Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-254/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LU, [adresa], Henley Lane, Wookey, Wells GB-BA5 1AP Somerst, kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj Pn-42/2024 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 09. listopada 2025.,

p r e s u d i o je

I. Žalba tužitelja LU odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj Pn-42/2024 od 31. siječnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. i III. izreke presude

- preinačava pod točkom II. izreke presude i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja LU za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj Pn-42/2024 od 31. siječnja 2025. presuđeno je:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja LU iz [adresa]-BA5 1AP Somerset prema tuženoj Republici Hrvatske specificiran u podnesku od 20.11.2020.godine, list 290 do 291 spisa koji sadržajno glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju LU na ime naknade štete isplati:

- na ime vrijednosti vozila iznos od 3.003,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate.

-na ime otuđenih predmeta iz kamiona i osobnih stvari 17.641,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate.

-trošak prevoženja kamiona na drugo sigurno mjesto u iznosu od 663,61 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate.

-troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.592,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 15. srpnja 2013. do isplate", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 7.179,33 eura zajedno sa propisnom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. st. 2. ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 31.1.2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst – 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti podredno da se provede glavna rasprava pred drugostupanjskim sudom.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka jer pobijanoj odluci nedostaje obrazloženje te prvostupanjska presuda sadrži nemali broj komentara uređujućeg suca koji ukazuju na arbitrarnost u postupanju, a prvostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke izravno obraća drugostupanjskom sudu navodom gdje ukazuje na zabranu dvostrukog ukidanja sukladno pravnom stajalištu sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda. Navedeni dio ne čini obrazloženje presude te obraćanje višem sudu putem presude je nezakonito. Presuda sadrži veći broj relevantnih navoda koji ukazuje na arbitrarnost suda. Tužitelj nadalje navodi kako je dokazao postojanje svih pretpostavki za odgovornost tuženika za nastalu štetu na vozilu i osobnim stvarima. Tuženik je postupao suprotno članku 3. stavak 1. točka 2. Zakona o policijskim ovlastima kao i člancima 6. stavak 1. i članku 13. stavak 1. navedenog Zakona. Prvostupanjski sud nije cijenio iskaz tužitelja iz izvanparničnog postupka te dovodi u pitanje i policijski fotoelaborat, a koji pokazuje ključeve koji su zatečeni na volanu kamiona tužitelja. Nadalje policijski djelatnici rekli su tužitelju da će se vozilo odvesti na policiju i tužitelj je tek u rujnu 2013. saznao da se njegovo vozilo još uvijek nalazi na Galižani. Prvostupanjski sud kroz cijeli postupak potencira karakter tužitelja prikazujući ga kao nepristupačnog, teško suradljivog, nezgodnog, a što je sve u suprotnosti s iskazom tužitelja iznesenog u postupku osiguranja dokaza. Tužitelj se nije protivio zbrinjavanju svog vozila, a obzirom se vozilo nalazilo u šumi isto predstavlja onečišćenje okoliša pa je policija bila dužna poduzeti mjere radi zaštite okoliša. Nadalje tužitelj se i poziva na odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, a kojima je propisana obveza policije u pogledu zaštite i imovine, a što je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario. Također djelatnici policije nisu izvršili pečatiranje vozila niti su poduzeli radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja vezanu za imovinu otuđenu iz kamiona tužitelja. Prvostupanjski sud je svojim postupanjem doveo tužitelja u nepovoljniji položaj po osnovu nacionalnog podrijetla i socijalnog statusa, a također prvostupanjski sud postupio je sukladno članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje prvostupanjski sud postupio je i protivno presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu L i O protiv Republike Hrvatske obzirom je obvezao tužitelja naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. No, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je obvezao tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete na ime vrijednosti vozila, otuđenih predmeta iz kamiona, troška prevoženja kamiona na drugo mjesto te troškova postupka osiguranja dokaza.

7. Prije svega navodi se da je člankom 338. stavak 4. ZPP-a propisano što mora sadržavati obrazloženje presude. Naime, članak 338. stavak 4. ZPP-a glasi: "U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka".

7.1. Dakle iz navedene odredbe nedvojbeno proizlazi kako obrazloženje presude ne sadržava izražavanje osobnog stava u odnosu na drugostupanjsku odluku, a kako to čini prvostupanjski sud pod točkom 5. obrazloženja.

7.2. Nadalje ukazuje se prvostupanjskom sudu kako odredba članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a govori da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude o čemu odlučuje viši sud u odnosu na ispitivanu odluku.

8. Tijekom provedenog postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je tužitelj temeljem pravomoćne kaznene presude broj K-22/14 proglašen krivim za učin kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom droga iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona;

- da je tužitelj 13. srpnja 2013. bio uhićen te je istom određen istražni zatvor;

- da je 15. srpnja 2013. izvršena pretraga kamiona marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka];

- da je predmetni kamion bio u vlasništvu tužitelja;

- da je tužiteljev kamion prvotno bio smješten kod tvrđave Punta Christov, a potom ga je tužitelj premjestio u Galižanu;

- da je tužitelj do kamiona prvi puta došao nakon mjesec i pol dana kako bi uzeo naočale i odjeću;

- da su pretrazi kamiona nazočila i dva svjedoka i to OU i VU;

- da tužitelj nije želio prisustvovati pretrazi;

- da su djelatnici policije provodili kriminalističko istraživanje nad tužiteljem radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama;

- da ključevi kamiona i samo vozilo nisu bili privremeno oduzeti od tužitelja;

- da se vozilo tužitelja nalazilo otključano i parkirano na napuštenoj parceli u Galižani;

- da se tužitelj podneskom od 3. rujna 2013. obratio ovlaštenom sucu da se njegov kamion nalazi u blizini ulice Monteci u Galižani;

- da se tužitelj obraćao zamolbom da mu se omogući premještanje vozila na sigurnije mjesto;

- da je tužitelj o svom trošku izvršio premještanje vozila;

- trošak odvoza kamiona iznosio 5.000,00 kuna, a isti je podmirila Marija Budimir;

- da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom;

- da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete;

- da ne postoji uzročnoposljedična veza između nastanka štete i djelovanja djelatnika policije;

- da djelatnici MUP-a nisu raspolagali s ključevima predmetnog vozila.

9. Iako su osnovani navodi tužitelja kako prvostupanjska presuda nepotrebno sadrži nemali broj komentara uređujućeg suca, navedeni komentari ne utječu na pravilnost odluke u pogledu tužbenog zahtjeva, a isti ne ukazuju na arbitrarnost suda niti je prvostupanjski sud diskriminirao tužitelja po bilo kojoj osnovi. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud proveo sve dokaze, cijenio iste kako svaki zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, omogućio strankama raspravljanje o svakom dokazu i izjašnjavanje o činjenicama te potom donio odluku o tužbenom zahtjevu. Svojim postupanjem prvostupanjski sud nije doveo tužitelja u nepovoljniji položaj po osnovi nacionalnog podrijetla i socijalnog statusa. Naime, niti iz jednog dijela prvostupanjske odluke i provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi tužitelj zbog nacionalnog podrijetla i socijalnog statusa bio doveden u nepovoljniji položaj niti je njegovo nacionalno podrijetlo i socijalni status prvostupanjski sud negativno ocjenjivao. Tim više jer je iz cjelokupnog postupka razvidno kako je tužitelj više puta pisao zahtjev za dopuštenjem da ode podignuti novac s bankomata, a kojem zahtjevu je i udovoljeno.

9.1. Karakter tužitelja i njegova narav ne utječu na pravilnost odluke prvostupanjskog suda obzirom je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio kako na materijalnim dokazima tako i na personalnim dokazima pri čemu je sve dokaze analizirao, a napose imao u vidu i činjenicu da vozilo tužitelja nije bilo predmet oduzimanja u kaznenom postupku kao i činjenicu da je tužitelj imao saznanja gdje se nalazi njegovo vozilo. Činjenica da se tužitelj nije protivio zbrinjavanju vozila nije od odlučujućeg značaja obzirom je tužitelj tek podneskom od 03. rujna 2013. zatražio zbrinjavanje svog vozila.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti države za nastalu štetu na vozilu i osobnim stvarima. Naime, odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016 nastavno – ZSDU) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

10.1. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09, 92/14 nastavno - ZPPO) propisano je da su policijski poslovi i zaštita javnog reda i mira te imovine. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako od strane djelatnika MUP-a nisu privremeno oduzeti niti ključevi kamiona niti sporni kamion već je sporni kamion prilikom provođenja radnje pretrage bio zatečen otključan. Dakle predmetni kamion nije bio oduzet u kaznenom postupku. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da su djelatnici MUP-a raspolagali s ključevima kamiona.

10.2. U odnosu na sporno pitanje što se nalazilo na volanu kamiona, a koji je prikazan na fotografijama 50 - 54 isprintanih sa cd-a navodi se kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da predmet koji se nalazio na volanu vozila ne predstavlja ključeve obzirom je očito da se radi o privjesku. Naime, što predstavlja navedeni predmet bilo je sporno u ranijoj prvostupanjskoj presudi koja je bila ukinuta od strane ovog suda, te je detaljnom analizom prvostupanjskog suda sada utvrđeno da predmet koji je zatečen za volanom vozila ne predstavlja ključeve od vozila već se radi isključivo o privjesku.

11. Prvostupanjski sud svojim zaključkom u pogledu činjenice da navedeni predmet za volanom vozila ne predstavlja ključ odnosno ključeve već se radi o privjesku nije doveo u pitanje policijski fotoelaborat kako to pogrešno smatra tužitelj već je podrobnijom, potpunijom i detaljnijom analizom utvrđivao što navedeni predmet za volanom predstavlja i utvrdio da isti ne predstavlja ključ, a što jasno proizlazi iz fotografija koje su priložene prvostupanjskom spisu i koje se nalaze između stranica 374 i 375 spisa.

12. Pri tome valja reći da se u odnosu na javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a, odnosi presumpcija istinitosti onoga što se u toj javnoj ispravi potvrđuje ili određuje. Osim toga, sukladno odredbi iz članka 230. stavak 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako navedeni predmet na volanu vozila ne predstavlja ključeve vozila, a koja činjenica je utvrđena ne samo uvidom u fotografije koje prileže spisu već i temeljem iskaza svjedoka ZU i NU, a koji iskazi su potvrđeni fotografijama koje prileže spisu.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tužitelj od strane djelatnika MUP-a doveden u zabludu. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka ZU i NU, a koji su provodili radnje pretrage spornog kamiona, ne proizlazi da bi isti iskazali tužitelju da će djelatnici policije njegovo vozilo parkirati na parkiralištu policije. Navedeno ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja danog u postupku osiguranja dokaza.

13.1. Iz dopisa tužitelja od 3. rujna 2013., a na koji u žalbi upire tužitelj, proizlazi da se njegov kamion nalazi blizu ulice Monteci u Galižani jer su mu djelatnici policije rekli da su ga tamo ostavili. Navedeni dopis ne ukazuje na opravdanost žalbenih navoda tužitelja da je od strane policije doveden u zabludu jer je tužitelj očito imao saznanja gdje se točno nalazi njegov kamion odnosno da se isti ne nalazi na parkiralištu policije.

14. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na poduzimanje radnji od strane policije, a vezani za zaštitu okoliša i nepoduzimanje radnji vezanih za otkrivanje počinitelja otuđenih stvari tužitelja i oštećenje vozila su prvi puta iznijeti u žalbi, a sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno.

15. Neosnovano je pozivanje tužitelja na primjenu presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vuković protiv Hrvatske u ovome konkretnom slučaju. Naime, činjenično stanje u ovom predmetu različito je od činjeničnog stanja u predmetu Vuković protiv Hrvatske jer u predmetu Vuković protiv Hrvatske došlo je do oduzimanja vozila od strane djelatnika MUP-a dok u ovom konkretnom slučaju nije došlo do oduzimanja vozila, a koja činjenica je nesporna tijekom postupka.

16. Neosnovano je žalbeni navod tužitelja da je došlo do povrede odredbe članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 1/06., 2/10.) obzirom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, člankom 1. stavak 1. Protokola propisano je da fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava, dok je stavkom 2. Protokola propisano da odredbe iz stavka 1. ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

16.1. U ovom konkretnom slučaju bilo je neophodno utvrditi razmjernost osporavanih mjera i njezinih učinaka na pravo vlasništva tužitelja odnosno je li zadovoljen zahtjev "pravične ravnoteže" pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Zahtjev "pravične ravnoteže" se ispituje kroz test razmjernosti koji u sebi sadržava tri eliminacijska pitanja: a) je li miješanje zakonito, b) je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i c) je li miješanje nužno u demokratskom društvu. Negativan odgovor na jedno od navedenih pitanja isključuje potrebu odgovora na ostala pitanja.

16.2. Prilikom provedbe testa razmjernosti i valoriziranja suprostavljenih pravnih interesa sud je dužan voditi računa o svim okolnostima konkretnog slučaja.

16.3. U konkretnom slučaju poduzimanje pretrage na vozilu tužitelja bilo je zakonito i imalo je legitiman cilj odnosno istragu i kazneni progon. Naime, pretraga je određena temeljem odredbe članka 240. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku. Ovo stoga jer se smatralo da je navedeno vozilo služilo za počinjenje kaznenog djela odnosno da će se u istom pronaći određena količina opojne droge namijenjena za daljnju prodaju i drugi materijalni dokazi o počinjenju kaznenog djela. Ovdje se posebno navodi da nije došlo do oduzimanja vozila te djelatnici policije nisu postupali nezakonito ili neprimjereno u svezi vozila tužitelja. Dakle, provođenje pretrage bilo je zakonito i usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je bilo nužno u demokratskom društvu. Također miješanje u pravo vlasništva tužitelja bilo je i razmjerno te nije predstavljalo pretjerani teret tužitelju u smislu njegove mogućnosti raspolaganja svojom imovinom. Ovo stoga jer je tužitelj u svakom trenutku, unatoč činjenici da se nalazio u istražnom zatvoru, mogao je angažirati tvrtku koja bi na odgovarajući način brinula o njegovom vozilu i stvarima koje se u njemu nalaze obzirom je sve vrijeme tužitelj imao branitelja ili punomoćnika, a također mogao je i zatražiti od nadležnog tijela pravovremeno premještanje svog vozila, a što je u konačnici tužitelj i učinio ali tek podneskom od 03. rujna 2013.

17. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u radu djelatnika MUP-a nije bilo nezakonitog ili nepravilnog tada te ne postoji uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada djelatnika MUP-a i nastale štete odnosno nastala šteta nije posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada djelatnika MUP-a.

18. Pozivanje tužitelja na povrede odredaba Zakona o policijskim poslovima i ovlastima od strane djelatnika MUP-a te na Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika nije osnovano u ovom slučaju obzirom su djelatnici MUP-a poduzeli radnje u okviru svojih ovlasti, napose imajući u vidu činjenicu da navedeno vozilo nije privremeno oduzeto te da je tužitelj negirao svoje vlasništvo na navedenom vozilu.

19. Stoga imajući u vidu navedeno sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke, odnosno u dijelu gdje je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

20. Žalbeni navodi tužitelja osnovani su u odnosu na troškove parničnog postupka, tj. u odnosu na točku II. izreke presude gdje je tužitelju naloženo naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku te je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema članku 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne smije biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj kao tuženici po osnovi zastupanja od državnog odvjetništva, sud je dužan procijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku te je dužan ispitati pravičnu ravnotežu. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska za prava izraženu u presudi "V protiv Hrvatske", time da je svoje stajalište Europski sud za ljudska prava detaljno razradio i u presudi "L i O protiv Hrvatske", a na koju presudu se tužitelj u žalbi i poziva, neophodno je, neovisno o ishodu spora, razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. U konkretnom slučaju obveza tužitelja da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku na ime zastupanja Općinskog državnog odvjetništva predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. U konkretnoj situaciji tužitelj snosi nerazmjeran i prekomjeran teret. Ovo stoga jer tužba tužitelja bila je sadržajno potpuna, te je tužitelj imao opravdana očekivanja da će ostvariti pravo na naknadu štete obzirom je tužitelj cijenio kako je naknada štete nastala zbog propusta u djelovanju policijskih službenika. Imajući u vidu cjelokupnu materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, činjenicu da isti mora uzdržavati dvoje djece i majku, iznos troškova na koji je obvezan tužitelj nije neznatan obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja. Obvezivanjem tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Nametanje ovakvog znatnog financijskog opterećenja predstavljalo bi ograničenje prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. stavak 1. Konvencije. Stoga je ovaj sud, u odnosu na točku II. izreke, vezano za troškove parničnog postupka, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

21. Obzirom tužitelj nije uspio u prvostupanjskom postupku to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a.

22. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a obzirom je tužitelj uspio žalbom u neznatnom dijelu, tj. samo u pogledu troškova postupka.

23. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 09. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak