Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-847/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. D., B. V., kojeg zastupa opunomoćenik D. D., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., kojeg zastupaju M. D., viši inspektor i J. C., viši inspektor, radi koncesijske naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-1444/2022-8 od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-1444/2022-8 od 30. rujna 2022.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., KLASA: UP/II-471-01/18-11/13, URBROJ: 513-02-8008/8-22-36 od 12. svibnja 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika tužitelju D. D., vlasniku trgovačkog ugostiteljskog objekta N., izdvojeni pogon M. caffe bar J., kao obvezniku obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju/osobi koja je obavljala gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru za koje je potrebna koncesija, utvrđena je obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije za razdoblje od 22. srpnja 2017. do 13. rujna 2017. u ukupnom iznosu od 21.023,54 kuna na način i pod uvjetima pobliže navedenima u izreci tog rješenja.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi, u bitnom, da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba sudskog postupka, jer u presudi postoje nedostaci zbog kojih se ne može ispitati, jer proturječi sama sebi, jer su razlozi u obrazloženju proturječni i u suprotnosti sa sadržajem dokaza u postupku, a što se odrazilo na pogrešan zaključak suda o utvrđenom činjeničnom stanju. Navodi da je u predmetnom postupku sporno pitanje je li tuženik uopće imao osnove za donošenje pobijanog rješenja, kojim mu je utvrđena predmetna obveza. Smatra da nije bilo mjesta primjeni članka 89. Zakona o koncesijama, kao ni obračuna kamata na utvrđeni iznos. Predlaže sudu da presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega valja uputiti tužitelja na odredbe Zakona o upravnim sporovima prema kojima se vodi upravni spor, a koje ne propisuju mogućnost preinačenja presude, niti vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom, niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: 8 UsIcar-41/19-7 od 15. ožujka 2021. poništeno ranije rješenje tuženog od 30. listopada 2019. i predmet je vraćen na ponovni postupak. To stoga što je tužitelju poništenim rješenjem bila utvrđena obveza plaćanja naknade za cijelo razdoblje nadzora od 1. siječnja do 13. rujna 2017. kada je bio u primjeni Zakon o koncesijama ("Narodne novine", 143/12.), koji bi se u konkretnom slučaju primijenio za razdoblje od 1. siječnja do 21. srpnja 2017., ali ne i za razdoblje od 22. srpnja 2017. do 13. rujna 2017. kada je bio na snazi Zakon o koncesijama ("Narodne novine", 69/17.), a koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017. Dakle, ranijom presudom su utvrđene nepravilnosti vezane uz primjenu Zakona o koncesijama ("Narodne novine", 143/12.) i s tim u vezi s razdobljem za koje je obračunata posebna naknada, što je osporenim rješenjem ispravljeno. Naime, od 22. srpnja 2017., od stupanja na snagu Zakona o koncesijama ("Narodne novine", 69/17.) propisano je plaćanje naknade s osnova korištenja pomorskog dobra, odnosno obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji.
10. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o koncesijama propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.
10.1. Člankom 89. stavkom 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba obavlja djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije.
10.2. Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz stavka 1. ovoga članka.
10.3. Stavkom 3. istoga članka Zakona propisano je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovom gospodarskoj biti i pripadajućim najvećim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visina naknade za koncesiju.
11. Nje sporno u ovoj upravno-sudskoj stvari da je tužitelj, vlasnik ugostiteljsko-trgovačkog turističkog obrta N., izdvojeni pogon M., caffe bar J., B. V., postavio za potrebe svog plažnog caffe bara J. stolove i stolice na pomorskom dobru, na 135 m2 površine, iako za to nema koncesijsko odobrenje. Navedeno je utvrđeno zapisnikom o korištenju pomorskog dobra, klasa: 210-01/17-01/33, urbroj: 2147/02-03-117-01 od 11. srpnja 2017., a koje činjenice tužitelj nije osporio, niti u ranijem, niti u ovom sporu.
12. Kako je tužitelj u svemu postupio po uputi iz ranije presude prvostupanjskog suda, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka. Prigovori tužitelja izneseni u žalbi koji u stvari predstavljaju ponavljanje tužbenih navoda na koje je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 20. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković v.r.