REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-491/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2918/2024-9 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2918/2024-9 od 7. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
"Tuženik CROATIA OSIGURANJE D.D. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od 3.055,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.05.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
2. Protiv ove presude žalbe je uložio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, citirajući pri tome sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka.
6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguraniku HZMO-a GL koji je stradao 27. kolovoza 2024. u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao osiguranik tuženika a kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 1. listopada 2013.,a invalidnost je nastala kao posljedica prometne nezgode u visini od 30% u odnosu na potpunu invalidnost.
7. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 dalje ZOMO).
8. Bitne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu , te ih je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, a tužitelj utvrđeno činjenično stanje u podnesenoj žalbi ni ne osporava.
9. Pravni okvir ovoga spora odnosi se: - na primjenu odredbi članka 161. stavak 1. i 2. ZOMO prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata te mirovine bez obzira na to bi li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
- na primjenu odredbe članka 27. ZOOP, kojom je u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
10. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Ovakav stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
11. Kako je u ovom konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja TL priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala kao posljedica prometne nezgode u 30%, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se glede zahtjeva za naknadu izdataka učinjenih na ime invalidske mirovine, obveza tuženika određuje prema članku 27. stavci 2. i 3. ZOOP-a i da ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu. Zbog navedenog, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, na tužitelju je bio teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
12. Tužitelj je u postupku dostavio kao dokaz nastale štete jedino obračun isplaćene invalidske mirovine, bez da je utvrdio da li postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, pa na taj način nije dokazao da bi pretrpio štetu u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
13. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 9. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
