- 1 -              Rev 592/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 592/2022-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika Turistička zajednica O. V., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. R. M., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 1429/2021-2 od 16. veljače 2022., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj Pr - 124/20 od 20. svibnja 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim pobija drugostupanjsko rješenje u odnosu na dio istog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje po osnovu odluke o privremenoj mjeri (t. I. izreke prvostupanjskog rješenja).

 

              II. Prihvaća se revizija tužitelja, pa se ukida drugostupanjska i prvostupanjska presuda, te drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u ovom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 28. prosinca 2018. nedopušten, da stoga radni odnos tužitelju nije prestao, zbog čega se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao, te prvostupanjsko rješenje kojim je obijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (t. I. izreke prvostupanjskog rješenja). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 2.500,00 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu i rješenje shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

5. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno (čl. 382.a st. 1. t. 1. ZPP-a) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Kako tumačeći navedene odredbe u skladu s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a izravna revizija nije dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je odlučeno o privremenoj mjeri, valjalo je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i 5. ZPP-a u ovom dijelu reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu (t. I. izreke ovog rješenja).

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 28. prosinca 2018.

 

8. Između stranaka tijekom postupka nije sporno: - da su stranke 30. studenog 2008. sklopili „Ugovor o pravima i obvezama direktora“ temeljem kojeg je tužitelj radio na radnom mjestu direktora turističkog ureda na vrijeme od 4. godine, - da je tužitelj nastavio raditi poslove direktora i nakon isteka ugovora, iako novi ugovor nije sklopljen, - da je Ministarstvo … 28. lipnja 2017. donijelo rješenje o imenovanju povjerenika u Turističkoj zajednici općine V., čime su suspendirane zakonske ovlasti direktora Turističkog ureda, - da je Ministarstvo … 16. studenog 2018. donijelo rješenje o imenovanju povjerenika u Turističkoj zajednici općine V., čime su suspendirane zakonske ovlasti direktora Turističkog ureda, - da je 14. prosinca 2018. Turističko vijeće donijelo odluku o razrješenju tužitelja s mjesta direktora turističkog ureda, koju odluku tužitelj nije osporavao – da je 28. prosinca 2018. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Š. V., direktoru turističkog ureda zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa radi kojih nastavak radnog odnosa nije moguć (neizvršavanje i nemarno izvršavanje dužnosti, nezakonit, nesavjestan i nepravilan rad, kao i prekoračenje ovlaštenja, onemogućavanje pravilnog rada i funkcioniranja ostalih tijela TZ-a, što nije pripremio i predao dokumentaciju za sazivanje skupštine, nije dostavio planove i programe rada, nije pravodobno uplaćivao dio boravišnih pristojbi u proračun općine V., te što se nakon 14. prosinca 2018. nije pojavio na radnom mjestu), kao i zbog toga jer je odlukom Turističkog vijeća razriješen s mjesta direktora turističkog ureda, protiv koje odluke je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava na kojeg se tuženik nije očitovao.

 

9. U navedenom činjeničnom stanju koje među strankama nije sporno, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja cijeneći da su stranke sklopile tzv. menadžerski ugovor u smislu odredbe čl. 4. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) koji se temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), a ne na odredbama ZR-a, na koji ugovor se shodno odredbi čl. 4. st. 4. ZR-a ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

 

10. Cijeneći sadržaj i pravnu prirodu sklopljenog ugovora između stranaka, a posebno činjenicu da je tužitelj nastavio raditi kod tuženika i nakon imenovanja prvog povjerenika 28. lipnja 2017., od koje odluke su suspendirane njegove ovlasti direktora, te i nakon imenovanja novog povjerenika 16. studenog 2018., čime su suspendirane ovlasti direktora, drugostupanjski sud utvrđuje da je između stranaka u smislu odredbe čl. 14. st. 2. i 4. ZR-a sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naime prema navedenim odredbama, propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora, a u okolnostima ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu (shodno odredbi čl. 14. st. 3. ZR-a), smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

11. U navedenim okolnostima, kada je prema činjenicama utvrđenim tijekom postupka između stranaka sklopljen ugovor o radu, a tuženik je taj ugovor otkazao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ne može se prihvatiti kao pravilna ocjena nižestupanjskog suda da sama odluka tuženika o razrješenju tužitelja s mjesta direktora Turističkog ureda predstavlja onu „drugu osobito važnu činjenicu“ iz čl. 116. st. 1. ZR-a zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz, a shodno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokazivanja je na strani koja daje otkaz, tj. na tuženiku.

 

12. U konkretnom slučaju, kada je prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tužitelj nastavio raditi kod tuženika i nakon što su već nakon imenovanja prvog povjerenika 28. lipnja 2017. suspendirane njegove ovlasti direktora, te tako između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredbe čl. 14. st. 2. i 4. ZR-a, sama činjenica da je Turističko vijeće naknadno 14. prosinca 2018. donijelo odluku o razrješenju tužitelja s mjesta direktora turističkog ureda ne može se u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a prihvatiti kao osobito važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, bez uvažavanja i ocjene sadržaja (prava i obveze stranaka iz zasnovanog radnog odnosa) i ispunjavanja sklopljenog ugovora o radu, koje činjenice su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava navedene odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene (jesu li u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu prema razlozima koje je tuženik naveo u odluci o otkazu), pa ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda (čl. 395. st. 3. ZPP-a). Zbog navedenog je reviziju tužitelja trebalo prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te odluku o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu (t. II. izreke ovog rješenja).

 

14. S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, o troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a) - t. IIII. izreke ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 20. rujna 2023.