REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-69/2023-8

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 13. lipnja 2022. br. K-271/2020, u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Branka Čvrljka,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog VF kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-271/2020 od 13. lipnja 2022. optuženi VF proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, pa mu je na temelju odredbi članka 139. stavka 2. KZ/11 i članka 235. stavka 1. KZ/11 za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju po šest mjeseci. Zatim je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, te mu je na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako isti u roku dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora za slučaj opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme od dana uhićenja od 21. studenoga 2019. u 00.45 sati do 23. studenoga 2019. u 15,55 sati, kada je pušten na slobodu.

3. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da se oštećena ŠF s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom prema optuženiku upućuje u parnicu.

4. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 106,18 eura/ 800,00 kn[1] .

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Vladimiru Marganu iz Rijeke, i to zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku. Zatim je drugu žalbu optuženik podnio osobno, bez navođenja posebne žalbene osnove. Budući da se žalba koju je podnio optuženik po branitelju i žalba koju je isti podnio osobno međusobno nadopunjuju razmatrale su se kao jedna žalba.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Na javnu sjednicu je pristupio zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Branko Čvrljak, dok nisu pristupili uredno izvješteni optuženik i branitelj optuženika, pa je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08 odlučeno da će se sjednica vijeća održati u njihovoj odsutnosti.

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude zbog čega se presuda ne može ispitati. Naime, da bi se radilo o toj apsolutno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, koja bezuvjetno dovodi do ukidanja presude, razlozi iz pobijane presude moraju biti potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a odnose se samo na odlučne činjenice, dakle, samo one o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog ili procesnog prava, a ne neke druge (pomoćne, kontrolne i sl.). U konkretnom slučaju pitanje kojim je redoslijedom optuženik udario oštećenicu, prijetio joj i razbio joj mobitel uopće nije odlučno, tako da je ovaj postupovni prigovor žalitelja neosnovan.

10.1. Nadalje, iz žalbe optuženika proizlazi da isti smatra da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je povrijedio odredbu iz članka 450. stavka 2. ZKP/08 budući da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije analizirao na raspravi izvedeni dokaz, cjenik uređaja marke ZTE, koji je optuženik dostavio sudu na okolnost cijene razbijenog mobitela. Naime, relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji kada sud tijekom priprema za raspravu ili na raspravi nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Prema tome, s obzirom da naprijed navedeni dokaz ne sadrži relevantne činjenice o kojima bi ovisio ishod ovog kaznenog postupka, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud oštećenicu s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu, promašeno je pozivanje žalitelja na postupovne povrede iz članka 450. stavka 2. ZKP/08, u smislu počinjenja povreda postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

10.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optuženikova žalba, niti je počinio bilo koju drugu povredu na koju drugostupanjski sud, na temelju članka 476. stavka 1.

ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Optuženik u uvodu žalbe navodi ovaj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu. Međutim, to što smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenih djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari te pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

12. Neosnovano se optuženik žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, optuženik u žalbi ističe da je svjedokinja DF koja se u inkriminirano vrijeme nalazila u blizini predmetnog događaja iskazala da nije čula da je optuženik uputio riječi prijetnje „Kome ćeš ti zvati policiju? Ubit ću te, gotova si!“ oštećenici, a da je optuženik naprijed navedeno kazao sigurno bi čula. Nadalje, optuženik u žalbi tvrdi da je inkriminirani događaj snimljen nadzornom kamerom, pa da je optuženik zaista razbio predmetni mobitel da bi se to vidjelo na snimci.

12.1. Dakle, žalitelj kritizira analizu i ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

12.2. Međutim, protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećenice cijenio iskrenim, detaljnim i logičnim, a iz kojeg proizlazi da je inkriminirane prilike optuženik iz oštečenićine ruke uzeo mobitel, razbio ga, potom je oštećenicu počupao za kosu i bacio na tlo te joj uputio riječi prijetnje „Kome ćeš ti zvati policiju? Ubit ću te, gotova si!“. Iskaz oštećenice je u suglasnosti s iskazom svjedoka DF i ĆF koji su potvrdili da su vidjeli da optuženik prilazi oštećenici nakon čega su čuli viku. Nadalje, iskaz oštećenice u suglasnosti je s dijelom obrane optuženika iz koje proizlazi da je optuženik uzeo mobitel od oštećenice i da ga je razbio. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja dio obrane optuženika iz koje proizlazi da inkriminirane prilike nije razbio oštećenici mobitel i da oštećenici nije uputio inkriminirane riječi prijetnje cijenio konfuznom, nedosljednom i nelogičnom. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je snimka nadzorne kamere nejasna te da se na njoj vidi „nekakvo komešanje kod jedne od blagajni u nizu, te ljutito ponašanje muške osobe u blizini blagajne.

12.3. Slijedom navedenog, kada analiziramo iskaz oštećenice koji je potkrijepljen iskazima svjedoka DF i ĆF koji iako nisu čuli točno izgovorene riječi, vidjeli su da optuženik prilazi oštećenici, čuli vrisku i galamu, vidjeli kako oštećenica sjedi na tlu te da troje ljudi izvode van iz trgovine optuženika, a što sve ukazuje na sukob oštećenice i optuženika, tada se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ukazuje osnovanim zaključak suda prvog stupnja da je inkriminirane prilike optuženik počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Pri tome, u odnosu na žalbeni navod optuženika da je nejasno kako je optuženik mogao zatvorenim dlanom „lupiti“ oštećenicu kako se to navodi u izreci pobijane presude treba kazati da je naprijed navedena činjenica irelevantna za opstojnost inkriminiranih kaznenih djela.

12.4. Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

13. Iako optuženik u uvodu žalbe ističe da se žali zbog svih žalbenih razloga, on sadržajno ne obrazlaže žalbu zbog odluke o kazni. Međutim, kako je žalba optuženika podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži žalbu i zbog odluke o kazni, pa je ovaj sud drugog stupnja i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu.

13.1. Naime, kod odlučivanja o kaznenoj sankciji pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio da je optuženik osoba starije životne dobi i da je neosuđivan, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije našao. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazneno pravne sankcije, težinu kaznenih djela i stupanj krivnje, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno za počinjena kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za svako kazneno djelo, zatim je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci koja se na temelju članka 56. KZ/11 neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo takva kazna je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda adekvatna izraženom stupnju kriminalne količine i primjerena pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić