobu ispod četrnaest godina, a da je kazneno djelo počinjeno u 2014. godini, dakle, nepunih godinu dana od stupanja na snagu novog kaznenog zakona. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio da neškolovana osoba, bez završene osnovne škole, koja živi u svom miljeu, nije morala biti pravno osviještena da je zabranjeno stupati u spolni odnos s osobama ispod petnaest godina, tim više što je u vrijeme dolaska u zajedničku obitelj dijete RR imala četrnaest godina i jedanaest mjeseci, dakle samo mjesec dana prije svog petnaestog rođendana.
10. Prvostupanjski sud je zaključio da je optuženi ČR bio sedamnaestogodišnjak koji u vrijeme stupanja u spolne odnošaje sa djetetom RR nije mogao znati da je njegovo djelo protupravno i da se radi o pravnoj zabludi. Naime, svjedokinja žrtva RR na raspravi je izričito navela da ČR prema njoj nije upotrebljavao silu ili prijetnju te medicinskim pregledom nije utvrđeno da bi ista bila izložena nasilnim spolnim odnosima ili nasilju uopće.
11. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi niti o kaznenom djelu iz članka 158. stavaka 1. i 5. KZ/11., jer nije utvrđeno da bi RR bila u teškom položaju ili u odnosu zavisnosti. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da nema dokaza, dok za kazneno djelo iz članka 158. stavka 1. KZ/11. prvostupanjski sud ispravno zaključuje da se radi o maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja djela bio u pravnoj zabludi zbog svoje dobi, pripadnosti manjinskoj skupini, običajima te promjeni zakonodavstva unutar godine dana.
12. Osim toga, u članku 158. stavku 3. KZ/11. propisano je da nema kaznenog djela iz stavaka 1. i 2., ako razlika u dobi između osoba koje vrše spolni odnošaj i s njime izjednačenu spolnu radnju nije veća od tri godine, a u ovom konkretnom slučaju optuženi ČR je bio sedamnaestogodišnjak, a dijete RR je imala četrnaest godina i jedanaest mjeseci, dakle razlika u godinama je bila manja od tri godine.
12.1. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je žrtva dijete teretila optuženika za učin kaznenog djela iz članka 152. KZ/11., spolnog odnošaja bez pristanka, iako tako ne proizlazi iz njezinog iskaza iz strane (list spisa 489-503) u kojem navodi da je odnos s PR bio u nazočnosti dvije tete koje su se trebale uvjeriti da je nevina. U drugom iskazu na raspravi žrtva je navela da je bila supruga ČR i da ČR nije upotrebljavao silu niti prijetnju.
12.2. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
13. Kako je, na temelju članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede kaznenog postupka i zakona to je, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
