Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

32270 Županja

Poslovni broj: Pr-50/2020-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade imovinske štete zbog ozljede na radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, te donesene i objavljene presude 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, isplatiti tužiteljici ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 28.447,12 EUR (dvadeset i osam tisuća četiri stotine i četrdeset sedam eura i dvanaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama čija se stopa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 621,42 EUR od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 659,94 EUR od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 636,35 EUR od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 606,49 EUR od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,29 EUR od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,29 EUR od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,29 EUR od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,29 EUR od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,29 EUR od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,42 EUR od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,45 EUR od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,29 EUR od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 621,40 EUR od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 638,97 EUR od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 656,54 EUR od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 524,57 EUR od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 471,70 EUR od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 403,19 EUR od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 374,90 EUR od 16. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 299,18 EUR od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 183,37 EUR od 16. travnja 2020. pa do isplate,

a sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, da naknadi tužiteljici ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 6.097,95 EUR (šest tisuća devedeset i sedam eura i devedeset i pet centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. listopada 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, a odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg potraživanog troška u iznosu od 2.781,25 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 8.281,25 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i presudu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđivanja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi, koju je podnijela sudu 3. travnja 2020., navela da je zaposlena kod tuženika na poslovima radnog mjesta prodavač na benzinskoj postaji, na mjestu rada benzinska postaja BP Županja - Braće Radić. Nadalje je navela da je 24. rujna 2010. doživjela ozljedu na radu, u vidu zadobivanja teške ozljede kralježnice sa brojnim zaostalim posljedicama te teško i trajno narušenim zdravstvenim stanjem, zbog čega se nalazi na bolovanju od 27. rujna 2010. pa nadalje. Tužiteljica je navela da zbog pretrpljene ozljede na radu trpi imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade koja predstavlja razliku između plaće koju bi primala da radi i naknade plaće koju prima za vrijeme bolovanja. Navela je da je u posljednja tri mjeseca prije bolovanja ostvarila plaću kako slijedi: za lipanj 2010. u iznosu od 1.223,87 EUR (9.221,24 kn), za srpanj 2010. u iznosu od 934,93 EUR (7.044,21 kn), te za kolovoz 2010. u iznosu od 917,90 EUR (6.915,92 kn), iz čega proizlazi da joj je prosječna plaća ostvarena u tri mjeseca prije bolovanja iznosila 1.025,57 EUR (7.727,12 kn) bruto.

2. Tužiteljica je navela da s obzirom da joj tuženik za vrijeme bolovanja nije isplaćivao plaću u visini njezine prosječne plaće ostvarene u tri mjeseca prije bolovanja, već umanjenu naknadu, da zahtijeva da joj tuženik naknadi pretrpljenu imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2016. do 31. ožujka 2020.; i to po tužbenom zahtjevu koji je uređen nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, u podnesku od 20. kolovoza 2025., u ukupnom iznosu od 28.447,12 EUR, sa pripadajućom zakonskom kamatom na svako mjesečni iznos utvrđene razlike između plaće koju bi primila da je u utuženom razdoblju radila na svom radnom mjestu, i naknade plaće koju je primila za vrijeme bolovanja u utuženom razdoblju, koja teče od dospijeća pa do isplate, a kako je to pobliže navedeno u točki prvoj izreke ove presude.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor zastare prava na naknadu štete zbog izgubljene zarade. Naveo je da je odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, te da je odredbom čl. 227. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Naveo je da s obzirom da se tužiteljica nalazi na bolovanju od rujna 2010., od kada prima naknadu plaće, a predmetna tužba je podnesena u travnju 2020., da je u smislu odredbe čl. 227. ZOO-a nastupila zastara prava tužiteljice na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

4. Tuženik je ujedno u cijelosti osporio i tužbeni zahtjev, navodeći da je isti pravno neosnovan. Naveo je da je kao poslodavac tužiteljice 16. listopada 2012. donio Odluku o isplati naknade plaće broj: 50000210-9659/12 (dalje u tekstu: Odluka), kojom Odlukom je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na naknadu plaće u visini osnovne plaće radnog mjesta - prodavač na benzinskoj postaji, te da tužiteljica protiv Odluke nije prigovarala niti je protiv iste podnosila zahtjev za zaštitu prava, zbog čega tuženik smatra da je tužiteljičin zahtjev za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade neosnovan. Tuženik je također osporio i visinu prosječne plaće tužiteljice u bruto iznosu od 1.025,57 EUR (7.727,12 kn), navodeći da se u predmetnom slučaju radi o zahtjevu tužiteljice za isplatu imovinske štete, pri čemu bi u slučaju osnovanosti njezinog tužbenog zahtjeva bila relevantna visina njezine prosječne neto plaće ostvarene prije bolovanja, a ne visina njezine bruto plaće.

