Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5324/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Josip Mihaljević, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2312, Ur. broj: 251-02-01/001-23-3 od 10. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/4685, Ur. broj: 251-09-22-1/003-23-2 od 21. ožujka 2023.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551- 06/23-014/2312, Ur. broj: 251-02-01/001-23-3 od 10. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551- 06/22-013/4685, Ur. broj: 251-09-22-1/003-23-2 od 21. ožujka 2023. kao neosnovan. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je dio zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/20-013/663, URBROJ: 251-21- 21-1/009-20-02 od 28. listopada 2020. na način kako je izrekom toga rješenja određeno.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi kako u cijelosti osporava pobijano rješenje te rješenje prvog stupnja. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se isto temelji isključivo na tvrdnji tuženika kako ovlast za donošenje prvostupanjskog rješenja proizlazi iz odredbe članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grad Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22). Tuženik u pobijanom rješenju se nije osvrnuo na navode iz prigovora tužitelja, odnosno na iste nije dao adekvatan odgovor. Kako je tužitelj i ranije tijekom postupka isticao, prvostupanjsko rješenje nije potpisano (doneseno) od strane ovlaštene osobe, zbog čega je isto nezakonito. Za ovaj žalbeni navod tuženik se nije očitovao budući da je samo paušalno naveo da je prvostupanjsko rješenje potpisano od strane službenice kojoj je u opisu posla rješavanje u složenim upravnim predmetima. Međutim, tuženik se nije očitovao na žalbene navode kako je potpisnik prvostupanjskog rješenja stručni specijalist javne uprave dok je u sistematizaciji radnih mjesta Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, pod rednim brojem 74. STRUČNI SAVJETNIK ZA PROVEDBU I KONTROLU MJERA PRONATALITETNE POLITIKE (II. kategorija, potkategorija savjetnik, klasifikacijski rang 5.), za to radno mjesto propisano je stručno znanje magistar, odnosno stručni specijalist pravne ili socijalne struke. Dakle sistematizacijom radnih mjesta tuženika je za navedeno radno mjesto propisana točno određena stručna sprema i stručno znanje, a kojom stručnom spremom i znanjem ne raspolaže potpisnik prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjsko tijelo je postupilo protivno odredbama čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP. Naime, kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo je dužno, sukladno odredbama čl. 113. st.3. ZUP-a postupiti po zahtjevu stranke. Prvostupanjsko tijelo nije postupilo po zahtjevu tužitelja u smislu odredbi članka 113. stavak 3. ZUP-a, a tuženik nije otklonio navedeni procesni nedostatak. Nisu točni navodi u obrazloženju pobijanog rješenja kojima se tvrdi da se ne dira u pravo na novčanu pomoć tužitelju. Naime, u pobijanom rješenju izrijekom je navedeno da je ˝pojedinačni akt kojim je podnositeljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo˝. Iz naprijed navedenog tuženik izrijekom priznaje da je samovoljno mijenjao pravomoćan upravni akt. Takvo samovoljno mijenjanje pravomoćnog upravnog akta, odnosno dijela upravnog akta, sukladno odredbama ZUP-a, nije moguće. Zahtijeva poništavanje osporenih rješenja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Pobijano rješenje i ono prvog stupnja su u cijelosti zakoniti iz razloga navedenih u njegovim obrazloženjima. Ponovno neosnovano i promašeno upire tuženik na ovlaštenje za potpisivanje službenice koja je potpisala rješenje prvog stupnja, a koja kratica stručnog naziva iste je - struč. spec. admin. publ. odnosno uredujuća službenica je stručna specijalistica javne uprave. Nije razvidno pod koju bi struku odnosno širi pojam zanimanja spadalo navedeno zvanje te je više no jasno, što je zapravo životno i logično, da to samo i isključivo može biti pravna struka. Navedeno je također nedvojbeno i iz Popisa stručnih naziva i njihovih kratica (NN 87/09, 88/11, 61/12, 144/13 i 40/23) iz kojeg propisa je vidljivo kako je unutar kategorije: „5. DRUŠTVENE ZNANOSTI“, određena podkategorija: „5.02. Pravo“ koja podkategorija uključuje stručni naziv - stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) javne uprave, kratice bacc. admin. publ. Osim toga, podkategorija: „5.02. Pravo“ uključuje i „Interdisciplinarno područje - javna uprava“ unutar čega je naveden stručni naziv: stručni specijalist/specijalistica javne uprave, kratice: struč. spec. admin. publ., a koju kraticu koristi stručna savjetnica za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike. Iz navedenog Popisa je vidljivo je kako je imenovana stoga završila Upravni studij u okviru Pravnog fakulteta u Zagrebu. Stoga je očito kako je i životno i logično te je na koncu i propisano da zanimanje stručnog specijalista javne uprave svakako spada u pravnu struku. Navodi tužiteljice o tome kako je prvostupanjsko tijelo trebalo postupiti po zahtjevu tužitelja u smislu odredbe članka 113. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) u cijelosti su neutemeljeni. Navedena odredba određuje da kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, da je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po zahtjevu stranke. Spomenuta odredba u potpuno je neprimijenjiva u predmetnoj stvari. Prvostupanjsko tijelo bi u svakom slučaju udovoljilo zahtjevu tužiteljice (tada podnositeljice prigovora) da su postojali uvjeti za postupanje po ovom zahtjevu. Naime, logično je da je tijelo dužno postupiti po ovoj odredbi kada se radi o upravnom postupku kojega je predmet upravna stvar koja se zasniva na određenom, relevantnom činjenično-okolnosnom supstratu. No u predmetnoj stvari se ne radi o navedenom već je neposredno rješavanje po službenoj dužnosti pokrenuto samo i isključivo iz razloga donošenja relevantnog propisa odnosno usklađivanja sa odredbama istog (konkretno Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22)). Presude kojima tužiteljica bezuspješno pokušava potkrijepiti svoje promašene navode u cijelosti su neprimijenjive u ovoj upravnoj stvari. Naime, Presuda Upravnog suda u Rijeci, broj: Usl-273/18 od 9.8.2018. (za koju nije razvidno da li je uopće pravomoćna pa da bi stoga sadržaj iste mogao biti predmet tužiteljičinog pozivanja) donesena je u upravnoj stvari koja vrvi od činjenica i okolnosti odnosno koja upravna stvar se bazira na činjenicama i okolnosti od kojih zavisi rješavanje te upravne stvari. Naime, radi se sporu iz radnopravno-upravne domene. Druga presuda na koju se promašeno poziva tužiteljica, također Upravnog suda u Rijeci, broj: Usl-284/12 od 31.10.2012. (za koju također nije razvidno da li je uopće pravomoćna pa da bi stoga sadržaj iste mogao biti predmet tužiteljičinog pozivanja) donesena je u upravnoj stvari naplate po osnovi uvoznog duga odnosno carine, posebnog poreza na osobne automobile, poreza na dodanu vrijednost odnosno također se radi o upravnoj stvari koja se, za razliku od predmetne kojoj je osnova isključivo pravno pitanje, zasniva na činjenicama i okolnostima na temelju kojih po tom dolaze u primjenu odgovarajuće odredbe propisa. Osim toga, valja napomenuti kako i sama tužiteljica ne navodi uopće koje su to činjenice i okolnosti koje bi kao relevantne trebalo utvrditi, a čime navodi iz tužbe u potpunosti gube smisao. Odredba članka 113. stavka 3. ZUP-a osim što se odnosi na one postupke kojima je, kao što je tuženik naveo, suština činjenična odnosno okolnosna, istoj je razlog postojanja navođenje koje bi to činjenice i okolnosti valjalo pozivanjem na istu utvrđivati. Razvidno je kako tužiteljica u nedostatku bolje argumentacije potpuno promašeno spominje navedenu odredbu. Postupanjem po istoj prvostupanjsko tijelo bi zapravo postupalo u potpunoj suprotnosti sa načelima upravnog postupka, posebice načelom učinkovitosti i ekonomičnosti. Ostali navodi iz tužbe su neosnovani iz razloga navedenih i pobijanom rješenju, onom drugog stupnja, kao i kao je niže navedeno. Ovlast za donošenje prvostupanjskog rješenja proizlazi, iz naprijed navedene odredbe članka 6. Odluke 25/22. Navedena Odluka bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu, broj:
Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također,VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Tužiteljica je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551- 06/20-013/663, URBROJ: 251-21-21-1/009-20-2 od 28. listopada 2020. stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Rješenjem prvog stupnja zamijenjen je navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći sukladno naprijed navedenom zaključku VUSRH-a. Dakle, pojedinačni akt kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok se prvostupanjsko rješenje odnosi na usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći. Navodi tužiteljice u odnosu na kompenzacijske mjere predstavljaju ustvari njezin osoban stav i mišljenje o istima odnosno isti nemaju karakter pravne argumentacije te stoga nisu relevantni. Valja naglasiti, kako je upravo uvažavajući navedenu presudu VUSRH, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., Grad Zagreb u rujnu 2022. godine, donio Odluku 25/22 kojom je ublaženo postupno smanjivanje odnosno postupni prestanak novčane pomoći regulirane Odlukom te je, također uvažavajući navedenu presudu, u istom mjesecu najavio i pripremio četiri kompenzacijske mjere, također kako bi se, za njezine adresate, ublažile negativne posljedice izmijene Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgajatelje. Slijedom navedenog vidljivo je kako se predmetna novčana pomoć postupno smanjuje odnosno kako ista postupno prestaje te da su ujedno uvedene kompenzacijske mjere kako bi se ublažile negativne posljedice naprijed navedenog.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. U ovom predmetu nije sporno da je zaključkom Grada Zagreba tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem izmijenjen je predmetni zaključak na način da se novčana pomoć tužiteljici isplaćuje mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Istim rješenjem utvrđuje se da novčana pomoć prestaje: 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
8. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je Gradska skupština donijela Odluku/22 koja je stupila na snagu 17. rujna 2022., a da je člankom 6. Odluke/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s tom odlukom do 31.12.2022, da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem Usoz-143/22-15 obustavio izvršenje Odluke/22 do donošenja odluke u postupku zakonitosti općeg akta, da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22-19 od 27. veljače 2022. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 i stavljeno izvan snage ranije navedeno rješenje o obustavi izvršenja Odluke/22. Stoga, prvostupanjsko tijelo navodi da nije moglo postupati ranije, da je rok iz članka 6. Odluke/22 instruktivan rok čije propuštanje direktno ne dovodi do štetnih posljedica, pa se radi o radnji koja se može obaviti i naknadno, navodeći dalje da se ne dira u ostvareno pravo, već se usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u skladu s člancima 3. i 4. Odluke/22. Također se obrazlaže da će o prestanku novčane pomoći nadležno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti, a da je korisnik dužan prijaviti promjenu podataka koji utječu na ostvarenje prava u roku od 15 dana od nastanka promjene uz upozorenje daće iznos ne pripadajuće primljene naknade korisnik biti dužan vratiti, u suprotnom će tijelo povrat ostvarivati tužbom pred nadležnim sudom.
9. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući prigovore tužiteljice tuženik obrazlaže da se o istima očitovao Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz- 143/22 od 27. veljače 2023., te Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. navodeći da se ne radi novčanoj pomoći u klasičnom smislu već financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći. Ističe da je zaključak kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje na snazi i pravomoćan je u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok je pobijanim rješenjem zamijenjen zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka.
10. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.
11. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
12. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljica na temelju predmetnog zaključka ostvaruje novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2023. zamijenjen navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
13. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice u dijelu koji se odnose na intervenciju u pravomoćni akt, jer je pravilno tijelo izmijenilo zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Pri tom se napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
14. U pogledu prigovora tužiteljice o zadiranju u pravomoćni upravni akt, Sud ukazuje na točku 124. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
15. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta toga Suda izražena u prethodnoj odluci Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalazi neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranijeg sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.
16. Nadalje, odredbom članka 10. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Navedena odredba članka 10. Odluke bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz- 254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom.
17. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba. Stoga prigovore tužiteljice vezano za ovlaštenje za odlučivanje o propisanom pravnom lijeku sud nije prihvatio osnovanima.
18. Napominje se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
19. Nadalje, vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude).
20. Slijedom navedenog, prigovore tužiteljice vezano za primjenu odredbe članka 6. Odluke, sud nije prihvatio osnovanima. Pri tom pozivanje stranaka na izražena shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o naravi roka za postupanje/pokretanje postupka/donošenje rješenja u pojedinačnim odlukama, a u drugim upravnim stvarima (na primjer vezano za rješenje o prestanku državne službe, rok za rješavanje o žalbi) nisu od utjecaja, budući da je upravo citirana odredba članka 6. Odluke/22. bila predmet razmatranja i pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
21. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.
22. Osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi potpisnica prvostupanjskog rješenja bila ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja prema ocjeni ovoga suda, samo je usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice pred ovim sudom. Naime, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice su neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud.
23. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba. Nadalje, upravo je odredbom članka 10. stavak 1. Odluke propisano da se prigovor izjavljuje gradonačelniku Grada Zagreba, koji je i donio osporeno rješenje u povodu izjavljenog prigovora tužiteljice, dok su navodi o njegovom potpisu paušalni i ne dovode u sumnju njegovu valjanost.
24. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
25. Člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim zaključkom te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.
26. Ostali navodi tužbe u bitnom su ponovljeni navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.
27. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužiteljica sud nije našao.
28. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
29. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.
Zagreb, 9. listopada 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
