Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-555/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužiteljice TH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Šefiki Lazarin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženice CH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku zajedničkog odvjetničkog ureda Mujević&Marjanović Dujmović, odvj. iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne rasprave 11. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženice, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica TH OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] suvlasnica 1/6 dijela nekretnine i to: 1. suvlasnički dio 42/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u naravi stan br. 1 (u elaboratu označen zelenom bojom) u prizemlju, koji se sastoji od 3 sobe, hodnika, kupaone, blagavaone i kuhinje i balkona, ukupne površine 92,52 m2, te pripadajuća 2 hodnika, 3 prostora i kupaone u suterenu, ukupne površine 58,63 m2, sveukupne površine 151,15 m2, a koji stan je neodvojivo povezan sa pripadajućim suvlasničkim dijelom k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 173/17 dvorište i oranica 454 m2, ukupne površine 454 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/6 dijela nekretnine i to: 2. suvlasnički dio 27/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), u naravi stan br. 2 (u elaboratu označen plavom bojom) na prvom katu koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone, blagavaone s kuhinjom i balkona, ukupne površine 93,54 m2 te pripadajućeg parkirališta 2 u prizemlju površine 2,88 m2, sveukupne površine 96,42 m2, a koji stan je neodvojivo povezan sa pripadajućim suvlasničkim dijelom k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 173/17 dvorište i oranica 454 m2, ukupne površine 454 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je ista temeljem ove presude ovlaštena ishoditi upis prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništavi ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŠH iz [adresa] i CH iz [adresa] od 1. lipnja 2016. potvrđen po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke pod posl.br. Ov- 4607/2016 i Sporazum o diobi bračne stečevine zaključen između ŠH iz [adresa] i CH iz [adresa] dana 9. lipnja 2016. na kojima su ovjereni potpisi po Javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke pod posl.br. Ov- 4906/2016.

II. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci pod brojem Z-12968/2016 u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi 42/100 stan broj 1 u prizemlju koji se sastoji od 3 sobe, hodnika, kupaone, blagovaone, kuhinje i balkona ukupne površine 92,52 m2 te pripadajuća 2 hodnika 3 prostora i kupaona u suterenu ukupne površine 58,63 m2, sveukupne površine 151,15 m2 i [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi 27/100 stan broj 2 na prvom katu koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone, blagovaone, kuhinje i balkona ukupne površine 93,54 m2 te pripadajuća 2 parkirališta u prizemlju površine 2,88 m2, sveukupne površine 96,42 m2, tako da se briše pravo vlasništva nad tim nekretninama sa imena tužene.

III. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. ŠH iz [adresa] umrlog **.**.2016. iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl.br. O-2300/2016 ulazi: 4/6 dijela nekretnine (E-1) upisane u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi 42/100 dijela nekretnina u A1: k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 173/17 dvorište i oranica 454 m2, povezano s vlasništvom stan broj 1 (u elaboratu označen zelenom bojom) u prizemlju koji se sastoji od 3 sobe, hodnika, kupaone, blagovaone, kuhinje i balkona ukupne površine 92,52 m2 te pripadajuća 2 hodnika 3 prostora i kupaone u suterenu ukupne površine 58,63 m2, sveukupne površine 151,15 m2 i 4/6 dijela nekretnine (E-2) upisane u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi 27/100 dijela nekretnina u A1: k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 173/17 dvorište i oranica 454 m2, povezano s vlasništvom stan broj 2 (u elaboratu označen plavom bojom) na prvom katu koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone, blagovane, kuhinje i balkona ukupne površine 93,54 m2 te pripadajuća 2 parkirališta u prizemlju površine 2,88 m2, sveukupne površine 96,42 m2 i potraživanje s osnove ugovora o nagodbi i ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva zaključenog 28. studeni 2014. prema dužniku ZH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 7. srpnja 2016. navodi da je kćerka sada pok. ŠH rođena u braku sa majkom tužiteljice OH koja je umrla **.**.1986., a ŠH zaključio drugi brak 1990. sa ovdje tuženom. ŠH da je bio uknjiženi vlasnik nekretnina upisanih u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena je kao davateljica uzdržavanja zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ŠH **.**.2016., a 9. lipnja 2016. sporazum o diobi bračne stečevine. Predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju da su nekretnine u vlasništvu ŠH zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i potraživanje s osnove ugovora o nagodbi i ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine zaključenog 28. studeni 2014. prema dužniku ZH iz [adresa]. Iste nekretnine da su predmet raspolaganja sporazuma o diobi bračne stečevine, te se tuženica temeljem navedenih ugovora uknjižila kao vlasnica na nekretninama. Roditelji tužiteljice kupili zemljište i izgradili kuću za vrijeme trajanja bračne zajednice od 1968. do 1978. jer je ŠH radio u Nizozemskoj i slao novce a OH osobno uz angažman radnika, rodbine i susjeda izgradila kuću u [adresa], te su nekretnine bračna stečevina roditelja tužiteljice. Nikada nije vođen ostavinski postupak iza OH a temeljem zakona a njezin udio prelazi na nasljednike ŠH, PH, brata tužiteljice i tužiteljicu. Odnose bračnih drugova valja procijeniti temeljem propisa važećih za vrijeme stjecanja sukladno Zakonu o braku i porodičnim odnosima čl. 276. koji propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i potječe od te imovine njihova je zajednička imovina. Kako ŠH nije mogao raspolagati udjelima PH i tužiteljice u zajedničkoj imovini, a niti svojim udjelom jer je čl. 283. st. 1 i 2 Zakona o braku i porodičnim odnosima bilo propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno a čl. 58. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da udio koji zajedničar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike. Tužena je znala da su nekretnine zajedničko vlasništvo roditelja tužiteljice pa je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. i sporazum o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016. zaključila upravo jer je znala da se radi o zajedničkog imovini. ŠH preminuo je 19. lipnja 2016. a ugovori su zaključeni u vrijeme dok je bio hospitaliziran u KBC Rijeka potvrđeno da boluje od tumora gušterače sa metastazama na jetri. Od 24. svibnja 2016. do 17. lipnja 2016. bio je u KBC Rijeka te u trenutku zaključenja ugovora nije bio sposoban shvatiti značenje ugovora koji su stoga ništavi. Stoga predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisano kao u točki

I. i III. izreke presude.

2. Podneskom od 1. lipnja 2017. tužiteljica je preinačila tužbu proširenjem tužbenog zahtjeva sadržaja pobliže opisano kao u točki III izreke presude, odnosno podneskom od 29. srpanj 2025. kao u točki I. izreke presude.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te se protivi preinaci tužbe.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016., sporazum o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016., te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-33), kupoprodajni ugovor od 11. travnja 1991. i potvrda od 7. svibnja 1991., liječnička potvrda od 25. svibnja 2016. (list spisa 59-65), ugovor o nagodbi i ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 28. studeni 2014. (list spisa 172-179), uvjerenje HNB od 6. veljače 2019. (list spisa 181), medicinska dokumentacija ŠH pribavljena od KBC Rijeka (list spisa 71-110, 240-258, 261-338), kao i zdravstveni karton (list spisa 114-136), te uvid u predmete posl.br. O-2300/2016, posl.br. P-1111/2014, posl.br. P-6753/2015, posl.br. P-1593/2014 i posl.br. O-2300/2016, saslušanje tužiteljice i tuženice kao stranaka, saslušanje svjedoka ĐH, THI, ŽH, FH, ĆH, AH, VH, IH, SH, RH, HH, EH, ČH, GH, UH, BH, DH, vještačenje po vještaku dr.med. spec. psihijatar stalnom sudskom vještaku za psihijatriju Anti Biliću, te usmeno pojašnjenje nalaza i dopunu psihijatrijskog nalaza i mišljenja.

5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-1034/2021-3 od 20. ožujka 2025., ukinuta je presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-1841/2016-78 od 24. prosinca 2020. u točkama II. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraćen istome sudu na ponovno suđenje.

6. Ovo jer da su točni žalbeni navodi tužiteljice da je tijekom postupka, u podnesku od 20. prosinca 2018. istakla i daljnji razlog ništetnosti navedenih ugovora, odnosno da su isti zaključeni uz nedopuštenu pobudu, te da je prvostupanjski sud propustio u obrazloženju presude ocijeniti ovaj razlog ništetnosti slijedom čega da tužiteljica osnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. točka 11. ZPP-a.

7. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. utvrđeno je da je zaključen između ŠH kao primatelja uzdržavanja i CH kao davateljice uzdržavanja, te stranke čl. 1 suglasno utvrđuju da kao bračni drugovi žele regulirati međusobna prava i obveze i imovine koju primatelj uzdržavanja izričitom voljom i željom prenosi na davateljicu uzdržavanja uz odgodni učinak. U čl. 2 ugovorene su obveze davateljice uzdržavanja a u čl. 3 imovina koja se prenosi u vlasništvo davateljice uzdržavanja nakon smrti primatelja uzdržavanja i to:

- 27/100 idealnog dijela nekretnina (etažno vlasništvo E-2) k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 173/17 dvorište i oranica 454 m2, povezano s vlasništvom stan broj 2 (u elaboratu označen plavom bojom) na prvom katu koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone, blagovane, kuhinje i balkona ukupne površine 93,54 m2 te pripadajuća 2 parkirališta u prizemlju površine 2,88 m2, sveukupne površine 96,42 m2

- 42/100 idealnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo E-1) k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 173/17 dvorište i oranica 454 m2, povezano s vlasništvom stan broj 1 (u elaboratu označen zelenom bojom) u prizemlju koji se sastoji od 3 sobe, hodnika, kupaone, blagovaone, kuhinje i balkona ukupne površine 92,52 m2 te pripadajuća 2 hodnika 3 prostora i kupaone u suterenu ukupne površine 58,63 m2, sveukupne površine 151,15 m2

- potraživanje s osnove ugovora o nagodbi i ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva zaključenog 28. studeni 2014. prema dužniku ZH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

8. Iz sporazuma o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016. utvrđeno je da stranke uređuju svoje imovinsko pravne odnose na imovini stečenoj od prije i tijekom trajanja bračne zajednice, u čl. 2 utvrđuju kojih je sve nekretnina uknjižen ŠH, uz napomenu da sredstva uložena u navedene nekretnine proizlaze iz vlastite imovine oba bračna druga i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, odnosno da se stanovi kao posebni dijelovi nekretnine stečeni temeljem kupoprodaje zemljišta i izgradnje objekta prije zaključenja braka od ŠH, a naknadno ulaganje, rekonstrukcija i adaptacija od strane CH, iako je uknjižen samo ŠH. U članku 3 ŠH dozvoljava CH uknjižbu prava vlasništva u njezino ime i u njezinu korist tako da postaje jedina isključiva vlasnica.

9. Iz kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 1991. utvrđeno je da je zaključen između tuženice i LH kao prodavatelja i MH kao kupca utvrđeno je da je predmet kupoprodaje nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čl. 1), kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 350.000,00 dinara koju će prodavatelj isplatiti na ruke u času ovjere potpisa, dok je iz potvrde od 7. svibnja 1991. utvrđeno da tuženica i KH potvrđuju da im je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena iz kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 1991.

10. Iz ugovora o nagodbi i ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 28. studeni 2014. utvrđeno je da ŠH kao zajmodavac i GH kao zajmoprimac te JH kao bračni drug protivnika osiguranja suglasno utvrđuju da se među istima vode sudski postupci radi ovrhe, radi utvrđenja, radi zabilježbe spora (Ovr-5218/2012, P-1111/2014, P- 1098/2014, P-1593/2014, Z-7961/2014, Z-13489/2012, Z-19247/2012), te da se ugovorne stranke odriču tužbenog zahtjeva u svim tim postupcima i svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 1), suglasno utvrđuju da u trenutku zaključenja tog ugovora i sporazuma zajmoprimac duguje zajmodavcu 82.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, a zajmoprimac se obvezuje vratiti zajmodavcu taj iznos u dvije rate i to 20.000,00 eura najkasnije do 31. siječnja 2015., a 62.500,00 eura najkasnije do 30. lipnja 2015. (čl. 2), na tražbinu iz čl. 2 do dospijeća iz čl. 2 zajmoprimac nije dužan plaćati kamatu zajmodavcu (čl. 3). Radi osiguranja tražbine iz čl. 2 u iznosu od 82.500,00 eura protivnik osiguranja prenosi pravo vlasništva predlagatelju osiguranja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak Žlač, površine 298 m2, šuma Žlač površine 895 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vrijednost nekretnina 500.000,00 kn (čl. 8).

11. Iz uvjerenja HNB-a od 6. veljače 2019.utvrđeno je da srednji tečaj za 100 dem u jugoslavenskim dinarima iznosio je 11. travnja 1991. 100 dem = 900,0000 din.

12. Iz liječničke potvrde od 25. svibnja 2016. utvrđeno je da je izdana na traženje pacijenta, izdavatelj privatna ordinacija opće medicine Eda Karlović, i kojom se potvrđuje da je ŠH uredno orijentiran u svim pravcima i poslovno sposoban.

13. Uvidom u predmet posl.br. P-1111/2014, utvrđeno je da je pokrenut po tužbi od 5. svibnja 2014. tužitelja GH protiv tuženika ŠH radi utvrđenja ništetnim Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine na nekretnini posl.br. OU-244/2007 od 12. veljače 2007., i u kojem je postupak okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. studenog 2014. na način da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, i svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

14. Uvidom u predmet posl.br. P-6753/2015 utvrđeno je da je pokrenut po tužbi od 19. listopada 2015. tužitelja ŠH protiv prvotuženika ZH GH i drugotuženika Gradnja MM d.o.o. Rijeka i trećetuženika NH radi utvrđenja pobojnim Ugovora i u kojem je utvrđen prekid postupka zbog smrti ŠH rješenjem suda od 16. rujna 2016.

15. Uvidom u predmet posl.br. P-1593/2014 utvrđeno je da je pokrenut po tužbi od 24. lipnja 2014. tužitelja ŠH protiv prvotuženika GH i drugotuženika Gradnja MM d.o.o. Rijeka i trećetuženika NH radi utvrđenja ništetnosti Ugovora i u kojem je postupak okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. studenog 2014. na način da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, i svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

16. Uvidom u predmet posl.br. O-2300/2016 utvrđeno je da je prekinut ostavinski postupak do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka posl.br.P- 1841/2016 rješenjem od 10. siječnja 2017., jer da se pojavio spor oko opsega ostavinske imovine pok. ŠH.

17. U svom iskazu tužiteljica kao stranka navodi da je kuća predmet ovog spora izgrađena u potpunosti do krova za vrijeme trajanja bračne zajednice njezinih roditelja u kojem je rođeno dvoje djece ona i brat PH. Roditelji su kupili teren 1968. a kuća izgrađena u potpunosti 1982. i to prizemlje, prvi i drugi kat, potkrovlje, te fasada koja do danas nije izmijenjena. Njezina majka umrla je dok je imala 12 godina, 1986., te su ona, otac i brat uselili u drugi kat kuće i živjeli 5 godina u zajedničkom domaćinstvu. Tužena je uselila na drugi kat kuće a otac ju je upoznao 1990., oženili se nakon 2 mjeseca, a ona joj rekla da je brak sklopila iz interesa i da se ona ne bi udavala da otac nije imao imovinu i tražila je način da djecu iseli iz domaćinstva. Pristupilo se preuređenju potkrovlja u stambeni prostor 1997. i to iz novčanih sredstava njenog oca dobila sredstva za uređenje jer je radio u Italiji i Njemačkoj. Na drugom katu vršena je adaptacija u smislu tekućeg održavanja i to promjena vrata, umjesto pločica laminat, nova kuhinja, dnevni boravak, a sredstva dobivena jer je otac prodao stan u potkrovlju za iznos od 100.00',00 eura. Od toga 30.000,00 eura zadržao je za sebe, a 70.000,00 eura posudio izvj. TE, te zaključili pravni posao kojim je GH obvezao plaćati mj. 400,00 eura na ime kamata, zatim uknjižba na zemljište u Kostreni, zatim u iznosu do 13.000,00 do 15.000,00 eura uloženo je u adaptaciju drugog kata. Prvi kat adaptirala je ona u potpunosti od 2012. do 2014. i uložila 19.300,00 eura vlastitih sredstava i to za prozore 6.200,00 eura predala na ruke tuženici a račun joj je predočen ali ga nikada nije preuzela, slala je novce za izmjenu podova, struje, vode, zidova i vrata te plaćanje radova, a za adaptaciju wc-a adaptiran je sredstvima njenog oca od ranije, a tužena je tražila 3.800,00 eura za popraviti zube i registrirati dva vozila, a što joj je ona i predala iz emotivnih razloga. Na drugom katu adaptacija se vršila 2003. a nije posudila 15.000,00 eura za adaptaciju iako joj je to tražila tužena. Otišla je raditi 2000. u Austriju, a službeno odselila 2003., a njezin brat završio u Domu 2008. Otac je radio u Italiji i Njemačkoj od 1996. do 1998., a prizemlje se iznajmljivalo kao i prvi kat od 1982. i to majka i otac prvo, a nakon 1990-tih tužena i otac. Tužena je jasno pojasnila djeci da će se za sve morati obraćati njoj, a kada se doselila odnosi su bili u redu, i tužiteljica nije željela remetiti odnos s ocem, a greška je što nisu vodili ostavinski postupak nakon smrti majke. Tužena nije radila za vrijeme trajanja braka sa ŠH a novčana sredstva iz ranijeg braka u kojem je bila 17 godina da je kupila stan, koji je prodala 1991. u svibnju a iznos dijelili ona i sin. Kada joj je sin bio u komi 6 mjeseci rekla je da je sve od prodaje stana uložila u liječenje sina, koji nije bio zdravstveno osiguran i to davala novce T i Bajeru. Kada je 2004. ili 2005. došla iz Austrije i saznala da se stan prodaje i to predočila ocu da ne smije to raditi jer su svi suvlasnici da joj je otac rekao da mora i da neka ništa ne pita. Naknadno joj je rekao da su u braku bile svađe, da se namjeravao rastati, ali nećak tužene CE 2001. ili 2002. da mu je prijetio pištoljem, da mora postupati po naređenju tužene. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju saznala je nakon što je otišla u Matični ured preuzeti smrtni list iza oca, te da ostavinsku imovinu čini grobno mjesto i dugovi, a ne kuća i auto. Nije upoznata sa dijagnozom bolesti oca kada joj je u Austriju 1. lipnja 2016. tužena javila da je otac loše iako misli da je to tada tužena znala. Otac je bio hospitaliziran te je otišla 12. lipnja posjetiti ga, nije bio lucidan, bio je u lošem stanju, prvo je nije prepoznao tek naknadno. Tužena joj nije dozvolila ući u bolnicu, otac je cijeli dan bio u hodniku, a potom zaprimljen u hospicij. Majka je bila domaćica, radio je otac, gradila se cigla po cigla, zajednički su kupili zemljište, te je majka aktivno sudjelovala u radovima, brinula se za radnike, djecu, čišćenje, dok je otac vani slao novac. Tužiteljica je sudjelovala financijski kod adaptacije, fasada je postavljena 1982., a kuća dovršena 1979. Odnos sa ocem da je bio dobar, a nije dolazila u kuću posljednje 3 godine, jer nije željela slati novce i biti iskorištavana. Nije razgovarala sa doktorima niti saznala dijagnozu ali je mogla procijeniti da je smrt blizu, a nije ostala sa ocem jer ima posao. Tužena joj je rekla da uredi prvi kat i to ona i suprug, jer je to ionako njezino, i da će joj ostati nakon njihove smrti pa da neka uredi i zato je slala novce od 2012. do 2014. Brat je pod skrbništvom, bio je ovisnik o alkoholu, te se od podstanarstva doplaćivao iznos od 200,00 eura. Novce koje je uložila nije tražila natrag od oca, vjerovala je ocu. Otac je prije smrti ostvarivao mirovinu 3.000,00 kn, najam 200,00 eura prvi kat, a 150,00 eura prizemlje, 1.500,00 kn Dom, te smatra da su uredno od toga mogli živjeti kao umirovljenici, i da nije bilo potrebe za prodajom stana. Ona je dvije godine vršila nadoplatu mjesečno 220,00 eura za brata od 2012. do 2014., sveukupno 5.000,00 eura cca. Zajedničko domaćinstvo vodile su ona i CH nakon zaključenja brada, sin joj je nastradao u kolovozu 1991., a nije vršena adaptacija od 1978. do 1991. osim fasada 1982.

18. U svom iskazu tuženica kao stranka osporava iskaz tužiteljice navodi da nije imala nikakve skrivene namjere kada se udala za ŠH, imala je novaca od prodaje stana, a od bivšeg supruga dobila je kuću na Vežici te ju nije interesiralo je li ŠH vlasnik nekretnine u cijelosti. Uselila je u zajedničko domaćinstvo 1990., bila dobra sa tužiteljicom, a odnos ŠH i djeca da je bio loš, teško su razgovarali. Prizemlje je uređivano 1992. i to struja, voda, kupatilo, parketi i pločice, a u prizemlju bio podstanar, te se iznajmljivalo, ali bio je poljski wc. Potkrovlje preuređeno u stambeni prostor 1995. Prvi kat molila ju je tužiteljica može li urediti kako bi mogla pristupiti u RH, a ne biti u potkrovlju i zato plaćati 200,00 eura za Dom Denisu, te joj je otac dozvolio adaptaciju. Rekao je da će to biti vlasništvo tužiteljice ali ništa nije sastavio na pismeno. Novčani iznos od 15.000,00 eura tužiteljica je poslala te je utrošeno na prozore, pločice, struju i vodu na prvom katu i to započeto 2012. ali je tužiteljica odustala a bilo je još potrebno dovršiti parkete, staviti klima uređaje i oličiti. Od ranije je kupatila uredio ŠH, te je posudio 60.000,00 kn os svoga brata u Solinu da bi dovršili parkete, ličenje i klimu. Tužiteljica joj je u 2012-oj telefonom izdijelila uvrede, tražila je doći bez muža sama sa djecom, ali to je ŠH odbio, te pretpostavlja da je zato odustala od uređenja. Zvala je tuženu želi li vidjeti djecu 2014. ali ne i ŠH, svoga oca, nije pristupila u kuću 4 godine a htjela se sastati sa tuženicom u Kastvu. Stan na drugom katu adaptirali su ona i muž 2004., te su ubirali novce ona i suprug od podstanarstva, mjesečno 1.100,00 kn cca i 1.000,00 kn stan na prvom katu, a mirovina supruga 3.600,00 kn. Nije ništa branila tužiteljici, spavala je u kući kada je bio sprovod oca, ima ključeve od svih stanova, ali došlo je do ovog spora. ŠH dao je iznos od 65.000,00 eura bez kamata ŠE koji je to trebao vratiti kroz 2 do 3 godine, ali to se odužilo, s time da je vraćen cijeli iznos za života ŠH. Kuća je dovršena 1990. bila kada je ona došla u kuću, a osobno je financirala garažu 1992. koje prije nije bilo. Novac od prodaje stana dobila je ona 80.000,00 dem, a ništa sin kojeg je isplatila kad se prodavala kuća na Vežici. Nije radila za vrijeme trajanja bračne zajednice, već samo 2 godine u dućanu od 1990. ali ne zna koliko je mjesečno dobivala. ŠH je hospitaliziran u svibnju 2016., a 8 do 10 dana nakon toga saznao je dijagnozu te je potpuno svjestan svega da dovede javnog bilježnika u bolnicu i da potpiše da joj sve ostavlja. Tekst ugovora sastavio je odvjetnik, a ŠH sve pročitao i razumio te je od doktora saznao dijagnozu jer je doktor zaključio da je svega svjestan i normalan. I ranije je znao govoriti 10 godina unazad da će njoj sve ostaviti, a u bolnici je rekao da ne zove tužiteljicu ali je ona ipak zvala tužiteljicu, rekla joj je dijagnozu koju je tada saznala. ŠH nije govorio ništa što će ostati djeci. Nije ranije teže bolovao osim šećera rekla je tužiteljici da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju tek nakon sprovoda. Nije htjela poslušati ŠH da pozove tužiteljicu i izdjeli nešto jer ne bi došla ni na sprovod. Rekla je da će tužiteljici ostaviti sve, ali ona je tražila oba vlasnička lista da se uknjiži i proda nekretninu i njoj isplati 75.000,00 eura, nekretninu može prodati i ona. Saznala je za dijagnoza 6 ili 7 dana nakon što je hospitaliziran 24. svibnja i to rak gušterače, jetre, limfnih čvorova i debelog crijeva. A iste godine prije hospitalizacije na papir je napisao da će joj ostaviti sve, a ona da brine za brata tužiteljice. U bolnici je namjeravao njoj ostaviti sve, a ona preuzeti brigu o njemu. Trebao je ići u Dugu Resu iz bolnice, ali je našla smještaj u hospicij. Prvi ugovor o doživotnom je zaključen da bi sve pripalo njoj u vlasništvo, a drugi ugovor da se prvi kat stavi u prodaju, isplati JH sa 15.000,00 eura, vrate dugovi sa kartica i da skrbi o PH. Od prodaje potkrovlja vraćeno je sve do 2015., ne zna kojom dinamikom se vraćalo, ali morali su posuditi 60.000,00 kn 2012. jer nisu imali novaca. Imala je sve katove kuća ali potkrovlje nije bilo u funkciji kad je doselila. Nije rekla da mora biti vraćeno još novaca do 100.000,00 eura te 2015. a uložila je svih 80.000,00 dem u kuću. Od 1994. do 2015. čuvala je mušku osobu u Opatiji i to 3.000,00 kn mjesečno, i sve trošila za potrebe domaćinstva.

19. U svom iskazu svjedok ĐH, tetak tužiteljice, suprug od sestre od majke tužiteljice, iskazuje da se kuća počela graditi 1968., on došao u Rijeku 1969. u stančić u suterenu gdje je bila soba, kuhinja i vanjski wc, odnosno u Rijeku došao još 1961. Misli da je ŠH platio susjedima polovicu terena, radio je u Nizozemskoj, a supruga skrbila o djeci i radnicima dok se gradilo. Oženio se u rujnu 1969. te su ostali živjeti u suterenu 5 ili 6 mjeseci, a počela se graditi etaža iznad suterene, a potom još jedna etaža pa visoko potkrovlje. Otišao je iz suterena 1971. potom vratio i živio od 1971. do 1978. u prvoj etaži, nije plaćao podstanarstvo, već fizički bez naknade pomagao u gradnji kuće. Krov je stavljen na kuću 1978. Kada je umrla supruga Ivana Božića 1986. bili su useljivi suteren i etaža na prvom i drugom katu, ali ne i visoko potkrovlje. Kada se oženio za tuženicu zahladili su odnosi, udaljili su se, a da je ŠH u bolnici i da nije dobro saznali su od susjeda koja je u rodu s njegovom suprugom. Tužena je odobrila da dođu u bolnicu vidjeti ŠH te su 12. lipnja došli u bolnicu, a kasnije tužiteljica i tužena. Razgovarali su sa ŠH te se vidjelo da umire, trbuh mu je bio napuhan, a on sav žut. Razgovarali su normalno, svih je prepoznao, bio je pri svijesti, pričao je malo tiše i žalio se da nema snage. Nije vidio da dobiva terapiju, bilo je vrijeme posjeta. Na upit što je odlučio sa djecom odgovorio je da je JH osigurana, a nije spominjao sina koji se nalazi u zatvorenom Domu kod Otočca. Nisu dalje o tome pričali, te nije objasnio što je time mislio, zadržali su se 30 minuta, a ostale tužiteljica i tužena. Nije se žalio da ga nešto boli, ali je spomenuo da je bio najbogatiji, a da je sada siromašan, a također isto kada ga je prije pola godine susreo na groblju. Pretpostavlja zato što je imao mala primanja u mirovini. Radio je privatno bio je pravi majstor, a spomenuo je da ga je jedan čovjek izigrao da nije vratio dug iako mu je on posudio neke novce uz kamatu. Taj čovjek da mu je počeo vraćati dug, nije rekao koliko duga a i obećao mu dati zemljište za taj dug ali u konačnici prodao ili prepisao na nekog trećeg. Nije spominjao nikakve ugovore koje je zaključio sa CH. Nije razgovarao sa doktorom o njegovom stanju a niti su pristupili za vrijeme posjeta. Misli da mu je tužiteljica rekla da dobiva morfij, ali ne zna kada mu je to rekla. Nakon sprovoda rekla im je da je svu imovinu prepisao na tuženu ŠH, a to je utvrdila kada je otišla po smrtni list. Nije bio ŠH u dobrim odnosima sa tužiteljicom, jedno vrijeme, zna iz pričanja sa njom. Rekla im je da im je davala novce, ali više ne želi, pa je raskrstila odnose. Spomenuo je da sa tužiteljicom ne može imati nikakav odnos, da su narušeni, a ne i da im šalje novce. Rekla mu je da daje novce za preuređenje prve etaže, ne zna koji iznos, nije bio u tom stanu od 1990., a snosila je razliku smještaja za brata, jer smještaj u Domu iznosi 4.000,00 kn, a mirovina sina 2.600,00 kn pa je razliku platila ona za jednu ili dvije godine. ŠH je rekao da novcem od podstanarstva snosi troškove za PH, a ne zna što je istina. Tužiteljica nije rekla da joj je ŠH nešto ostavio, a ne znam koliko puta ga je posjetila u bolnici. Fasada je stavljena puno prije nego je umrla majka tužiteljice, a ona je obavljala lakše poslove kod gradnje kuće i bila sa djecom, a kada se kopao podrum pomagali su obitelj ŠH brat i otac, brat od Milke. Ne zna što se adaptiralo u etaži jer nije bio u tom stanu od 1990. a iznajmljuje se prva etaža i jednosobni stan prizemno, odnosno u suterenu jedna obitelj u suterenu a dvije na prvom katu. Sredstva od prodaje potkrovlja da su posuđena toj osobi muškoj. ŠH je radio u Zagrebu, a išao na teren u Nizozemsku i Njemačku prije braka sa tuženom. Ne zna zašto nije provedena ostavinska rasprava iza majke tužiteljice koja je tada bila maloljetna, ŠH je sve prepisao na sebe, a poslije prepustio tuženici. Ne zna tko je ulagao u uređenje potkrovlja, a nikada nije bio u lošim odnosima sa tužiteljicom. Ne zna da li je tužiteljica ulagala u ovu nekretninu.

20. U svom iskazu svjedok THI u rodbinskom srodstvu sa tužiteljicom navodi da je kuća započeta s gradnjom negdje 1960-tih godina, a krov stavljen 1978. i gradnja trajala cca 10 godina. On je pomagao u radovima besplatno, a i posudio ŠH novac radi gradnje kuće koji mu je u potpunosti vraćen. Kuća ima suteren, 2 kata i potkrovlje a stanovi su namješteni u suterenu i oba kata 1978. dok je potkrovlje prazno i neuređeno bilo. Udaljio se od ŠH negdje 1979. te su bili u sukobu vezano uz grobno mjesto. Sreo ga je nekoliko mjeseci prije toga i teško mogao vjerovati da je tako loše. Uredno je hodao, sreli su se vani razgovarali i samo je spominjao šećer. Došao ga je posjetiti u bolnicu kada je tužiteljica javila njegovoj kćeri da je loše. Došao je u petak navečer, 1 sat bio, nije mogao govoriti a umro je slijedeći dan uvečer. Nije odgovarao iako ga je on dozivao. Nije razgovarao sa doktorima a iza njega došla je tužena u posjetu. Ne zna da bi ŠH raspolagao imovinom a niti kakav je bio brak ŠH i tužene. Bio je u dobrim odnosima s tužiteljicom i lud za svoja dva unuka. U posjetu je bio sam, ali posjetio ga je u hospiciju a ne u bolnici. Bio je posljednji put u toj kući 2 do 3 mjeseca prije nego je ŠH umro a i kada se drugi puta oženio u prolazu. Podstanari su bili u suterenu i na prvom katu. Gradnju kuće financirao je ŠH a brzo mu je vratio pozajmicu. Ne zna je li ŠH imao velika ili prosječna primanja.

21. U svom iskazu svjedok ŽH poznanik tužene navodi da je dao ideju i nacrt uređenju potkrovlja te upoznao ŠH preko tužene. Uređivali su potkrovlje 1995., nadzirao je radove ali je prestala suradnja nakon 2 mjeseca jer izvođač nije bio zadovoljan. Uredno je plaćen za posao. Ne zna ništa o imovinsko- pravnim odnosima i poslovima koje je zaključivao ŠH i nije ga posjetio ni u bolnici ni u hospiciju. Radilo se o opsežnoj rekonstrukciji potkrovlja 30.000,00 do 40.000,00 dem, a platila ga je tuženica.

22. U svom iskazu svjedok FH poznanica stranaka i ranija podstanarka navodi da je u toj kući živjela 16 godina i to prvo u prizemlju koji je imao vanjski wc, 2 sobe, a potom na prvi kat idućih 16 godina. Upoznata je da je tužiteljica tražila da tužena iseli iz kuće kada je ŠH preminuo, a nakon sprovoda tužena predložila tužiteljici da joj dozvoli da živi u toj kući do smrti, a sve će prepustiti tužiteljici jer nema nikog drugog. Nije čula da su postigle dogovor, a bile su u dobrim odnosima ranije. Najamninu je podmirivala ŠH i tuženici, a cijelu nekretninu oni su adaptirali s time da ne zna kada potkrovlje. Zna da su uređivali sve katove, prizemlje, prvi i drugi kat i potkrovlje. Nije ulazila u obiteljske imovinske odnose, ne zna kojim je to sredstvima uređivano, a ŠH je bio u radnom odnosu, radio je u inozemstvu, prije toga u 3. maju, a CH održavala domaćinstvo. Ne zna ništa o ugovorima koje bi zaključio ŠH. Posjetila ga je 24. travnja a potom u bolnici 2 ili 3 dana prije smrti. Tada su uredno komunicirali, prepoznao ju je, pitao ju je za obitelj i uredno su pričali, a zadržala se nekih 10-tak minuta, bila je nazočna i tužena koja ju je obavijestila da je ŠH bolestan. Nije pričao ništa o liječenju, budućnosti niti pravnim poslovima. Nije joj poznata osoba GH, niti posudba novaca, a nije niti upoznala prvu suprugu ŠH. ŠH se znao požaliti na odnos sa JH, da ga ne poštuje, ali je bio vezan za djecu. Ne zna je li JH uložila novce u adaptaciju nekretnine. Nakon sprovoda kada su obje stranke došle njoj u posjetu tužiteljica je rekla da želi iseliti tuženu. To ju je šokiralo jer su bile u dobrim odnosima. Tužena je brinula za tužiteljicu kada je rodila, čak je bila u boljem odnosu nego sa ocem, nejasno je zašto se ne mogu dogovoriti. Ne zna je li JH slala novce CH i je li uložila u adaptaciju, to su obiteljski odnosi. U kući su uređivani svi katovi, struja, voda i stolarija. U potkrovlju nitko nije živio, to je bio tavan. Tužena je rekla da je došla sa parama prije nego se doselila u ovu kuću, ne zna koji iznos ali da je čak financirala i svadbu.

23. U svom iskazu svjedok ZE poznanica tužene, navodi da je živjela 5 godina u toj kući kada su kupili stan ona i tadašnji dečko negdje 2006. i tako je upoznala ŠH i tuženu. Ne zna ništa o pravnim poslovima koje bi zaključio ŠH koji joj je bio drag kao osoba i kad je obolio otišla ga posjetiti u bolnicu ona i dečko. Zadržali su se 10 do 15 minuta, ŠH je šetao, uredno su komunicirali, rekla je da će sve biti dobro i da će ozdraviti, i nastojala da susret bude u pozitivnom ozračju. Bio je svjestan svoje dijagnoze to joj je rako, ali nije pričao o raspolaganju imovinom niti pravnim poslovima. Taj susret odigrao se 10 do 15 dana prije smrti ŠH koliko se može prisjetiti. Kupoprodajni ugovor zaključen je sa ŠH koji je bio uknjiženi vlasnik. Nema saznanja kojim sredstvima je vršena adaptacija i uređenje kuće. ŠH i tužena su normalno su funkcionirali kao bračni par, a tužena joj je rekla da ŠH i tužiteljica nisu u najboljim odnosima, da ona rijetko dolazi. Osobno je vidjela tužiteljicu da je došla 2 ili 3 puta dok je tamo živjela. ne želi ulaziti u obiteljske odnose, pa ne zna nikakve detalje. Nekoliko mjeseci prije susreta u bolnici srela je ŠH, te se nije dalo naslutiti uopće da je bolestan. Misli da ju je tužena obavijestila o bolesti. Osobno joj je ŠH rekao dijagnozu i to rak gušterače koji se proširio, a nisu razgovarali o izlječenju jer je to neugodna situacija i osjetljiva tema. Misli da je ŠH umro u mjesecu lipnju. S obzirom na dijagnozu očekivala je da će ŠH biti u lošijem stanju te je izgledao dobro, nije dobivao u tom trenutku transfuziju niti terapiju. Stan u potkrovlju bio je u potpunosti dovršen kad su uselili.

24. U svom iskazu svjedok AH, suprug tužiteljice navodi da je tuženica otuđila imovinu njegove supruge zaključenjem ugovora sa ŠH. ŠH ih prvo nije prepoznao kad su došli u bolnicu, a potom mu bilo drago i to 8 do 10 dana prije smrti, te im je rekao da mu nema pomoći da je gotovo. Tužena ih je požurivala da što prije odu, a unuci su sjeli na krevet. Osobno mu je rekao da se ne sekira jer je tužiteljica osigurana, a nije ga pitao što mu to znači jer mu to nije bilo važno i nije ulazio u detalje. Ležao je oni su mu pomogli da sjedne, pa je opet legao, a rekao je da je sve riješeno da ne moraju brinuti. Kuća je izgrađena u prvom braku ŠH, a u potpunosti uređeno potkrovlje 2003. jer je 1997. otišao u Njemačku. U potkrovlju su živjeli ŠH i tužena, a najamninu od podstanarstva ubirali oni. Tužiteljica je poslala 19.248,00 eura i to prozore 5.000,00 eura plaćeno na ruke, a preostali iznos poslan putem Western Uniona, na ime tužene i plaćao se Dom za brata tužiteljice. Tužiteljica je na karmine i troškove ukopa potrošila 1.500,00 eura, a zato da ih je i tuženica i zvala jer nikad nema novaca, a novac posuđuje. Ne zna što je točno plaćala tužiteljica. 3 godine prije posjeta u bolnici nisu bili u toj kući a ranije prije toga 2 puta godišnje sa djecom. U bolnici je spomenuo da je posudio tom psu novce, a od toga sada nema ništa. Nije razgovarao s liječnicima o dijagnozi, a niti sa tuženom o ugovorima. nakon posjeta bolnici tužena je pokazivala djeci stanove, vidiš to vam je ostavio djeda svakom svoj stan, iako sam znao da je to laž. Bili su u bolnici u dva navrata, a javila im je tužena u mjesecu lipnju da je obolio. Prvo da moraju hitno doći, potom da je ŠH bolestan, potom dijagnozu, pa da ima vezu u Zagrebu da ne dolaze. U braku je s tužiteljicom od 2003. Jednom u nazočnosti njega i stranaka ŠH je rekao da JH ostavlja u vlasništvo prvi kat, da ga održava, na što su rekli da ne mogu sve odjednom. Kupatilo je uredio ŠH, a struju, prozore i vrata tužiteljica. Oni su trebali skupiti novce pa onda uređivati, ali su počeli i ranije, pa su novce za plaćanje materijala i radnika počeli tražiti ŠH i CH koji su angažirali radnike. Tužiteljica je upoznata na ostavinskoj raspravi da postoji ugovor. Tužena je predložila da se zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju i da joj plaćaju 500,00 eura kao đeparac kada se smjesti u Dom a što im je neprihvatljivo. Na upit tužene da li je predložila prenijeti cijelo vlasništvo kuće na tužiteljicu i da do smrti živi u toj kući odgovara da bi ona sve rasprodala i nitko ne bi dočekao njezinu smrt. Prvih 5-6 minuta ŠH ih u bolnici nije niti prepoznao, bio je žut, propao je fizički, a ne zna je li smršavio ili se udebljao, ali je stalno ponavljao da je s njime gotovo i da je JH osigurana. Nije obraćao pažnju gdje su tužiteljica i tužena. Ne zna kako bi shvatio tu njegovu izjavu, u sobi je bio još jedan bolesnik. Stan na prvom katu trebao je pripasti tužiteljici uz 200,00 eura plaćati za brata C, dakle značilo bi plaćati najam. Nisu tražili povrat novca od ŠH a niti se raspolagalo imovinom u korist brata PH. U 2001-oj godini ŠH i CH živjeli su u potkrovlju, a PH i JH na drugom katu.

25. U svom iskazu svjedok VH tetak tužiteljice ne zna ništa o pravnim poslovima koje je zaključivao ŠH. Posjetio ga je u bolnici 7 dana prije smrti, nije ga prepoznao u prvom kontaktu, a je kasnije kad su mu objasnili, a sve druge je prepoznao. Bio je žut, u lošem stanju, trbuh napuhan, govorio je da je kraj i da iz bolnice neće izaći, a i da su jako dužni, ali ne zna tko, kome i koliko jer ga nije pitao detalje. Od 1979. do 1990. družio se sa ŠH kada se radio krov, a OH bila domaćica a ŠH u inozemstvu. Nakon 1990-tih kada je došla tužena sreli su se možda 4 do 5 puta sveukupno, otuđili su se, a znao se potužiti na probleme sa sinom. Ne zna o odnosu sa kćeri nakon 1990-tih. A ranije su bili dobri, ona je znala čistiti. Ne zna tko je GH, niti o posudbi novaca, a niti o ulaganju u adaptaciju kuće od tužiteljice ili tužene od 1990-te pa nadalje. Kuća je bila sagrađena do 1990-tih u potpunosti i to fasada, podrum, prizemlje, kat i potkrovlje koje nije bilo uređeno za stanovanje. Ne zna odakle sredstva za izgradnju nekretnine. Nije se dizao ŠH u bolnici, a niti dobivao terapiju, transfuziju ili slično. Obratio se tuženici ŠH za vrijeme posjeta i pitao ju da li je sredila imovinsko pitanje, na što je ona odgovorila potvrdno, ali ne zna detalje. Nije razgovarao sa tužiteljicom koja je došla posjetiti oca.

26. U svom iskazu svjedok IH, teta tužiteljice navodi da je došla u Rijeku 1968. a ŠH i OH bili podstanari a kad se rodio PH krenuli sa izgradnjom kuće. Napravili su sobu i kuhinju u koju je ona uselila, a ŠH otišao raditi u Nizozemsku gdje ga je OH posjetila sa sinom. Potom su krenuli proširivati podrum a u radovima im pomogao brat njezin i od ŠH i otac. Milka je nosila vodu za cement i hranu, bila je domaćica, kuhala za radnike, a šogor slao novce. Kuća je izgrađena pod krov u jesen 1979., i to suteren, dvije etaže u potkrovlju a fasada stavljena 1982., sve podobno za stanovanje osim potkrovlja. Tužena im je zabranila da se druže sa ŠH nakon 1990., više nisu obitelj, sretaju se u prolazu. Ne zna je li vršena adaptacija od strane tužene, ali JH je ulagala u kat kuće, ne zna koliko i koje radove. ŠH je imao podstanare a ne zna kako je raspolagao sa imovinom. Posjetili su ŠH 12. lipnja u bolnici, javila im je rodica a ne tužena. ŠH su oči bile kao omamljene, nije ih prepoznao odmah već kasnije u razgovoru, nije znala što će ga pitati te mu rekla da vidi da nije dobro, i pitala ga misli li na djecu. odgovorio joj je da je JH zbrinuta a nije pitala na koji način, ali je rekao da ima stan. Sestra ju je opomenula zašto ga to pita, a ona je rekla da brine. Zadržali su se jedan sat, a kasnije su došli CH i JH sa obitelji, umro je 8 dana nakon toga. U bolnici je spomenuo posudbu novaca, da je nekad bio najbogatiji a sad siromašan. Ne sjeća se da je spominjao da su mu novci vraćeni. Ne zna kada su prodali potkrovlje, a jednom ranije rekao joj je na njezin upit gdje mu je bila pamet da potkrovlje proda, da ima financijskih problema, ali ne i što je učinio sa tim novcem. Smatra da je veća muka odgajati i brinuti se za djecu, JH je bila bolesna, a OH se razbolila 80-te, a umrla 1986. Usudila se pitati ŠH o imovini, jer se brinula za PH, zbog kojeg joj se kida srce, a i za JH. Tužena se hvalila kako putuje u Ibizu i ima kućnu pomoćnicu, a što su svi znali.

27. U svom iskazu svjedok SH, stric tužiteljice navodi da ga je tužena obavijestila da je ŠH u bolnici te iako mu je ŠH rekao da ga posjeti kada izađe iz bolnice, došao je sa suprugom iz Splita i 2 dana ga posjetili, 9. lipnja u petak i subotu. Pokušao je nagovoriti ga da posjeti dr Š stručnjaka za jetru, hrabrio ga je i rekao da će se dobro završiti. Razgovarao je sa doktoricom da je stanje ozbiljno i da nema pomoći ni u Zagrebu, ni u Americi ni nigdje. na putu prema Splitu u povratku 2 puta ga je nazvao na telefon da li je sretno putovao, bio je lucidan pri punoj svijesti. Glede imovine rekao je da je tužena zbrinuta, a nije ga pitao o djeci da li su oni zbrinuti, a nakon toga javljeno im je da je ŠH umro. Tužiteljica je njegova nećakinja, a tužena druga supruga, te ne želi ulaziti u pitanje ulaganja u nekretninu već samo o svijesti ŠH u bolnici. ŠH nije govorio o svojoj bolesti, nije bio svjestan dijagnoze, pričali su u hodniku i šetali, tužena mu je rekla da je situacija ozbiljna ali ne i što. Bilo je neke priče o posudbi novaca o čemu ne želi kazivati, a posudio je ŠH 60.000,00 do 70.000,00 kn negdje 2014. ili 2015. i to za uređenje kuće i sve uredno vratio. Ne zna tko je uložio u potkrovlje iako je to spominjala tužena da je ona.

28. U svom iskazu svjedok RH liječnik spec. gastroneterolog navodi da niti po uvidu u medicinsku dokumentaciju ne može se sjetiti pacijenta ŠH niti specifičnosti zbog opsega posla velikog broja pacijenata već samo da je doista napravio pretragu kolonoskopiju. Uvidom u dokumentaciju može se utvrditi da se nigdje ne spominje da pacijent ne bi bio lucidan. Proizlazi od terapije da je dobivao opijatni analgetik od 9. lipnja, prije toga blaži opijati ali ne vidi dozu. Proizlazilo bi da se bol povećavala i takav opijatni analgetik može utjecati na sposobnost rasuđivanja. 31. svibnja rađen je magnet zbog visokog bilirubina a 8. lipnja CT abdomena, prognoza neizlječiva i izvjesna smrt jer je utvrđena tvorba na repu gušterače, metastaze na jetri i uvećani limfni čvorovi. Parahin jetre prožet sekunderizmima znači da jetra ne funkcionira, da je zahvaćena metastazama. Individualno je i ovisi od liječnika i pacijenta da li se u takvoj situaciji saopći da je izvjesna činjenica smrti, a liječnici su dužni primjenjivati kodeks medicinske etike. U ovom slučaju ne sjeća se uopće detalja a ima različitih pacijenata koji imaju nadu u ozdravljenje, neki guraju glavu u pijesak, a ovisi i o obitelji. Pacijent dobije dokumentaciju u kojoj stoji dijagnoza i lako se može informirati, i to kada pacijent odbije upoznati se sa dg. Ne može se sjetiti tuženice, na odjelu pacijenta može pregledati odjelni liječnik, dežurni liječnik, palijativna skrb neurolog i sl., a ne zna je li zakonski dozvoljeno liječniku opće prakse, ali može ga posjetiti. Obavljena je i palijativna skrb što znači da nema više aktivnog liječenja, a liječnik psihijatar može dati nalaz i mišljenje je li sposoban za rasuđivanje te liječnik gastroenterolog koji na svakodnevnoj bazi pregledava može imati saznanja je li lucidan pacijent. Može od utjecaja na lucidnost pacijenta biti uzimanje analgetika, opijata kao i kronično jetreno zatajenje.

29. U svom iskazu svjedok HH liječnica obiteljske medicine i to 20 godina liječila ŠH zna da je bolovao od dijabetesa, uzimao terapiju kao i povećanje prostate što je uobičajeno za muškarce iznad 50 godina. U jednoj rutinskoj kontroli utvrđeno mu je glikemija pa kada je upućen endokrinologu i promijenjen inzulin postojala je i dalje, a pretraga UTZ ukazala je na promjene u gušterači te je hospitaliziran na odjelu. ŠH sam je došao po uputnicu te je bio lucidan i orijentiran u potpunosti, a 3 ili 4 dana nakon hospitalizacije ona je istoga posjetila u bolnici. Zadržala se nekih 10 minuta te je razgovarala o njegovom stanju, nije mu čitala nalaze niti objašnjavala bolest jer to ne smije, jer to može loše utjecati na pacijenta. Posjetila ga je jer je osjećala da je to njezina obaveza i to poluslužbena poluprivatna posjeta. Nisu razgovarali o raspolaganju imovinom, a pacijent uvijek ima određenu vrstu nade, jer je teško prihvatiti da si tako teško bolestan. Nakon toga od tužene je upoznata sa dijagnozom iako je sumnjala s obzirom na simptome i ona, a bio je u potpunosti orijentiran u prostoru i vremenu i lucidan. Sjedio je a nije razgovarala s nikim od liječnika, imao je slabi apetit i osjećao se loše, a uredno ju je prepoznao. Često kao liječnica obiteljske medicine odlazi u kućne posjete i izvan radnog vremena jer su prvi u redu s pacijentima. Liječnička potvrda izdana je 25. temeljem uvida u cjelokupnu dokumentaciju i posjete, te ima pravo na zahtjev obitelji izdati tu vrstu potvrde. Razgovarala je sa pacijentom dan ranije, koliko zna nije bio pod utjecajem opijata za bol koji bi mu mogli utjecati na rasuđivanje, a ona nije vještak. ŠH bio je samostalno potpuno pokretan iako je bio loše i u bolovima, te je moguće da je pristupio u njezinu ambulantu u popodnevnim satima 24. svibnja jer je KBC Rijeka u blizini Cambierieve ulice gdje je njezina ambulanta, jer je bio možda u strahu. Nije pitala ŠH u koju svrhu mu je potrebna liječnička potvrda jer to nije nužno. Potvrdu je izdala tuženici pretpostavlja da je zato navedena šifra da pacijent nije osobno nazočan, a 24. svibnja možebitno mu je mjerila tlak. Ne može izdati uputnicu za psihijatra za vrijeme bolničkog liječenja.

30. U svom iskazu svjedok EH, rođak tužiteljice, navodi da je tužena odvezla u bolnicu ŠH kad mu je pozlilo i nakon toga se više nije vratio. Iako su mu htjeli otići u posjetu tužena je stalno tvrdila da obavlja preglede, pa su on i supruga otišli sami. Susreli su ga u hodniku na klupici, zadržali se 10 minuta i rekao im je da se pomirio s time da ga više nema da je tako rekao doktor. Potom ga je tužena odvela u sobu da ima nešto obaviti inače bi se zadržali duže. Rekao je da tužena točno zna što treba napraviti da u nju ima potpuno povjerenje prepoznao ih je, bio je lucidan u tom razgovoru, samo se vidjelo da nije pri punoj snazi. Poznaje od ranije ŠH, susjedi su, a nisu kupili teren zajedno iako su namjeravali. Njegova majka i majka Ivanove prve supruge bile su dvije sestre. U trenutku smrti prve supruge 1986. kuća je bila izgrađena, postavljen krov, fasada i to prizemlje, 2 stana, a potkrovlje neuređeno. Ne zna je li CH ulagala u tu kuću. Misli da je ŠH posjetio u bolnici 5 ili 6 dana prije njegove smrti. Ne zna koje je lijekove primao, a niti o ugovorima koje je zaključio. Spominjao mu je posudbu novca koje im taj čovjek nije vratio. ŠH je radio u Holandiji i Njemačkoj, a prva supruga nije imala posao. Živjeli su na drugom katu u prizemlju nije bilo parketa, navodno je to JH platila postavljanje, a u potkrovlju ne zna je li bilo podobno za stanovanje. Prvi puta je dug spomenuo ŠH u bolnici, pričao je da je kraj, a zadržao se 10 do 15 minuta.

31. U svom iskazu svjedok ČH, potvrđuje da je prva supruga ŠH pomagala radnicima, čuvala djecu, dok je ŠH radio u Holandiji i Njemačkoj. Kuća je bila izgrađena do pod krov u vrijeme kada je umrla majka tužiteljice, i to prizemlje, 2 stana, krov i fasada, a samo potkrovlje nije bilo podobno za stanovanje. Tužena je sudjelovala isključivo vezano uz preuređenje potkrovlja jer je sve bilo izgrađeno osim toga kada je došla živjeti u tu kuću. Sami su posjetili ŠH ona i suprug, sreli su ga u hodniku, otišao je po vodu, ruka mu se tresla. Uredno ih je prepoznao i razgovarali su pola sata na hodniku, a kada je došla tužena još pola sata u sobi. Na momente mu se činilo da nije sav svoj na momente ali ne zna objasniti što pri tome misli. Kretao se samostalno te spomenuo posudbu novaca trećoj osobi, kao i da tužena vodi sudski spor. U bolnici je ponovio kao i ranije da će sve ostaviti JH ali ne i CH. CH ih je odvezla kući. Izrazio je želju vidjeti tužiteljicu koja je došla možda dan kasnije. Tužena joj je rekla da JH više ne dolazi u kuću jer da ne šalje novce. ŠH je rekao da ga boli ali da su mu dali jake lijekove pa je sve popustilo i boli ga manje. Doktor da mu je jasno rekao da mu nema spasa, da se s time pomirio i da je teško bolestan. Tajili se da je potkrovlje problem i govorili da imaju podstanare. Zna da je novcem koje je slala JH uređena stolarija, laminat, pločice i kupaona. Tužena joj je rekla da će je JH predložiti za svjedoka. Odnos između ŠH i JH bio "takav kakav je bio" a CH je dovela bilježnika u bolnicu. Rekla je tuženici da to što je ona preuređivala i ulagala svoje novce u kuću koja je već gotova je njezin problem.

32. U svom iskazu svjedok GH navodi da je dobio pozajmicu od obitelji ŠH 2007. iznos od 82.000,00 eura cca, a koje je vratio u cijelosti unazad 4 do 5 godina (glavna rasprava 13. veljače 2019.). Z je potpisivao dokumentaciju kao glavni nositelj poslova, a tužena bila upoznata sa pozajmicom. Iako im je trebalo vraćati taj iznos, da je došlo do problema te im je dao u zalog teren koji su oni u konačnici prodali dobili novce i zatvorili dug. ŠH mu je rekao da je dužan 2.500,00 eura, a koji je trebao uplatiti u humanitarne svrhe kada se digne na noge sa poslovanjem, a kako nije stao na noge nije platio taj novac nikakvoj udruzi. Vraćao je novce periodično Z je vodio, ponekad 1000,00, 2000,00 ili 5000,00 kn, a teren je prodan još za života ŠH. Tuženu poznaje isključivo vezano uz pozajmicu. Zaključio je ugovor 2007. a potom 2014. a računao je da će se teren prenamijeniti u građevinski, ali nije do danas. nakon zaključenja ugovora 2007. počeo je vraćati novce nakon par mjeseci, a do 2014. kada je zaključio novi ugovor ne može se prisjetiti koliko je novaca vratio. Ovo jer su mu ŠH i tužena dolazili u kuću, sve mu je prisjelo, dobivao je tel. pozive, ali većinu novaca platio je nakon zaključenja ugovora 2014. Evidenciju su vodili ŠH i CH a on ne vodi, već pamti, plaćao je gotovinom na ruke, bez potvrde jer su to pošteni ljudi. Ne može se sjetiti vraćenih iznosa jer je to sve prekrižio. Ne može objasniti odredbu čl. 5. st. 2 Ugovora od 28. studeni 2014. vezano uz postojanje pisane potvrde i dokaza o uplati jer je sve platio gotovinom na ruke. ne zna da li je zalog koji je dao ŠH brisan a niti kada. Ne može pojasniti zašto iz vlasničkog lista ne proizlazi da je nekretnina prodana, te ako nije bila na obitelj ŠH da mu nije jasno kako su se oni mogli namiriti prodajom. OE i O su njegova rodbina brat i snaha koji su kupili tu nekretninu, znali su da oni prodaju i teren se opet vratio u njegovu obitelj. Neki stan su P prodali u njihovoj kući u [adresa] i od tud im novci.

33. U svom iskazu svjedok UH djevojka sina pok. od tužene potvrđuje da su ŠH i tužena živjeli jedan za drugog, a ŠH i za unuke. Tužena je vodila računa o Ivanovoj djeci, školovanju i liječenju i pružila im je što je mogla. ŠH je bio lucidan i uvijek je znao što hoće osim 2 dana prije smrti. Osobno je čula da je rekao da će sve ostaviti tuženici što je njegovo, a onda će ona to staviti njegovim unucima. Posjetila je ŠH u bolnici 4 ili 5 puta. Ne zna ništa o pozajmicama niti o ulaganjima u kuću od strane tužitelja ili tužene. Nije osobno čula da ŠH nešto želi ostaviti tužiteljici stan ili etažu ali misli da bi on tako postupio. Vidjela je radove na prvom katu, misli ličenje zidova ali ne zna koje godine. CH je rekla da bi prvi kat htjela ostaviti JH. U bolnici Ivan nije bio dugo, a kratko u hospiciju. Posjećivala bi ga kratko u bolnici 15 min,. do pola sta, jer se jako umarao bilo mu je teško, a misli da je bolovao od raka želuca i gušterače. Ne zna o ugovorima koje bi zaključio s CH. Nije htjela pričati o bolesti sa ŠH, a ne zna koju je terapiju primao. Nisu pričali o financijama ona i tužena, više ne dolazi u tu kuću već samo na kavu s tuženom. ŠH je bio lucidan u bolnici izrazito, i znao je što govori, svega svjestan. Misli da je 50.000,00 dem kao ušteđevinu tužena uložila u obiteljsku kuću. Preuredila potkrovlje u koje su kasnije došli živjeti ona i ŠH. Zna o sredstvima koje je ulagala tužena jer joj je pričala ali ne koje se tiču obitelji ŠH.

34. U svom iskazu svjedok BH navodi da ne zna o zaključenju ugovora niti ulaganjima u obiteljsku kuću i financijama. Osobito je pomagala ŠH obavljati pretrage u KBC gdje radi 38 godina, te ga vodila po odjelima. Doktor Đ po uvidu u nalaze rekao joj je da tako nešto nije vidio, da je situacija loša, a nije rekao koja vrsta karcinoma. ŠH je smješten na odjel gastrologije i počeo dobivati terapiju, i tražio razgovor s dr RH jer nije odmah saznao dg. Međutim dr RH mu je rekao jer je ŠH to naknadno rekao i pitao ju zašto mu nije rekla ranije. ŠH joj je bio kao drugi otac a ona nije liječnik, ne može davati dijagnozu. Rekao joj je da čuvaju CH, normalno su razgovarali, otišli prošetati. Tek 4 dana prije smrti vidjela je da je nije odmah prepoznao u prvi tren, a poslije je, bio je blijed i počeo je venuti. Tjedan dana od primanja na odjel zaželio je vidjeti unučad pa je tužena zvala tužiteljicu da dođu. Prvo je otišao u KBC Rijeka na hitnoću, pa uputnicom C2 da će drugi dan obaviti pretrage i otišli su tako izvaditi krv i obaviti nalaze i dr Đ ga odmah smjestio na Odjel. Svjedokinja nije rekla tuženici dg. kada je ŠH zaprimljen na odjelu, već da stanje nije dobro a doktor RH rekao ŠH dg. jer je bio pametan i svjestan, a nakon toga saznala tužena. RH je razgovarao sa ŠH možda tjedan prije smrti, a možda i više teško joj je precizirati. Tužena se svakodnevno informirala kod doktora a ne zna koju je terapiju primao ŠH, nisu pričali o bolesti, to su teške teme. Normalno su uvijek komunicirali, prošetali, popili kavu, prepoznao ju je odmah osim 4 dana prije smrti. Tužiteljica joj je dala 50 eura kada su izašli iz bolnice jer je rekla da nisu stigli iz Austrije joj ništa donijeti a to je utrošila na potrepštine za ŠH. Tužena joj nije plaćala čišćenje stana.

35. U svom iskazu svjedok DH navodi da je došla u bolnicu posjetiti ŠH, tješila ga, hrabrila, izgledao je loše i imao natečen trbuh. Dala mu je da pojede jedan jogurt, to je bio šesti mjesec, 15. lipanj misli, nekoliko dana prije nego je otišao u hospicij. Prijateljica je tužene, te su se družili na rođendanima, prigodama, te se nalaze i danas na kavama u gradu. Nije joj pričao o financijama, a rekao joj je da ima rak koji je zahvatio jetru i gušteraču. Nakon njega došla je sestra od tužene sa suprugom i još dvije osobe u posjetu. Tužena joj je rekla kada su odveli ŠH na hitnu da su prognoze loše. Iako se ona čudila bio je u redu, do kraja bio pokretan. Tužena joj je rekla da mu je želja bila da odvjetnik i Javni bilježnik dođu u bolnicu sve prepisati na CH, što je CH bilo teško kao da ga pokopaju. ŠH mu nije pričao o financijama, niti o tom ugovoru, već samo da voli unuke i želi ih vidjeti. Tužena joj je rekla da je ŠH loše, da nema pomaka, rade dodatne nalaze, sumnja na karcinom jetre, da mu nema spasa. ŠH da je bio pri svijesti cijelo vrijeme, sam se presvlačio u bolnici, a tužena ju izvještavala obično pred večer. Zna da je tužena uložila u kuću, a posudila joj je novce i to 5000,00 kn, sve joj je vratila. Uložen novac od prodaje stana da je tužena uložila u kuću, a nije izjavila još u ožujku da je ŠH loše, a da to ne smije reći.

36. Sud je radi utvrđenja sposobnosti za rasuđivanje ŠH u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. i sporazuma o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016. izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju Anti Biliću koji temeljem uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i to liječničke potvrde HH dr. med. spec. obiteljske medicine od 25. svibnja 2016., ot. pisma KBC-a iz kojeg utvrđuje hospitalizaciju pacijenta od 25. svibnja 2016. do 17. lipnja 2016., te preslike zdravstvenog kartona, kao i na temelju zapisnika o iskazima saslušanih stranaka i svjedoka utvrdio da iz cjelokupne medicinske dokumentacije nema podataka da se ŠH ikada psihijatrijski liječio, uzimao psihofarmake ili imao psihičkih smetnji. Cijeneći prirodu terminalne bolesti utvrđuje mogućnost da je 3 do 4 dana prije smrti mogao imati povremene poteškoće s prepoznavanjem, ali nema potvrde o dodatnim simptomima koje bi trpio pa ne nalazi niti zahtjeve za psihijatrijskom ili psihofarmakološkom intervencijom. Iskaze svjedoka i stranaka vještak psihijatar uzima"cum grano salis". Zbog manjkava znanja o psihičkim funkcijama i evaulaciji, a prvenstveno uzeti u obzir nalaze psihijatara a podredno drugih medicinskih stručnjaka. Priložena medicinska dokumentacija ne upućuje na postojanje psihopatologijskih momenata koji bi imali utjecaja na metalno funkcioniranje na ŠH i dovelo u pitanje sposobnost na rasuđivanje i izražavanje slobodne volje u vrijeme sklapanja ugovora od 1. lipnja 2016. i 9. lipnja 2016. Zaključak je stalnog sudskog vještaka da iz medicinske dokumentacije i ostalih izvora sudskog spisa nisu nađeni psihopatologijski elementi koji bi imali značajniju reperkusiju na mentalno funkcioniranje ŠH i doveli u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje i izražavanje slobodne volje u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016.. i Sporazuma o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016.

37. U pisanom očitovanju na primjedbe pun. tužitelja od 11. prosinca 2019. vještak ustraje u cijelosti kod nalaza i mišljenja uz napomenu da je uzeo u obzir izjave svih svjedoka saslušanih u postupku a ukoliko je ŠH upućen u bolnicu 24. svibnja 2016. kada mu je napravljena dijagnostička obrada a hospitaliziran 25. svibanj 2016., navedeni administrativni trenutak upisa u bolnicu irelevantan je za donošenje forenzičke ocjene. Cijenio je iskaz dr RH te nije sporno da fizička bolest i upotreba lijekova može, ali i ne mora imati utjecaj na psihički status pacijenta, da je to individualno, a da ŠH nikada nije liječen psihijatrijski, nema evidencija psihičkih smetnji, za vrijeme hospitalizacije nisu poduzimanje mjere fiksacije, ne uzima psihofarmake, nije konzultiran psihijatar za vrijeme liječenja, a što bi bila uobičajena klinička procedura kod osoba kod kojih je u značajnijoj mjeri narušeno testiranje realiteta i razina psihičkog funkcioniranja. Kvantitativan je besmislena primjedba tužiteljice da je izostala procjena svijesti pacijenta jer se sa pacijentom koji ima kvalitativni poremećaj svijesti – solmenzemcija - sopor, koma, ne može razgovarati. Ustraje da kod pacijenta nisu nađeni psihopatologijski elementi koji bi imali utjecaj na mentalno funkcioniranje pacijenta.

38. Na ročištu od 24. siječnja 2020. vještak je usmeno pojasnio nalaz i mišljenje vezano uz primjedbe tužiteljice te ustrajao u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja, te pismenog očitovanja na iznesene primjedbe tužitelja. Ističe kako nalaz i mišljenje ne temelji samo i jedno na potvrdu liječnice opće medicine HH, da administrativna pogreška u potvrdi od 24. ili 25. svibnja nema nikakvog utjecaja na nalaz i mišljenje, a da je cijenio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te iskaze svih svjedoka u postupku. Niti jedan navedeni dokaz ne ukazuje na loše psihičko stanje ŠH ili na patologiju. Nikakve mjere na rad liječnice HH vezano uz predstavku od 13. siječnja 2020. ne bi bile od utjecaja na nalaz i mišljenje vještaka, jer se nalaz ne temelji samo na tom dokazu već potpunoj analizi medicinske dokumentacije. Psihofarmakološka terapija nije ordinirana ŠH , jer bi to trebalo biti zabilježeno i biti pozvan psihijatar, a nije zabilježena u med. dokumentaciji niti jedna psihička smetnja ŠH. Lijek Metrifin doza 25 mikrograma ne zna točno kakve bi mogle biti posljedice, a ukoliko je ista propisana ŠH i zabilježena na temperaturnoj listi, jer takav lijek može doći iz više naziva i tvorničkih imena, niti se može decidirano utvrditi je li taj lijek primao zbog naznake ex, te se ne može iz temperaturne liste iščitati je li primao i od kada do kada taj lijek, eventualno iz sestrinske dokumentacije ili epikrize. Možebitno bit posljedica tog lijeka mogla biti pospanost, gubitak koncentracije, ali ovisno o dozi te svakog pojedinog slučaja kod pacijenta. Kod odumiranja jetre kod pacijenta može doći do dezorijentiranosti pa se ordiniraju fiziološke otopine za ispiranje a dokumentaciji nije zabilježena encephalopatija već se izričito navodi da je pacijent tijekom hospitalizacije izrazito orijentiran i priseban (list spisa 161 i 163). Potpuno je moguće da pacijent kod odumiranja jetre bude u potpunosti lucidan a nije zabilježena jetrena encephalopatija.

39. U dopuni psihijatrijskog nalaza i mišljenja od 27. srpnja 2020., a po pribavi med. dokumentacije ŠH od KBC-a Rijeka, a radi utvrđenja koju je terapiju, kada i u kojoj dozi primao ŠH, je li utjecala na sposobnost za rasuđivanje, je li nastupilo odumiranje jetre, i je li imalo utjecaj na rasuđivanje, stalni sudski vještak vrši uvid u anamnezu, ot. pismo po danima, razvrstava svaki pojedini lijek koji je primao za vrijeme hospitalizacije uz naznaku lijekova koji su mogli imati utjecaj na psihički status i to Helex 1 mg od 8. lipnja 2016., a dalje 0,5 mg navečer, Doreta 37,5 mg/325 mg od 2. lipnja 2016. u dozi 4 x 1 tbl. a do 9. lipnja, a dalje prema potrebi, Matrifen 25 mcg dobio 9. lipnja 2016. u 10 h, 12. lipnja 2016. u 9 h, 15. lipnja u 11,39 h (1. lipnja stoji oznaka ex strana 226, nije naveden u listi primijenjene terapije, a dr. RH izjavio da opijatni analgetik uzima od 9. lipnja 2016. strana 161), Morfini hydroclorid 2x/1/2 ampula 20 mg/ml 14. lipanj 2016. i 15. lipanj ½ ampula, Sevredol 1 tbl. 20 mg 13. lipnja 2016. i Apaurin amp. 10 mg 2x1/2 amp. 14. lipanj 2016. Dodatnom medicinskom dokumentacijom iz sata u sat može se pratiti zdravstveno stanje pacijenta te utvrđuje da je ŠH hospitaliziran 24. svibnja 2016. žalio se na mučninu i bolove u trbuhu, dobro uhranjen, pokretan, svjestan, uredno orijentiran u svim pravcima i dobrog psihičkog stanja. Nadalje utvrđuje da je 11. lipnja 2016. u 17,55 h pospan, 12. lipnja 2016. pogoršanje zdravstvenog stanja – opća slabost organizma – adinamija, 13. lipnja 2016. lošeg općeg stanja i pospan, 14. lipnja 2016. žali se na bolove, nemiran i smeten, te je fiksiran, razvio je kliničku sliku delirija 16. i 17. lipnja 2016., izrazito lošeg psihičkog stanja i nije u kontaktu. Delirij je reducirana svjesnost orijentaciji može biti praćen psihomotornim nemirom, ima oscilirajući karakter, nastaje naglo a može i nestati. Kod ŠH delirij je nastao pogoršanjem zdrav. stanja, zatajenjem jetre a mogli su pridonijeti lijekovi koji mogu utjecati na živčani sustav (13. lipnja 2016. primio Sevredol, 14. lipnja 2016. Morfij, Dijazepan, Alprazolan, a 15. lipnja 2016. Morfij klorid. Klinički tijek bolesti je bio fulminantnog karaktera, kao proces koji nastaje naglo i brzo eskalira, te je zatajenje jetre i uzimanje opijatnih analgetika značajno utjecalo na psihički status i kognitivne sposobnosti ŠH od dana 13. lipnja 2016. U vrijeme potpisivanja ugovora na dane 1. lipnja 2016. i 9. lipnja 2016. nema psihofizičkih smetnji i tegoba koje bi utjecale na mentalno funkcioniranje ŠH i dovelo u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje i izražavanje slobodne volje.

40. Ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016., Sporazuma o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016. kao i zahtjev za brisanjem prava vlasništva tužene na nekretninama na ime tužiteljice zbog ništetnosti naprijed navedenih ugovora, a također i zahtjev tužiteljice na utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. ŠH ulaze 4/6 dijela nekretnina upisanih u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4/6 dijela nekretnine upisanih u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i potraživanje s osnove ugovora o nagodbi i ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prema dužniku ZH neosnovan u cijelosti.

41. Tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina upisanih u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže opisano kao u točki I. izreke, te da je ovlaštena ishoditi upis prava vlasništva na tim nekretninama uz istodobni izbris toga prava sa imena upisanih osoba po ocjeni ovoga suda osnovan je u tom dijelu.

42. Odredbom čl. 331. st. 1 ZPP-a propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Kako je tuženica priznala tužbeni zahtjev u odnosu na točki I. to je sud presudio kao u točki I. izreke presude.

43. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud je izveo sve dokaze predložene po strankama, te iste cijenio u skladu s čl. 8 ZPP-a.

44. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

45. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

46. Sukladno odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

47. U postupku je sporno da li su ništetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. i Sporazum o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016. zaključen između ŠH i ovdje tužene i to kako to tužiteljica u tužbi tvrdi iz razloga jer je predmet raspolaganja tim ugovorima imovina roditelja tužiteljice stečena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, ŠH i OH (bili u braku od 25. veljače 1967. do smrti OH **.**.1986.) kao zajedničko vlasništvo. Kako bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno te ih jedan bračni drug ne može opteretiti niti samostalno raspolagati svojim udjelom u zajedničkoj imovini u smislu ranije važećeg mjerodavnih propisa Zakona o braku i porodičnim odnosima (propis koji je vrijedio za vrijeme stjecanja imovine), da ŠH nije mogao raspolagati udjelima u zajedničkoj imovini a niti svojim udjelom, pa kako je tužena znala da su nekretnine iz navedenih ugovora zajedničko vlasništvo roditelja tužiteljice, da su ugovori protivni prisilnim propisima, pa time ništetni sukladno čl. 322. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO).

48. Pored toga tužiteljica tvrdi da ŠH nije bio sposoban zahvatiti značenje i posljedice ugovora koje je zaključio zbog bolesti i psihofizičkog stanja u kojem se nalazio u trenutku zaključenja tih ugovora, pa da su naprijed navedeni ugovori ništetni i iz tog razloga.

49. Kako je to ovome sudu ukazano u odluci suda drugog stupnja, da iz sadržaja podneska od 20. prosinca 2018. (list 164. -165.) proizlazi da tužiteljica kao daljnji razlog ništetnosti spornih ugovora navodi i nedopuštenu pobudu, navodeći da su ugovori sklopljeni iz razloga kako bi se tužiteljicu eliminiralo iz nasljedstva koje joj pripada iza smrti pokojnog oca ŠH, sud je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a imao ocijeniti i radi li se o ništavim ugovorima zbog nedopuštene pobude.

50. Polazeći od činjenica koje u postupku između stranaka nisu sporne, a to je da je ŠH bio u braku sa majkom tužiteljice OH od 25. veljače 1967. do 19. veljače 1986., kada je brak prestao činjenicom smrti majke tužiteljice koja je umrla 1986. ispravno tužiteljica smatra da se na imovinu koja je stečena za vrijeme trajanja braka primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje ZBPO).

51. Odredbom tada važećeg čl. 281. ZBPO-a bilo je propisano u stavku 1 da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a stavkom 2 da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

52. Kada tužiteljica tužbom zahtjeva da se utvrdi ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. i Sporazum o diobi bračne stečevine od 9. lipnja 2016., predmet spora je u tom dijelu obvezno pravni zahtjev na utvrđenje ništetnim pravnog posla zaključenog između dvije fizičke osobe. Tužiteljica tvrdi da u trenutku zaključenja navedenih pravnih poslova ŠH nije bio vlasnik nekretnina koje su predmet raspolaganja tim pravnim poslovima, već da je tim ugovorom raspolagao nekretninama koje nisu njegovo vlasništvo, odnosno da je protivno zakonu raspolagao udjelima u zajedničkoj imovini bračnih drugova, a kojima nije bio ovlašten raspolagati, pa niti svojim udjelom.

53. Ukoliko bi navedeno i bilo točno, da je ŠH doista raspolagao nekretninom koja nije njegovo vlasništvo, prema izraženom pravnom shvaćanju sudske prakse takav ugovor nije ništetan. Takav ugovor obvezuje samo stranke iz ugovora, ali ne treće osobe dakle vlasnika nekretnine pa takva činjenica ne daje pravo vlasniku stvari kojom se raspolagalo zahtijevati utvrđenje ništetnosti takvog ugovora (Rev-x 836/2011, Rev-x 780/11 )

54. Iz naprijed navedenog tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti pravnih poslova, neovisno o tome u kakvom je pravnom statusu nekretnina, nije osnovan pa je u tom dijelu zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

55. U odnosu pak na daljnji razlog ništetnosti navedenih pravnih poslova tužiteljica se činjenicama iznesenih u tužbi sadržajno poziva na odredbu čl. 276. ZOO- a, tvrdeći da je ŠH u vrijeme zaključenja ugovora bio nesposoban za rasuđivanje, te da su navedeni pravni poslovi zaključeni od strane poslovno nesposobne osobe.

56. Odredbom čl. 276. st. 1 ZOO-a propisano je da za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, stavkom 2 da ograničeno poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije zabranjeno, te stavkom 3 da ostali ugovori tih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.

57. Radi ocjene poslovne sposobnosti ŠH sud je izveo sve dokaze predložene po strankama i to saslušanje svjedoka ĐH, THI, FH, ĆH, AH, VH, IH, SH, RH, HH, EH, ČH, UH, BH, DH, kao i vještačenje po vještaku dr.med. spec. psihijatru stalnom sudskom vještaku za psihijatriju Anti Biliću.

58. Iz iskaza svjedoka ĐH, tetka tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je posjetio ŠH u bolnici KBC Rijeka (12. lipnja), kada je uredno razgovarao, prepoznao svih, normalno komunicirao i bio pri svijesti, iako pričao malo tiše, bio žut i žalio se da nema snage, iz iskaza ZE poznanice tužene da je otišla posjetiti ŠH u bolnicu cca 10-15 dana prije smrti ŠH (umro **.**.2016.), zadržali se 10-15 minuta te su uredno komunicirali, ŠH šetao, te bio svjestan svoje dijagnoze jer joj je tako rekao, te s obzirom na dijagnozu čak izgledao dobro, iz iskaza svjedoka SH, strica tužiteljice da je posjetio Ivana Božića 9. lipnja, kada je sa suprugom došao iz Splita, te su normalno komunicirali, ŠH bio lucidan, na povratku prema Splitu čak u dva navrata nazvao svjedoka i interesirao se da li je sretno putovao, na hodniku su pričali i šetali, iz iskaza svjedoka HH, liječnice obiteljske medicine da je posjetila ŠH nekoliko dana nakon hospitalizacije koji je bio u potpunosti orijentiran u prostoru i vremenu i lucidan, uredno je prepoznao, iako je imao slabiji apetit i loše se osjećao, iz iskaza svjedoka EH rođaka tužiteljice da su posjetili ŠH u bolnici, koji ih je prepoznao, bio lucidan u razgovoru, a susreli ga u hodniku na klupici, zadržali se 10 minuta te im je ŠH rekao da se pomirio sa dijagnozom i da ga više nema. Nadalje, iz iskaza svjedoka BH sud utvrđuje da je pomagala ŠH obavljati pretrage u KBC-u, da joj je ŠH bio kao drugi otac, te dok ga je posjećivala u bolnici da su normalno razgovarali, popili bi kavu, uvijek ju je prepoznao, osim 4 dana prije smrti da je nije odmah prepoznao u prvi tren, bio je blijed i počeo je venuti, iz iskaza svjedoka UH djevojke pok. sina tužene da je posjećivala ŠH u bolnici kada je bio lucidan, znao je o čemu govori, bio svega svjestan, te bi se zadržala 15 minuta do pola sata jer je bio jako umoran, a iz iskaza svjedoka DH da je posjetila ŠH u bolnici koji je izgledao loše, ali su komunicirali, tješila ga je i hrabrila, misli 15. lipanj nekoliko dana prije nego je otišao u hospicij.

59. Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka kojima sud u tom dijelu u potpunosti poklanja vjeru budući su suglasni u odnosu na navedene relevantne činjenice, a njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom priležećom spisu, ovaj sud utvrđuje da je ŠH bio hospitaliziran u KBC-u od 24. svibnja 2016. do 17. lipnja 2016. radi vršenja pretraga i utvrđivanja dijagnoze bolesti, te da su naprijed naveden svjedoci posjetili ŠH sa istim potpuno uobičajeno razgovarali, ŠH ih prepoznao, bio u potpunosti pri svijesti, lucidan, orijentiran u prostoru i vremenu, te svjestan situacije u kojoj se nalazi, dijagnoze teške bolesti od koje boluje kao i posljedica takve dijagnoze.

60. Iz iskaza svjedoka THI sud utvrđuje da je ŠH posjetio u hospiciju kada već nije mogao govoriti te nije odgovarao na pitanja iako ga je dozivao, pa iskaz tog svjedoka nije od utjecaja na utvrđenje poslovne sposobnosti ŠH u vrijeme zaključenja pravnih poslova 1. lipnja 2016. i 9. lipnja 2016. Svjedok ŽH, GH nemaju nikakvih saznanja o bolesti ŠH, niti su istog posjetili u bolnici pa njihove iskaze ovaj sud nije cijenio kao relevantne, a također niti o načinu stjecanja imovine koja je predmet ovog spora tijekom trajanja braka ŠH i OH, pa ih sud nije uzeo u obzir.

61. I kada svjedok AH, suprug tužiteljice navodi da "ih" ŠH nije prepoznao odmah kada su pristupili u bolnicu 8 do 10 dana prije smrti, svjedok VH da ga nije prepoznao u prvom kontaktu u bolnici 7 dana prije smrti, IH da su Ivanu oči bile omamljene, da ih nije prepoznao odmah kada su ga posjetili u bolnici 12. lipnja, ČH da se na momente činilo da ŠH nije sasvim svoj ali ne zna objasniti što pri tome misli, iskazi tih svjedoka ne dovode u sumnju ocjenu suda da je ŠH bio lucidan, pri svijesti i sposoban za rasuđivanje od trenutka hospitalizacije do 12. lipnja 2016.. Naime, i ovi svjedoci suglasno potvrđuju da su razgovarali sa ŠH cijelo vrijeme trajanja posjeta, nitko ne spominje da bi u tim trenucima ŠH imao određene gubitke svijesti, bio u deliriju ili barem na trenutke ne ni bio lucidan i orijentiran u vremenu i prostoru , pa da bi bio nesposoban za rasuđivanje u tim trenucima.

62. Činjenica da ŠH navedene svjedoke nije prepoznao u prvi tren može se sagledati i sa aspekta okolnosti u kojima se ŠH nalazio, bolnica u kojoj se liječi i prima posjete, posjetitelji ulaze-izlaze u bolničke sobe, ali treba uzeti u obzir i utvrđenje da gotovo tri godine ( kako to potvrđuje tužiteljica i njezin suprug) obitelj tužiteljice nije bila u posjetu ŠH u kući u [adresa], ( zbog narušenih obiteljskih odnosa), kao i da svjedoci VH, ĐH, IH potvrđuju da su se tijekom godina udaljili i nisu imali kontakte sa ŠH, od dana kada se oženio za tuženu 1990., pa kada su ga odlučili posjetiti u bolnici, može se objasniti da se u prvi tren ŠH morao prisjetiti tko mu je pristupio u posjetu.

63. I svjedok RH liječnik ŠH, iako se nije mogao prisjetiti niti stranaka u sporu, niti kronologije liječenja i samog pacijenta ŠH zbog specifičnosti i opsega posla potvrđuje da se iz medicinske dokumentacije nigdje ne može utvrditi da pacijent ne bi bio lucidan ili da su lijekovi koji su mu ordinirali imali ikakav utjecaj na sposobnost rasuđivanja pacijenta ŠH.

64. Iz iskaza svjedoka VH sud utvrđuje da se ŠH obratio tuženici i upitao je za vrijeme trajanja posjeta je li "sredila imovinsko pitanje", iz iskaza svjedoka ČH da je ŠH ponovio "da će sve ostaviti JH, ali ne i CH", iz iskaza svjedoka SH da je ŠH glede imovine "rekao da je tužena zbrinuta", iz iskaza svjedoka IH "da je JH zbrinuta", iz iskaza svjedoka PE "da se ne sekira jer je tužiteljica osigurana", pa iako svjedoci različito prenose i svjedoče o namjeri volji i želji ŠH da raspolaže imovinom, potvrđuju da je ŠH razmišljao o tome kako će raspolagati svojom imovinom, a što opet potvrđuje da je bio orijentiran u prostoru i vremenu, lucidan i u potpunosti pri svijesti najranije do 12. lipnja 2016.

65. Sud u potpunosti prihvaća objektivnim i stručnim nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Ante Bilića koji je temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije te dopunom nalaza i mišljenja po nalogu suda utvrdio koju je terapiju koliko i u kojoj dozi primao ŠH za vrijeme bolničkog liječenja, kao i je li terapija i dijagnoza bolesti ŠH imala utjecaj na rasuđivanje u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. i Sporazuma o dobi od 9. lipnja 2016.

66. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer ne trpi od proturječnosti u odnosu na medicinsku dokumentaciju na temelju koje je nalaz i mišljenje izrađeno, a niti je u suprotnosti sa iskazom liječnika gastroenterologa RH koji potvrđuje da se nigdje u medicinskoj dokumentaciji ne spominje da pacijent nije bio lucidan, ili da bi lijekovi utjecali na sposobnost rasuđivanja ŠH ( sve do 12. lipnja 2016. kada se utvrđuje pogoršanje zdravstvenog stanja ŠH opća slabost organizma, 14. lipanj 2016. da razvija kliničku sliku delirija, te 16. i 17. lipanj da nije u kontaktu i da je lošeg psihičkog stanja).

67. Stalni sudski vještak otklonio je sve primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje osobito da eventualna administrativna pogreška u potvrdi liječnice HH (24. ili 25. svibanj 2016.) nema nikakvog utjecaja na pitanje sposobnosti na rasuđivanje ŠH za vrijeme hospitalizacije jer se nalaz temelji na potpunoj analizi medicinske dokumentacije, vremenu uzimanja terapije, dozi ordiniranih lijekova kao i činjenici da kod ŠH nije zabilježena jetrena encephalopathia, već je ŠH tijekom hospitalizacije izrazito orijentiran i priseban. Opisana utvrđenja kao ispravna prihvaća i ovaj sud, jer se sposobnost za rasuđivanje svake pojedine osobe utvrđuje opsežnom i sveobuhvatnom analizom svih izvedenih dokaza, a ne na jednoj liječničkoj potvrdi u kojoj bi eventualno mogao biti naznačen pogrešan datum izdavanja.

68. U odnosu pak na primjedbu tužiteljice o osobi vještaka koju je imenovao sud, ističe se da je doista odredbom čl. 251. st. 1 ZPP-a omogućeno stranci predložiti osobu vještaka, kao i st. 3 da će sud odrediti predloženog vještaka, ako se protivna strana ne usprotivi prijedlogu, kao i da je tužiteljica predložila osobu vještaka, čemu se tuženica nije usprotivila.

69. Odredbom čl. 251. st. 5 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud može odrediti drugog vještaka ako ocijeni da složenost vještačenja to zahtijeva, odnosno ako ocijeni da je to potrebno radi sprečavanja stranaka da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

70. Cijeneći da se ŠH liječio u KBC-u Rijeka odnosno bio hospitaliziran u toj bolnici od 24. svibnja 2016. do 17. lipnja 2016., ovaj je sud ocijenio da radi sprječavanja stranka da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), kao osobu vještaka valja odrediti nepristranog, objektivnog vještaka psihijatra izvan područja nadležnosti PGŽ-a, a kako bi nalaz i mišljenje bio stručan i objektivan, te kako bi sud isti mogao ispitati u punom opsegu složenosti ove vrste vještačenja.

71. Sud je u cijelosti poklonio vjeru objektivnom, nepristranom i stručnom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra Ante Bilića koji je vrlo detaljno i stručno razjasnio sva sporna pitanja koja su od utjecaja za procjenu sposobnosti za rasuđivanje ŠH u vrijeme zaključenja pravnih poslova. Vještak je iznio detaljnu analizu medicinske dokumentacije, dao je valjano obrazloženje svih eventualnih dvojbi stranaka i suda, otklonio primjedbe tužiteljice pa ovaj sud nema razloga ponavljati vještačenje sa drugim vještacima, već dani nalaz ovaj sud u potpunosti prihvaća.

72. Stoga je sud odbio prijedlog tužiteljice da se izvede dokaz vještačenjem po drugom vještaku psihijatru kao suvišan.

73. Budući da je sud poklonio vjeru iskazima svjedoka koji su iskazivali o sposobnosti ŠH za rasuđivanje za vrijeme hospitalizacije, odnosno nalaz i mišljenje vještaka psihijatra da je ŠH bio sposoban za rasuđivanje na dan 1. lipnja 2016. i 9. lipnja 2016. jer nisu utvrđene psihofizičke smetnje i tegobe koje bi utjecale na mentalno funkcioniranje i dovele u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje i izražavanje slobodne volje, ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da bi ŠH bio poslovno nesposoban za zaključenje navedenih pravnih poslova, pa kako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 276. st. 1 ZOO-a to Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2016. i Sporazum o diobi bračne stečevine od 9l. lipnja 2016. nisu ništetni niti iz navedenih razloga.

74. Odredbom čl. 322. st. 1 ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

75. Okolnost da su navedeni pravni poslovi zaključeni za vrijeme hospitalizacije ŠH, kada je ŠH već mogao ili je već bio svjestan dijagnoze i težine bolesti, a također i tužena, kao i činjenica da je umro **.**.2016., same za sebe ne upućuju da bi takav pravni posao bio protivan moralu društva, pa time i ništetan.

76. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je ŠH bio u braku sa tuženom od 1990. do 23. lipnja 2016. kada je brak prestao smrću ŠH, da su njihovi bračni odnosi bili skladni, da su supružnici brinuli jedan za drugoga, odnosno da je ovdje tuženica poduzimala sve potrebne radnje kao bračni drug u svrhu liječenja i pružanja pomoći ŠH, i prije, i nakon što je obolio , kao i da je ŠH za vrijeme hospitalizacije izjavljivao "da je tužena zbrinuta glede imovine", kako to potvrđuje u svom iskazu svjedok SH stric tužiteljice, a čijem iskazu ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru budući je u svom iskazu uvjerljiv, neproturječan, a osobito cijeneći da je kao svjedok nepristran i nezainteresiran za ishod ovog postupka.

77. Ocjena je ovog suda da ŠH u stanju potpune sposobnosti za rasuđivanje i izražavanje slobodne volje može valjano raspolagati imovinom koje je vlasnik ( i svojim suvlasničkim dijelovima nekretnine) sklapanjem pravnih poslova u korist tuženice. Naime, opisanim ugovorom tužena je istovremeno preuzela obvezu brinuti o bračnom drugu, ali koju obvezu je već do tada i uredno izvršavala kao bračni drug ŠH, te se ugovor ne ukazuje ništetnim niti zbog naprijed navedenih okolnosti u kojima je došlo do zaključenja takvog ugovora. Ističe se da ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži elemente aleatornosti, te okolnost što je primatelj uzdržavanja umro uskoro nakon sklapanja ugovora sama po sebi nije razlog ništetnosti, budući da neovisno od teške dijagnoze, zapravo nije izvjesno kada će nastupiti smrt primatelja uzdržavanja.

78. Pri tome se ističe da iz iskaza svjedoka DH, UH i SH proizlazi da je upravo želja ŠH bila da odvjetnik i javni bilježnik dođu u bolnicu radi zaključenja navedenih pravnih poslova jer je želio zbrinuti tuženicu, pa ne bi proizlazilo da su navedeni ugovori zaključeni samo da bi tuženica iskoristila tuđu nevolju radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, pa da bi ugovor bio ništetan iz razloga propisan čl. 322. st. 1 ZOO-a.

79. Iskaze saslušanih svjedoka koji navode da je ŠH i u bolnici, ali i ranije, govorio da će imovinu ostaviti JH, da je JH osigurana, i slično, ovaj sud može ocijeniti kao možebitnu namjeru ŠH, ali koja nije provedena u djelo i realizirana, jer iz dokaza predočenih sudu proizlazi da je zaključio ugovore sasvim različitog sadržaja.

80. U odnosu pak na nedopuštenu pobudu, koju kao razlog ništetnosti također ističe tužiteljica, ukazuje se kako je odredbom čl. 273. st. 1. ZOO propisano da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Stavak 2. propisuje ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka.

81. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u ovom postupku, a to je, kako je već navedeno u prethodnom dijelu obrazloženja, da je tuženica i prije, ali i nakon što je njezin suprug ŠH teško obolio, poduzimala sve potrebno u vidu skrbi, brige, pažnje i njege kao bračna družica, u bolesti njegovala i pomagala prilikom liječenja svome suprugu , ocjena je ovog suda da je tuženica i prije zaključenja ugovora skrbila o primatelju uzdržavanja i ispunjavala svoje obaveze, a to na neki način nastavila i nakon sklapanja takvog ugovora, neovisno od toga što je smrt supružnika uslijedila vrlo brzo po zaključenju ugovora.

82. Ocjena je ovog suda da je opisanim ugovorom tužena istovremeno preuzela obvezu brinuti o bračnom drugu, ali koju obvezu je već do tada i uredno izvršavala, pa iako je za zaključiti da su i pok. ŠH, kao i tuženica, zaključenjem takvog ugovora imali namjeru riješiti imovinskopravne odnose, ne može se zanemariti i činjenica da je brigu i uzdržavanje tuženica pružala suprugu i ranije. Nitko od saslušanih svjedoka u postupku nije osporio da je tuženica brigu i skrb suprugu tijekom trajanja braka, kao i u bolesti doista i pružala, pa sud nema razloga sumnjati i zaključiti suprotno.

Utvrđeno je u postupku da je ŠH bio u braku sa tuženom od 1990. do 23. lipnja 2016. da su njihovi bračni odnosi bili skladni, da je ovdje tuženica poduzimala sve potrebne radnje kao bračni drug u svrhu liječenja i pružanja pomoći ŠH, i prije, a i nakon što je obolio, pa dakle, brigu i njegu supružniku tužena je pružala i puno prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno za cijelo vrijeme trajanja braka.

83. Ukoliko bi se dakle pošlo od utvrđenja da su na strani primatelja i davatelja uzdržavanja i postojale obje pobude za zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, kako rješavanje imovinskopravnih odnosa, tako i pružanje skrbi (uzdržavanje) od strane davatelja uzdržavanja, ocjena je ovog suda da se ne može prihvatiti stav tužiteljice da bi takvi pravni poslovi bili ništetni samo zbog nedopuštenosti pobude iz čl. 273. st 1 ZOO-a ( s tim u vezi i dopuštena revizija posl.br. Revd- 2400/2025).

84. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice i zbog navedenih razloga valjalo odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

85. U odnosu pak na zahtjev tužiteljice da se utvrdi da u ostavinsku imovinu pok. ŠH ulazi određena ostavinska imovina ističe se da takav tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

86. O opsegu ostavinske imovine odlučuje ostavinski sud u ostavinskom postupku pa kako tužiteljica nije posebnim rješenjem ostavinskog suda upućena u parnicu radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, budući da je preinačila tužbu u ovom postupku podneskom od 1. lipnja 2017. a ostavinski sud prekinuo ostavinski postupak rješenjem od 10. siječnja 2017., a koje pravomoćno rješenje o upućivanju u parnicu predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku za pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu , kao i u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove ugovora o nagodbi i ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva zaključenog 28. studeni 2014. prema dužniku ZH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], valjalo odbiti kao neosnovan.

87. Zahtjev za brisanjem prava vlasništva nad tim nekretninama također je odbijen, jer je ovaj zahtjev postavljen kao posljedica ništetnosti spornih ugovora, a kako je taj zahtjev tužiteljice odbijen, to je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude.

88. Samo podredno, ističe se da je ŠH, ukoliko je potpuno poslovno sposoban u vrijeme zaključenja pravnih poslova 1. lipnja 2016. i 9. lipnja 2016., mogao valjano raspolagati svojim suvlasničkim dijelom nekretnine, i to sa 4/6 idealnog dijela (1/2 idealnog dijela stečena za vrijeme trajanja braka i uvećana za 1/6 nasljedničkog dijela iza pok. OH), dok nije mogao raspolagati nasljedničkim dijelom tužiteljice 1/6 iza pok. OH (koji je u ovom postupku i dodijeljen tužiteljici u točki I. izreke presude), odnosno sada PH, svih kao zakonskih nasljednika iza svoje majke OH.

89. Odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

90. Kako su stranke u ovom postupku uspjele u približno jednakim dijelovima, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 5 ZPP-a, pa je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude

U Rijeci 9. listopada 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je odluka objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženice