Posl.br.P-2679/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Toni Kurtović odvjetnik u Splitu, protiv tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivan Močić odvjetnik u Splitu, radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 26. kolovoza 2025 g. presudom objavljenom dana 09. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica DE vlasnica za cijelo nekretnine:- 1/4 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada, površine 98 m2, ZU 148 K. O. [katastarska općina] a koji dio je povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom stanom na drugom katu, broj stana 3, ukupne korisne površine 54,12 m2 koji se sastoji od stambenog prostora u južnom dijelu (hodnik i dvije sobe) te zapadnog dijela (dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica, jedna soba i kupaonica), pa se dopušta tužiteljici temeljem ove presude, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj cjelini, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje navedenoga prava sa imena tuženika NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju cjelokupan parnični trošak, uvećano za zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje na predmetni iznos teku od donošenja odluke o troškovima sve do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Dužna je tužiteljica u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.250,00 Eura.

O b r a z l o ž e n j e

1.U tužbi tužiteljica navodi da je vlasnica stana u [adresa], u [adresa] ([adresa]), kao posebnog dijela zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji stan se nalazi na drugom katu, broj stana 3, ukupne korisne površine 54,12 m2 i koji se sastoji od stambenog prostora u južnom dijelu ( hodnik i dvije sobe) te u zapadnom dijelu ( dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica, jedna soba i kupaonica), zajedno s pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade i dvorišta, koji joj pripadaju u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Vlasništvo te nekretnine tužiteljica je stekla nasljeđivanjem pok. supruga UE.

2.Tuženik je pogrešno i protuzakonito upisan kao vlasnik opisane nekretnine jer nikad nije bio ni vlasnik niti posjednik iste. Tuženik je ishodio predmetni upis putem svojih prednika presudom naslovnog suda. Predmetna presuda donesena je na temelju pogrešnog zaključka da su prednici ovdje tuženika (ŠE i ĐE), bili u posjedu predmetne nekretnine od 1980. godine iako je čak i svjedok saslušan u tom postupku (JE) izjavio da nisu stupili u posjed ni tada (osim poslovnog prostora u zgradi u kojoj se nalazi ta nekretnina) već da su na prvom i drugom katu te zgrade u posjedu ostale osobe koje su (u to vrijeme) bili nositelji stanarskog prava.

3.Presuda je donesena 16. lipnja 2005. dok su sve tuženice iz tog postupka umrle daleko prije podnošenja tužbe u tom predmetu, pa nisu ni mogle biti stranke u tom postupku. LE je umrla **.**.1980. LE i OE je jedna te ista osoba. Prednik tužiteljice UE je u predmetnoj nekretnini neprekidno živio i istu neprekidno koristio od 1957. god. a 1994. god. je u odnosu na istu sklopio ugovor o kupoprodaji sa prijašnjim vlasnikom SE. Upravo je SE naslijedio LE i eventualno je SE mogao biti tužen u predmetu P-1006/04, a nikako tada već pokojna LE (OE).

4.Otac UE, pok.ME je predmetnu nekretninu koristio temeljem Ugovora o korištenju stana od 18. veljače 1957., a od tada i UE i kasnije članovi njegove obitelji pa i ovdje tužiteljica. Uvijek i jedino su prednici tužiteljice i sama tužiteljica od 1957. uredno plaćali sva davanja koja su za navedenu nekretninu bili u obvezi (stanarinu, porez, prirez, doprinose, režije, komunalnu naknadu). Prednik tužiteljice, kao i sada sama tužiteljica, su kvalificirani posjednici predmetnog stana i nitko ih nikada nije u tom posjedu ometao ili im osporavao vlasništvo.. Predmetna nekretnina čini 1/4 dijela zgrade u kojoj se nalazi, na adresi [adresa]. Tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci.

5.U odgovoru na tužbu tuženik navodi netočni i neistiniti su činjenični navodi tužbe. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u ZU 148, K. O. [katastarska općina], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], oznake zemljišta zgrada, upisane površine 98 m2, K. O. [katastarska općina], i to baš stana koji se nalazi na drugom katu, broj 3, ukupne korisne površine 54,12 m2 i koji da se sastoji od stambenog prostora u južnom dijelu(hodnik i dvije sobe) te u zapadnom dijelu (dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica, jedna soba i kupaonica) zajedno s pripadajućim dijelovima zgrade i dvorišta, stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti supruga, sada pok. UE. Uvodno treba reći da prednik tužiteljice nikada nije polagao nikakva stvarna prava glede utužene nekretnine, a kamoli vlasnička prava.

6.Prednici tuženika ŠE i ĐE su dana 09. ožujka 1980. godine zaključili ugovor o kupoprodaji čitave nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u ZU 148, K. O. [katastarska općina], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica],oznake zemljišta zgrada, upisane površine 98 m2, K. O. [katastarska općina], i to sa LE, ZE i GE, tadašnjim suvlasnicima predmetne nekretnine, svaki od njih za po 1/3 dijela cjeline. Kupoprodajna cijena je bila ugovorena u iznosu od 1.200.000,00 tadašnjih dinara, a koji iznos su prednici tužitelja kao kupci isplatili prodavateljima, odnosno njihovom punomoćniku dr. IE.

7.Sve navedene činjenice utvrđene su u postupku u kojem je donijeta pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu, i to baš u predmetu poslovne oznake II P -1006/04.Tužitelica u tužbi poziva se na SE kao osobu s kojom je zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Činjenica da dotični SE nije mogao raspolagati s više prava nego što ima, isti uopće nije bio jedini nasljednik pok. LE obzirom da je ista imala još jednog sina, i to ČE, koji je također njen zakonski nasljednik.

8.Nekretnina koja je predmet ovog postupka uopće nije bila dijelom ostavinske mase iza smrti pok. LE, i to baš slijedom činjenice da je imenovana raspolagala predmetnom nekretninom za života, i to baš prodajom. Nadalje, kako je tužiteljica utvrdila da predmetni stan čini ¼ dijela zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], je potpuno nejasno, a tuženik to u svakom slučaju osporava. Predmetni stan u svakom slučaju ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u smislu odredbi čl. 67. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima niti tužiteljica dostavlja dokaze na te okolnosti.

9.Tužiteljica postavlja deklaratorni dio tužbenog zahtjeva koji je u začetku neosnovan jer se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišnu knjigu, a osim toga tužiteljica nema ni pravni interes za navedeno u smislu čl. 187. ZPP-a. Tužiteljica ne može biti pošteni posjednik predmetne nekretnine, baš kao ni njen prednik. Preostali dio tužbenog zahtjeva je također neosnovan iz svih ranije iznijetih razloga.

10.Tužiteljica se protivi navodima tuženika. Prednik tužiteljice suprug pok. UE je u predmetnom stanu neprekidno živio i istu neprekidno koristio još od 1957. god. a 1994. god. je u odnosu na istu sklopio ugovor o kupoprodaji sa prijašnjim vlasnikom SE. Upravo je SE naslijedio LE. Otac UE, pok. ME je predmetnu nekretninu koristio temeljem Ugovora o korištenju stana od 18. veljače 1957., a od tada i UE a kasnije članovi njegove obitelji pa i ovdje tužiteljica. Uvijek i jedino su prednici tužiteljice i sama tužiteljica od 1957. uredno plaćali sva davanja koja su za navedenu nekretninu bili u obvezi (stanarinu, porez, prirez, doprinose, režije, komunalnu naknadu).

11.Prednik tužiteljice, kao i sada sama tužiteljica, su kvalificirani posjednici predmetnog stana i nitko ih nikada nije u tom posjedu ometao ili im osporavao vlasništvo. Tuženik tvrdi da bi njegovi prednici ŠE i ĐE još dana 09. ožujka 1980. godine zaključili ugovor o kupoprodaji čitave nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u ZU 148, K. O. [katastarska općina], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], oznake zemljišta zgrada, upisane površine 98 m2, K. O. [katastarska općina], i to sa LE, ZE i GE, tadašnjim suvlasnicima predmetne nekretnine, svaki od njih za po 1/3 dijela cjeline. predmetni ugovor o kupoprodaji tuženik ne dostavlja. Također, nije životno da bi prednici tuženika kupili cijelu nekretninu još 1980. a da onda sve ove godine ne bi ni pokušali ući u posjed svih navodno kupljenih dijelova. Nije sporno da tuženik (a prije prednik tuženika) u svojem posjedu ima samo jedan poslovni prostor u prizemlju zgrade. Zaključuje se da su navodi tuženika o vlasništvu cijele zgrade apsolutno neistiniti.

12.Općinski sud u Splitu dana 27. ožujka 2025. godine donio rješenje o privremenoj mjeri Ovr-175/2025 kojim je PE (osobi koja je sa tuženikom sklopila ugovor o kupoprodaji cjelokupne nekretnine) naložio da tužiteljici DE uključi električnu energiju za stan koji je njeno vlasništvo i predmet ove tužbe a koju električnu energiju je navedeni nezakonito prekinuo rezanjem električnih instalacija. Nadalje, pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku je i postupak po prijedlogu za donošenje privremene mjere tužiteljice DE protiv PE radi nezakonitog prekidanja opskrbe vodom stana tužiteljice (tamo predlagateljice).

13.Tužiteljica navodi, prednik tužiteljice suprug pok. UE je u predmetnom stanu neprekidno živio i istu neprekidno koristio od 1957. god. a 1994. god. je u odnosu na istu sklopio ugovor o kupoprodaji sa prijašnjim vlasnikom SE. koji je naslijedio LE. Otac UE, pok. ME je predmetnu nekretninu koristio temeljem Ugovora o korištenju stana od 18. veljače 1957., a od tada i UE a kasnije članovi njegove obitelji pa i ovdje tužiteljica. Uvijek i jedino su prednici tužiteljice i sama tužiteljica od 1957. uredno plaćali sva davanja koja su za navedenu nekretninu bili u obvezi (stanarinu, porez, prirez, doprinose, režije, komunalnu naknadu). Prednik tužiteljice, kao i sada sama tužiteljica, su kvalificirani posjednici predmetnog stana i nitko ih nikada nije u tom posjedu ometao ili im osporavao vlasništvo. Tuženik tvrdi da bi njegovi prednici ŠE i ĐE još dana 09. ožujka 1980. godine zaključili ugovor o kupoprodaji čitave nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u ZU 148, K. O. [katastarska općina], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], oznake zemljišta zgrada, upisane površine 98 m2, K. O. [katastarska općina], i to sa LE, ZE i GE, tadašnjim suvlasnicima predmetne nekretnine, svaki od njih za po 1/3 dijela cjeline. Međutim, predmetni ugovor o kupoprodaji tuženik uopće ne dostavlja. Također, nije životno da bi prednici tuženika kupili cijelu nekretninu još 1980. a da onda sve ove godine ne bi ni pokušali ući u posjed svih navodno kupljenih dijelova.

14.Nije sporno da tuženik (a prije prednik tuženika) u svojem posjedu ima samo jedan poslovni prostor u prizemlju zgrade. Zaključuje se da su navodi tuženika o vlasništvu cijele zgrade apsolutno neistiniti. Također, napominje se da je Općinski sud u Splitu dana 27. ožujka 2025. godine donio rješenje o privremenoj mjeri Ovr- 175/2025 kojim je PE (osobi koja je sa tuženikom sklopila ugovor o kupoprodaji cjelokupne nekretnine) naložio da tužiteljici DE uključi električnu energiju za stan koji je njeno vlasništvo i predmet ove tužbe a koju električnu energiju je navedeni nezakonito prekinuo rezanjem električnih instalacija.

15.Nadalje, pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku je i postupak po prijedlogu za donošenje privremene mjere tužiteljice DE protiv PE radi nezakonitog prekidanja opskrbe vodom stana tužiteljice (tamo predlagateljice) .U predmetnom postupku, uz već predložene dokaze u dosadašnjem tijeku postupka,tužiteljica predlaže da sud pregleda i priležeće isprave: ugovor o kupoprodaji od 15. veljače 2024., rješenje o nasljeđivanju iza pok. UE od 12. lipnja 2020., potvrda PU SD od 27. prosinca 2024., račun za vodu od 31. svibnja 2024., uplatnice za potrošenu el. energiju, potvrde Vodovoda i kanalizacije Split, ugovor od 05. svibnja 1994. između UE i SE, rješenje o visini stanarine, rješenje od 17.09.1963., potvrde o prebivalištu, ugovor o korištenju stana od 18.02.1957., rješenje od 30.06.1960., rješenje od 30.12.1965.

16.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz saslušanjem stranaka, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

17.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

18.Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao u izreci kojim traži da sud utvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine koje suvlasništvo je stekla ugovorom o kupoprodaji i nasljedstvom od svoji predaka uz ovlaštenje za uknjižbu tog prava.

19.Prema odredbi čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 917/96 ., dalje ZV..) Vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona st.1. st.2. na temelju st.1. ovog čl.

20.Prema odredbi čl.119.st.1 istog Zakona određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije određeno drukčije.St.2. istog članka određeno je kako se odredbe cit. zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju na promjene prestanka vlasništva na temelju pravnih poslova.

21.Prema čl.120 st.1. istog Zakona određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

22.Iz iskaza tužiteljice proizlazi je vlasnica stana u [adresa] anagrafske oznake [adresa], koji se nalazi na II katu. koji je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. UE a isti je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od Slobodana Bralića 1994.g. Predmetna zgrada u naravi predstavlja prizemlje, I kat i II kat. U prizemlju ne živi nitko, predmetni stan se je koristio kao skladišni prostor na I katu su živjeli zaštićeni najmoprimci obitelj BE a u drugome D N i U, a ona na II katu obitelj UE i obitelj Š. Tuženika ne poznaje i nikada nije živio u predmetnoj zgradi, kao niti njegova obitelj. Tužiteljica smatra da ima valjani pravni osnov radi utvrđenja prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopio njen pokojni suprug UE koji je preminuo 2020 godine., nije upisana u zemljišne knjigu Ulagala je određena novčana sredstva za održavanje i poboljšica, uređivala je krovište zgrade, mijenjala plafone, uredila instalacije struje, vode, wc nije postojao, nije postojala vodovodna i kanalizacijska infrastruktura pa je u tom smislu ulagala. Nitko je nije smetao u posjedovanju Poznate su joj okolnosti sklapanja kupoprodajnog ugovora njenog supruga i SE kada je postignut dogovor sa prodavateljem SE isti je sklopljen kod odvjetnika. Suprugova obitelj kao zaštićeni najmoprimci plaćala je najamninu plaćali pokojnoj LE i SE, a kada je LE umrla onda je njenom sinu, Da li je pok. LE prodala cijelu nekretninu prednicima tuženika nije joj poznato jer se nikad nitko nije javljao da je vlasnik predmetne nekretnine. da li je pokojna LE osim sina Đ imala i drugih nasljednika tužiteljica odgovara da joj nije poznato. da li joj je poznato što je SE LE naslijedio iza smrti pok. majke LE tužiteljica odgovara da joj je poznato da je naslijedio predmetnu nekretninu i na temelju toga je sklopljen kupoprodajni ugovor. nije vidjela nikakvi dokument a logično je da bi naslijedio pokojnu majku. Za imena TE i HE nikad nije čula a u zadnje vrijeme vidila na vratima navedena imena. Njena obitelj imala problema sa susjedima zbog ventilacija koje su imali pojedini objekti u blizini njene nekretnine. Zbog toga je vođen sudski postupak od kojeg je odustala a imala sam i troškove oko toga. Smatra da bi ona bila suvlasnik za 1/3 zgrade iz razloga što je SE iza pok. prednice LE bila suvlasnik u navedenom omjeru.

23.Iz iskaza tuženika proizlazi predmetna zgrada kupljena 1980 godine, od pokojne LE i njene dvi sestre RE i J Pokojni otac je sklopio kupoprodajni ugovor sa suprugom od RE koji je sastavljen u odvjetničkom uredu u Kninu tom prigodom isplaćena je cjelokupna kupoprodajna cijena u iznosu od 1.200.000,00 ondašnjih dinara. Pokojni otac predmetnu nekretninu mu je darovao 2016.g. ili 2017.g. a prije toga su živjeli u [adresa], uknjižio je svoje pravo vlasništva 2019.g. i 2020.g..Prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji njegov otac je znao da u zgradi žive stanari obitelj UE koja je živjela na II katu, obitelj D u prizemlju i obitelj L na I katu. Stanari zgrade bili su upoznati sa nama kao sa novim vlasnicima zgrade njihov odvjetnik Ico Škarpa je sa njima kontaktirao radi iseljenja i radi navedenog pokrenuti su sudski postupci i zatražio sam plaćanje najamnine od dana kada sam ja postao vlasnik stanari mu nisu nikad plaćali. Obitelj D i L su u međuvremenu napustili predmetnu zgradu, a O se mora sada iseliti za desetak dana. Tako da jedini stanar u zgradi ostaje tužiteljica. Pokrenuo je postupak pred ovim sudom radi iseljenja tužiteljice međutim isti nije pravomoćno okončan, u međuvremenu predmetnu zgradu prodao PE prošle godine u veljači. U ugovoru u darovanju naveden kao darovatelj je HE, ugovor je sklopljen 2018.g. u Krapini, a on je njegov drugi rođak. Prije darovanja dolazio je u predmetnu nekretninu sa pok. ocem 1992 i dalje, mjesečno su dolaziti dva do tri puta, koristili su poslovni prostor u prizemlju, otac je o tome pričao i članovi obitelj bili upoznati sa kupoprodajom, kada je punomoćnik tuženika odvjetnik Ico Škarpa izvijestio stanare radi iseljenja tuženik odgovara da je to bilo negdje 2016.g. na nekretnini nalazio poštanski sandučić a on je na toj adresi bio i prijavljen. Nakon kupoprodaje predmetne nekretnine gospodin PE ušao je posjed i uknjižio je se kao vlasnik. Odvj. Ico Škarpa komunicirao sa njegovom obitelji i sa pok. suprugom tužiteljice tuženik i tom prigodom je kazao da to nije njegovo ali da će se boriti za svoja prava. Obitelj Š tuženik odgovara su stanari predmetne zgrade i da svaki dan trebaju iseliti.

24.Odredbom iz članka 159 st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV), propisano je kako samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

25.Odredbom iz članka 159 st.3 ZV propisano je kako samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten, stječe stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema pravnom pravilu paragrafa 380 OGZ za stjecanje prava vlasništva bio potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), dok se prema pravilu paragrafa 431 OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja prava vlasništva, dok je pravilo iz 432 OGZ nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi, međutim, navedena pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja.

26.Paragrafom 1472 OGZ-a propisano je da se rok dosjelosti računa vrijeme od četrdeset godina. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu u trenutku kad se ispune zakonom određene pretpostavke bez upisa u zemljišne knjige ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva dosjelošću te se činjenično stanje pretvara u trajno stanje, a posjednik stječe ono što do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Za redovitu dosjelost traži se kvalificiran posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed i to poštenje se presumira. Glede predmetne nekretnine tijekom dokazanog postupka pregledom pisane dokumentacije sud nije našao elemente na utvrđenje da tužiteljica ima osnovu za prijenos prava i pravni slijed stjecanja. Prodavatelj prednika tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji na koji se tužiteljica poziva nije bio vlasnik tužene nekretnine.

27.Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala pravnu osnovu za prijenos prava vlasništva (pravni posao) kao i da je njen posjed zakonit. Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, a nezakonit je onaj koji uopće nema nikakvi pravni temelj ili mu temelj nije valjan. Pravni temelj može biti samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje, koje mu daje tzv. pravo na posjed odnosno ovlast posjedovati ili pravo posjedovanja, posjed bez pravnog temelja je nezakonit.

28.Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja čl.388 ZV-a Tužiteljica predmetnom tužbom traži da se spram tuženika utvrdi vlasnicom 1/4 dijela 2288 zgrada ZU 148 KO [katastarska općina], a što u naravi predstavlja stan površine 54,12 m2 poziva se na ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine koji je zaključio njezin pok.suprug, kao kupac, tuženi se poziva na ugovoru o darovanju kojim je tuženiku kao kao obdareniku, darovana predmetna nekretnina koji je svoje pravo vlasništva upisao u Zemljišnu knjigu.

29.Pregledom pisane dokumentacije na koju se poziva tužiteljica sud nije našao elemente na utvrđenje da je kao savjesni i zakoniti posjednik stekla vlasništvo pravnim poslom i dosjelošću i prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja čl.388. st.2 ZV nije dokazala pravni slijed stjecanja.(čl.219 ZPP-a) čime nije stekla pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

30.Postojanje materijalno pravnih uvjeta za upis prava vlasništva pretpostavlja postojanje valjane pravne osnove, stjecanje istog prava, pa kad ta osnova ne postoji ne može doći do valjanog upisa: Prema odredbi čl.125 st.1 i st.2 ZV-a propisano je kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

31.Kod neprijeporne činjenice da je tuženik tijekom postupka vlasništvo predmetne nekretnine prenio na drugu osobu (list 40-44 spisa) tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari. Prema odredbi čl.195 st.1 ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Međutim otuđenje stvari o kojoj teče parnica iako u procesno pravnom smislu ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši od utjecaja je u materijalno pravnom smislu na donošenje meritorne odluke o predmetu spora odnosno postavljenom tužbenom zahtjevu.

32.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tuženiku priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na četiri ročišta po OT uvećan za PDV ukupno 1.250,00 Eura, tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer spisu ne prileži dokaz o uplati.

U Splitu, 9. listopad 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,