5. Tuženik se također protivio preinaci tužbenog zahtjeva, koju je tužiteljica izvršila u podnesku od 20. kolovoza 2025., usklađujući tužbeni zahtjev sa dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Mate Ivanovića, čime je tužbeni zahtjev povećan u odnosu na prvotno potraživani iznos tražbine, te je podredno istaknuo i prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je povećan specifikacijom tužiteljevog tužbenog zahtjeva od 20. kolovoza 2025.

6. Tuženik je predložio da se iz navedenih razloga tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, te da se naloži tužiteljici da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

7. U predmetnom postupku provedeni su dokazi: uvidom u Ugovor o radu zaključen između tužiteljice i tuženika sa stranice pete i sedme spisa, uvidom u nalog tuženika od 1. listopada 2010., uvidom u prijavu o ozljedi na radu sa stranice osme do jedanaeste spisa, uvidom u obračunske liste za isplatu plaće sa stranice dvanaeste do četrnaeste spisa, uvidom u Odluku, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Ivanovića, sa očitovanjima sudskog vještaka od 13. srpnja 2022. i 19. rujna 2023., i dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 11. srpnja 2025., te saslušanjem sudskog vještaka Mate Ivanovića.

8. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se zbog primjedbi koje je iznio na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Ivanovića, provede novo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po drugom sudskom vještaku; iz razloga što je po ocjeni suda sudski vještak Mato Ivanović na objektivan i stručan način izradio predmetni nalaz i mišljenje, te je po ocjeni suda pisanim očitovanjima od 13. srpnja 2022. i 19. rujna 2023., sa dopunom nalaza i mišljenja od 11. srpnja 2025., te iskazom prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. rujna 2025., uvažavajući argumente iznesene kako od strane tužiteljice, tako i od strane tuženika, na stručan način otklonio primjedbe koje su tijekom postupka bile iznesene na njegov nalaz i mišljenje od strane tužiteljice i tuženika. Sud je stoga u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Ivanovića, kao stručan, objektivan i relevantan za utvrđivanje spornih činjenica zbog kojih je određeno provođenje knjigovodstveno- financijskog vještačenja u predmetnom postupku.

9. Na temelju provedenih dokaza, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ocjena je suda da je tužiteljičin tužbeni zahtjev, koji je konačno uređen i specificiran u podnesku od 20. kolovoza 2025., u cijelosti osnovan.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na poslovima radnog mjesta prodavač na benzinskoj postaji, na mjestu rada benzinska postaja BP Županja - Braće Radić, te da je 24. rujna 2010. doživjela ozljedu na radu, u vidu zadobivanja teške tjelesne ozljede kralježnice, zbog čega se nalazi na bolovanju od 27. rujna 2010. pa nadalje. Također nije sporno da tuženik tužiteljici u razdoblju na koji se odnosi predmetni tužbeni zahtjev, a koji obuhvaća period od 1. svibnja 2016. do 31. ožujka 2020., nije isplaćivao plaću koju bi joj isplaćivao da je u tom periodu radila na svom radnom mjestu, već da joj je isplaćivao naknadu plaće u visini osnovne plaće radnog mjesta - prodavač na benzinskoj postaji.

11. Između parničnih stranaka je sporno da li tužiteljici pripada pravo na isplatu naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade koja predstavlja razliku između plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev, i naknade plaće koju je primala od poslodavca za taj vremenski period, u kojem se nalazila na bolovanju. Sporno je i da li se obračun razlike predmetne izgubljene zarade treba u odnosu na plaću koju bi tužiteljica primala da je radila u periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev, vršiti po osnovi visine prosječne plaće koja je tužiteljici isplaćena u posljednja tri mjeseca prije bolovanja, a koji prosjek je iznosio 1.025,57 EUR (7.727,12 kn) bruto, kako smatra tužiteljica, ili je za taj obračun relevantna visina tužiteljičine prosječne neto plaće ostvarene prije bolovanja, kao i da li se taj obračun treba vršiti po osnovi visine prosječne bruto plaće na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji, a koja je po potvrdi tuženika od 6. listopada 2021. (stranica broj devedeset sudskog spisa) u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020. iznosila 685,68 EUR (5.166,25 kn) bruto, kako to smatra tuženik. Između parničnih stranaka je sporno i da li je nastupila zastara tužbenog zahtjeva kao i zastara samog tužiteljičinog prava na potraživanje predmetne naknade štete.

