Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-150/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Špoljariću, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1.rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 9.listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici isplati iznos:

- od 1.225,52 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.veljače 2019.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 189,88 €, kao neosnovan.

- od 282,61 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.lipnja 2019.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 370,75 €, kao neosnovan.

- od 94,25 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.siječnja 2020.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 87,17 €, kao neosnovan.

- od 813,50 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.siječnja 2020.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 878,39 €, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, kuća površine 69 m2, dvorište površine 219 m2 i to svaki u 1/2 dijela, a o veličini suvlasničkih omjera da se vodi spor kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju u predmetu P Ob-190/2017, time da bez obzira na veličinu suvlasničkih omjera stranke da su zajednički koristile kuću za koju je potrebno plaćati režijske troškove, a kako je između stranaka došlo do prekida izvanbračne zajednice tužiteljica da je sama podmirivala sve režijske troškove vezane uz kuću bez da je na bilo koji način u podmirenju istih učestvovao tuženik.

2. Za 2018. i 1.mjesec 2019. na ime naknade za komunalne usluge tužiteljica da je platila ukupno 1.442,70 kn, na ime komunalne naknade ukupno iznos od 1.011,00 kn, za potrošnju vode 3.361,00 kn, vodni doprinos u iznosu od 405,00 kn, troškove telefona u iznosu od 1.648,00 kn, potrošnju struje 11.495,76 kn, troškove HRT pretplate, internet, troškove veza ukupnom iznosu od 1.745,30 kn, te troškove plina 220,00 kn, ukupni troškovi za taj period da su iznosili 21.328,76 kn. Za period od veljače mjeseca do kraja svibnja 2019. tužiteljica da je na ime komunalnih usluga platila 178,64 kn, na ime komunalne naknade 253,00 kn, na ime vodoopskrbe 1.517,83 kn, na ime potrošnje električne struje 7.141,01 kn, za telefonski priključak 755,14 kn ili ukupno 9.845,62 kn, pa tužiteljica za taj period od tuženika potražuje iznos od 4.922,81 kn, uz zatezne kamate.

3. Za period od studenog 2019. do prosinca 2019. tužiteljica potražuje od tuženika za naknadu komunalne usluge u iznosu od 193,50 kn, za fiksni telefon iznos od 226,50 kn i paušal za struju u iznosu od 64,98 kn ili ukupno 484,98 kn.

4. Tužiteljica da je tijekom 2019. imala investicije koje se odnose na održavanje zgrade kao cjeline u iznosu od 16.250,00 kn, a koje da se odnose na održavanje terase na kući, mijenjanje okvira škura, zaštita i novi okovi, održavanje vanjskih vrata i sl., a koje troškove da je bila dužna snositi kako ne bi došlo do daljnje štete, pa tužiteljica po tom osnovi traži 1/2 ukupnog iznosa što iznosi 8.125,00 kn, pored redovnih troškova koje su stranke dužne snositi na jednake dijelove tužiteljica da je platila i obvezu koja se odnosi samo na tuženika i to plaćanje poreza a nekretnine u iznosu od 602,00 kn i trošak za mobilne usluge VIP u iznosu od 180,00 kn, koje troškove tužiteljica potražuje od tuženika, u cjelini.

5. Tužiteljica je tijekom postupka specificirala tužbeni zahtjev na način da potraživanje u kunama izražava u eurima, a dodatno je na ročištu održanom dana 22.listopada 2024. ispravila očitu omašku u izračunu tužbenog zahtjeva i na istom ročištu tužiteljica je smanjila dio iznosa potraživanja koji se odnosi na troškove održavanja kuće tako da umjesto ranijeg iznosa od 1.078,37 € po toj osnovi potražuje 813,50 €.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u periodu 2018. i 2019. godine do svibnja mjeseca sve račune koje mu je tužiteljica predočila u odnosu na režijske troškove kuće u [adresa] sa online ili putem pošte uplatom, uredno participirao u iznosu od 50% troškova; račune za fiksni telefon, priključak internet da mu nisu predočeni, jer da ne koristi, pa da nije u obvezi participirati troškove; plin koji je naveden u troškovima da kupuje i dovozi autom osobno i da ne traži participaciju 50% troškova, a pošto u kući u [adresa] ne boravi od svibnja 2019. iz manje objektivnih, a više subjektivnih razloga, pa ne zna po kojoj osnovi tužiteljica ima potraživanja za studeni i prosinac 2019.; u odnosu na radove smatra da je potrebno prethodno dogovoriti i usuglasiti se sa suvlasnikom, radi obujma radova i cijene podjele, odnosno participacije troškova. Tuženik u odgovoru na tužbu dalje navodi da je osnovni problem protuzakonito iznajmljivanje zajedničkog objekta, poziva se na sudsku zabranu iznajmljivanja, kao i na spor koji vodi s tužiteljicom pod brojem P Ob- 190/17.

7. U odnosu na navode tuženika koji se odnose na iznajmljivanje tužiteljica je podneskom od 22.10.2021. navela da za 2019. ne traži troškove režija u periodu dok je iznajmljivala 1/2 dijela kuće podstanarima, dalje ističući kako je tuženik uvijek imao na raspolaganju 1/2 dijela kuće i da je svojom dispozicijom uskraćivanjem suglasnosti za iznajmljivanje apartmana u turističke svrhe znatno oštetio ne samo tužiteljicu nego i sebe jer se na taj način mogao ostvariti kao i ranijih godina znatan prihod.

8. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi kako ostaje kod danog odgovora na tužbu uz napomenu da uz tužbu nije zaprimio nikakve priloge koji se spominju u tužbi, a to su zk.izvadak, tabela o izdacima za režijske troškove, izvadak iz prometa po računu, stoga traži da mu se te isprave daju. U odnosu na radove tužiteljica da nije dokazala da su uopće bili nužni, poriče dalje da su se uopće izveli i tko bi ih izveo i kako bi se ti radovi bilo kome platili, svi troškovi da su paušalni i ničim utemeljeni. Dalje navodi da su bizarni navodi tužiteljice da bi tuženik imao na raspolaganju 1/2 dijela jer da je tuženik od srpnja 2019. u potpunosti isključen od bilo kojeg faktičnog korištenja jednog jedinog četvornog metra nekretnine [adresa] iz razloga što je u odnosu na tuženika određena mjera da od 13.7. ne koristi navedenu nekretninu, tužiteljica da protupravno i bez znanja i dopuštenja tuženika zaključuje ugovor od 21.5.2019. sa Lošinjskom plovidbom turizam d.o.o. i po toj osnovi da na svoj račun prima novčana sredstava u visini od 49.968,00 kn i da sva sredstava zadržava isključivo za sebe, istaknut je prigovor zastare potraživanje tužiteljice.

9. Tuženik je tijekom postupka postavio protutužbeni zahtjev, a o kojem je već pravomoćno odlučeno i to rješenjem od 28.siječnja 2025. kojim je bila odbačena protutužba tuženika –protutužitelja i naloženo je bilo tuženiku-protutužitelju tužiteljici- protutuženoj naknaditi troškove pristupa na ročište održano dana 11.prosinca 2024., stoga je dalje valjalo odlučiti isključivo o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u rješenje Službe za gospodarstvo Ispostava Mali Lošinj UP/I-335-03/18-01/41 Urbroj: 2170-11- 02/2-18-5 od 3.4.2018. kojim je bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivača ovdje tužiteljice za smještajne objekte na adresi [adresa], ovosudno rješenje Ovr Ob-7/19 od 8.4.2019., potvrdu PP Mali Lošinj broj 511-09-26-01/1-86/2019 od 9.7.2019., pismo upućeno PP Mali Lošinj od strane tuženika od 21.12.2017., dopis upućen PP Mali Lošinj od strane tužiteljice od 29.6.2017., izjavu tuženika s lista 28 spisa, fotografije s lista 32-37 spisa, zapisnik Državnog inspektorata od 16.7.2019., obračun i evidencija plaćanja izrađena od strane tužiteljice s lista 43-44, 72-73, 89-107 spisa, izvod prometa po računu tužiteljice otvoren kod Erste bank d.d. za period od 25.11.2019. – 31.12.2019. (list 45-46), za period od 14.6.2019. – 25.11.2019 (list 52-61), za period od 2.1.2019. – 14.6.2019. (list 62-71), ugovor o najmu stana zaključen 21.5.2019. između ovdje tužiteljice kao najmodavca i tvrtke Lošinjska plovidba – turizam d.o.o. [adresa] zaključen za period od 1.6.2019. – 30.9.2019., stoga opravdano tužiteljica navod kako se predmetno potraživanje ne odnosi na navedeni period, potvrdu AZ gradnja j.d.o.o. od 2.10.2019. s lista 74 spisa, račune s lista 75 spisa, rješenje ODO Rijeka K-DO-1025/19 od 13.7.2019., fotografije s lista 123 spisa, ovosudno rješenje Ovr Ob-43/19 od 31.3.2020., rješenje ŽS u Zagrebu Gž Ovr Ob-56/2020 od 18.1.2021. i cjelokupni spis Prekršajnog suda u Rijeci PpJ-2892/2017, a proveden je i dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka i to RI, FI i ŽI.

11. Iako tužiteljica tijekom postupka nije dostavila zk.izvadak zk.ul. za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]–grad tuženik tijekom postupka nije osporio da je zajedno sa tužiteljicom suvlasnik predmetne nekretnine i da se u naravi radi o kući u [adresa] na adresi [adresa] na koju kuću se odnosi predmetno potraživanje režijskih troškova i ulaganja-održavanja, kroz eUpisnik ovog suda utvrđeno je kako ovosudni predmet P Ob-190/2017 koji da se vodi o veličini suvlasničkih omjera nije pravomoćnog okončan, time da je odredbom čl.36.st.2.ZV propisano da u sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki, a uostalom i sam tuženik u odgovoru na tužbu poziva se da je osobno participirao u režijskim troškovima u iznos do 50% troškova. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja zastara za ovu vrstu potraživanja počinje teći od trenutka kada je izvršen izdatak za drugog, u konkretnom slučaju izvršena uplata od strane tužiteljice, pa uzimajući u obzir period za koje se odnosi predmetno potraživanje, a to je 2018.-2019., i da je tužba podnesena 31.1.2020. jasno je da nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, stoga je taj prigovor neosnovan.

12. Odredbom čl.38.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV) propisano je da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju, pa kako između ovdje stranaka u odnosu na predmetno potraživanje tužiteljice nije postignut sporazum, pa se režijski troškovi za predmetnu zgradu imaju dijeliti između ovdje stranaka u po 1/2 dijela, stoga je sukladno citiranoj odredbi, kao i odredbi čl.1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) osnovano potraživanje tužiteljice prema tuženiku kao suvlasniku predmetne nekretnine u 1/2 dijela, koje se odnosi na režijske troškove, za koje postoji dokaz da je tužiteljica podmirila.

13. U odnosu na plaćanje poreza na nekretninu koje se odnosi isključivo na tuženika, koju činjenicu podmirenja obveze od strane tužiteljice tuženik nije osporio, ima se primijeniti odredba čl. 1119. ZOO gdje stoji da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti ima pravo zahtijevati naknadu od njega, stoga je u cijelosti osnovano potraživanje tužiteljice po toj osnovi.

14. U odnosu na izvođenje radova na kući u suvlasništvu stranaka odredbom čl.39.st.2. ZV propisano je da kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. Odredbom čl.1121. ZOO propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi; dalje je čl.1124.st.1. propisano da poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveze što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpjelu štetu čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

14.1. U odnosu na izvedene radove saslušani su bili svjedoci koji su izvodili te radove i to BI i ŽI. BI iskazao je kako nema troškovnik, račun niti bilo kakvu potvrdu o isplati, a obzirom na radove koje je kao bravar vršio na kući u suvlasništvu stranaka da misli da se radilo o iznosu od ukupno cca.300,00 €. Tuženik je naveo da prihvaća dio iskaza ispitanog svjedoka u dijelu da su ti radovi u vrijednosti od 300,00 € koje da mu je tužiteljica isplatila 2019. po iskazu ispitanog svjedoka, a tuženik je u svojem iskazu prihvatio i iskaz ŽI da su ukupni njegovi troškovi na vanjskoj stolariji bili 10.000,00 kn, time da tuženik ne želi i neće platiti tužiteljici nikakav iznos po toj osnovi jer da je mogla angažirati tuženika ili njihova zajedničkog sina, poziva se na prihod kojeg je tužiteljica ostvarila od najma od turističke sezone 2019. Radove na ulaznim vratima u dvorište, montiranje rešetke na ulaznim vratima kuće i izrada ključeva, zamjena dotrajalih šarnira na vratima, kao i radove koji se odnose na bojanje škura 18 prozorskih otvora, kao i vrata sud je ocijenio kao nužnim troškovima koji su bili prijeko potrebni za održavanje kuće, a bez kojih bi došlo do daljnjih propadanja kuće u dijelu na koje se odnose ti radovi, a do kojeg zaključka je sud došao uvidom u od strane tužiteljice dostavljenih fotografija s lista 32- 37 spisa, kao i činjenice da je tuženik nakon saslušanja navedenih svjedoka koji su izvodili radove naveo da vanjska stolarija nije bila dugo obojana i da je trebalo dugo vremena za obrusiti tu vanjsku stolariju do drva. Tužiteljica niti ne tvrdi da je tražila niti dobila suglasnost kod tuženika kao suvlasnika za izvođenje tih radova, time da već iz same činjenice vođenja postupka P Ob-190/17 jasno proizlazi da su između ovdje stranaka narušeni odnosi, a i sam svjedok, sin stranaka, između ostalog iskazao je da njegovi roditelji međusobno ne komuniciraju i da komuniciraju isključivo preko sudskih postupaka kojih očito ima više, što je sud utvrdio uvidom u prekršajni spis kao i Ovr- rješenja, slijedom navedenog sud je iz svih tih razloga u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na izvođenje radova od strane ispitanih svjedoka FI i NI.

