Poslovni broj P-1179/2024-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Saši Jelušiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina Stanković, Jurcan i Jabuka odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika 1. AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. TG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 22. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, te javne objave od dana 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica FG OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik ⅓ suvlasničkog dijela nekretnine TG OIB [osobni identifikacijski broj], k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je TG dužna trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci na temelju ove presude u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 2. tuženoj TG da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 856,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 9. listopada 2025. do isplate po čl. 29. st. 2 ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica za zahtjevom za naknadom parničnog troška u odnosu na 1. tuženika AG.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina od dana 07.rujna 2023. godine sklopljen između AG OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i TG OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod brojem ovjere OV-11369/2023 od dana 11. rujna 2023. godine, a koji se odnosi na nekretninu koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K.O. 999906 HOSTI bez pravnog učinka prema tužiteljici”.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi kako temeljem pravomoćne ovosudne presude posl. br. P-1194/2023 od dana 12. siječnja 2024. godine, utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica 1/1 dijela nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K.O. 999906 HOSTI, te su tuženici na temelju predmetne presude dužni trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U odnosu na pravomoćno utvrđenje iz t. I. ove tužbe, tužiteljica nije u mogućnosti upisati svoje pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, budući da je I.-tuženik temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od dana 07. rujna 2023. godine, koji je ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića dana 11.rujna 2023. godine pod brojem ovjere OV-11369/2023, darovao svoj suvlasnički dio na kč. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] kćerki TG, a koji je Ugovor u zemljišnoj knjizi proveden, tako da imenovana sada dolazi upisana u ⅓ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini. Poduzetom radnjom od strane tuženika, odnosno upisom uknjižbe ⅓ suvlasničkog dijela II. -tužene na prednje navedenoj nekretnini temeljem navedenog Ugovora, ovdje tužiteljica ne može biti nositelj knjižnog prava u cijelosti na predmetnoj nekretnini. Pritom je posve izvjesna svijest I.-tuženi kao tome da poduzetom radnjom zaključenja ugovora o darovanju nekretnina za vrijeme trajanja parničnog postupka iz t. I. ove tužbe tužiteljici nanosi štetu, budući da ugovor o darovanju nekretnine predstavlja dužnikovo besplatno raspolaganje imovinom, pa se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, sve sukladno odredbi članka 67. stavak 3. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravni interes zahtijevati da pravna radnja tuženika gubi učinak prema njoj. Stoga u tužbi predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje kako pravna radnja tuženika Ugovor o darovanju nekretnina od dana 07. rujna 2023. godine sklopljen između AG OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i TG OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod brojem ovjere OV-11369/2023 od dana 11.rujna 2023. godine, a koji se odnosi na nekretninu koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K.O. 999906 HOSTI bez pravnog učinka prema tužiteljici. Te da se utvrđuje da je tužiteljica vlasnik 1/3 suvlasničkih dijelova nekretnine TG k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je TG dužna trpjet upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci temeljem presude, sve uz naknadu parničnog troška.

Tužba je tuženima zajedno s rješenjem ovoga suda kojim ih se poziva na davanje odgovora na tužbu dostavljena, 1. tuženiku 15.11.2024., a 2. tuženoj 28.09.2024., a u roku od 30 dana nisu podnijeli odgovor na tužbu iako su upozoreni na posljedice nepodnošenja istog.

Ovaj sud je zauzeo stav kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe zbog postavljenog zahtjeva koji se odnosi na pobijanje dužnikovih radnji te je odlučio provesti dokazni postupka.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. rujna 2025. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev koji se odnosi na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a kako se tuženi nisu upustili u raspravljanje to nije bio nužan njihov pristanak za isto te je pozivom na odredbu čl. 193 st. 1 ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sud je proveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju priležećoj spisu, te je saslušao tužiteljicu.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

Uvidom u pravomoćnu presudu ovoga suda poslovni broj P-1194/2023 od 12. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika AG i ZG radi utvrđenja prava vlasništva, po provedenom dokaznom postupku donesena je presuda kojom je utvrđena kao vlasnica 1/1 dijela nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K.O. 999906 HOSTI, te su tuženici na temelju predmetne presude dužni trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Presuda je postala pravomoćna 08. veljače 2024.

Nadalje proizlazi kako je 1. tuženik AG kao darovatelj s drugotuženom TG kao obdarenikom dana 07. rujna 20023. sklopio ugovor o darovanju te istim darovatelj daruje obdareniku 1/3 dijela nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K.O. 999906 HOSTI te je 2. tužena sada u zemljišnim knjigama ovoga suda upisana kao suvlasnik u 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] . Potom je utvrđeno da je kod prijedloga za upis u zemljišnu knjigu kojeg je tužiteljica podnijela zk. odjelu ovoga suda temeljem pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-1194/2023 od 12. siječnja 2024. rješenjem z.k odjela posl. brojem Z- 9050/2024 od 09. travnja 2024. dopušten upis prava vlasništva na 1/3 suvlasnička dijela PG.

Tužiteljica u iskazu navodi kako je 1. tuženik AG njezin brat, a 2. tužena njegova kći, njezina nećakinja. S ocem ĐG je imala zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju no ova čestica nije bila predmet tog ugovora. Tu česticu ona s obitelji obrađuje još od 1980., najprije ju je obrađivao otac, a potom po njegovoj smrti ona sa suprugom. Brat AG se nikada nije bunio što tu česticu obrađuje, čak je postavio i ogradu, svoje je ogradio od te čestice. Ona je pokrenula tužbu radi upisa te čestice na njezino ime i dok se još vodio spor brat AG je prepisao svoj dio na kćer TG na prevaru tako da se po dobivenoj presudi nije mogla upisati kao vlasnik. Drugo tuženik u predmetu P-1194/2023 je brat PG. Navodi kako brat AG nema s njom kontakte niti je imao kontakte s pokojnim roditeljima. Ističe kako ona isključivo koristi ovu česticu, ista je veličine oko 1100 m2 i brat AG se nikada nije protivio da ju koristi, a on osobno ju nikada nije koristio. Nećakinja TG dobro zna gdje je ta nekretnina-dolčić, zna da je to od tužiteljice i da ju obrađuju dulji niz godina. Ta nekretnina graniči neposredno s kućom tuženika.

Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka). Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (stavak 3).

Izvanredna dosjelost je ona za koju u načelu vrijedi ono što i za redovitu dosjelost, ali je specifičnost u tome da se i na taj način može steći pravo vlasništva u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve one pozitivne kvalitete potrebne za redovnu dosjelost (zakonit, istinit i pošten posjed), ako mu je posjed barem pošten, ali mora trajati dvostruko više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na samostalno posjedovanje stvari, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti.

Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je utužena nekretnina u poštenom posjedu tužiteljice što osobno što putem pravnih prednika - roditelja više od 40 godina i da taj pošten i istinit posjed nikada ničim nije prekinut. Provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno suprotno, a na tuženima je teret dokaza nepoštenog posjeda tužiteljice kao i da je on tijekom vremena bio prekinut. No tuženi u konačnici nisu niti aktivno sudjelovali u ovom postupku. Predmetnu nekretninu tužiteljica je dakle stekla od oca ĐG i pošteno i samostalno ju je posjedovala preko 30 godina što je i utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda posl.br. P-1194/2023 od 12. siječnja 2024. Nadalje ovaj sud utvrđuje kako je AG 1. tuženik sklapanjem ugovora o darovanju s drugotuženom svojom kćeri dana 07. rujna 2023. glede 1/3 suvlasnička dijela sporne nekretnine u času kada je tužiteljica već bila podjela tužbu ovome sudu 07. ožujka 2023. takvom radnjom htio tužiteljici nanijeti štetu glede nemogućnosti provedbe pravomoćne i ovršne presude ovoga suda kojom je utvrđena vlasnicom te nekretnine u cijelosti.

Stoga pozivom na odredbu čl. 159 st. 3 i 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te odlučiti kao u točki 1 izreke ove presude.

Odluka o parničnim troškovima tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za pristup na ročište održana 09. lipnja 2025 i 22. rujna 2025. svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), vrijednost boda 2,00 EUR, uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što iznosi 750,00 EUR. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 53,09 EUR i na presudu u visini od 53,09 EUR, dakle sveukupno na ime troška tužiteljici pripada iznos od 856,18 EUR. Na dosuđeni iznos troška pozivom na odredbu čl. 151 st. 3 ZPP-a tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate. Na naknadu troška valjalo je obvezati samo 2. tuženu TG jer se konačan tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva odnosi samo na 2. tuženu. Tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev koji se odnosi na pobijanje dužnikovih radnji koji je bio usmjeren na oba tuženika pa tužiteljica ne može potraživati trošak u odnosu na 1. tuženika pozivom na odredbu čl. 158 st. 1 ZPP-a. Slijedom čega je odlučeno kao u točki II. i III. izreke odluke.

U Rijeci 9. listopada 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- 1. i 2. tuženiku