12. Tužiteljica je u predmetnom postupku izvršila preinaku tužbenog zahtjeva, kojim je isti i povećan, nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno u podnesku od 20. kolovoza 2025., čemu se tuženik protivio. Sud je predmetnu preinaku tužbenog zahtjeva dopustio u skladu s odredbama čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP-a, iz razloga što je ocjena suda da tužiteljica bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka nije mogla postaviti konačan tužbeni zahtjev budući da je isti bio vezan za provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, te je u skladu sa nalazom i mišljenjem iz istog tužiteljica specificirala odnosno postavila konačni tužbeni zahtjev; a dopuštenje istoga je po ocjeni suda svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

13. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a, propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Odredbom čl. 139. ZR-a, propisano je da ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

15. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a st. 2. istog čl. propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

16. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom čl. 216. ZOO-a, propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

17. U predmetnom slučaju, u kojem se potražuje naknada imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u vidu razlike između naknade koja je tužiteljici isplaćena od strane tuženika za vrijeme bolovanja u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2016. do 31. ožujka 2020., i plaće koju bi tužiteljica ostvarila na svom radnom mjestu da nije pretrpjela predmetnu ozljedu na radu; smatra se da je tužiteljica za štetu u odnosu na svaki mjesec razdoblja za koji potražuje naknadu štete, saznala nakon što je za svaki od tih mjesečnih razdoblja primila naknadu za bolovanje. Tužiteljici je stoga, u skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a, glede predmetnog tužbenog zahtjeva zastara počela teći u odnosu na svaki mjesečni iznos koji potražuje po osnovi naknade pretrpljene imovinske štete, nakon primitka naknade koju je primila od strane tuženika za bolovanje u utuženom razdoblju, u odnosu na svaki mjesec zasebno.

18. Tuženikovo pozivanje na zastaru samog prava potraživanja naknade štete na ime izgubljene zarade, uz tvrdnju da se u predmetnom slučaju radi o tražbini povremenih davanja, u odnosu na koje na temelju odredbe čl. 227. st. 1. ZOO-a, pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine; nije osnovano. U predmetnom slučaju ne radi se o povremenoj tražbini izgubljene zarade već o stalnom davanju u vidu izgubljene zarade zbog neostvarivanja plaće u punom iznosu za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno bolovanja tužiteljice u spornom razdoblju. U predmetnom slučaju se stoga radi o potraživanjima tužiteljice koja nastaju sukcesivno, uslijed čega tužiteljici svaki mjesec dolazi do nastanka štete isplatom manjeg iznosa plaće, te se njeno saznanje za štetu veže uz dan isplate manje naknade na ime plaće. Iz navedenog razloga u predmetnom slučaju ne primjenjuju se odredbe čl. 227. ZOO-a, te nije nastupila zastara samog prava tužiteljice da potražuje predmetnu naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade.

19. Potraživanje s osnove naknade štete zbog ozljede na radu zastarijeva u rokovima propisanim odredbama čl. 230. st. 1. i st. 2. ZOO-a, odnosno tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

20. S obzirom da je u skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a, glede predmetnog tužbenog zahtjeva zastara počela teći zasebno, u odnosu na svaki mjesečni iznos koji tužiteljica potražuje po osnovi naknade pretrpljene imovinske štete, nakon primitka naknade koju je primila od strane tuženika za bolovanje u utuženom razdoblju; u pogledu predmetnog tužbenog zahtjeva, koji je podnesen 3. travnja 2020., čime je prekinut tijek zastare u svezi istoga, na temelju odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, nastupila je zastara tražbine naknade štete u pogledu potraživanja mjesečnih naknada koje su starije od tri godine od podnošenja tužbenog zahtjeva, dakle za mjesečna razdoblja od mjeseca svibnja 2016. do zaključno sa mjesecom ožujkom 2017. (za svako mjesečne iznose sa dospijećima plaćanja od 15. svibnja 2016. do 15. ožujka 2017.). Međutim, odredbom čl. 1110. ZOO-a, propisano je da nakon nastupa zastare odštetnog zahtjeva oštećenik može zahtijevati od odgovorne osobe, po pravilima stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzročena šteta. S obzirom da je tuženik neisplaćivanjem tužiteljici plaće koju bi ostvarila na radnom mjestu na kojem je zaposlena da nije zadobila predmetnu ozljedu na radu, u utuženom razdoblju, odnosno naknade plaće u skladu s odredbama čl. 95. st. 1. i st. 5. ZR-a, koja se određuje u visini prosječne plaće koja je radniku isplaćena u tri mjeseca koja su prethodila zadobivenoj ozljedi na radu, već umjesto toga isplatom naknade plaće za vrijeme njezinog bolovanja, koja je nesporno manja od naknade plaće na koju je tužiteljica imala pravo na temelju odredbi čl. 95. st. 1. i st. 5. ZR-a; stekao bez osnove dio imovine koji je trebao pripasti tužiteljici, ocjena je ovog suda da tužiteljica i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za kojeg je nastupila zastara na temelju odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, ima pravo na temelju odredbe čl. 1110. ZOO-a, zahtijevati od tuženika kao odgovorne osobe po pravilima stjecanja bez osnove, da joj ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzročena šteta, odnosno da joj naknadi predmetnu imovinsku štetu; a u svezi čega se na temelju odredbe čl. 225. ZOO-a, primjenjuje opći rok zastare od pet godina, koji nije protekao u pogledu niti jednog dijela tužbenog zahtjeva.

21. Pored ranije navedene odredbe čl. 111. st. 1. ZR-a, odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi zbog ozljede na radu, regulirana je i odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09, dalje u tekstu: ZZR) koji je bio na snazi u vrijeme ozljeđivanja tužiteljice 24. rujna 2010., kojom je propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

22. Prema općim propisima obveznog prava, odredbom čl. 1064. ZOO-a, propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dok je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO- a, propisano da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

23. Odredbom čl. 95. st. 1. ZR-a, propisano je da za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Odredbom čl. 95. st. 5. ZR-a, propisano je da se visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 95. st. 8. ZR- a, propisano je da je naknada plaće, u smislu ZR-a, naknada plaće u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima. Odredbom čl. 95. st. 9. ZR-a, propisano je da je ukupan trošak naknade plaće, u smislu ZR-a, trošak naknade plaće iz st. 8. ovog čl., uvećan za trošak javnih davanja na naknadu plaće u skladu s posebnim propisima.

24. Uvidom u obračunske liste za isplatu plaće tužiteljici, koje su priložene na stranici dvanaestoj do četrnaestoj spisa, utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca ostvarila plaću za lipanj 2010. u bruto iznosu od 1.223,87 EUR (9.221,24 kn), za srpanj 2010. u bruto iznosu od 934,93 EUR (7.044,21 kn), te za kolovoz 2010. u bruto iznosu od 917,90 EUR (6.915,92 kn), iz čega proizlazi da je prosječna plaća tužiteljice ostvarena u tri mjeseca prije zadobivene ozljede na radu iznosila 1.025,57 EUR (7.727,12 kn) bruto.

25. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Ivanovića, sa očitovanjima sudskog vještaka od 13. srpnja 2022. i 19. rujna 2023., i dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 11. srpnja 2025., kao i provedbom dokaza saslušanjem sudskog vještaka Mate Ivanovića na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. rujna 2025., utvrđeno je da ukupna razlika između prosječne plaće tužiteljice ostvarene u tri mjeseca prije zadobivene ozljede na radu, koja je iznosila 1.025,57 EUR (7.727,12 kn) bruto, te bruto naknade plaće izračunate prema uplaćenim neto naknadama koje su tužiteljici isplaćivane u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 30. travnja 2020. (sa uplatama izvršenim od 5. svibnja 2016. do 6. travnja 2020.), iznosi ukupno 28.447,12 EUR (214.335,04 kn), a u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je to navedeno u točki prvoj izreke ove presude.

26. S obzirom da je dakle na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mate Ivanovića, utvrđeno da postoji razlika između prosječne bruto plaće koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije zadobivene ozljede na radu, te naknade plaće koja joj je isplaćivana od tuženika u utuženom razdoblju, tužiteljici - koja je zbog posljedica zadobivene ozljede na radu bila nesposobna za rad u razdoblju na koji se odnosi tužbeni zahtjev, te zbog toga nije mogla raditi i ostvarivati zaradu u iznosu pune mjesečne plaće koju je ostvarivala prije štetnog događaja; na temelju odredbi čl. 95. st. 1., st. 5., st. 8. i st. 9. ZR-a, te u skladu s odredbama čl. 111. st. 1. ZR-a, čl. 15. ZZR-a, čl. 1064. i čl. 1095. ZOO-a, pripada pravo da joj tuženik isplati naknadu štete u utvrđenom ukupnom iznosu od 28.447,12 EUR bruto, odnosno u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je to pobliže navedeno u točki prvoj izreke ove presude.

27. Tužiteljici na temelju odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a, pripada pravo i na naplatu zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade, a po mjesecima kako je to pobliže opisano u točki prvoj izreke ove presude, počevši od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 4. ZR- a, po stopi koja se određuje u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je sukladna vrijednosti predmeta spora (28.447,12 EUR) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT). Tuženik je tužiteljici dužan naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.097,95 EUR, a koji se odnosi na sljedeće radnje: za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7.1. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za porez na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV) u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 46. OT-a); za sastav četiri obrazložena podneska, i to: od 13. svibnja 2020., 7. lipnja 2021., 10. lipnja 2022. i 13. ožujka 2024., u iznosima od po 500,00 EUR za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8.1. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od po 125,00 EUR za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 46. OT-a); za sastav podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 46. OT-a); za sastav obrazloženog podneska od 1. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.3. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT-a); za sastav obrazloženog podneska od 20. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.3. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT-a); za zastupanje na tri raspravna ročišta, i to održana: 9. lipnja 2020., 9. rujna 2021. i 2. rujna 2025., u iznosima od po 500,00 EUR za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9.1. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od po 125,00 EUR za svako od navedenih ročišta (Tbr. 46. OT-a); te za provedbu knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 535,45 EUR.

29. Tužiteljici je na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, na dosuđeni parnični trošak priznato pravo i na potraživanu zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke kojom je tuženiku naloženo plaćanje istih, pa do isplate.

30. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 24. lipnja 2020. u iznosu od 625,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), odbijen je kao neosnovan u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, iz razloga što tužiteljičin odgovor na žalbu nije bio potrebit za vođenje postupka, a tužiteljica nije niti ostvarila uspjeh sa istim, s obzirom da je usvojena žalba tuženika koja je izjavljena protiv rješenja ovog suda od 9. lipnja 2020. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 9. rujna 2021. u iznosu od 625,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), u kojem je tužiteljica dostavila podatak o banci kod koje ima otvoren tekući račun i broj tog računa, odbijen je kao neosnovan u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, iz razloga što je tužiteljica te podatke bila u mogućnosti dostaviti ranije, uz tužbeni zahtjev ili na pripremnom ročištu održanom 9. rujna 2021., dakle bez potrebe da je sud na isto poziva. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 22. kolovoza 2022., u iznosu od 625,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), u kojem je tužiteljica ponovila zahtjev da sudski vještak u svom nalazu iskaže i naknadu plaće uzimajući u obzir i uvećanje plaće u utuženom razdoblju s osnova radnog staža, odbijen je kao neosnovan u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, iz razloga što je tužiteljica isti zahtjev već iznijela i u ranijem tijeku postupka (pa tako i u podnesku od 10. lipnja 2022.), a taj zahtjev pokazao se neosnovanim budući da tužiteljica u utuženom razdoblju nije imala pravo na povećanje plaće po osnovi navršenog radnog staža. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 14. svibnja 2025., u iznosu od preko po toj osnovi određenog joj troška u iznosu od 62,50 EUR (sa obračunatim PDV-om), odnosno u daljnjem potraživanom iznosu od 93,75 EUR (s obračunatim PDV-om), odbijen je kao neosnovan u skladu s odredbom Tbr. 8.4. OT-a. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška zahtjeva tuženiku za dostavu isprava u iznosu od 62,50 EUR (sa obračunatim PDV- om), odbijen je kao neosnovan u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, iz razloga što tužiteljica nije ostvarila uspjeh sa navedenim zahtjevom, te je i rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-742/2020-2 od 11. svibnja 2021., uvažena žalba tuženika i ukinuto rješenje suda od 9. lipnja 2020., kojim je tuženiku bilo naloženo da preda tužiteljici tražene isprave, u vidu isplatnih lista plaće za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. ožujka 2020.

31. Zahtjev tuženika za naknadu troška predmetnog postupka u iznosu od 8.281,25 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i presudu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđivanja do isplate, odbijen je u cijelosti kao neosnovan, s obzirom da tuženik nije ostvario uspjeh u predmetnom postupku. Stoga je riješeno kao u točki trećoj izreke ove presude.

32. Radi izloženog, riješeno je kao u izreci ove presude.

U Županji 9. listopada 2025.

Sudac

Tomislav Juzbašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana.

Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

O tom obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca.

2. Tuženici po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba.