Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-461/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od Marije Jurić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Alena Sadikovića i Grge Dragičevića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanele Boltužić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĐ radi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-370/2025 od 21. kolovoza 2025., nakon javno provedene rasprave 9. listopada 2025., u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, braniteljice optuženika, odvjetnice ĐĐ i optuženog TĐ dana 14. listopada 2025. objavio je, a 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi TĐ, sin TĐ i ĆĐ, djevojački T, rođen **.**.2000. u [adresa], prebivalište u [adresa], STR. SĐ 98A, Rumunjska, državljanin Rumunjske, mehaničar, sa završenom srednjom školom nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez nekretnina, bez pokretnina, nema vojni čin, neodlikovan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je

da je 24. srpnja 2025., na području Popovače, postupajući zajednički i dogovorno s još jednom nepoznatom muškom osobom, a nakon prethodnog dogovora i dobivenih uputa od strane nepoznate osobe-organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za neutvrđeni novčani iznos, osobnim automobilom marke Mercedes ML350, registarske oznake [registarska oznaka], došao na točno neutvrđenu lokaciju na autocesti A3, blizu odmorišta Stari Grabovac, gdje je u stražnji dio navedenog vozila, u kojem je preklopio sjedišta i prtljažnom prostoru, u kojem nema sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora niti otvora za ventilaciju ili dovod zraka i nije predviđen za prijevoz ljudi, smjestio osam državljana Bangladeša i jednog državljana Indije, na način da su se nalazili polegnuti, stisnuti i jedni na drugima, znajući da navedene osobe nemaju valjane putne isprave i vize za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj i da su prethodno van graničnog prijelaza nezakonito ušle na područje Republike Hrvatske te svjestan da zbog načina i prostora u kojem ih je smjestio isti nemaju dovoda zraka, a po smještanju ih je prevozio autocestom A3 u smjeru Zagreba pa kada je uočen od strane policijskih službenika koji su ga pokušali zaustaviti uporabom svjetlosnih signala usporio kretanje vozilom, da bi dolaskom do čvora Lipovljani naglo povećao brzinu kretanja i nastavio se kretati u smjeru Zagreba brzinom od 200 km/h te je dolaskom do naplatne postaje u Popovači zaustavio navedeno vozilo i zajedno s nepoznatom muškom osobom, koja se nalazila na mjestu suvozača, trčeći napustio vozilo i udaljio se te je ostavio navedene osobe u opisanim uvjetima, zbog čega su dolaskom policijskih službenika zapomagale i tražile vodu

dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela s osobama koje nedozvoljeno ulaze, kreću se ili borave u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma postupano je na nečovječan i ponižavajući način,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:

125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu: KZ/11).

II. te se temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavak 2. KZ/11 optuženi TĐ osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine

III. Na temelju članka 40. stavak 2. i 5. u vezi s člankom 42. stavak 1. KZ/11 optuženiku se izriče sporedna novčana kazna od 150 (stopedeset) dnevnih iznosa, time da jedan dnevni iznos iznosi 40,00 eura (četrdeset eura) pa sporedna novčana kazna ukupno iznosi 6.000,00 eura (šest tisuća eura), a koju je optuženik dužan platiti u roku 3 (tri) dana po pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju članka 43. stavak 6. KZ/11 ako optuženik ne plati sporednu novčanu kaznu u roku određenom presudom sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

III. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom TĐ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 25. srpnja 2025., pa nadalje.

IV. Na temelju članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11 od optuženog TĐ oduzima se mobilni uređaj marke Samsung Galaxy A16, sive boje, serijski broj modela SM-A165F/DSB s pripadajućim IMEI1: 350828947208229 I IMEI2: 352575417208225 s umetnutom sim karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01635333 i pripadajućim zapisnikom od 25. srpnja 2025. Policijske postaje Kutina, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točke 6. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (jedna stotina) eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog TĐ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi TĐ očitovao se krivim pa je ispitan na početku dokaznog postupka a u svojoj obrani je naveo da priznaje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret zbog čega mu je žao i kaje se.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao materijalnu dokumentacija i to: izvješće Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice od 25. srpnja 2025., zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina od 25. srpnja 2025., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] i 01635333 sa zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta od 25. srpnja 2025. i preslikom prometne dozvole serijskog broja: [broj prometne dozvole], medicinsku dokumentaciju za policijskog službenika BĐ od 25. srpnja 2025., izjave o osobnim podacima stranaca sa fotografijama, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog TĐ u Policijskoj postaji Kutina od 25. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju osumnjičenog TĐ u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 26. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka PĐ **.**.2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka TĐŽ od 26. srpnja 2025., kriminalističko-tehničko izvješće Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe kriminalističke policije od 25. srpnja 2025., a na kraju dokaznog postupka izvršio uvid u kaznenu evidenciju za optuženika.

4. U obrani optuženi TĐ na raspravi je naveo da je sve navedeno u optužnici u cijelosti točno. Žao mu je što je to učinio, iskreno se kaje i osjeća se krivim. Mobitel koji je koristio može se od njega oduzeti i uništiti. Nije u mogućnosti snositi velike troškove ovog kaznenog postupka, ali bi bio u mogućnosti platiti minimalan trošak u iznosu od 100,00 eura. Moli sud da mu izrekne blažu kaznu time da je spreman platiti novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 eura. Navedeni novčani iznos platila bi njegova obitelj koja je to u mogućnosti platiti jer mu majka radi u Italiji.

5. Obzirom sadržaj dokaza izvedenih na raspravi potvrđuje optuženikovo priznanje sud je obranu optuženika cijenio iskrenom i cjelovitom.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, temeljem priznanja optuženika koje je u cijelosti potkrijepljeno materijalnim dokazima koji prileže spisu, sud je našao nedvojbeno dokazanim da je TĐ počinio kazneno djelo protiv javnog reda

- protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

6.1. Dakle, 24. srpnja 2025., na području Popovače, postupajući zajednički i dogovorno s još jednom nepoznatom muškom osobom, a nakon prethodnog dogovora i dobivenih uputa od strane nepoznate osobe-organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za neutvrđeni novčani iznos, optuženik je osobnim automobilom marke Mercedes ML350, registarske oznake [registarska oznaka], došao na točno neutvrđenu lokaciju na autocesti A3, blizu odmorišta Stari Grabovac, gdje je u stražnji dio navedenog vozila, u kojem je preklopio sjedišta i prtljažnom prostoru, u kojem nema sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora niti otvora za ventilaciju ili dovod zraka i nije predviđen za prijevoz ljudi, smjestio osam državljana Bangladeša i jednog državljana Indije, na način da su se nalazili polegnuti, stisnuti i jedni na drugima, znajući da navedene osobe nemaju valjane putne isprave i vize za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj i da su prethodno van graničnog prijelaza nezakonito ušle na područje Republike Hrvatske te svjestan da zbog načina i prostora u kojem ih je smjestio isti nemaju dovoda zraka, a po smještanju ih je prevozio autocestom A3 u smjeru Zagreba pa kada je uočen od strane policijskih službenika koji su ga pokušali zaustaviti uporabom svjetlosnih signala usporio kretanje vozilom, da bi dolaskom do čvora Lipovljani naglo povećao brzinu kretanja i nastavio se kretati u smjeru Zagreba brzinom od 200 km/h te je dolaskom do naplatne postaje u Popovači zaustavio navedeno vozilo i zajedno s nepoznatom muškom osobom, koja se nalazila na mjestu suvozača, trčeći napustio vozilo i udaljio se te je ostavio navedene osobe u opisanim uvjetima, zbog čega su dolaskom policijskih službenika zapomagale i tražile vodu.

7. Optuženik je priznao krivnju za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, odnosno da je pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, znao je da se radi o ilegalnim migrantima koji su na nezakoniti način ušli u Republiku Hrvatsku, pristao je prevoziti iste po dogovoru s nepoznatom osobom, i to na nečovječan i ponižavajući način, pri čemu je stvarni motiv bilo koristoljublje, odnosno želja za brzom i lakom zaradom, obzirom je optuženi TĐ priznao da je sve navedeno u optužnici točno.

8. Kako je priznanje optuženika suglasno sa svim izvedenim dokazima, sud će u nastavku presude, a sukladno članku 459. stavku 7. u svezi stavka 6. ZKP/08, obrazložiti samo odluku o kazni za optuženika.

9. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

9.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

9.2 Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno bio je svjestan da prevozi osobe koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku. Navedeno proizlazi iz činjenice da je ilegalne migrante preuzeo na autocesti, van graničnog prijelaza, a što potvrđuje navode o dogovoru s organizatorom kao i činjenica da je nakon što je uočen od strane policijskih službenika naglo povećao brzinu kretanja i vozio brzinom od 200 km/h a zatim bježao od policijskih službenika. Dakle, optuženik je sve to uradio svjesno znajući što radi i znao je da su ti ljudi ušli ilegalno. Navedeno jasno ukazuje da je optuženik želio pomoći osobama koje su nezakonito ušle na područje Republike Hrvatske nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj te ih prevesti s ciljem stjecanja materijalne koristi, odnosno zbog koristoljublja kao krajnjeg cilja kaznenog djela.

9.3. Također, optuženik je bio svjestan da postupa na nečovječan i ponižavajući način jer je strane državljane smjestio u stražnji dio vozila, a u kojem je preklopio sjedišta, te u prtljažni prostor u kojem nema sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora niti otvora za ventilaciju ili dovod zraka a koji dio vozila nije predviđen za prijevoz ljudi.

9.4. Dakle, optuženik je htio to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom.

9.5. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dozvoljeno prevoziti osobe koje su na područje Republike Hrvatske nezakonito ušle van graničnog prijelaza, odnosno bez isprava za ulazak i boravak kao i da ih nije dozvoljeno prevoziti u stražnjem dijelu automobila, u kojem nema sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora niti otvora za ventilaciju ili dovod zraka niti dovoljno prostora za svakog stranog državljanina. Svakom prosječnom čovjeku jasno je da je preuzimanje ilegalnih migranata van graničnog prijelaza i njihovo smještanje u stražnji dio vozila bez sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora i otvora za ventilaciju ili dovod zraka te daljnje prevoženje nezakonita radnja, ali je optuženik ipak motiviran koristoljubljem, iste na navedeni način prevozio. Nadalje, ilegalni migrantski val je medijski popraćen i poznato je da se ovakvim postupanjem može zaraditi novac. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala postupanje optuženika.

10. Stoga je utvrđeno da je optuženi TĐ u vrijeme počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma bio ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom i bio svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

11. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

12. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

13. Sud je optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela čime je uvelike doprinio ubrzanju i ekonomičnosti ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje, a kojim kajanjem je izrazio vlastitu moralnu osudu svojeg postupanja, kaznenu neosuđivanost, a kako to proizlazi iz uvjerenja Odjela za kaznene evidencije, iz čega je sud zaključio da je počinjenje ovog kaznenog djela eksces u njegovom urednom ponašanju, činjenicu lošeg imovinskog stanja jer nema niti primanja niti imovine, te njegovu lakomislenost izazvanu mlađom životnom dobi od 25 godina, dok je otegotnim našao činjenicu da je bježao od policijskih službenika.

14. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od tri do dvanaest godina.

15. Utvrđene olakotne okolnosti u svom zbroju ovo vijeće tretira kao naročite olakotne okolnosti koje svojom kvantitetom i kvalitetom utječu na to da sud primijeni odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11.

15.1. Naime, imajući u vidu s jedne strane brojnost olakotnih okolnosti na strani optuženika te s druge strane jednu otegotnu okolnost, sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne optuženiku te ga je osudio na blažu kaznu od propisane.

16. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženiku kazna zatvora u trajanju od dvije godine prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

17. Dakle, cijeneći da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma od tri do dvanaest godina, ovaj sud je optuženika na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11, a primjenjujući odredbu o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

18. Iz stanja spisa proizlazi da je optuženik uhićen 25. srpnja 2025., a od kada mu teče istražni zatvor, slijedom čega mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

19. Obzirom se radi o kaznenom djelu iz koristoljublja, optuženiku je izrečena i sporedna novčana kazna. Iz navoda optuženika da je spreman platiti novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 eura, a koji novčani iznos bi platila njegova obitelj koja je to u mogućnosti platiti jer mu majka radi u Italiji, utvrđeno je da je optuženik u mogućnosti istu podmiriti, te je sud obvezao optuženika da plati novčanu kaznu u iznosu od stopedeset dnevnih iznosa, s time da dnevni iznos iznosi 40,00 eura, a što ukupno iznosi 6.000,00 eura. Isto tako, optuženiku je određen rok od tri dana za plaćanje kazne koji se smatra primjerenim jer je sam optuženik naveo takav rok plaćanja, s upozorenjem, a obzirom da optuženik nema prebivalište odnosno boravište u [adresa], da ukoliko predmetnu kaznu ne plati u navedenom roku, ista će se zamijeniti kaznom zatvora. U skladu s člankom 42. stavak 5. KZ/11 dnevni iznos optuženika određen je slobodnom procjenom u iznosu od 40,00 eura, te se do ukupne novčane kazne došlo se na način da se dnevni iznos pomnožio sa izrečenih stopedeset dnevnih iznosa.

20. Naime, vijeće smatra da se na optuženikov daljnji život i ponašanje, a u cilju suzdržavanja od činjenja novih delikata, može utjecati samo bezuvjetnom kaznom zatvora u izrečenom trajanju, te sporednom novčanom kaznom, koje po vrsti i mjeri vijeće smatra podobnima i za ostvarenje svih ostalih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Dakle, mišljenje je vijeća da će upravo ova kombinacija kazne zatvora u trajanju dvije godine te sporedne novčane kazne u iznosu od 6.000 eura utjecati kako na specijalnu, tako i na generalnu prevenciju.

21. S obzirom na navode optuženika da se mobitel koji je koristio može od njega oduzeti i uništiti, iz čega vijeće zaključuje da je koristio mobilni uređaj za počinjenje kaznenog djela, to je temeljem članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11 od optuženog TĐ oduzet mobilni uređaj marke Samsung Galaxy A16, sive boje, serijski broj modela SM-A165F/DSB s pripadajućim IMEI1: 350828947208229 I IMEI2: 352575417208225 s umetnutom sim karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01635333 i pripadajućim zapisnikom od 25. srpnja 2025. Policijske postaje Kutina, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

22. Budući je optuženik naveo da nije u mogućnosti snositi velike troškove ovog kaznenog postupka, ali bi bio u mogućnosti platiti trošak u iznosu od 100,00 eura, to je sud utvrdio da je u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka bez dovođenja u pitanje vlastitog uzdržavanja. Stoga je optuženik, temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08 dužan naknaditi sudu troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a koji je sud odredio prema složenosti i trajanju ovog postupka.

U Sisku, 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud. Ova presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 464. stavak 7. ZKP/08).

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-370/2025

2. Optuženi TĐ, putem Kaznionice u Lipovici- Popovači, po prijevodu na rumunjski

3. Braniteljica optuženika, odvjetnica ĐĐ

4. Branitelj optuženika, odvjetnik Nikola Sabljar