- 1 -              Rev 210/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 210/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica P. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1279/2021-2 od 28. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9517/2019-23 od 19. veljače 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9013137568 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 3. listopada 2007. potvrđenog od javnog bilježnika V. P. iz Z. pod brojem Ov-23341/07 10. listopada 2007. kojim odredbama je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa koji dijelovi odredbe glase:

 

- čl. 4.1.: ''…kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…''

- čl. 4.2.: ''Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika Kredita…''

- čl. 7.2.: ''…U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.'' (st. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 100.914,53 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u st. II. izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak 13.959,00 kn sa zateznim kamatama od 19. veljače 2021. do isplate (st. III. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka 23.133,75 kn (st. IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom usvojiti reviziju te pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka, kao i troškova revizije s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4385/2021-2 od 30. studenoga 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase:

 

"1. Može li se tužitelj u sporu radi pravnog utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u kunskim ugovorima o kreditu pozivati na pravomoćnu presudu koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima?

 

2. Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

 

Odnosno

 

Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku?

 

3. Da li se prekid zastare temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) pokretanjem kolektivnog spora (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12) odnosno prekid zastare individualnih restitucijskih zahtjeva, koja zastara počinje ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke donesen u tom postupku (13. lipnja 2014.), odnosi i na potrošačke ugovore o kreditu koji sadrže nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u kojima je glavnica izražena u kunskom iznosu ili u valuti EUR?

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za zaštitu od nepoštenih odredbi.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da se o odredbama Ugovora o kreditu koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i koje su bile unaprijed sastavljene od banke – tuženika, nije pregovaralo s tužiteljem kao potrošačem, te da je njima suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Kako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na trgovca – banku, taj sud utvrđuje odredbe ništetnima s obzirom na nedopuštenost i dosuđuje restitucijski zahtjev.

 

10. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

11. Svaki potrošač, u odnosu na kojeg trgovac zahtjeva ispunjenje obveze temeljem odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom, može se pozvati na učinke te odluke. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Odlučno je da obveza potrošača proizlazi iz odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom. Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka zato nema učinak na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu, kao u konkretnom slučaju.

 

12. Međutim, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio na utvrđenjima iz tog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već je ocjenjivao i utvrđivao u ovom postupku nepoštenost ugovorne odredbe, a što je ocijenio pravilnim i drugostupanjski sud.

 

13. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici prvostupanjski sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužitelja, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

14. S obzirom da prvostupanjski sud nije u ovoj parnici utemeljio svoju odluku na pravomoćnoj presudi koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, već je utvrđivao ispunjenje svih pretpostavki za nedopuštenost ugovorne odredbe konkretnog potrošačkog ugovora, to su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke prva dva pitanja, pri čemu valja naglasiti da odluka iz spora za zaštitu individualnih interesa potrošača indirektno može imati utjecaj na način da ukazuje na parametre koje je potrebno cijeniti. U tom smislu ukazuje se na ovosudnu odluku Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.: „ (...) Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (...).“ U tom smislu i ovaj sud u Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023.

 

15. U odnosu na treće pitanje koje se tiče zastare, valja navesti, da se prema odredbi čl. 241. ZOO zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine, dok prema odredbi čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07) pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite povrijeđenih subjektivnih prava.

 

16. Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Tako i ovaj sud u Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.

 

17. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, to u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako su to pravilno i zaključili nižestupanjski sudovi. Ovo pravno shvaćanje ujedno predstavlja i odgovor na treće pitanje.

 

18. Slijedom navedenog, jer je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđena nedopuštenost ugovorne odredbe kao odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i suprotne načelu savjesnosti i poštenja, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, takva odredba je nepoštena u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 i sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZPP/07 ništetna, a prigovor zastare pravilno ocijenjen neosnovanim, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

19. Zbog svega navedenog, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tuženika.

 

Zagreb, 20. rujna 2023.