REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2028/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici iz odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Marija Hrupca, odvjetnika i punomoćnika tuženika Matee Pilić, odvjetnice, dana 9. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 016- 2049/2005 sklopljenog između tužitelja i tuženika od 4. listopada 2005. u dijelu u kojem je ugovoreno da u slučaju prijevremene končane otplate kredita ili djelomične otplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 508,15 eura/ 3.828,68 kuna (slovima: petsto osam eura i petnaest centi/tri tisuće osamsto dvadeset osam kuna i šezdeset osam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 7. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi parnične troškove tužitelju DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.349,53 eura (slovima: tisuću tristo četrdeset devet eura i pedeset tri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 9. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 6. prosinca 2012. do 7. prosinca 2012.

V. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 25. ožujka 2024. tužitelj navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 4. listopada 2005. sklopio ugovor o kreditu broj: 016-2049/2005 kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu 123.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize važeće na dan korištenja kredita.

2. U članku 8. predmetnog Ugovora o kreditu je ugovoreno da u slučaju prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita je Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika, što je na koncu, obzirom da je kredit prijevremeno otplaćen rezultiralo time da je tuženik prilikom zatvaranja kredita temeljem navedene odredbe naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita ( tzv. izlazna naknada).

3. Predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je prednik tuženika koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravni položaju kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) i to članku 81., što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03).

4. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

5. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit.

6. U tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelj traži da se utvrdi ništetnim odredba čl. 8. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da u slučaju prijevremene končane otplate kredita ili djelomične otplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika, kao i isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 508,15 eura/3.828,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. prosinca 2012. do isplate te trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-5 spisa).

7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe i osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prigovara vrijednosti predmeta spora smatrajući je pretjerano visokom određenom. Da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj odnosno dopuštenoj odredbi ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita potrebno je utvrditi dvije stvari:

1. procjena uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

2. uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja sukladno čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 EEZ, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere; Oba se uvjeta kumulativno moraju ostvariti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi o čemu se ovdje radi. Naime, sama ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je dopuštena i samo po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, takva odredba se temelji na čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima. Takva ugovorna odredba uobičajena je u kreditnom poslovanju banaka, svaki korisnik kredita je upoznat s tzv. izlaznom naknadom. Pravo tuženika da kao banka ima pravo nadoknaditi štetu koju pretrpi prilikom prijevremene otplate kredita potvrdila je i Europska komisija jer banke na razini statičke vjerojatnosti trpe štetu i imaju troškove u tom slučaju. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata (list 29-37 spisa).

8. Među strankama je nesporno: da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 4. listopada 2005. te da je dana 6. prosinca 2012. tužitelj prijevremeno otplatio kredit pri čemu je obračunata naknada za prijevremeni povrat kredita u iznosu 3.828,68 kuna ( odgovor na tužbu i rasprava 9. rujna 2025.).

9. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to: pregled prometa za klijenta (list 7-13 spisa), Ugovor o kreditu broj: 016-2049/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. listopada 2010. (list 14-24 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 25 spisa), izjava svjedoka ČV od 12. prosinca 2023. (list 64-66 spisa), ispis troškova financiranja u razdoblju od kolovoza 2011. do prosinca 2017. (list 78-115 spisa) i saslušan je tužitelj (list 132-133 spisa).

11. Stranke su se suglasile da se pročita izjava svjedokinje ČV (pripremno ročište 20.1.2025. - list 128 spisa).

12. U konkretnom predmetu tužitelj postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu kojim je predviđeno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita i kondemnatorni zahtjev radi isplate iznosa od 508,15 eura naplaćenog na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita te je vrijednost predmeta spora za deklaratorni zahtjev u iznosu 1.327,23 eura, a za kondemnatorni u iznosu 508,15 eura, ukupno 1.835,38 eura te je vrijednost predmeta spora označena u skladu sa člankom 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a ) na način da se vrijednost istih zbraja tako da je ispravno određena.

13. Iz iskaza tužitelja je razvidno da kada je podigao kredit da je bilo zaposlenik tuženika i da je radio na poslovima održavanja zgrade, a po zanimanju je dipl. ing. strojarstva. Kredit je podigao da bi adaptirao stan u kojem i danas stanuje i za zatvaranje kredita kojeg je podigla njegova supruga radi kupnje stana u kojem stanuju u [adresa], dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, dakle tužitelj je sklopio kredit za osobne potrebe, pa je razvidno da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

14. Izjava svjedoka ČV nije posebice cijenjena jer ista nema konkretna saznanja o sklapanju predmetnog pravnog posla, dok izjava ŠV nije dostavljena u spis.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe 8. ugovora o kreditu kojeg je sklopio tužitelj sa tuženikom, a kojom odredbom je ugovoreno da je tuženik ovlašten zaračunati naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, a sukladno Odluci o naknadama banke te za isplatu uplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 508,15 eura/3.828,68 kuna.

16. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 016-2049/2005 od 4. listopada 2005. kojeg je sklopio tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom je razvidno da je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 123.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize kreditora važeće na dan korištenja kredita ( točka 1. ugovora) sa trajanjem do 31. listopada 2025. Člankom 8. Ugovora ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu Banke.

17. Iz iskaza tužitelja je razvidno da kada je podizao kredit da mu je bilo poznato da može prijevremeno otplatiti kredit pod određenim uvjetima, ali prilikom podizanja kredita nisu vođeni razgovori koji su to uvjeti za prijevremenu otplatu kredita. Kada je zatvarao kredit tada mu je rečeno koliko mu iznosi naknada, ali da nije imao dojam da je mogao utjecati na visinu naknade za zatvaranje kredita. Prilikom zatvaranja kredita mu je rečeno koliko iznosi naknada, ali ne od čega se ona sastoji (list 132-133 spisa).

18. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 016-2049/2005 od 4. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 142. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuje pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuje kao i ove. Odredbom čl. 46. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 47. ZOO-a propisano da je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

19. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

20. Ugovor o kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

21.Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopio u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

22. Budući da je odredba ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 47. ZOO-a predmetna ugovorna odredba čl. 8. ugovora je ništava.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Nesporno je da odredba za naknadu za prijevremenu otplatu kredita (čl. 8.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit.

25. Budući da je odredba čl. 8. - naknada za prijevremenu otplatu kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 8. ništava na temelju čl. 103 st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

26. Budući da je odredba čl. 8. ugovora o kreditu od 4. listopada 2005. ništava na temelju čl. 103. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 104. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništavosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 4. listopada 2005. zbog ništave odredbe koja se odnosila na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 508,15 eura/ 3.828,68 kuna ( visina nesporna među strankama) na temelju 210. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

27. Kamate su određene na temelju čl. 214. ZOO-a, slijedećeg dana od dana kada je izvršena uplata, dakle od 7. prosinca 2012. Budući da je uplata izvršena 6. prosinca 2012., kamate teku od slijedećeg dana pa je stoga odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje od 6. prosinca 2012. do 7. prosinca 2012. i odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

28. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništavog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništavih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništavosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ZPP-a te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.835,38 eura ) i zatraženim troškovnicima.

30. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 11.6.2024. i 18.10.2024. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) i po Tbr. 8/1, zastupanje na ročištima 20.1.2025. i 9.9.2025. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 500 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 103/14 , 118/14, 107/15, 37/22,126/22, 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura.

31. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 33,18 eura i na presudu u iznosu 66,35 eura, ukupno 99,53 eura kao nužni i opravdani troškovi.

32. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.250,00 eura, troškova sudske pristojbe u iznosu 99,53 eura ukupno 1.349,53 eura.

33. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

34. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 9. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika