REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1026/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja DČ, vlasnika obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Knezu, odvjetniku u Vinkovcima, Vladimira Nazora 15, protiv tuženika VALLIS GRUPA d.o.o., OIB: 36645378888, Zagreb, Savska cesta 41, zastupanog po punomoćnici Petri Elegović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1572/2022 od 5. siječnja 2024. koje je donio javni bilježnik Lada Draškić, iz [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku VALLIS GRUPA d.o.o., OIB: 36645378888, Zagreb, Savska cesta 41, isplatiti tužitelju DČ, vlasnika obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 15.263,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1572/2022 od 5. siječnja 2024. koje je donio javni bilježnik Lada Draškić, iz [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 755,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. siječnja 2024. pa do isplate.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.653,27 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 201,84 EUR.

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja - tužitelja DČ, vlasnika obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema protivniku osiguranja - tuženiku VALLIS GRUPA d.o.o., OIB: 36645378888, Zagreb, Savska cesta 41, određene u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić, iz Zagreba, D [adresa], poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 1572/2022 od 5. siječnja 2024. u iznosu od 15.263,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , određuje se

PRETHODNA MJERA

I./ Nalaže se Financijskoj agenciji da bankama kod koje se vode računi protivnika osiguranja izda nalog za zabranu da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II./ Zabrana iz točke I. smatra se provedenom danom dostava rješenja Financijskoj agenciji.

III./ Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV./ Iznos novčanih sredstava za koji je određena zabrana ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana osim u svrhu namirenje osigurane tražbine.

V./ Ova mjera ostaje na snazi do isteka roka od petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1026/2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Ladi Draškić, iz Zagreba, D [adresa]. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1572/2022 od 5. siječnja 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.263,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pada tuženika u zakašnjenje do isplate te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 1026/2024-3 od 28. listopada 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako pobija navode tužitelja. Ističe da je tužitelj s tuženikom 17. lipnja 2022. zaključio Ugovor o usluzi siliranja silažne mase kojim su kao cijenu siliranja ugovorili 1.000,00 kn/ha površine pod silažnom masom, te da je tužitelj kod 11 proizvođača „skinuo“ posijanu silažnu masu s površine od ukupno 93,634 ha, a ne s površine od 92 ha. Nastavno, navodi kako je na poljoprivrednoj površini OPG-a EČ tužitelj suprotno izričitoj uputi tehnologa tuženika da s poljoprivredne površine skine samo 11 od 14 ha silažne mase koja se nalazi u fazi mliječne ili voštane zriobe i odgovara specifikaciji bio-elektrane, svojevoljno skinuo svih 14 ha od čega 3 ha nisu odgovarala specifikaciji za potrebe bio elektrane jer su bila u fazi tehnološke zriobe i u kasnijem su radu elektrane prouzročile potrebu čišćenja fermentatora. Dakle, ističe kako je po uputi tehnologa tuženika, tužitelj skinuo silažnu masu s ukupno 90,634 ha u fazi mliječne ili voštane zriobe, a ne s površine od 92 ha. Ističe kako je krajnji korisnik silažne mase i vlasnik bio elektrane društvo ŠIMUN d.o.o. koji je u dogovoru s tuženikom omogućio tužitelju da na benzinskoj postaji Crodux derivati dva d.o.o. u ime i za račun društva ŠIMUN d.o.o. toči gorivo za radni stroj (kombajn) jer tužitelj nije imao novaca započeti posao „skidanja“ silažne mase. S tim u vezi , navodi kako je 30. lipnja 2022. društvo ŠIMUN d.o.o. zaprimio račun društva Crodux derivati dva d.o.o. za potrošeno gorivo tužitelja za iznos od 41.119,40 kuna , te da je u računu specificirano da je potrošeno ukupno 3.096,4 litre eurodizela BS goriva i 89,2 litre eurosuper goriva, dok kombajn za rad na 1 ha troši oko 300 kn vrijednosti dizel goriva. Iz navedenog, prema navodima tuženika, proizlazi da je tužitelj ukupno podigao goriva u vrijednosti od 41.119,40 kuna, što čini razliku od 13.929,20 kn (1.848,70 EUR), više podignutog goriva nego što je skinuto silažne mase kod tuženika.

4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 25. studenoga 2024. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo da iz prigovora tuženika proizlazi kako tuženik priznaje da je bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem temeljem predmetnog Ugovora, dakle priznaje pravnu osnovu tužbe, ali da u svom prigovoru osporava visinu utuženog potraživanja tužitelja. Tužitelj ističe kako je predmet spora utuženi račun broj: 18/1/1 po utuženoj visini, a u čijem opisu obavljene usluge se navodi upravo ugovorena usluga siliranja na ukupno 92 ha poljoprivredne površine, po ugovorenoj cijeni iz točke 2. predmetnog Ugovora (1.000,00 kuna po hektaru). Tužitelj ističe kako je tuženik uredno zaprimio utuženi račun, da nije protestirao te da ga je uveo u svoje knjigovodstvo, te na izdani račun odbio pretporez i na taj način sukladno zakonskim odredbama priznao i njegovu visinu. U odnosu na prigovor tuženika koji se tiče potrošnje goriva, tužitelj ističe kako tuženik sam tvrdi da je potrošeno gorivo platila treća osoba, koja je vjerojatno za to gorivo i odbila pretporez. Nastavno, navodi kako je tužitelj prilikom dogovora sa tuženikom ponudio tuženiku dvije cijene svoje usluge, i to 1.300,00 kuna po hektaru plus PDV, ako je gorivo tužiteljevo, odnosno 1.000,00 kuna po hektaru plus PDV, ako nije gorivo tužiteljevo, a da je na kraju ugovorena cijena 1.000,00 kuna po hektaru plus PDV. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj postupao suprotno nalozima tehnologa tuženika, tužitelj navodi kako isto izričito osporava. Ističe kako je tužitelj uz prethodnu suglasnost i odobrenje kako vlasnika poljoprivrednog zemljišta na koje je pristupio sa svojim kombajnom , tako i tuženika i njegovog tehnologa, koji su prethodno dogovorili upravo sa istim vlasnicima poljoprivrednog zemljišta da će tužitelj prići njihovom posjedu kombajnom i skinuti sa njihove zemlje zasijanu poljoprivrednu kulturu, obavio predmetnu uslugu siliranja. S tim u vezi, ističe kako osim tužitelju, tuženik nije ni vlasnicima poljoprivrednih površina, platio skinutu poljoprivrednu kulturu sa njihovih oranica radi čega su vlasnici podnijeli kaznenu prijavu protiv odgovorene osobe tuženika.

5. Tuženik se na ove navode tužitelja očitovao podneskom od 23. prosinca 2024. navodeći da je silirana površina od 90,634 ha a ne 92 ha, kako to navodi tužitelj u predmetnom računu, a na što ga je tuženik upozorio. Tuženik navodi kako je predmetni račun evidentirao u tuženikovu knjigovodstvenu evidenciju te je sukladno svojim pravima iskoristio pretporez iz navedenog računa, međutim ističe kako to ne implicira priznavanje fakturiranih računa. Tuženik ponovno ističe kako tužitelj nije objasnio gdje je utrošeno 1.848,70 EUR više goriva nego što je bilo potrebno, kao i zašto je na OPG-u EČ, tužitelj ne obazirući se na upute tehnologa, skinuo svih 14 ha silažne mase, što je kasnije rezultiralo poteškoćama u radu bio elektrane za koju je bila namijenjena silažna masa te da su direktni troškovi čišćenja postrojenja iznosili 97.000,00 EUR, dok je trošak otklanjanja kvarova na kosim potopnim mješačima iznosila 20.000,00 EUR.

6. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: račun – otpremnica 18/1/1 od 29. lipnja 2022. (list 7 spisa), ugovor o usluzi siliranja silažne mase (list 55-57 spisa), excel tablicu (list 58 spisa), račun Crodux d.o.o. broj: 29975/2/2 od 1. srpnja 2022. (list 59-60 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj:

Kis-DO-34//2024-1 od 31. svibnja 2024. (list 82-83 spisa) te je saslušan tužitelj DČ (list 106-108 spisa) i zastupnik po zakonu tuženika JČ (list 108 - 110 spisa).

7. Ocjenjujući provedene dokaze svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka USRH i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.263,12 EUR na ime ispostavljenog računa broj: 18/1/1 od 29. lipnja 2022. za pružanje usluga siliranja.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o siliranju silažne mase kojim je tužitelj kao pružatelj usluga pružio uslugu siliranja tuženiku kao naručitelju usluga. Među strankama nije sporno ni da je tuženik predmetni račun unio u svoje poslovne knjige i za njega iskoristio pravo odbitka pretporeza.

10. Među strankama je sporna površina silirane površine kao i odgovornost tužitelja za cijenu goriva za obavljanje usluge siliranje te da li je tužitelj na OPG -u EČ prilikom pružanja usluge siliranja postupao suprotno nalozima tehnologa.

11. Iz računa – otpremnice 18/1/1 od 29. lipnja 2022. (list 7 spisa) sud je utvrdio da je račun izdan 29. lipnja 2022. na ime usluge siliranja 92 ha površine u iznosu od 15.263,12 EUR (uključen PDV). Kao datum dospijeća računa je naznačen 6. srpnja 2022.

12. Iz Ugovora o usluzi siliranja silažne mase (list 55-57 spisa) sud je utvrdio da je isti sklopljen 17. lipnja 2022. između tužitelja kao pružatelja usluga i tuženika kao naručitelja usluga, te da je kao cijena siliranja ugovoren iznos od 1.000,00 kn/ha. Člankom 5. navedenog Ugovora naručitelj se obvezao uredno obavljene usluge platiti u roku od deset radnih dana nakon obavljene usluge, a sve na temelju ispostavljenog računa. Člankom 4. Ugovora propisano je da se pružatelj usluga obvezuje usluge izvršiti kada su najoptimalniji uvjeti voštane zriobe pšenične silaže i najveći prinosi bioplina u proizvodnji bioplinskog postrojenja, sukladno nalogu ovlaštenog tehnologa naručitelja usluga.

13. Iz računa Crodux d.o.o. broj: 29975/2/2 od 1. srpnja 2022. (list 59 -60 spisa) proizlazi da je isti izdan na ime društva ŠIMUN d.o.o. za iznos od 41.119,40 kuna.

14. Sud je prihvatio navedene isprave s obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

15.1. Iz iskaza tužitelja (list 106-109 spisa) proizlazi da se tužitelj bavi uslugama u poljoprivredi te da je nakon što ga je gospodin ZČ iz [adresa] iz firme Bionard kontaktirao s upitom da li zna nekog tko se bavi siliranjem poljoprivrednih površina, došao do gospodina ŠČ s kojim je vezano uz predmetnu uslugu siliranja sklopio ugovor. Ugovorom su kao cijenu za pruženu uslugu po hektru površine tužitelj i tuženik dogovorili iznos od 1.000,00 kn i to za slučaj da tuženik snosi cijenu goriva. Tužitelj je iskazao i kako je opcija bila i da ugovore iznos sa cijenom goriva, a tada bi kao ukupna cijena po hektru bio određen iznos od 1.300,00 kn. Međutim, dogovorili su se za prvu opciju, točnije za iznos od 1.000,00 kn po hektru uz PDV. Iskazao je kako je on uslugu iz predmetnog ugovora izvršio, te da su silirali oko 90-93 hektara površine i ispostavili račun, međutim račun tuženik nikada nije platio, iako ga je uredno primio i nije vezano za isti protestirao. Tužitelj je iskazao kako je usluga siliranja pružena na više poljoprivrednih površina te da je uvijek postupano sukladno nalogu kako je to bilo ugovoreno te da su prilikom dogovaranja uvijek bili prisutni i vlasnici tih poljoprivrednih površina. Navodi kako, iako nije bio u kontaktu s tehnolozima ništa nije na svoju ruku radio i nitko nije prigovarao njegovom radu, niti tuženik, niti tehnolozi, a niti netko iz Bionarda. Jedinu komunikaciju je vodio sa gospodinom ŠČ, dok je tehnologa po imenu UČ jednom vidio u kafiću i to je bila jedina komunikacija koju je s njim imao. Vezano za pružanje usluge siliranja na OPG-u EČ tužitelj je iskazao kako se radilo o zadnjoj površini koju su silirali i da su u jednom trenutku dobili uputu gospodina ŠČ da prestanu sa daljnjim siliranjem, nakon čega su stali. Kada su završili sa radom svu su prikupljenu pšenicu predali u Bionard. Vezano uz gorivo, tužitelj je iskazao kako njegov stroj troši gorivo eurodizel te da ga je tri puta točio kod gospodina ZČ, a kako se o tome prethodno dogovorio s tuženikom, te da je gorivo platio gospodin ZČ svojom karticom . Tužitelj je nastavno iskazao da je sve vezano uz konkretnu obradu/siliranje poljoprivredne površine sa pojedinih poljoprivrednih zemljišta bilo prethodno dogovoreno između gospodina ŠČ i vlasnika tih površina. Tužitelj je naveo da je pružanje usluge na pojedinoj poljoprivrednoj površini obuhvaćalo siliranje komada površine koja se sva silirala, te da je pšenica prilikom siliranja bila u fazi zriobe. Predmetni račun je fakturirao prema količini hektara površine koja je bila obrađena, a o kojoj se površini radilo tužitelj se konzultirao sa samim vlasnicima, a isto je i razvidno iz geoportala. Tuženik mu nije dostavio podatke o obrađenoj površini, a koju je prema svojim navodima dobio preko GPS uređaja. U odnosu na izračun poljoprivredne površine obrađene na OPG-u EČ, tužitelj je naveo kako su izmjerili o kojoj površini je bilo riječ, a čak misli da je u tome i razgovarao sa gospodinom EČ.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja jer je isti iskazivao uvjerljivo, iskreno i dosljedno.

16.1. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika JČ (list 108-110 spisa) proizlazi kako je krajnji korisnik silirane površine, odnosno pšenice, bio društvo Bionard, Gunja te da je zastupnik po zakonu tuženika zajedno sa svojim tehnolozima, i to UČ i LČ, i tužiteljem obišao predmetne poljoprivredne površine te su utvrdili kako je pšenica na tim površinama bila na granici između potrebne kvalitete pšenice (voštana/mliječna zrioba). Budući da je tužitelj imao kvalitetne strojeve ugovorio je da tužiteljev obrt obavi predmetne usluge. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazi naglasio da su cijelo vrijeme u polju bili prisutni njegovi tehnolozi koji su pratili koliko je površina bilo obrađeno putem GPS uređaja. Vezano za poljoprivrednu površinu OPG Josip Miličić iskazao je kako je prethodno dogovorio sa gospodinom EČ da se zadnja 4 hektra ne siliraju, upravo zbog kvalitete pšenice. Istaknuo je kako se ne može sjetiti da li je o tome razgovara s tužiteljem. Nastavno, iskazao je kako su nakon uvida u prikupljenu pšenicu po završetku obavljenih usluga utvrdili kako pšenica koja je vezana za ta 4 hektra koja se nisu trebala silirati, nije bila odgovarajuće kvalitete. Nakon toga je u dva navrata otišao do gospodina EČ kući i rekao mu da to nije smio dozvoliti. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazi vezano za pšenicu koja je na taj način prikupljena naglasio je kako je od gospodina ZČ dobio račun o šteti terećenje za 10.000,00 eura. U odnosu na gorivo, istaknuo je da je i o tome razgovarao sa gospodinom ZČ te da smatra da bi se predmetni račun trebao umanjiti za hektare koji se nisu trebali silirati kao i za gorivo koje je pritom bilo potrošeno. U svom iskazu naveo je i kako je nekoliko puta telefonom razgovarao sa tužiteljem i obavijestio ga za potraživanje koje gospodin ZČ ima prema tuženiku, te ga tražio da izmjeni predmetni račun, a da je način na koji su njegovi tehnolozi prigovorili radu tužitelja bio da su zvali zastupnika po zakonu tuženika, a da je on kao što je prethodno naveo o tome obavijestio tužitelja. Zastupnik po zakonu tuženika je potvrdio iskaz tužitelja da je cijena bila ponuđena i sa gorivom i bez goriva tužitelja, a da su u ugovoru dogovorili opciju od 1.000,00 kn po hektru , bez goriva tužitelja. U svom iskazu naveo je i kako osporava da je tužitelj obradio površinu onako kao što je to prikazao u svom računu. Pritom ne osporava da je površina koja je bila skinuta iznosila 90,634 hektra, ali naglašava da 4 hektra nisu trebala biti obrađena , te da u ta 4 hektra ulazi i površina OPG-a EČ koja nije trebala biti obrađena. Zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu je potvrdio da je cijena koja je navedena na predmetnom računu cijena koju su tužitelj i tuženik ugovorili, te da mu je tužitelj račun dostavio poštom, Nakon što su prefakturirali račun na krajnje korisnike Bionard, Gunja, a koji je onda prigovorio računu i poslao tuženiku službeni dopis, zastupnik po zakonu tuženika je o tome obavijestio tužitelja. Iskazao je i kako je račun proveo kroz svoje knjigovodstvo i u odnosu na njega koristio pravo na odbitak pretporeza.

16.2. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tuženika JČ (list 108 -110 spisa) jer je isti iskazivao uvjerljivo, dosljedno, a uvelike i istovjetno sa tužiteljem. D io iskaza u kojem navodi da su tehnolozi bili prisutni na poljoprivrednoj površini cijelo vrijeme, a što je u suprotnosti iskazu tužitelja, sud nije posebno cijenio jer iz iskaza tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da su se vezano oko pružanja ugovorene usluge siliranja dogovarali izravno tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika zajedno uz vlasnike poljoprivrednih površina, pa sud smatra da ta činjenica nije bitna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, navode o spornom 4 ha obrađene površine sud je cijenio kao nenamjernu pogrešku u iskazu zastupnika po zakonu tuženika jer iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da tuženik osporava 3 ha silirane površine.

17. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj za tuženika pružao usluge siliranja na poljoprivrednim površinama više vlasnika. Te usluge je tužitelj vršio u dogovoru sa zastupniku po zakonu tuženika i vlasnicima poljoprivrednih zemljišta. Zadnja poljoprivredna površina na kojoj je pružena usluga siliranja je bio OPG EČ, gdje je nakon što je obaviješten da mora stati sa siliranjem, tužitelj prestao silirati površinu, odnosno za to zemljište nije bila obrađena cijela poljoprivredna površina. Za svoju pruženu uslugu tužitelj je tuženiku izdao račun sukladnoj ugovorenoj cijeni za 92 ha, a koju mu tuženik nije isplatio iako je predmetni račun uveo u svoje poslovne knjige i za predmetni račun iskoristio pravo na odbitak pretporeza.

18. Vezano uz površinu ukupne silirane površine za koju tužitelj tvrdi da je iznosila 92 ha, dok zastupnik po zakonu tvrdi da je tužitelj uredno obavio uslugu u odnosu na 90,634 ha te navodi kako je 3 ha obavio suprotno nalozima tehnologa (odnosno da ukupna obrađena površina je iznosila 93,634 ha) sud je utvrdio da navod tuženika nije osnovan. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je tek nakon uvida u prikupljenu pšenicu po završetku obavljenih usluga utvrđeno da sporna 3 ha nije trebalo silirati, kao što je to prethodno upozorio vlasnika tog poljoprivrednog zemljišta. Sam zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu navodi kako se ne može sjetiti da li je o tome prethodno obavijestio tužitelja, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga o tome nitko nije prethodno upozorio, već je bio kontaktiran od strane zastupnika po zakonu tuženika u trenutku pružanja usluge da prestane s pružanjem usluge što je i učinio. Nastavno, sud je uzeo u obzir da je predmetni račun za pruženu uslugu siliranja za 92 ha površine tuženik uveo u poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza, a istom protestirao tek nakon što je dobio račun od trećeg za kojeg je nabavljao silažnu masu .

19. U odnosu na navode tuženika da se predmetni račun treba umanjiti za gorivo koje je pritom bilo potrošeno sud nailazi da isti nije osnovan. Naime, predmet ovog spora je tražbina koja je fakturirana računom broj: 18/1/1 temeljem ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika uređenog Ugovorom o siliranju silažne mase, a kojim Ugovorom je cijena pružanja usluge bila ugovorena na način da ista nije obračunavala potrošnju goriva tužitelja, a o čemu suglasno iskazuju i tužitelj i tuženik. Stoga, račun izdan od strane treće osobe tuženiku za potrošnju goriva nije predmet ovoga tužbenog zahtjeva, pa samim time ne utječe niti na visinu predmetnog potraživanja.

20. Na temelju računa, odnosno specifikacija usluga koje su u njima sadržane kao i ostale dokumentacije u spisu, sud utvrđuje kako obvezno -pravni odnos zasnovan među strankama predstavlja ugovor o djelu reguliran odredbom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te da je tužitelj ispostavio račun za pruženu uslugu siliranja, a da tražbinu iz računa naknadu za izvršen rad, tuženik iako je istu zaveo u svoje poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza, nije platio tužitelju.

21. S obzirom na to da tuženik nije podmirio utuženi iznos po dospijeću, tužitelju pripadaju i zatezne kamate počevši od pada u zakašnjenje pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1., u vezi članka 183. stavka 1. ZOO-a i to to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP).

22. Obzirom na sve navedeno, sud nije smatrao svrsishodnim izvoditi po tužitelju predložene dokaze saslušanjem svjedoka AČ, NČ, IČ, TČ, OČ, ĐČ, HČ, SČ i BČ. Jednako tako sud nije smatrao svrsishodnim izvoditi niti dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tuženika i to ZČ, LČ i UČ jer je na temelju dokumentacije u spisu i iz iskaza tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

23. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke rješenja.

24.1. Tijekom postupka u tužitelj (predlagatelj osiguranja) podnio je sudu 9. siječnja 2025. prijedlog za određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a navodeći kako su ispunjene pretpostavke za izdavanje iste.

24.2. Prema odredbi čl. 501.a. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga, na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima o određivanju prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

24.3. Kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, to postoje pretpostavke za određivanje prethodne mjere sukladno odredbi članka 501. a ZPP -a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

25. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17), to je djelomično ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka za iznos od 755,11 EUR.

24.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku (list 112 spisa).

24.2. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade (naknade) prema članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22) i priloženih uplata (list 41, 510 spisa) u iznosu od 132,72 EUR (uključen PDV) te trošak sastava prijedloga sukladno njegovom zahtjevu u iznosu od 414,76 EUR s uključenim PDV-om (Tbr. 11.1. Tarife), dakle ukupno 755,11 EUR.

24.3. Nastavno, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 25. studenoga 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere od 9. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 10. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 23. rujna 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 199,08 EUR, prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23) u vezi s Tar.br.1. stavak 1, i Tar.br.2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi), trošak sudske pristojba na prijedlog za određivanje prethodne mjere u iznosu od 99,54 EUR prema Tar.br.1. stavak 2. Uredbe o tarifi, trošak sudske pristojbe na rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od 99,54 EUR prema Tar.br.2. stavak 5. Uredbe o tarifi. Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.898,16 EUR.

25. Tužitelju nije priznat na ime troškova postupka iznos od 201,84 EUR, a koji iznos predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog troška za naknadu troška sudske pristojbe na presudu, sudske pristojbe na prijedlog za određivanje prethodne mjere te sudske pristojbe na rješenje o prethodnoj mjeri jer navedene naknade tužitelj nije zatražio sukladno iznosu koji je propisan Uredbom o tarifi.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. listopada 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presuda ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.