REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-3544/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice LŽ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, dana 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1767, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 26. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2345, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-02 od 21. ožujka 2023., zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 23. rujna 2016., u dijelu rješenja, tako da je utvrđeno da će se novčana pomoć podnositeljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 21. ožujka 2023., kao neosnovan te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom navodi da joj je pravomoćnim upravnim aktom priznato pravo na novčanu pomoć te je sukladno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku taj akt moguće poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom ili nekim zakonom predviđenim izvanrednim pravnim lijekovima, pod točno određenim pretpostavkama i u propisanim rokovima. Ističe da izmjena propisa nije jedan od razloga za izvanredni pravni lijek u upravnom postupku, te smatra da je tuženik sukladno Odluci bio dužan donijeti novi pojedinačni akt kojim će nanovo urediti status tužitelja. Nadalje ističe da je Odluka tuženika nezakonita te je radi toga podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, kao i tužbu Ustavnom sudu RH, a o kojoj odluci prema tužitelju ovisi i zakonitost osporavanog rješenja. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz zahtjev za naknadom troška ovog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja. Navodi da je osporavano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22) iz koje proizlazi da o prigovoru na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela odlučuje gradonačelnik odlukom o prigovoru koja je konačna. Prvostupanjskim rješenjem usklađeni su iznosi novčane pomoći sukladno članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022., a navedena Odluka bila je predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je 27. veljače 2023. donio odluku broj Usoz- 143/22 kojom je navedenu odluku ocijenio zakonitom, slijedom čega je tuženik pokrenuo postupak po službenoj dužnosti. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Također, ukazuje kako je Sud ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno politici predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a prigovor definiran Odlukom je zakonit. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt tuženik ističe da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke iz 2022. instruktivan, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno, a naročito obzirom da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku do donošenja odluke u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 30. rujna 2025. provedena je usmena i javna rasprava, čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na raspravi je opunomoćenica tužitelja ostala kod svih dosadašnjih navoda. Ističe da iz pobijanog rješenja nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno, a kao posljedicu toga prigovara nadležnosti tuženika. Iznosi prigovor iz čl. 48. st. 4 ZUS-a, opreza radi, a s obzirom da joj nije dostavljen cjeloviti odgovor na tužbu na očitovanje, zbog čega predlaže Sudu omogućiti razgledavanje spisa predmeta. Prigovara da bi osporeni upravni akt bio potpisan od strane gradonačelnika Grada Zagreba te na istu okolnost predlaže provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Ističe da je opći akt temeljem kojeg je donesena pobijana pojedinačna odluka nezakonit iz razloga koji proizlaze iz recentne i relevantne prakse VUSRH u predmetu Usoz-25/2024, u tom postupku VUSRH je ukinuo kao nezakonit opći akt Grada Zagreba, iz razloga što je Grad Zagreb opći akt donio bez ikakve poveznice na odgovarajuću zakonsku odredbu odnosno područja ili odredbu zakona koji regulira pravo koje se tim aktom uređuje. Također predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluka o zahtjevima pred Europskim sudom za ljudska prava broj 8985/2024, 8972/2024, a u odnosu na tužiteljice L i više drugih tužiteljica te do donošenje odluke VUSRH u predmetu podnositeljice LŽG. Na raspravi tužiteljica navodi kako želi izvršiti uvid u predmet tuženika, što joj je sud i omogućio.

6.1 Na raspravi tuženik ostaje kod odgovora na tužbu. Protivi se provođenju grafološkog vještačenja jer smatra da je nesporno potpisnik rješenja Gradonačelnik. Također praksa na koju se poziva tužiteljica odnosi se na najam stanova te se ne radi o istovrsnim predmetima. Poziva se na odluku VUSRH u istovrsnom predmetu drugog roditelja odgojitelja. Dodaje da je odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika bila predmet ocjene zakonitosti te su presudom poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti odluke, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud RH Odlukom poslovni broj U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023. Protivi se prijedlogu za prekidom ovog spora iz razloga jer isti usmjeren odugovlačenju postupka, a neovisno o istima postoji osnova da se ovaj spor riješi.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja donesenog po službenoj dužnosti i kojim je zamijenjeno ranije prvostupanjsko rješenje, u dijelu koji se odnosi na novčanu pomoć, novim dijelom rješenja na način da je određeno da se podnositeljici prigovora novčana pomoć isplaćuje mjesečno i način te isplate do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

9. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

10. Po ocjeni ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

11. Svi izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnesku, te naknadno na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

12. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

13. Nadalje, u odnosu na prigovore tužiteljice, ovaj Sud ističe kako je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

14. Prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama.

15. Polazeći od navedenog, kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

16. Time što je člankom 10. citirane Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

17. Nije se mogao ocijeniti osnovanim ni prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).

17.1 Naime, prema shvaćanju iz odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske riječ je o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te se nadalje radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku.

18. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

19. Iz navedenog razloga, tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

20. Po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo se utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, slijedom čega pravilno obrazlaže tuženik da je moguće neposredno rješavanje predmetne upravne stvari, sukladno članku 49. stavak 1. ZUP-a, posebice u situaciji kada upravno tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

21. U odnosu na primjenu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Sud primjećuje da je o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, iz kojeg razloga nema mjesta prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

22. Sud nalazi kako su nadležni službenici Grada Zagreba i gradonačelnik grada Zagreba, ovlašteni i obvezni provoditi donesene odluke Skupštine Grada Zagreba, te je ranije jasno istaknuta nadležnost gradonačelnika da jedini odlučuje (time i potpisuje odluke) o podnesenom prigovoru, a sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

22.1 Nadalje, prema članku 24. ZUP-a nema osnove za traženje izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela, tj. gradonačelnika, a niti osobe koja bi odlučila o izuzeću gradonačelnika, a obzirom da je člankom 24. navedenog Zakona propisana samo ovlast čelnika tijela za obligatorno i fakultativno izuzeće službene osobe ili čelnika prvostupanjskog tijela.

23. Stoga se prigovori tužiteljice nisu mogli ocijeniti osnovanima, već Sud nalazi da je na utvrđeno činjenično stanje tuženik pravilno primijenio materijalno pravo.

23.1 Kako je prema stanju spisa predmeta činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj stvari, Sud nije našao potrebnim provoditi dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost potpisnika osporavanog rješenja.

23.2 Nadalje, Sud ne nalazi osnovanim niti prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekida do donošenja odluke u drugim predmetima pokrenutim pred Europskim sudom za ljudska prava (u odnosu na tužiteljice L i više drugih tužiteljica), kao i do donošenja odluke VUSRH u predmetu podnositeljice LŽG, jer nisu ispunjeni razlozi za prekid spora u smislu članka 105. ZUS-a, odnosno Sud ne nalazi da bi tužitelj bilo čime potkrijepio navode kako bi odluka u navedenim predmetima drugih sudova predstavljala prethodno pitanje u ovom sporu.

24. Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

25. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu, 9. listopada 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvj. Karlo Novosel - putem e komunikacije

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – putem e komunikacije

3. U spis