Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-2001/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-255/2023-10 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-255/2023-10 od 13. svibnja 2025.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], sklopljenog dana ..., u članku 10. koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 0,800% (nula cijelih osamdeset posto ) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK) obračunate s datumom Ugovora.“

Tužena ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dužna je tužitelju GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 563,13 EUR/4.242,97 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.siječnja 2007.g. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužena ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dužna je tužitelju GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove u iznosu 740,58 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 13. 5. 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu."

2. Presudu i rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i prizna trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika presuda i rješenje suda prvog stupnja sadržavaju iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti na koje u žalbi ukazuje tuženik, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nesporno je između stranaka da su 15. siječnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu (stambeni kredit građana), da je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 116.200,00 CHR, protuvrijednost u kunama obračunatim prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, da je čl. 10. Ugovora između stranaka ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita 0,80% na iznos kredita, da je u čl. 16. st. 7. Ugovora o kreditu ugovorena u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da je sporazum o prorogaciji nepošten iz razloga što je potrošaču otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz Ugovora pred sudom sjedišta tuženika, te svoj zaključak utemeljio na zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-308/2020 od 5. studenoga 2020., kao i na odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019. da je za sporove u svezi ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15., 56/16.) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

8. Ove zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud. Žalbenim navodima tuženika ispravnost rješenja suda prvog stupnja kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti tuženika ovaj sud ne prihvaća, jer je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, pa stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja i djelatnice banke svjedokinje FP (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da je čl. 10. Ugovora o kreditu sastavni dio tipskog ugovora koji je unaprijed formulirao trgovac, da potrošač nije mogao pojedinačno pregovarati vezano za naknadu za obradu kredita ni o visini naknade (toč. 42. presude), da je ova ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ispravno se u toč. 43. obrazloženja pozvao na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., te na odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), te na odredbu čl. 87. st. 1. ZZP/03 koja glasi: Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

10. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da iz odluke Suda Europske Unije presude od 3. listopada 2019. Kiss i CIB Bank je odlučeno da čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća/EEZ od 5. travnja 1993. treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasna i razumljivo sastavljena ne nalaže da se u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu poput onih u glavnom postupku o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih treba platiti – također treba navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.

11. Budući se iz čl. 10. Ugovora o kreditu ne može zaključiti za koje usluge banke je ugovorena naknada 0,80% od iznosa kredita, ugovorna odredba o naknadi kredita je zbog povrede načela transparentnosti nepoštena jer je u suprotnosti s uvjetom dobre vjere i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom toga i ništetna po odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03.

12. Ostali opširni žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 15. siječnja 2007. platio naknadu u iznosu od 563,13 EURA / 4.242,97 kn, da je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, te nepošteni stjecatelj, te da tužitelju pripada zatezna kamata od dana plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva pa do isplate (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. Tuženikove žalbene prigovore o ispravnosti odluke prvostupanjskog suda o početku tijeka zateznih kamata ovaj sud ne prihvaća jer je prvostupanjski sud ispravno odlučio o početku tijeka zateznih kamata.

15. Glede prigovora zastare, prvostupanjski sud je ispravno odbio prigovor zastare tuženika i ispravno svoju odluku utemeljio na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/20202-2).

16. Pravna shvaćanja koja tuženik iznosi u tijeku postupka, a što ponavlja u žalbi u pogledu zastare restitucijskog zahtjeva, ovaj sud ne prihvaća jer je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je odbio prigovor zastare tuženika.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita po osnovu (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), a visina parničnog troška ispravno odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te iscrpno obrazložena pod toč. 51. do 53. presude.

18. Budući se odredbe Tbr. 52. toč. 5. i 6. Tarife o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje do stupanja na snagu Tarife/23, ne prihvaćaju se žalbeni prigovori da je prvostupanjski sud nagradu za zastupanje nezakonito obračunao po vrijednosti boda od 2,00 EURA (Tbr. 54.), te da je tužitelju nezakonito priznao trošak objave presude (Tbr. 9. toč. 3. Tarife).

19. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

20. Temeljem čl. 368. st.1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš