Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-560/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Vrkić Perak kao predsjednice vijeća, Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Igoru Plavšić, iz Vinkovaca protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Vukovar, radi utvrđenja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj Ps-3/2024-3 od 1. srpnja 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-64/15-7 od 27. ožujka 2015. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravni položaj zaštićenoga najmoprimca na dvosobnome stanu koji se nalazi u [adresa] (bivša adresa [adresa]) i to stanu broj 3, na prvom katu, površine 45,95 m2, što je tuženik dužan priznati (točka I.). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.000,00 eura (točka II.), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnoga postupka odbijen (točka III.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno podnio žalbu tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovor na žalbu predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je majka tužitelja bila nositeljica stanarskog prava na stanu u zgradi na adresi [adresa] (bivša adresa [adresa]), na dan 5. studenog 1996. kada je stupio na snagu Zakon o najmu stanova (Narodne Novine 91/96. i 48/98., dalje - ZNS) koje pravo joj nije prestalo niti je vođen postupak radi otkaza ili prestanka njenog stanarskog prava.

6.1. Također je utvrdio da je zgrada u kojoj se stan nalazi tijekom rata uništena, da je izvršena primopredaja završenih radova i preuzimanje ključeva stana 17. lipnja 2008. godine.

6.2. Utvrđeno je da je tužitelj živio s majkom od 11. kolovoza 1983. do 14. ožujka 2000., da je na navedenoj adresi imao prebivalište nakon čega je prijavio prebivalište na adresi [adresa].

6.3. U postupku je utvrđeno da je majka tužitelja 14. listopada 1997. podnijela zahtjev za obnovu stana, te 5. veljače 2003. zamolbu za stambeno zbrinjavanje, te da je 26. rujna 2007. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice donijelo suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje majke tužitelja davanjem u najam predmetnog stana, da je majka tužitelja podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu, međutim, kako je majka tužitelja umrla **.**.2010. Zaključkom Regionalnog ureda Vukovar od 2. srpnja 2010. je obustavljen postupak za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državom vlasništvu u povodu njenog zahtjeva, a nakon njene smrti se tužitelj obratio tuženiku radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca podnošenjem zahtjeva za mirnom rješenjem spora 7. travnja 2010.

6.4. U postupku je utvrđeno i da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 u [adresa] i dvorište u površini od 380m2, a da je suvlasnik u preostalom dijelu njegova supruga. Utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja u naravi obiteljsku kuću sa stambenom površinom od 56 m2 i sporednim prostorijama koje nisu namijenjene stanovanju.

6.5. Utvrđeno je da u kući u suvlasništvu tužitelja i njegove supruge u [adresa] živi tužiteljeva supruga, s kojom tužitelj nije u dobrim odnosima te sin tužitelja sa djevojkom po odobrenju tužitelja, te da tužitelj živi od 2000. godine u stanu u [adresa] na adresi [adresa] na kojem traži utvrđenje pravnog položaja zaštićenog najmoprimca.

6.6. Provedenim dokazima je utvrđeno i da supruga tužitelja ima u vlasništvu kuću u [adresa], te stan u ulici Hrvatskog zrakoplovstva u [adresa] koji iznajmljuje, te da su tužitelj i njegova supruga suvlasnici svatko u ½ dijela kuće za odmor na Vučedolu koju su stekli 2008. ili 2009. godine koja kuća nije useljiva 7. Na temelju navedenih utvrđenja je sud zaključio da tužitelj ima objektivnu mogućnost ostvarenja vlasništva na useljivoj kući u [adresa] koja ima stambenu površinu od 56m2 i na kojoj je suvlasnik, ocjenjujući da su njegove imovinske prilike kao i imovinske prilike njegove obitelji takve da mu se ne može priznati pravo na zaštićenu najamninu predmetnog stana. Stoga je pozivom na odredbe članka 31. stavak 2. točka 2. ZNS-a i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev x-906/14-3 od 30. lipnja 2020. ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenje njegovog pravnog položaja zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu te odbio tužbeni zahtjev.

8. Na temelju navedenih utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se prednica tužitelja i tužitelj obratili tuženiku radi sklapanja ugovora o najmu stana u skladu s odredbom članka 33. ZNS-a.

9. Međutim, za odluku o tome da li su ispunjene pretpostavke za plaćanje zaštićene najamnine odlučne su odredbe članka 31. ZNS-a.

9.1. Prema odredbi članka 31. stavak 1. ZNS-a vlasnik stana i osoba iz članka 30. ZNS-a koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju u skladu s odredbama toga zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Stavkom 2. je propisano da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev x-906/14-3 od 30. lipnja 2020. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

''Kada imovinske prilike najmoprimca i veličina njegovog suvlasničkog dijela na useljivoj kući ili stanu, daju objektivnu mogućnost najmoprimcu ostvariti vlasništvo na useljivoj kući ili stanu tada se najmoprimcu ne bi moglo priznati pravo na zaštićenu najamninu jer bi se na taj način nepotrebno pogodovalo najmoprimce u odnosu na vlasnika stana ili kuće, a s druge strane vlasniku stana ili kuće nametnuo bi se nerazmjeran teret ograničenja uživanja njegova prava vlasništva.

Ako vlasništvo ili suvlasništvo na useljivom stanu ili kući najmoprimca ovome ne daju mogućnost useliti ili steći takvu kuću ili stan tada bi najmoprimac imao pravo na zaštićenu najamninu.''

11. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica da li tužitelj ima pravo na sklapanje ugovora sa zaštićenom najamninom, odlučno je utvrditi da li bi tužitelj, odnosno njegova supruga, mogli iz svog vlasništva nekretnina riješiti svoj stambeni problem, odnosno da li im njihovo imovinsko stanje daje objektivnu mogućnost ostvarenja vlasništva odnosno ostvarenja imovinske koristi koja bi bila ekvivalent vrijednosti kuće ili stana pogodnog za stanovanje.

12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela useljive obiteljske kuće u smislu odredbe članka 31. stavak 2. točka 2. ZNS-a te ima realnu mogućnost da u toj kući riješi svoje stambene potrebe, da pored toga njegova supruga osim navedene kuće ima u vlasništvu još jednu kuću te stan koji daje u najam, pravilan je zaključak suda da imovno stanje tužitelja i njegove obitelji daje objektivnu mogućnost ostvarenja vlasništva odnosno ostvarenja imovinske koristi koja bi bila ekvivalent vrijednosti kuće ili stana pogodnog za stanovanje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da na strani tužitelja postoje zapreke iz članka 31. stavka 2. alineja 2. ZNS-a za sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom.

13. Naime, svrha zaštićene najamnine je rješavanje stambenog problema na privilegirani način za one najmoprimce čije imovno stanje ne omogućava rješavanje stambenog problema na drugi način (kupnjom ili izgradnjom stana odnosno kuće, najam sa slobodno ugovorenom najamninom).

14. Kada imovinske prilike najmoprimca te veličina njegovog suvlasničkog dijela na useljivoj kući i u stanu daju objektivnu mogućnost najmoprimca ostvariti vlasništvo na useljivoj kući ili stanu tada se najmoprimcu ne bi moglo priznati pravo na zaštićenu najamninu jer bi se nepotrebno pogodovalo najmoprimcu u odnosu na vlasnika kuće ili stana, a s druge strane bi se vlasniku stana nametnuo nerazmjeran teret ograničenja uživanja njegovog prava vlasništva.

15. S obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što se žalbom posebno ne osporava.

17. S obzirom na navedeno žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, te je presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Vukovar, 9. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak