Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-513/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Boške Šiljegu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boško Šiljeg & Nedjeljko Tutavac & Luka Šiljeg u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupanoga po punomoćniku Marku Rašici, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Pisarnica u Dubrovniku, Ulica dr. Ante Starčevića 24, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj Pn-6/2023-22 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ŠE i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj Pn-6/2023-22 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.500,00 eura kao neosnovan i pod točkom III. izreke i žalba tuženika Uniqa osiguranja d.d. i potvrđuje presuda pod točkom II. izreke za iznos od 602,36 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 16. travnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2,800,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2020. do isplate i pod točkom II. izreke za iznos od 2.580,48 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠE za naknadom imovinske štete u iznosu od 2.800,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2020. do isplate i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.580,48 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠE za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 455,40 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete 2.800,00 eura, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 27.svibnja 2020.godine, kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate-po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od 27.svibnja 2020.godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 2.500,00 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.182,84 eura, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate-po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 2.500,00 eura i protiv odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen, dakle protiv dijela pod točkom III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže primjenom čl. 366. st. 1. ZPP preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a ukoliko se taj prijedlog ne prihvati predlaže postupiti po čl. 366. st. 2. ZPP. Nadalje, predlaže preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, s tim da pored popisanog troška postupka traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 142,90 eura, odnosno ukupno 455,40 eura.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.800,00 eura i pod točkom II. izreke s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 386,82 eura.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 5.300,00 eura koja se odnosi na kupnju grobnog mjesta i izgradnju nadgrobnog spomenika sina tužitelja ZE, koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 31. prosinca 2019. (nakon što je već pravomoćno odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja). Za reći je da je tužitelj s ove osnove zahtijevao naknadu štete u iznosu od 7.897,01 eura, potom je smanjio na iznos od 6.666,61 eura i konačno je smanjio na iznos 5.300,00 eura. Tuženik se djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva protivio pa je sud prvog stupnja morao odlučiti o zahtjevu postavljenom na iznos od 6.666,61 eura, što međutim nije. No, iako prvostupanjski sud nije odlučio o tako postavljenom zahtjevu, već o zahtjevu na iznos od 5.300,00 eura, dakle nije odlučio o dijelu zahtjeva od 1.366,61 eura, ni jedna stranka nije podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude pa se smatra, sukladno čl. 339. st. 2. ZPP, da je tužba u tome dijelu povučena.

6. Ispitujući navedenu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), drugostupanjski sud je našao da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upiru obje stranke, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni izneseni su nejasni i proturječni, izreka proturječi razlozima presude, zbog čega se presuda ne može ispitati. Prvostupanjski sud, naime, najprije zaključuje da je tužiteljev sin već pokopan u obiteljskoj grobnici pa da tužitelj nije bio prisiljen kupiti novu grobnicu s tri ukopna mjesta i da nova grobnica nije izgrađena (točka 18. obrazloženja), dok pak potom (točka 19. obrazloženja) zaključuje da je osnovan zahtjev za izgradnju nadgrobnog spomenika u iznosu od 4.000,00 eura, odnosno da umanjeno za doprinos (očitom greškom u pisanu navedeno „tuženikova osiguranika“, iako bi pravilno trebalo uzeti doprinos oštećenika ZE ) od 30 %, tužitelju pripada iznos od 2.800,00 eura, a ostali iznos od 1.200,00 eura da tužitelj neosnovano zahtijeva te da tužbeni zahtjev u iznosu od 3.897,01 eura nije osnovan iz razloga što je tužiteljev sin već pokopan u obiteljskoj grobnici pa tužitelj nije bio prisiljen kupiti novu grobnicu i nova grobnica nije izgrađena (točka 20. obrazloženja).

7. No, odlučne činjenice moguće je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP.

8. Odredbom čl. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) je propisano da je onaj tko prouzroči nečiju smrt, dužan naknaditi uobičajene troškova njegova pogreba.

9. Iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi:

- da je sin tužitelja ZE preminuo **.**.2019. na mjestu prometne nesreće za koju je krivim proglašen osiguranik tuženika AE,

- da je pokojni pješak ZE doprinio štetnom događaju u omjeru od 30 %,

- da je ZE pokopan u obiteljskoj grobnici u mjestu Rogotin,

- da je supruzi tužitelja EE zbog zdravstvenog stanja teško posjećivati sinov grob u Rogotinu, a da bi dolazila svaki dan kada bi joj bilo omogućeno da je grobnica u [adresa],

- da tužitelj ne može posjećivati sinov grob u Rogotinu jer ga to izuzetno pogađa

- da bi trošak izgradnje nadgrobnog spomenika koji podižu građani prosječnih imovinskih prilika na području Grada Ploča iznosio 4.000,00 eura,

- da tužitelj nema grobno mjesto u [adresa],

- da cijena grobnog mjesta na groblju u [adresa] sa tri police iznosi 3.898,73 eura,

- da na groblju u [adresa] nije moguće kupiti grobno mjesto s jednom policom,

- da se tužitelj nije interesirao u Komunalnom održavanju d.o.o. kupnji grobnog mjesta u [adresa], niti o kupnji nadgrobne ploče i nadgrobnog spomenika,

- da tužitelj nije kupio grobno mjesto, niti je izgrađen nadgrobni spomenik.

10. Imajući u vidu ovakvo činjenično stanje, a koje nije dovedeno u pitanje ni žalbama stranaka, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade štete za izgradnju nadgrobnog spomenika isplati iznos od 2.800,00 eura, dok je pak osnovano odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.500,00 eura.

11. Naime, oštećena osoba (srodnik preminulog neposrednog oštećenika) ima pravo samo na naknadu stvarnih troškova grobnog mjesta i izgradnje nadgrobnog spomenika te samo ako je bio prisiljen kupiti takvu grobnicu da bi imao gdje pokopati pokojnika, a visina troškova određuje se prema cijeni nadgrobnog spomenika koji podižu građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu ukopa. Štetnik je dužan naknaditi troškove podizanja nadgrobnog spomenika i prije njegovog postavljanja, ako nema osnova za sumnju da će spomenik biti postavljen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2454/2019-2 od 22. studenog 2022.).

12. Štetni događaj u kojem je poginuo sin tužitelja ZE dogodio se 31. prosinca 2019., a tužitelj do donošenja prvostupanjske presude 16. travnja 2024., iako je 2020. pribavio ponude za kupnju grobnog mjesta i izgradnju nadgrobnog spomenika nije kupio grobno mjesto i izgradio nadgrobni spomenik, niti je ukazao na razloge zbog kojih to nije učinio, što sve daje osnove za sumnju da će spomenik biti postavljen. Stoga, kada troškovi kupnje grobnog mjesta i izgradnje nadgrobnog spomenika nisu nastali, a postoji i osnovana sumnja da će nastati, oštećenik nema pravo na naknadu štete s te osnove.

13. Prema tome, osnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, dok pak tužitelj neosnovano ističe da je materijalno pravo u odbijajućem dijelu pogrešno primijenjeno.

13.1. Na žalbene navode tužitelja je za reći da je razumljiva želja roditelja da njihov sin bude pokopan u mjestu njihova prebivališta te da u znak poštovanja prema sinu pohode mjesto njegova ukopa i da bi bilo lakše pohoditi grob da se grob nalazi u mjestu tužiteljeva prebivališta. Međutim, kada trošak kupnje grobnog mjesta i nadgrobnog spomenika tužitelj nije imao te nije izvjesno da će ga imati, tada tužitelj nema pravo na naknadu s te osnove.

14. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 2.500,00 eura, a žalbu tuženika uvažiti i presudu pod točkom I. izreke preinačiti i zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 2,800,00 eura odbiti kao neosnovan.

15. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima postupka. U postupku su djelomično uspjeli i tužitelj i tuženik pa o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi čl. 155. ZPP.

15.1. Prema vrijednosti predmeta spora od 29.055,22 eura, kako je utvrdio sud prvog stupnja, a ne spori ni jedna stranka, važećoj do donošenja drugostupanjske odluke od 23. veljače 2023., u postupku su djelomično uspjeli i tužitelj i tuženik pa o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi čl. 155. ZPP. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 63 % (70 % glede osnove i 56 % glede visine), dok je tuženik uspio u omjeru od 37 % (30 % glede osnove i 44 % glede visine) pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi 26 % troškova nastalih u tome razdoblju.

15.2. Tuženik ne osporava trošak sastava odštetnog zahtjeva, sastavljanja tužbe, sastava podneska od 11. studenog 2020. te trošak zastupanja na ročištima od 29. lipnja 2021., 23. rujna 2021., 24. studenog 2021. i 19. siječnja 2022., po 500,00 eura za svaku radnju, što uz pripadajući PDV od 25 % iznosi 4.375,00 eura, a ne osporava ni dosuđeni trošak sudskih pristojbi na tužbu, na presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 415,13 eura. Neosnovano ističe tuženik da tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 7. travnja 2021. u iznosu od 625,00 eura (500,00 eura i PDV), jer je taj trošak bio potreban. Međutim, osnovano osporava tuženik trošak sastava podneska od 13. studenog 2020. i 14. lipnja 2021., po 625,00 za svaki, odnosno ukupno 1.250,00 eura. Naime, navode iznesene u podnesku od 13. studenog 2020. tužitelj je mogao iznijeti u podnesku od 11. studenog 2020., a navode iz podneska od 14. lipnja 2021. na ročištu od 29. lipnja 2021. Tuženik nadalje osnovano osporava trošak sastava žalbe dosuđen tužitelju u iznosu od 781,25 eura, jer mu, s obzirom na visini ožaljenog dijela pripada 312,50 eura, sukladno Tbr. 10. t. 1. u vezi Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) pa je iznos od 468,75 eura neosnovano dosuđen.

15.3. Prema tome, na ime opravdanih troškova postupka, prema vrijednosti predmeta spora od 29.055,22 eura tužitelju pripada 5.727,63 eura, pa mu je slijedom toga tuženik dužan naknaditi trošak u iznosu od 1.489,18 eur (26 % od 5.727,63 eura).

15.4. U nastavku postupka, nakon donošenja drugostupanjske odluke od 23. veljače 2023., vrijednost predmeta spora iznosi 5.300,00 eura (jer se smatra da je za preostali dio zahtjeva tužba povučena) pa taj iznos predstavlja osnovicu za obračun troškova parničnog postupka. U ovoj fazi postupka tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tužitelj, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, dužan naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice. Kao opravdan trošak tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima od 3. listopada 2023. i 14. ožujka 2024., po 100 bodova za svako po (svako po Tbr. 9. t. 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (po Tbr. 54. Tarife) i PDV od 25 % (po Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 eura za svako. Tuženiku pripada i trošak sastava žalbe protiv dijela presude od 16. travnja 2024. u iznosu od 312,50 eura (po Tbr. 10.1. u vezi Tbr. 54. i 46. Tarife) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 74,32 eura. Dakle tuženiku na ime opravdanih troškova pripada ukupno 886,82 eura. Sve druge troškove tuženik neosnovano zahtijeva, jer nisu bili potrebni.

15.5. Kada se trošak koji pripada tužitelju umanji za trošak koji pripada tuženiku preostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 602,36 eura. Kako je sud prvog stupnja tužitelju dosudio naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.182,84 eura, to mu je dosuđen iznos od 2.580,48 eura veći od pripadajućeg.

15.6. Tužitelj neosnovano osporava omjer uspjeha stranaka u sporu, jer njegov izračun ne odgovara omjeru uspjeha. Slijedom toga, osnovano je sud prvog stupnja kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 6.574,66 eura.

16. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke za iznos od 602,36 eura i pod točkom III. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presuda pod točkom II. izreke preinačena za iznos od 2.580,48 eura te je zahtjev tužitelja za naknadom toga troška kao neosnovan odbijen.

17. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat