REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1
P-146/2025-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sucu tog suda Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja GEOPROJEKT d.d., OIB 90505898082, Nova Cesta 224/2, Opatija, zastupanog po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika GRAD BUZET, OIB [osobni identifikacijski broj], II. Istarske brigade 11, Buzet, zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, radi raskida kupoprodajnog ugovora i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnice tuženika i savjetnice ŽDO, 9. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da su raskinuti kupoprodajni ugovor sklopljen dana 14.10.1999. god., te kupoprodajni ugovor od 18.12.2002. sklopljeni između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od:
– 2.029,92 EUR (15.294,40 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22.09.1999. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate te Zakonom o kamatama, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,
– 18.269,24 EUR (137.649,60 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22.10.1999. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje određenoj određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate te Zakonom o kamatama, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,
– 2.010,37 EUR (15.147,10 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 3.12.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate te Zakonom o kamatama, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,
– 18.093,29 EUR (136.323,90 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20.12.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate te Zakonom o kamatama, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, od 1.8.2015.godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,
– sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.755,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 31. ožujka 2010. navodi da je sa tuženikom sklopio kupoprodajni ugovor od 14. listopada 1999. temeljem kojeg je tužitelj kao kupac kupio, a tuženik kao prodavatelj prodao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kupoprodajni ugovor od 18. prosinca 2002. temeljem kojeg je tužitelj kao kupac kupio, a tuženik kao prodavatelj prodao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Buzet
2. Tužitelj je platio kupoprodajnu cijenu.
3. Po kupoprodajnom ugovoru sklopljenim 14. listopada 1999., temeljem kojeg je tužitelj kao kupac kupio, a tuženik kao prodavatelj prodao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupna cijena bila je 152.944,00 kuna, kupac je platio 21. rujna 1999. iznos od 15.294,40 kuna (jamčevina) te 21. listopada 1999. iznos od 137.649,60 kuna.
4. Po kupoprodajnom ugovoru od 18. prosinca 2002. temeljem kojeg je tužitelj kao kupac kupio, a tuženik kao prodavatelj prodao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupna cijena bila je 151.471,00 kuna, kupac je platio 2. prosinca 2002. iznos od 15.147,10 kuna (jamčevina) te 19. prosinca 2002. iznos od 136.323,90 kuna sporne.
5. Dana 19. rujna 2008. Općinsko državno odvjetništvo Buje je poslalo tužitelju dopis u kojem traži izdavanje tabularne isprave za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tvrdeći kako su te nekretnine vlasništvo Republike Hrvatske. Dana 4. studenog 2008. tužitelj je zatražio od Općinskog državnog odvjetništva Buje dostavu isprava - uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju na koje se poziva Općinsko državno odvjetništvo Buje. Dana 10. studenog 2008. Općinsko državno odvjetništvo Buje je tužitelju dostavilo uvjerenja Upravnog odjela. Dana 23. prosinca 2008. tužitelj se obratio tuženiku tražeći otklanjanje ovih pravnih nedostataka nekretnine.
6. Do danas tuženik nije otklonio te nedostatke. Niti ovo ne bi trebalo biti sporno.
7. Republika Hrvatska je postavila svoj zahtjev, a koji je, kako proizlazi iz dostavljene dokumentacije, vjerojatno osnovan. Naime, tuženik nije bio vlasnikom onog zemljišta koje je bilo izvan granica građevinskog područja.
8. Tužitelj je zatražio od tuženika otklanjanje tog zahtjeva Republike Hrvatske odnosno pravnih nedostataka nekretnine, ali tuženik nije postupio po tome zahtjevu.
9. Tužitelj ne želi neizvjesnost svojeg vlasništva i spor sa Republikom Hrvatskom koji će, izvjesno, krenuti.
10. Tužitelj je u dopisu jasno odredio kako je zahtjev za otklanjanjem nedostataka postavljen uz posljedicu raskidanja ugovora.
11. Tužitelj ima ekonomski interes isključivo za cjelinu svih kupljenih nekretnina, a ne i za pojedine nekretnine. Stoga je i kupio sve nekretnine i stoga i traži raskid cijelog ugovora.
12. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Točno je da su stranke sklopile navedene pravne poslove, na temelju kojih je tužitelj upisao pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi.
14. Označenim je pravnim poslovima tužitelj kupio više nekretnina a ne samo one koje navodi u tužbi, te se tužitelj protivi raskidu označeni pravnih poslova te zahtjevu za isplatu koji je postavljen
15. Tužitelj da označene nekretnine drži u posjedu, a i dan danas je upisan kao vlasnik na predmetnim nekretninama a iste je osim toga i opteretio brojnim hipotekama.
16. Tuženik je bio upisan vlasnikom označenih nekretnina prije sklapanja kupoprodajnih ugovora čiji se raskid zahtijeva. On se, jednako kao i tužitelj, pouzdao u točnost i potpunost tih podataka, a isti ne vodi zemljišne knjige, pa stoga za točnost tih podataka kao i uopće za pravilan i zakonit rad svojih tijela odgovara Republika Hrvatska. Stoga tuženik pridržava pravo zahtijevati od iste naknadu štetu ukoliko istu pretrpi, te ujedno ovim putem obavještava o mogućnosti nastanka štete.
17. Zbog toga se predlaže da sud istu obavijesti o postojanju ove parnice pozivom na odredbu članka 211. ZPP-a.
18. Stjecatelj je bio odnosno mogao biti upoznat s pravnim statusom tih nekretnina, te je i sam, koristeći dužnu pažnju mogao pribaviti sva uvjerenja i sve isprave.
19. Osim toga iz sadržaja dopisa Općinskog državnog odvjetništva Buje od 19. rujna 2008. proizlazi da je razlog zbog kojeg se smatra da se radi o nezakonitoj uknjižbi prava vlasništva tužitelja okolnost da te nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala bivšeg društvenog poduzeća „Kuk".
20. Budući je označeni rok prekluzivan, sud na njega pazi po službenoj dužnosti te se istome predlaže da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja naveden u tužbi protiv tuženika koja je tužba 31. ožujka 2010. podnijeta sudu, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
21. Podneskom od 2. rujna 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev u skladu sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22).
22. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u preslik kupoprodajog ugovora na listu 5-6 spisa, u presliku ugovora o prijeboju na listu 7- spisa, u preslik kupoprodajnog ugovora na listu 8-9 spisa, u preslik izvatka na listu 10 spisa, u preslik izjave o prijeboju na listu 11 spisa, u preslik potvrde na listu 12 spisa, u potvrdu Istarske županije na listu 16 spisa, u z.k. izvatke na listu 24-27 spisa, u izvadak na listu 62 spisa.
23. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
24. Nije sporno da je tužitelj kupio nekretnine od Grada Buzeta.
25. Sporno je da li je Grad Buzet uopće bio njihov vlasnik. Ovo stoga što su se k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazili dana 16. listopada 1990. odnosno 24. srpnja 1991. (datumi stupanja na snagu Zakona o šumama / Zakona o poljoprivredno zemljištu) izvan granica građevinskog područja Općine Buzet.
26. Tužitelj smatra da su stoga te nekretnine bile vlasništvo Republike Hrvatske ex lege. Tužitelj je doista poslao tuženiku pod prijetnjom raskida zahtjev za ispunjenjem obveze odnosno otklanjanjem pravnih nedostataka (list 17-18 spisa).
27. Prethodno, Općinsko državno odvjetništvo u Bujama dostavilo je predniku tužitelja 19. rujna 2008. prijedlog za mirno rješenje spora. Ovo stoga što smatra da su k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], na nezakonit način uknjižene kao vlasništvo tužitelja, jer iste nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala bivšeg društvenog poduzeća « KUK» , društveno građevno poduzeće s. p. o. Buzet. Pored navedenog, sukladno potvrdi Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Buzet, klasa 350-01/08-02/4689, ur. broj 2163/1-18-02/5-08-02 od 23. svibnja 2008., navedene nekretnine da se nalaze na dan 16. listopada 1990., odnosno 24. srpnja 1992., izvan granica građevinskog područja Općine Buzet. Stoga da je vlasnik navedenih nekretnina Republika Hrvatska na temelju zakona i to Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno Zakona o šumama.
28. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. rujna 2025., zastupnica po zakonu Republike Hrvatske izjavila je da nema interesa za miješanje u ovoj parnici.
29. Sukladno odredbi članka 508. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO), koji se primjenjuje na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu novog ZOO-a tj. koji se primjenjuje i nakon 1. siječnja 2006. prema članku 1163. ZOO (NN 35/05 dalje: Novi ZOO), Prodavatelj odgovara ako na prodajnoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom.
30. Sukladno odredbi članka 515. st. 1. ZOO-a, prestalo je pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg, a što proizlazi iz navoda tužbe i priloga koji su uz istu predani.
31. Zaključak je ovog suda da ne postoje nikakvi razlozi za raskid ugovora budući da u konkretnom slučaju tužitelju stvar nije oduzeta, a niti je na bilo koji način umanjeno ili ograničeno njegovo pravo. Sve imajući u vidu da je tužitelj i dalje upisan kao vlasnik predmetnih čestica iako se prema njegovim navodima Republika Hrvatska obratila sa zahtjevom za izdavanje isprave još 2008. Stoga ukoliko treća osoba pokrene postupak i u istome traži svoje vlasništvo, te tužitelju stvar bude oduzeta ili pravo umanjeno može se govoriti o pravnim nedostacima, a za sada se radi o neosnovanom zahtjevu.
32. S druge strane ukoliko se prihvatilo tumačenje da pravni nedostaci postoje neovisno o tome što kupcu stvar nije oduzeta niti je pokrenut kakav postupak protiv njegova, iz tužiteljevih navoda proizlazi da je najkasnije u studenom 2008. saznao da treća osoba pretendira na predmetne čestice a tužbu je podnio 31. ožujka 2010. Te bi u tom slučaju prošlo godinu dana od saznanja za nedostatke, a samim time za pravo pozivanja na nedostatke se ugasilo.
33. Tužitelj nadalje, nije dokazao da postoje pravni nedostaci u spornim ugovorima o kupoprodaji, a koja okolnost napose jasno proizlazi iz navoda zastupnika po zakonu Republike Hrvatske na ročištu od 4. rujna 2025. da nema pravni interes za miješanje u ovoj parnici.
34. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovanog, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
35. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a, sud je tužitelju naložio da tuženiku naknadi troškove postupka i to: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 7.1 Odvjetničke tarife), za sastav podneska od 3. ožujka 2022. (Tbr. 8.1 Odvjetničke tarife) u iznosu od 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištima od 9. rujna 2010., 1. srpnja 2025. i 4. rujna 2025. u iznosu od 3.000,00 eura (Tbr. 9.1 Odvjetničke tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.250,00 eura, te trošak sudskih pristojbi za odgovor na tužbu u iznosu od 255,49 eura. Tuženiku je priznat trošak odvjetničkog zastupanja u mirenju u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura jer je do mirenja došlo nakon što je sud uputio stranke na pokušaj nagodbe, pa sud smatra da je i taj trošak bio opravdan i u funkciji parničnog postupka.
36. Stoga je tuženiku priznat parnični trošak od ukupno 7.755,49 eura.
37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u presudi.
U Pazinu, 9. listopada 2025.
Sudac
Damir Rabar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu,
- tuženiku po pun.