Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-903/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika PO iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Krstić, odvjetnici u Zagrebu, Hanuševa 2, protiv tuženika-protutužitelja 1. SO iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva 35 i 2. POŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pokojnog KO iz [adresa], radi raskida ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika SO protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj P-283/2022-22 od 17. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja-protutuženika PO i tuženika-protutužitelja SO kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj P-283/2022-22 od 17. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja SO za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 4.262,50 EUR (četiri tisuće dvije stotine šezdeset dva eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Raskida se Ugovor o zajedničkom dovršetku započete izgradnje od 4. lipnja 2008., Aneks od 4. lipnja 2008. te Aneks od 16. siječnja 2009. i Dogovor-izjava od 25. ožujka 2010., zaključen između tužitelja i tuženika.

Raskida se Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009., a koji je zaključen između tužitelja i prvotuženika,

Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo provedbi Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009. na način da se briše upis uknjižbe prava vlasništva proveden temeljem rješenja Z-1976/09, nekretnina označena kao zk tijelo ADII, nalazeća na zk.č.br. 577/1 maslinik, površine 472 m2 i zk.č.br. 579/11 oranica, površine 83 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se upiše pravo vlasništva na ime i za korist tužitelja.

Tuženi su tužitelju dužni naknaditi trošak ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

II. Odbija se tužbeni zahtjev, iznesen u protutužbi, koji glasi:

''Nalaže se tužitelju protutuženiku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati 1. tuženiku-protutužitelju SO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 117.326,96 EUR / 884.000,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2012. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022.g., a od 1.1.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tužitelju protutuženiku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi i. tuženiku protutužitelju SO, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe''

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.”

2. Protiv točke II. i III. izreke navedene presude 1. tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) SO izjavio je žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 4.262,50 EUR.

3. Tužitelj-protutuženik OO (dalje: tužitelj) izjavio je žalbu protiv točke I. i III. izreke navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je:

- tužbeni zahtjev PO za raskidom ugovora o zajedničkom dovršetku započete gradnje od 4. lipnja 2008. s aneksima tom ugovoru te raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo provedbi tog ugovora na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisom prava vlasništva za korist tužitelja te

- tužbeni zahtjev SO za isplatom iznosa od 117.326,96 EUR / 884.000,00 HRK sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2012. do isplate, po osnovi stjecanja bez osnove.

5. U postupku suda prvoga stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik jer je presuda razumljiva, sadrži ne proturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati. Suprotno žalbenim navodima, sud je (u točkama 4. do 4.12. obrazloženja) naveo koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio, koje dokaze je ocijenio vjerodostojnima i zašto, a stečeno uvjerenje opravdao je potrebnim razlozima o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj PO, s jedne strane te tuženik SO i suprug tuženice POŠ, sada pokojni KO, bili u poslovnom odnosu, cilj kojega je bio dovršiti izgradnju višestambene, apartmanske zgrade u [adresa], na adresi [adresa], na kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj započeo izgradnju apartmanske zgrade,

- da su tuženik SO i sada pok. KO trebali financirati i izvesti preostale građevinske radove, a zauzvrat, dobiti u vlasništvo apartmane u zgradi,

- da je tuženik SO, po procjeni samog tužitelja, uložio financijske sredstva u objekt i to 30.000,00 do 50.000,00 EUR,

- da je tuženik SO platio novčani iznos od 235.700,00 HRK / 31.282,77 EUR, za komunalne doprinose i priključke električne energije za svih šest apartmana,

- da je SO uplatio na račun tužitelja i iznos od 90.000,00 HRK / 11.945,05 EUR.

- da je tuženik SO do 16. siječnja 2009., u skladu s dogovorom vlasnika (tužitelja) i investitora (tuženika), platio neutvrđeni novčani iznos, sada pokojnom JO, koji je na nekretnini tužitelja izvodio građevinske radove, da je novac uplaćen za sve troškove KO, kao i za buduće radove koje je trebao izvršiti na tom objektu te da se KO zbog toga odrekao svojeg apartmana u korist tuženika SO.

- da je tužitelj s tuženikom SO **.**.2009. zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina, predmet kojega je bila 1/3 suvlasničkog dijela nekretnina oznake kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tim pravnim poslom tuženik SO stekao i veći vlasnički udio od onog iz izvornog dogovora, a to stoga jer je svoj vlasnički dio na nekretnini, koji mu je imao pripasti, sada pokojni KO prepustio SO,

- da je do dana zaključenja kupoprodajnog ugovora 9. veljače 2009. tuženik SO u izgradnju uložio ukupni novčani iznos od 884.000,00 HRK / 117.326,96 EUR, koji je u ugovoru od 9. veljače 2009. naveden kao kupoprodajna cijena i koji iznos potražuje od tužitelja protutužbom podnesenom 11. travnja 2014.,

- da je na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2043/2012 od 15. svibnja 2012., uknjiženo brisanje prava vlasništva tuženika SO na kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uspostavljeno ranije stanje, upisom vlasništva u korist tužitelja,

- da je tužitelj nakon toga navedene nekretnine darovao supruzi RO (koja je svoje pravo vlasništva i upisala u zemljišnu knjigu 15. lipnja 2012. pod brojem Z- 4342/12 – str. 219. spisa).

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za raskidom ugovora o zajedničkom dovršetku započete izgradnje od 4. lipnja 2008., aneksa tom ugovoru od 4. lipnja 2008. i 16. siječnja 2009. i dogovora-izjave od 25. ožujka 2010., kao i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009., uz obrazloženje da se zbog neispunjenja ugovora, ugovor raskida jednostranom izvansudskom izjavom volje ovlaštene ugovorne stranke, a ne konstitutivnom sudskom odlukom. Pobijanu odluku u tom dijelu sud je donio pozivom na odredbu čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

7.1. Sud je odbio i tužbeni zahtjev za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009. i upisom prava vlasništva na kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] za korist tužitelja, uz obrazloženje da je isti konzumiran, odnosno ispunjen tijekom postupka.

8. Protutužbeni zahtjev SO, radi povrata iznosa od 884.000,00 HRK / 117.326,96 EUR, sud je odbio uz obrazloženje da je SO uplate vršio u razdoblju do 9. veljače 2009., a da je protutužba podnesena 11. travnja 2014. pa da je stoga taj zahtjev podnesen nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, koji je počeo teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a istekao protekom roka od 5 godina od svake pojedine uplate. Navedenu odluku prvostupanjski je sud donio pozivajući se na odredbe čl. 215. i čl. 225. ZOO i pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesena u odlukama broj Rev-421/1992 od 26. lipnja 1992. i Revr-1787/2012 od 6. veljače 2013.

9. Odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja PO je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđena i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9.1. Prema čl. 360. ZOO, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

9.2. Prema čl. 361. ZOO, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

9.3. Prema čl. 362. ZOO, kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st. 1.), ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (st. 2.), a ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st. 3).

9.4. Odredbom čl. 363. ZOO propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

9.5. Odredbom čl. 366. ZOO propisano je da je vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor, dužan to priopćiti dužniku bez odgađanja.

9.6. Prema čl. 367. ZOO, ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze.

10. Ugovorom o zajedničkom dovršetku započete izgradnje od 4. lipnja 2008. stranke su, između ostaloga, ugovorile:

- da će kompletan objekt iz tog ugovora, po sistemu ključ u ruke, biti gotov do 1. prosinca 2008., a da uvjerenje o uporabljivosti investitori moraju ishoditi do 1. ožujka 2009.,

- da se, u slučaju raskida tog ugovora prije izvršenja svih ugovorom preuzetih obveza investitora iz razloga koji nisu nastali na strani vlasnika i od strane vlasnika i ako investitori ne završe o svom trošku kompletan objekt po pravomoćnoj građevnoj dozvoli i sistemu ključ u ruke i ne plate preuzete obveze, odriču svih potraživanja uloženih sredstava, kao i založnog prava (hipoteke).

10.1. Tim ugovorom vlasnik je investitorima dopustio upis založnog prava na 1/3 dijela predmetnih nekretnina u vrijednosti predviđenih ulaganja, a novčana vrijednost svih predviđenih ulaganja investitora utvrđena je u iznosu od 120.000,00 EUR.

10.2. Aneksom tom ugovoru od 4. lipnja 2008. ugovoreno je izvođenje dodatnih radova – ravnog stropa mansarde od betona i knaufa.

10.3. Aneksom od 16. siječnja 2009. rok završetka izgradnje kompletnog objekta po sistemu ključ u ruke produžen je za 60 dana tj. do 1. veljače 2009. No, tim ugovorom stranke PO, SO i KO su također sporazumno utvrdili da je sva ulaganja koje su investitori izvršili do dana sklapanja tog aneksa, financirao SO te da je JO platio sve njegove troškove za izvedene radove, kao i unaprijed za dovršetka gradnje te da se stoga KO odriče u njegovu korist svog apartmana, kao naknade u kompenzaciji. SO se obvezao financirati vodnu naknadu i priključak vode, nabavu klima uređaja, grilja, kupaonskih sanitarija, protuprovalih vrata te betonskog opločnika oko zgrade i na parkiralištu, a KO nastaviti i završiti kompletan objekt iz glavnog ugovora i ishoditi uvjetenje o uporabljivosti, financirati elaborat o etažiranju te snositi odgovornost za kvalitetu izvedenih radove i sve jamstvene obveze iz glavnog ugovora. PO obvezao se SO prenijeti pravo vlasništva na

1/3 cijelog dovršenog predmetnog objekta.

10.4. Dogovorom-izjavom (list E-10 i 11 spisa) tužitelj i tuženik SO dogovorili su da će objekt završiti sami i pola pola financirati trošak objekta, što je po njihovoj procjeni iznosilo ukupno 500.000,00 kn te su i pobliže odredili obveze koji svaki od njih preuzima.

11. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 2009. tužitelj je prodao tuženiku SO 1/3 predmetnih nekretnina, koja u naravi predstavlja dva apartmana i dva parkirna mjesta od ukupnih 6 apartmana i parkirnih mjesta na objektu, za kupoprodajnu cijenu od 884.000,00 kn, koja je isplaćena prodavatelju.

12. S obzirom na sadržaj navedenih ugovora i aneksa tom ugovoru (kojima nije predviđeno da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u ugovorenom roku) te naknadni sporazum tužitelja i tuženika SO o daljnjem zajedničkom financiranju gradnje objekta, a uzimajući pritom u obzir i narav tog pravnog posla, u ovom slučaju rok nije bitan sastojak ugovora. Naime, ugovornici su i nakon isteka ugovorenih rokova (1. prosinca 2008., naknadno produljenog do 1. veljače 2009. i 1. travnja 2009.) i dalje uređivali međusobne odnose i ugovarali daljnji način financiranja i izvođenja radova na dovršetku izgradnje predmetnog objekta.

12.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da je tužitelj trebao postupiti u smislu čl. 360., u vezi s čl. 362. ZOO, ako je smatrao da tuženici nisu, u cijelosti ili djelomično, ispunili ugovorom preuzete obveze. Budući da tužitelj to nije učinio, neosnovano zahtijeva raskid predmetnih ugovora. Pravilno je i pravno shvaćanje suda prvoga stupnja da sud nije ovlašten konstitutivnom odlukom raskinuti predmetne ugovore zbog neispunjenja, kako je predmetnim tužbenim zahtjevom traženo. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je, odlučujući u granicama postavljenih tužbenih zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), iste odbio kao neosnovane.

12.1. Posljedično tome, kao i s obzirom na činjenicu da je (1. lipnja 2012. pod brojem Z-4086/12 – str. 220 spisa) uknjiženo brisanje prava vlasništva tuženika SO na predmetnim nekretninama i uspostavljeno prijašnje zemljišnoknjižno stanje, uknjižbom prava vlasništva za korist ovdje tužitelja, pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev za brisanjem upisa provedenog na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 2009. i uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora.

12.2. Tužitelj predmetnu tužbu temelji na činjenicama koje se tiču raskida ugovora zbog neispunjenja pa neosnovano u žalbi ističe da je raskid predmetnih ugovora zahtijevao zbog promijenjenih okolnosti u smislu čl. 369. ZOO jer ta tvrdnja nema uporišta u stanju spisa, a konkretne okolnosti koje bi eventualno opravdavale primjenu navedene odredbe u ovom slučaju tužitelj određeno ne navodi ni u žalbi.

12.3. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Međutim, odlučujući o (protu)tužbenom zahtjevu tuženika SO, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

13.1. Pravna osnova stjecanja tuženikova prava vlasništva u odnosu na 1/3 dijela predmetnih nekretnina je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 2009.

13.2. Tuženik neosnovano u žalbi navodi da je u ovom slučaju pravna osnova za primitak iznosa od 884.000,00 kn tužitelju otpala u trenutku donošenja rješenja Županijskog suda u Rijeci Gž-2043/2012 od 15. svibnja 2012. te da je sud bio dužan primijeniti čl. 1117. st. 2. ZOO, kojom je propisano da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten jer se navedena odredba u konkretnom slučaju ne primjenjuje.

13.3. Naime, donošenjem rješenja Županijskog suda u Rijeci Gž-2043/2012 od 15. svibnja 2012. nije otpala pravna osnova na temelju koje je isplaćen navedeni iznos, kao ni pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama jer i nakon donošenja tog rješenja i brisanja upisa ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 2009. i dalje egzistira. Dakle, pravna osnova nije otpala ni brisanjem upisa prava vlasništva tuženika na tim nekretninama, a niti je ista otpala sklapanjem ugovora o darovanju s RO i uknjižbom njezina prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, kako to neosnovano u žalbi također tvrdi tuženik.

13.4. Ovo zbog toga što je tuženik i nakon provedbe upisa brisanja njegova prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, imao mogućnost štititi svoje pravo stečeno na temelju tog pravnog posla, pod uvjetima i na način propisan zakonom. (Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], str. 220. spisa, proizlazilo bi da je tuženik to i učinio 18. travnja 2014., podnošenjem tužbe zabilježene pod brojem Z-2242/14.)

13.5. Tuženik u ovom postupku i ne tvrdi da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 2009. raskinut ili na drugi način prestao postojati, već svoj tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 117.326,96 EUR / 884.000,00 kn sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2012. do isplate, temelji upravo na činjenici da je u zemljišnoj knjizi provedena uknjižba brisanja njegova prava vlasništva, pogrešno pritom smatrajući da je time otpala i pravna osnova na temelju koje je ovdje tužitelj PO primio utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene te da ga je stoga dužan vratiti. Takav zahtjev je neosnovan jer iz činjenica utvrđenih u ovom postupku ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO.

13.6. Budući da je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti te isti odbiti kao neosnovan, na temelju čl. 368. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

14.Ostali žalbeni navodi parničnih stranaka nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 365. st. 1. ZPP).

15. Odluku o troškovima postupka žalitelji ne osporavaju određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

16. Budući da tuženik SO nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava pravnog lijeka pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos