Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-53/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog UNA, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i osuđenog UNA podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. srpnja 2025., broj Kvm-44/2025-5 (Kzd-5/2021-73), u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, branitelja Zorana Vinkovića, u zamjenu za odvjetnika Božidara Klepača,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i osuđenog UNA kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 16. srpnja 2025., broj Kvm-44/2025-5 (Kzd-5/2021-73) na temelju članka 498. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. točkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), prihvaćen je zahtjev osuđenog UNA za preinačenjem pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka te je preinačeno u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čini presuda Županjskog suda u Varaždinu broj Kzd-5/2021. od 3. prosinca 2021. i presuda Visokog Kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kžzd-12/2022. od 18. kolovoza 2022. te je osuđeni ANA osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci.
2. Protiv pobijane presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i osuđeni ANA zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
3. Državni odvjetnik predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, što je prijedlog i osuđenog UNA.
4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti zamjenika branitelja osuđenika, Zorana Vinkovića, dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.
6. Žalbe državnog odvjetnika i osuđenog UNA nisu osnovane.
6.1. Državni odvjetnik smatra da je počinjena bitna povreda kaznenog postupaka jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama „…zašto bi isprika i oprost žrtve da je postojala u vrijeme izricanja kazne zasigurno utjecala na odluku o kazni...“, a koje činjenice ponavlja i u dijelu žalbene osnove zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.2. Isto tako, osuđenik smatra da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao adekvatno objašnjenje zašto sve činjenice na koje se osuđenik poziva u svom zahtjevu nisu cijenjene u svijetlu navedenih procesnih odredbi, osim da je žrtva navela da joj se ispričao i izrazio kajanje, dakle, smatra da se prvostupanjski sud nije očitovao u odnosu na sve činjenice i okolnosti navedene u zahtjevu.
7. Međutim, suprotno stavu oba žalitelja kako nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je prvenstveno osnovano utvrdio da se ne radi o zahtjevu za obnovu postupka na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., jer se ne radi o novim dokazima i novim činjenicama koje se u zahtjevu iznose kako bi isto dovelo do oslobađajuće presude ili primjene blažeg zakona, već o nepravoj obnovi postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., budući osuđenik iznosi one nove okolnosti, koje bi očito dovele do blaže osude te predlaže izricanje blaže kazne.
7.1. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio kao nove okolnosti što se osuđenik ispričao žrtvi UN te da mu je ista to oprostila, dok upis vlasništva obrta i obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, pravilno ocjenjuje da nisu od takvog značaja i kvalitete da bi dovele do blaže osude. Dakle, osnovano prvostupanjski sud smatra da okolnost isprike žrtvi i njenog oprosta osuđeniku jesu one nove okolnosti koje bi da su postojale u vrijeme donošenja ranijih presuda zasigurno utjecale na odluku o kazni.
7.2. Stoga je prvostupanjski sud osnovano preinačio odluku o kazni na način da mu je sada izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, a u odnosu na prije izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, zbog čega se u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da preinačenje kazne zatvora od dva mjeseca manje od prije izrečene kazne upravo odgovara dvjema novim okolnostima (isprika i oprost žrtve).
8. Stoga, nisu u pravu državni odvjetnik i osuđenik kada tvrde kako nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama koje se utvrđuju tijekom neprave obnove postupka, niti da se radi o razlozima koji nisu izneseni u prvostupanjskoj odluci. Ujedno, oba žalitelja nisu u pravu niti da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, državni odvjetnik smatra da postoji samo nova okolnost u odnosu između žrtve UN i osuđenika, dok je zaposlenost postojala i u vrijeme počinjenja kaznenih djela te tijekom donošenja prvostupanjske presude, dok osuđenik smatra da je trebalo cijeniti više olakotnih okolnosti, koje su sada nove, pa da je prvostupanjski sud ustvari napravio samo neznatnu intervenciju u ranije izrečenu kaznu i to upravo iz razloga jer nije adekvatno cijenio sve nove i olakotne okolnosti na strani osuđenika.
9. Međutim, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve navedene okolnosti koje su iznesene u zahtjevu te pravilno zaključio da je odnos između žrtve i osuđenika doista nova okolnost i ona se može cijeniti kao olakotna, međutim da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela osuđenik bio zaposlen te da je i tada kao i sada u obvezi uzdržavanja djece, a što mu je već uzeto kao olakotna okolnost i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom postupku.
9.1. Naime, izdržavanje kazne ima nepovoljni odraz na zaposlenje i prihode osuđenika kao i njegovih članova obitelji. Stoga navodi da će bivša supruga koja je ujedno bila i žrtva kaznenog djela za koja je osuđenik suđen morati sama uzdržavati djecu te „da bi djeca bila pogođena odlaskom osuđenika na izdržavanje kazne“ ne utječe na donošenje odluke o obnovi postupka.
10. Sagledavajući značaj svih izloženih okolnosti, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela i ličnosti počinitelja, imajući u vidu pobude i motiv zbog kojih su kaznena djela počinjena, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je izrečena jedinstvena kazna zatvora primjerena stupnju krivnje i težini počinjenih kaznenih djela te u svemu ispunjava svrhu kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije sadržavajući načelo pravednosti, kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.
11. Dakle, kako žalbama nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da je ostvarena neka povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