15. U odnosu na visinu potraživanja tužiteljice, pored priznatih troškova održavanja kuće i plaćenog poreza na nekretninu, sud je dalje prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na osnovne režijske troškove koje se tiču kuće na adresi [adresa] u [adresa] i to troškove komunalnih usluga, komunalne naknade, utrošak vode i struje, vodni doprinos, fiksnu mrežu telefona i HRT pristojbu, a sve prema izvodu prometa po računu, tako da sud nije uzeo u obzir obračune i evidencije vođene od strane tužiteljice. U odnosu na vremenske periode predmetnih potraživanja ponavlja se da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo i svojim iskazom potvrdio da je do svibnja mjeseca 2019. koristio i boravio u kući na adresi [adresa] u [adresa], stoga je sud prihvatio potraživanje tužiteljice koje se odnosi na navedene režijske troškove za koje je izvodom prometa po računu dokazala podmirenje tih troškova. U odnosu na period od studenog 2019. do prosinca 2019., neovisno o činjenici da li je ili ne tuženik boravio u tom periodu u predmetnoj kući, tuženik ima snositi 1/2 dijela troškova koji se odnose na taj period i potraživanje po osnovu naknade komunalne usluge, fiksni telefon i paušal za struju, slijedom čega je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, a tužiteljici pripada pravo i na zatezne kamate sukladno odredbi čl.1115. ZOO.

16. Iako tuženik tvrdi da je za period 2018. i 2019. do svibnja mjeseca participirao u režijskim troškovima na ročištu održanom dana 4.listopada 2021, na upit suda odgovorio je da ne raspolaže računima, niti potvrdama o uplati računa u odnosu na predmetnu kuću za period 2018./2019., stoga tuženik nije dokazao da bi na bilo koji način participirao u režijskim troškovima, bilo da je neposredno podmirivao troškove ili da bi tužiteljici isplatio određene novčane iznose, u kojem smjeru nije predložio provođenje drugih dokaza. U odnosu na iskaz tuženika da su kuću iznajmljivali do 2017. i da je na računu tužiteljice bila hrpa novaca i od tih novaca da je tužiteljica plaćala režijske troškove za ovdje predmetno potraživanje tuženik također ničim nije dokazao; da su "hrpe" novaca bili zajednički novci stranaka koji da su bili na računu tužiteljice i na kojem da je tuženik imao punomoć kao i njihov zajednički sin, da su u sef stavljali određeni novčani iznos i da je tužiteljica iz njihovog zajedničkog sefa uzela kompletan novac i knjižicu odnosno popis na kojem su točno popisivali tko je od njih uzimao koji iznos i kada iz sefa može biti eventualno predmet nekog drugog postupka.

17. Ocjena je suda kako u osnovne režijske troškove nemaju ući troškovi internet usluge za koje je tuženik naveo da niti ne koristi, troškovi veza također se ne mogu ubrojiti u režijske troškove kuće u suvlasništvu stranaka, a nije dosudio niti troškove koji se odnose na troškove plina s obzirom da je opće poznato da u [adresa] ne postoji javni plinovod, pa se ti troškovi ne mogu uzeti kao režijski troškovi za zgradu već isključivo za potrebe i domaćinstvo tužiteljice, a i tuženik je naveo kako kupuje i dovozi autom plin osobno, nije dalje priznat niti traženi iznos mobilne VIP usluge koja bi bila isključivo obveza tuženika s obzirom da taj izdatak ne ulazi u kategoriju plaćenog poreza na nekretnine o čemu je ranije bilo govora u ovoj odluci.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP) s obzirom da su stranke djelomično uspjele u sporu, tužiteljica u 73 %, a tuženik u 27 %. Opravdani troškovi tužiteljice odnose se na sastav tužbe, podnesak 22.10.2021. i 21.1.2025., te zastupanje na ročištima 4.10.2021., 20.4.2023., 22.10.2024. i 1.9.2025., sve u iznosima od po 200,00 €, uz PDV po stopi od 25% i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu ukupno 159,54 €, pa sukladno obračunu iz čl.154.st.2. ZPP tužiteljici pripada 46 % tog iznosa, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova zastupanja na ročištu 11.12.2024. s obzirom da je o tim troškovima već odlučeno ranije navedenim rješenjem od 28.siječnja 2025.

U Malom Lošinju 9.listopada 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja– odvjetnica Marija Erdec

2. Punomoćniku tuženika– odvjetnik Zoran Špoljarić