Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovi broj: K-4/2025-56
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vanje Petrović kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ankice Horvat i Ratka Tomića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog OR, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-29/2024-1. od 26. studenog 2024., nakon javne rasprave održane 3. rujna 2025. i 7. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Darka Galića, optuženog OR, branitelja optuženog Zlatka Gregurića, odvjetnika u [adresa] te opunomoćenika žrtava MR, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je, a 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Optuženi AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HR i O, rođene M, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom osnovnom školom, neoženjen, bez djece, zaposlen u TD-u Bistra d.o.o. Đurđevac, s mjesečnom plaćom u iznosu od 1.000,00 eura, nije služio vojsku, osuđivan presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-264/2022. od 29. studenog 2022. zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca uvjetno na 1 godinu
k r i v je
što je dana 16. kolovoza 2024. oko 3.50 sati na otvorenom dijelu državne ceste D210 između Molvi i Virja, upravljao osobnim automobilom marke "Audi" reg. oznake [registarska oznaka] prema Virju, s putnicima u vozilu FR, koji je sjedio na stražnjem sjedalu i ZR, koja je sjedila na prednjem sjedištu, protivno odredbi članka 199. stavka 1. i članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23., dalje: ZOSPC) pod utjecajem alkohola s najmanje 1,9 g/kg alkohola u krvi i zbog toga apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju, pristajući da vožnjom u takvom stanju dovede u opasnost druge sudionike u prometu, pa upravo zbog alkoholiziranosti nije bio u stanju držati vozilo na kolniku, već je dolaskom do prve dionice 20. kilometra + 580 metara navedene ceste i blagog lijevog zavoja izgubio nadzor nad vozilom te skrenuo izvan kolnika gdje je došlo do prevrtanja vozila i slijetanja u desni putni jarak, a putnik FR je ispao iz vozila i zadobio krvni podljev mekog oglavka, prijelom baze lubanje, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, edem mozga, prijelom II. vratnog kralješka, prijelom trupa III. i IV. prsnog kralješka, prijelome IV-XI, rebra lijevo i V-X rebra desno, prijelome I-III. slabinskog kralješka, prijelom zdjelice i šok pluća, uslijed kojih ozljeda je FR preminuo u bolnici 26. kolovoza 2024. godine,
dakle, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,
čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavku 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11.
II. Na temelju odredbe članka 227. stavka 4. KZ/11. optuženi AR se za počinjeno kazneno djelo
osuđuje
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI.
III. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom OR uračunava se vrijeme oduzimanja slobode i to 16. kolovoza 2024. od 7:30 sati do 23:00 sata te od 14. kolovoza 2025. od 14:30 sati do 3. rujna 2025. do 16:10 sati.
IV. Na temelju odredbi članka 72. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženom OR izriče se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 4 (četiri) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a u koje vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom mu se na temelju stavka 7. istoga članka uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 17. kolovoza 2024. do 7. kolovoza 2025. i 3. rujna 2025. pa nadalje.
V. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/25. – dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom OR naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 1.472,26 € ( tisuću četiristo sedamdeset dva eura i dvadeset šest centi), iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 300,00 € (tristo eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o visini kojeg troška će se odlučiti naknadnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu uvodno citiranu optužnicu, protiv optuženog OR zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi AR izjavio je da se smatra krivim za prouzrokovanje prometne nesreće no ne i za prouzrokovanje smrti putnika u vozilu, FR.
3. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o očevidu (list 24-27), prijava ozljede za FR (list 35), zapisnik o alkotestiranju OR (list 36), prijave ozljeda za optuženika i ĆR (list 37-38), zapisnik o obdukciji (list 74-77), preslike iz prekršajnog predmeta Općinskog suda u Virovitici (list 96-107), preslike iz prekršajnog spisa Policijske postaje Đurđevac (list 110-114), pregledan je fotoelaborat očevida sa skicom (list 116-130), pročitan je zapisnik o toksikološkom vještačenju za optuženog OR (list 187-188), dopis Ravnateljstva civilne zaštite (list 191), zapisnik o vještačenju droge za optuženika (list 202-203), medicinska dokumentacija o liječenju FR (list 234-242), podaci o vozilu PP Đurđevac (list 248) te presuda Općinskog suda u Virovitici broj PP 1591/2024-6 od 10. ožujka 2025. Ispitani su svjedoci ĆR, LR, ŠR, ŽR, HR i JR. Uz suglasnost stranka pročitani su nalazi i mišljenja stalnog sudskog vještaka Davora Šimeka od 21. listopada 2024. kao i njegov iskaz od 25. listopada 2024., nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar od 14. studenog 2024. te su na raspravi ispitani stalni sudski vještaci Andrina Kopjar i Davor Šimek. Pročitan je specijalistički nalaz Opće bolnice Virovitica, Odjela za psihijatriju od 15. siječnja 2025., pregledane su fotografije dostavljene po optuženiku ( list 447-451), preslušani su zvučni zapisi o dojavi ( list 195), pročitan je optužni prijedlog PP Đurđevac od 27. srpnja 2025., zapisnik o objavi presude Općinskog suda u Koprivnici broj PP-1749/2025-3. od 27. srpnja 2025. uvjerenje o prekršajnoj i kaznenoj kažnjavanosti optuženika, pročitani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PP Đurđevac od 16. kolovoza 2024., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 17. kolovoza 2024. i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 23. rujna 2024. te su pregledane snimke ispitivanja od 16. kolovoza 2024. i 23. rujna 2024. dok snimku od 17. kolovoza 2024. nije bilo moguće reproducirati uslijed tehničkih smetnji pri čemu je branitelj optuženika naveo da je on bio prisutan tom ispitivanju te da nije imao primjedbi na način ispitivanja kao i da je cjelokupna obrana iznesena na ispitivanju 23. rujna 2024. te je optuženik ispitan na kraju dokaznog postupka.
3.1. Druge dokaze sud nije provodio, a odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog kombiniranog prometno tehničkog i sudskomedicinskog vještačenja kao nepotreban odnosno nevažan jer su sve odlučne okolnosti utvrđene provedenim dokazima, a što će dodatno biti obrazloženo u točkama 12. i 13. ovog obrazloženja.
4. U svojoj obrani optuženi AR je naveo da je upravljao svojim automobilom pod utjecajem alkohola, obzirom da je popio 6-7 piva tijekom večeri pa zna da je kriv jer je pio i upravljao vozilom, no jedino je on imao vozačku, a njegova cura ĆR je drugog dana trebala raditi zbog čega su krenuli k njoj doma kako bi se naspavali. Ne zna kojom je brzinom vozio, samo se sjeća da si je tijekom vožnje vezivao pojas, vozilom je zahvatio bankinu i došlo je do udara vozila, kojom prilikom je FR ispao iz vozila i bio odbačen u kukuruz. Misli da ĐR, koja je sjedila na suvozačevom mjestu, te FR, koji je sjedio na stražnjem sjedalu iza nje, nisu bili vezani. ĐR i on su zadobili lakše ozljede i ostali su u unutrašnjosti automobila, pozvali su hitnu i policiju, a on je obavijestio i svoje i Karlove roditelje. Naveo je kako su on i FR susjedi i dugogodišnji prijatelji i jako mu je žao što se sve to dogodilo te je dodao kako više neće upravljati vozilom pod utjecajem alkohola. Pojasnio je da su te večeri bili u caffe baru Nikolinu i krenuli su prema Molvama i to se sve dogodilo. Najviše mu je žao što FR više nema, što se više ne mogu družiti. Zajedno su išli u školu, a sada ga više nema. Pogodilo ga je što su svjedoci iskazivali da nisu bili prijatelji te se nada da on to sve negdje vidi i čuje. Naveo je i kako je upravo Karlova ideja bila da se iz caffe bara Nikolina ide u Molve, zbog jedne cure. Naime, njihov prvotni dogovor bio je da idu u stan igrati igrice no on je želio da idu u Molve, kroz dan je više puta to predlagao, on je odbijao, ima i poruku koju mu je vezano uz to FR poslao, no da je on kriv što je ipak vozio u Molve. Nakon predmetnog događaja s curom živi u [adresa] u stanu i to radi svih okolnosti koje su se nakon nesreće dogodile. Pojasnio je da je Karlova mama napala njegove roditelje da se oni njima rugaju, da im je prijetio i da je istjerao Karlovu sestru s groblja pa je procijenio da je bolje da se makne iz svog sela. Mjesec dana nakon nesreće počeo je neprijavljeno živjeti u [adresa]. Govorilo se i da je on doma feštao i slušao muziku no da to uopće nije istina. Nakon prometne nesreće tjedan dana nije išao na posao, a nakon 10 dana kada je FR umro, umro je s njim. Tada je zatražio liječničku pomoć te mu je propisan Normabel koji je neko vrijeme koristio i od čega mu je bilo malo bolje, no i danas nije baš na čisto i tako će vjerojatno biti cijeli život, jako mu je teško. Naveo je i kako se na raspravi govorilo da je njemu svejedno i da uživa, da možda to tako izgleda, a da to uopće nije tako. Vezano uz iskaze svjedoka koji su navodili da je FR u kasnim noćnim satima čekao sa pivom, nagovarao na izlazak naveo je da su oni bili prijatelji i da su se nekad znali čekati za izlazak, no nije istina da bi ga tako čekao kako su svjedoci naveli iako su znali izvoditi svakakve gluposti i ludovati. Interesirao se za Karlovo zdravstveno stanje na način da je njegova majka bila u svakodnevnom kontaktu sa Karlovom majkom te je to učinio i putem odvjetnika.
4.1. Na pitanje predsjednice vijeća, kako to da se unatoč vođenju ovog kaznenog postupka i ranije prekršajne osuđivanosti 27. srpnja 2025. upustio u počinjenje novog prekršaja na način da je upravljao motociklom bez propisane kacige i prije stjecanja prava na upravljanje vozilom „A“ kategorije, naveo je da nije imao namjeru voziti taj motor već ga samo isprobati s obzirom da ga je popravljao za ĐR i upravo je ona te zgode imala kacigu, a na pitanje zašto ga nije isprobavao na parkiralištu naveo je da ga tamo nema te da se to zaustavljanje po policiji dogodilo 100 metara od mjesta gdje živi. Na daljnje pitanje kako je predmetne zgode odlučio upravljati vozilom pod utjecajem alkohola iako ga se ranije teretilo za počinjenje prekršaja pod utjecajem alkohola, naveo je da ne zna, da su bile takve okolnosti te je dodao da inače nakon tog prekršaja nije pio dok je vozio. Na pitanje da pojasni kako je u svojoj obrani naveo da se tijekom vožnje pokušao vezati i da je tada uhvatio bankinu, a da je ĆR navela da je on bio vezan naveo je da ne zna zašto je tako navela jer da on nije bio vezan nego da se u vožnji pokušao vezati. Naveo je i kako je i dalje zaposlen u Bistri d.o.o. u [adresa] sa plaćom oko 1.000,00 eura.
5. Slijedom optuženikova očitovanja o optužnici i njegove obrane sud nalazi da njegovo priznanje nije potpuno jer osporava da bi počinio kvalificirani oblik kaznenog djela te osporava određene okolnosti osnovnog kaznenog djela.
5.1. Nesporno je da je optuženik 16. kolovoza 2024. oko 3.50 sati na otvorenom dijelu državne ceste D210 između [adresa] i [adresa], upravljao osobnim automobilom marke "Audi" registarske oznake [registarska oznaka] prema [adresa], s putnicima u vozilu FR, koji je sjedio na stražnjem sjedalu i ZR, koja je sjedila na prednjem sjedištu i to pod utjecajem alkohola s najmanje 1,9 g/kg alkohola u krvi te da je dolaskom do prve dionice 20. kilometra + 580 metara navedene ceste i blagog lijevog zavoja izgubio nadzor nad vozilom te skrenuo izvan kolnika.
5.2. Nije sporno da putnik FR nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da je ispao iz vozila niti je sporno da je zadobio krvni podljev mekog oglavka, prijelom baze lubanje, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, edem mozga, prijelom II. vratnog kralješka, prijelom trupa III. i IV. prsnog kralješka, prijelome IV-XI, rebra lijevo i V-X rebra desno, prijelome I-III. slabinskog kralješka, prijelom zdjelice i šok pluća kao niti da je FR preminuo u bolnici 26. kolovoza 2024. godine.
5.3. Navedene nesporne okolnosti proizlaze kako iz obrane optuženika tako i zapisnika o očevidu, zapisnika o alkotestiranju optuženika, fotoelaborata očevida sa skicom, iskaza svjedokinje ĐR, zapisnika o toksikološkom vještačenju optuženika, dopisa Ravnateljstva civilne zaštite, snimki dojave prometne nesreće, medicinske dokumentacije za FR, zapisnika o obdukciji, provedenog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja te iskaza svjedokinje LR koja se prva zaustavila na mjestu prometne nesreće te je o istoj dojavila Županijskom centru 112 Koprivnica.
6. Kako optuženik tvrdi da je izgubio kontrolu nad vozilom zbog trenutka nepažnje, kada je tijekom vožnje zakopčavao sigurnosni pojas, sporno je da li je utjecaj alkohola bio razlog nastanka prometne nezgode.
6.1. Sporno je i jesu li zbog optuženikova kršenja propisa o sigurnosti prometa i prouzrokovanja prometne nesreće nastale teške tjelesne ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda FR ili je za takav ishod odgovoran oštećenik, jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom.
7. Međutim, analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženik 16. kolovoza 2024. oko 3.50 sati na otvorenom dijelu državne ceste D210 između [adresa] i [adresa], upravljajući vozilom marke"Audi" registarske oznake [registarska oznaka], kršeći propise o sigurnosti prometa na način kako je opisano u izreci izazvao prometnu nesreću u kojoj je FR zadobio višestruke teške tjelesne ozljede od kojih je preminuo.
8. Iz iskaza svjedokinje ĆR, koja je u vezi s optuženikom, proizlazi da su predmetnog dana 15. kolovoza 2024. optuženik i FR u [adresa] u Caffe baru Nikolino gdje je ona u to vrijeme radila između 15:00 sati do oko 17:00-17:30 sati popili dva puta po 0,3 l piva u boci, a potom oko 21.00-21.30 sati je svaki popio dva piva od 0,3 l, a dalje su pili pelin-kolu, sigurno više od 5 čaša, 0,3 dl pelinkovca pomiješanog sa Coca Colom, a ona je pila s njima. Oko 00,30 sati svi zajedno su krenuli u Molve automobilom Audi OR koji je i upravljao vozilom. Nije joj izgledalo da ne bi mogao upravljati vozilom. Ona je bila pod utjecajem alkohola, vjerojatno jačim nego njih dvojica, ali je bila svjesna svega što se događa. Imali su plan otići do njenog stana u [adresa], ali je onda došlo do promjene pa su odlučili otići u Molve jer je tamo bio postavljen šator povodom Velike Gospe i svirala je živa glazba. Tamo su nastavili piti, i to točeno pivo i Jegermeister. Ona je pod šatorom ipak popila nešto manje, a AR i FR su popili dosta. Kada su odučili ići kući ona nije htjela ući u auto jer je vidjela da je AR pod jakim utjecajem alkohola i nije htjela da ju takav vozi pa su odlučili malo pričekati na zraku da se AR raspuše i da može voziti. Pričekali su oko pola sata, možda nešto više pa su odlučili krenuti natrag u [adresa] u njen stan gdje su svi namjeravali prespavati. Ona je sjela naprijed kraj vozača, a FR otraga iza nje. Nadalje, navela je da se AR prije početka vožnje vezao pojasom, a ona i FR nisu. Pojasnila je i da u tom autu otraga postoji pojas, a iza vozača je montirana dječja sjedalica. Kada su krenuli, razgovarali su i nije svirala muzika u autu, a nakon kratkog vremena FR ili OR, ne zna točno tko, uključio je muziku u autu. Za vrijeme vožnje nitko nije konzumirao alkohol, u autu nije bilo nikakvog pića. Vozili su se otprilike 10-15 minuta. Sjeća se da je u jednom času uzela u ruke pojas da se veže, tada je pogledala brzinomjer i vidjela da je kazaljka između 60 i 70 km/h. U tom trenutku udario ju je zračni jastuk, a neposredno prije toga osjetila je da se auto malo zatresao, kao da su prešli preko neke rupe ili izbočine na cesti. Tada se auto počeo zanositi na način da je stražnji kraj otišao desno, uhvatili su desnu bankinu i sletjeli s ceste u grabu udesno, a koliko se sjeća, auto se nije prevrtao. Navela je i da su za vrijeme vožnje prozori auta bili zatvoreni, osim stražnjeg desnog gdje je sjedio FR koji je imao otvoren prozor jer je pušio i istresao pepeo kroz prozor. Navela je i da je vrijeme bilo suho, cesta je bila suha, vidljivost je bila dobra, nije bilo magle. Niti iza njihovog auta, a niti iz suprotnog smjera nije se kretalo ni jedno drugo vozilo. Nakon slijetanja nije mogla otvoriti svoja vrata auta, a niti AR pa je on najprije iščupao pojas da se oslobodi, nakon čega su izašli iz auta tako da su se provukli kroz stražnji desni prozor. Tada je optuženik dozvao FR i pitao kako je pa su vidjeli da FR nema u autu te ga je optuženik pronašao u kukuruzištu koje se nalazi iznad grabe u koju su sletjeli. Navela je da je FR ležao na oko metar ili dva od auta, a kada su mu prišli, izgledalo je kao da spava, čula je zvuk kao da hrče. Pokušala ga je nešto pitati i u jednom trenu je kao nešto promrmljao, ali nije otvarao oči. Nakon toga, optuženik je na cesti zaustavio prvo vozilo u kojem je bila neka žena koja je zvala policiju i hitnu pomoć, a drugi auto je sam stao. Nisu imali mobitele sa sobom jer su ostali u autu i nisu mogli do njih. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je u nesreći zadobila lake ozljede, istegnuće mišića, boljele su ju ruke i noge i imala je neke masnice po tijelu.
8.1. Sud je iskaz svjedokinje ĐR u dijelu kada opisuje okolnosti koje su prethodile predmetnoj prometnoj nesreći te vezane uz prometnu nesreću prihvatio kao vjerodostojan jer je svjedokinja o tim okolnostima iskazivala vrlo detaljno i uvjerljivo te upravo iz njenog iskaza sud utvrđuje da se optuženik prije početka kritične vožnje vezao sigurnosnim pojasom što je dodatno potvrdila i navodima o tome da je nakon nesreće optuženik najprije iščupao pojas da bi mogao izaći iz vozila.
8.2. Iz mišljenja provedenog toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Klasa:NK-235-01/24-03/2441; Ur.broj:511-01-114-24-3- od 30. rujna 2024. a koje mišljenje je prihvaćeno kao objektivno i stručno, tim više što na isto nije bilo primjedbi, proizlazi da je optuženik u času prometne nesreće bio pijan i apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju, s obzirom da je koncentracija etanola u krvi bila najmanje 1,9 g/kg.
8.3. Dakle, kako je utvrđeno da je optuženik tijekom upravljanja predmetnim vozilom bio vezan sigurnosnim pojasom te pod utjecajem alkohola s najmanje 1,9 g/kg alkohola u krvi te takav bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju sud utvrđuje da nisu osnovani navodi obrane da je do prometne nesreće došlo zbog trenutka nepažnje, kada je optuženik tijekom vožnje zakopčavao sigurnosni pojas već upravo zbog alkoholiziranosti zbog koje nije bio u stanju držati vozilo na kolniku te je dolaskom do blagog lijevog zavoja izgubio nadzor nad vozilom.
8.4. Upravljajući vozilom na cesti pod utjecajem alkohola u krvi optuženik je postupao protivno odredbi članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23., dalje: ZOSPC) jer je u vrijeme prometne nesreće imao 23 godine pa je u smislu članka 2. točke 69. ZOSPC-a bio „mladi vozač“, odnosno vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života.
9. Nadalje, sukladno odredbi članka 47. stavka 2. ZOSPC-a vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti. S obzirom da optuženik svoje vozilo nije držao na kolniku odnosno prometnoj traci po kojoj se bio dužan kretati nedvojbeno je upravljajući predmetnim vozilom prekršio i odredbu članka 47. stavka 2. ZKP/08.
10. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Davora Šimeka od 21. listopada 2024. proizlazi da u tijeku očevida nisu evidentirani tragovi koji bi ukazivali na bilo koji oblik neispravnosti vozila kao objektivnog razloga za slijetanje kao i da na mjestu nesreće, niti na kolniku, niti izvan njega na travnatoj bankini uz desni rub kolnika, preko kojeg je došlo do silaska vozila s kolnika i slijetanja u kanal, nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali na to da je vozilo neposredno prije silaska vozila s kolnika bilo kočeno, točnije na kolniku nisu fiksirani tragovi kočenja, zanošenja, klizanja ili slično pa vještak zaključuje da je uzrok slijetanja vozila s kolnika subjektivne prirode, što dodatno potvrđuje utvrđenje suda da je alkoholiziranost optuženika uzrok predmetne prometne nesreće.
10.1. Prometni vještak je izvršio i simulaciju kretanja vozila upotrebom simulacijskog programa PC Crash, a koja je pregledana i na raspravi. Prema vještaku brzina osobnog automobila Audi je u trenutku prvog udara u pokos kanala temeljem podataka simulacijskog programa iznosila 77 km/h, jer bi u slučaju puno većih brzina kretanje vozila nakon silaska s ceste bilo potpuno drugačije.
10.2. Iz dopune nalaza i mišljenja na zapisnik od 25. listopada 2024. proizlazi da vještak nije pouzdano mogao utvrditi je li oštećenik ispao kroz stražnje desno bočno staklo ili kroz stražnje vjetrobransko staklo. Prema podacima o oštećenjima koja su evidentirana u spisu i koja su vidljiva na fotografijama slijedi da su i jedno i drugo staklo oštećeni pa je moguće da je FR ispao iz vozila i kroz desno bočno staklo i kroz stražnje vjetrobransko staklo. Smatra vjerojatnijim da je oštećenik ispao iz vozila kroz desno stražnje bočno staklo, obzirom na smjer vožnje i naginjanje vozila nakon slijetanja s kolnika, a da je desni stražnji bočni prozor u času prometne nesreće bio otvoren jer u slučaju da je taj prozor bio zatvoren, ne bi došlo do ispadanja tijela oštećenika iz vozila, ili ako bi došlo do ispadanja, ne bi bio odbačen na tu udaljenost. Po vještaku oštećenik je ispao iz vozila nakon što se vozilo prevrnulo na desni bok, naime pojasnio je da je vozilo najprije nagnuto na lijevu stranu klizilo po zapadnom dijelu odvodnog kanala nagnuto u lijevu stranu, na udaljenosti od otprilike 17 metara od početne točke mjerenja vozilo se diže u zrak, rotira, naginje lijevo pa desno i u tom trenutku kad se ono naginjalo desno došlo je do ispadanja tijela FR iz vozila. Po vještaku oštećenik nije bio vezan pojasom u vozilu.
10.3. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar od 13. studenoga 2024. kojeg je izradila na temelju medicinske dokumentacije i zapisnika o obdukciji proizlazi da je oštećenik FR zadobio slijedeće ozljede: rana razderotina glave tjemeno, krvni podljev mekog oglavka, prijelom baze lubanje, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, edem mozga; natučenje i oguljotina kože desne strane trbuha; prijelom II vratnog kralješka; prijelom trupa III i IV prsnog kralješka; prijelom 4-11 rebra lijevo te 5-10 rebra desno; prijelom I-III slabinskog kralješka i zdjelice; šok pluća; oguljotina kože koljena. Prema vještakinji sve navedene ozljede osim onih površinskih predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a bile su takvog intenziteta i karaktera da su dovele do smrtnog ishoda. Uzimajući u obzir dinamiku prometne nesreće utvrđene po prometno-tehničkom vještaku, u kojoj je došlo do silaska osobnog vozila marke Audi s kolnika, rotiranja vozila te naginjanja lijevo pa desno, zatim oštećenja na osobnom vozilu marke Audi, kao i ozljeda koje su utvrđene prilikom obdukcije mrtvog tijela FR, vještakinja zaključuje da je oštećenik u navedenoj dinamici prometne nesreće ispao iz osobnog automobila, te da nije bio vezan. Ozljede koje su utvrđene kod oštećenika nastale su kao posljedica složenog gibanja unutar kabine vozila te ispadanja tijela oštećenika iz vozila. Uzevši u obzir navedeno, kao i da nije poznat način kretanja tijela unutar kabine vozila tijekom odvijanja prometne nesreće, nije moguće odrediti u kojem je trenutku pojedina ozljeda nastala. U slučaju da je oštećenik bio vezan sigurnosnim pojasom, do ispadanja tijela oštećenika iz automobila ne bi došlo, tj. oštećenik bi bio zadržan u vozilu no nije moguće govoriti u kojoj mjeri bi sigurnosne zavjesice ublažile ozljede, moguće je da bi i u slučaju aktiviranja istih, oštećenik zadobio iste ozljede koje su kod oštećenika i utvrđene. Vještakinja je navela da ne postoje tipične ozljede koje nastaju prilikom ispadanja iz automobila, a osobito kod složenog gibanja tijela unutar kabine vozila u navedenoj dinamici prometne nesreće.
11. Na raspravi je sudsko-medicinska vještakinja pojasnila da ozljeda glave u vidu prijeloma baze lubanje s krvarenjem ispod tvrde moždane ovojnice koja je zahtijevala kiruršku intervenciju u vidu evakuacije hematoma predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu dok ostale ozljede, osim onih površinskih, predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a sve navedene ozljede u svojoj ukupnosti dovele su do traumatskog šoka koji je i doveo do smrtnog ishoda. Na pitanje da li je navedena ozljeda glave oštećeniku nastala unutar vozila ili nakon ispadanja oštećenika iz vozila navela je da obzirom na dinamiku prometne nesreće koja je utvrđena po prometno tehničkom vještaku u kojoj je došlo do silaska osobnog vozila s kolnika do udaranja u desni pokos kanala, gledajući u smjeru vožnje, rotiranja vozila, naginjanja lijevo i desno nije moguće sa sigurnošću utvrditi koja od navedenih ozljeda je nastala u kojem segmentu prometne nesreće no najvjerojatnije je ozljeda glave nastala unutar kabine vozila prilikom složenog gibanja tijela oštećenika unutar kabine vozila. Navela je i kako oštećenik nije bio vezan, a bez vezivanja same zavjesice nemaju zaštitnu ulogu kakvu imaju u slučaju kad je tijelo vezano.
11.1. Na pitanje da li je moguće da je ozljeda glave nastala izvan vozila tj. nakon ispadanja iz automobila vještakinja Kopjar je navela da najvjerojatnije nije. Pojasnila je da uzimajući u obzir dinamiku prometne nesreće koja je utvrđena po prometnom vještaku, najprije udaranja automobila u pokos kanala pri čemu se radilo o očito velikoj promjeni brzine, a zatim i rotiranja automobila u jednoj i drugoj osi tijelo oštećenika se složeno gibalo unutar kabine vozila te udaralo u unutrašnjost kabine nakon čega je došlo do izlijetanja tijela oštećenika iz auta. Na pitanje da li može u potpunosti isključiti da je ozljeda glave nastala prilikom ispadanja iz vozila navela je da sa sto postotnom sigurnošću to ne može isključiti. U slučaju da je oštećenik bio vezan sigurno je da ne bi došlo do tolikih velikih pomaka tijela unutar kabine vozila, za očekivati je da bi opseg ozljeda bio manji, no koliko i u kojoj mjeri točno nije mogla odgovoriti.
11.2. Na raspravi je prometni vještak naveo da se na temelju svih parametara ne može utvrditi akceleracija vozila točnije ubrzanja ili smanjenja brzine. Na pitanje branitelja u kojem trenutku je izmjerena brzina navedena u nalazu od 77 km na sat isti je naveo da je to brzina kod primarnog kontakta vozila sa desnim pokosom kanala. Na pitanje da li je moguće utvrditi deltu brzinu točnu promjenu brzine do konačnog zaustavljanja vozila vještak je naveo da se vozilo nakon primarnog kontakta nije vratilo na kolnik već je došlo do rotacije vozila po uzdužnoj i poprečnoj osi. Promjena brzine se u nalazu nije izračunavala obzirom da za to nisu ispunjeni svi uvjeti točnije u policijskom zapisniku nije izmjeren polumjer i nagib ceste. Na pitanje da li bi se danas mogao izmjeriti radijus kolnika i nagib istog naveo je da je to moguće ukoliko u proteklom vremenu od dana nastanka prometne nesreće do danas kolnik nije izmijenjen i da je situacija ostala ista kao i na dan prometne nesreće. Na pitanje da li može definirati i konstatirati u kojem trenutku je tijelo oštećenog izletjelo van vozila vještak je naveo da je sa velikom sigurnošću tijelo izletjelo nakon primarnog kontakta vozila sa pokosom kanala te rotacije po uzdužnoj osi vozila točnije udara vozila u dno pokosa kanala što argumentira karakterističnim oštećenjima na stražnjem dijelu vozila, točnije poklopac prtljažnika, stražnji branik utisnuti su ravnomjerno dok je stražnje vjetrobransko staklo izbijeno. U tom trenutku je po vještaku, sa velikom sigurnošću, došlo do izlijetanja oštećenika iz vozila. S obzirom na veličinu tijela te otvor, točnije dimenzije stražnjih desnih vratiju najvjerojatnije je tijelo izletjelo kroz stražnje vjetrobransko staklo. Udaljenost od mjesta ispadanja tijela iz vozila do mjesta pronalaska tijela je 12 metara. Na pitanje sa kojom brzinom tijelo izlijeće iz vozila naveo je da je to nemoguće sa prometno tehničke strane utvrditi obzirom na prijašnja složena gibanja unutar vozila te uzdužnu rotaciju vozila jer da je moguće da je tijelo prilikom izlijetanja kroz stražnje vjetrobranskog staklo te prilikom uzdužne rotacije točnije po uzdužnoj osi vozila dobilo i ubrzanje u slučaju da je došlo do kontakta između tijela i stražnjeg dijela vozila. Na pitanje da li može odgovoriti na pitanje koja je minimalna brzina izlijetanja tijela iz vozila vještak je naveo da je to nemoguće utvrditi sa prometno tehničkog stajališta.
12. Obrana je u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju sudsko medicinske vještakinje ističući da ista praktično eliminira utjecaj sigurnosnih sustava ugrađenih u vozilo na zadobivanje tjelesnih povreda odnosno na zaštitu od zadobivanja od tjelesnih povreda, a posebno od izlijetanja iz vozila. Branitelj je napomenuo da je vozač bio vezan ( iako sam optuženik u svojoj obrani to osporava) i da nije zadobio praktično nikakve povrede, da suvozačica nije bila vezana, nalazila se na istoj strani na kojoj i oštećeni, a praktično nikakve povrede nije zadobila. Putnik na stražnjem sjedalu koji nije bio vezan izletio je iz vozila brzinom koja nije utvrđena, a teoretski bi mogla biti veća od brzine kojim se vozilo u tom trenutku kretalo. Naveo je da je nalaz i mišljenje vještaka praktično identičan i za slučaj vezanja, i za slučaj nevezanja i za slučaj izlijetanja, a posebno iz razloga što nemamo podatak o padu brzine. Naveo je da je činjenica da je vozilo bilo u jednom složenom dinamičkom pokretu koje je bilo od utjecaja na kretanje tijela u vozilu. Međutim, smatra da ukoliko se ne zna koliki je pad brzine i brzina u trenutku izlijetanja da je tada nemoguć zaključak da bi ishod bio vjerojatno isti, jer za to nema argumenata. Nadalje, istaknuo je da je tvrdnja sudskomedicinske vještakinje da povrede glave koje su verificirane obdukcijom nisu tipične povrede i da zapravo nema tipičnih povreda koje nastaju iz izlijetanja tijela iz vozila, u suprotnosti sa pravilima struke tim više jer se ne zna kojom brzinom je tijelo izletjelo. Slijedom navedenog, obrana je predložila provesti novo kombinirano prometno tehničko i sudsko medicinsko vještačenje uz prethodnu pribavu podataka o radijusu zavoja u kojem je došlo do izlijetanja kako bi vještak i tim podatkom mogao utvrditi ono za što u spisu nema potrebnih ili pribavljenih parametara kao i da sudsko medicinsko vještačenje obavi vještak forenzičke struke.
13. Sud je odbio taj dokazni prijedlog obrane kao nepotreban odnosno nevažan jer, suprotno navodima obrane, sud je utvrdio da su nalazi i mišljenja prometnog vještaka Davora Šimeka i sudskomedicinske vještakinje dr. Andrine Kopjar izrađeni objektivno i stručno te su vještaci argumentirano i uvjerljivo odgovorili na sva pitanja glede odlučnih okolnosti. Prometni vještak je na raspravi izmijenio svoje prvotno mišljenje o vjerojatnosti mjesta kroz koje je izletjelo tijelo oštećenika (od prvotnog da je vjerojatnije ispao iz vozila kroz desno stražnje bočno staklo do onog da je vjerojatnije tijelo izletjelo kroz stražnje vjetrobransko staklo) no to ne čini njegov nalaz i mišljenje nevjerodostojnim jer je navedenu izmjenu detaljno obrazložio. Zbog navedenog, sud je u potpunosti prihvatio njihove nalaze i mišljenja.
14. Upravo temeljem rezultata provedenog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja sud utvrđuje da je, nakon što je optuženik izgubio nadzor nad vozilom te skrenuo izvan kolnika, došlo do prevrtanja vozila i slijetanja u desni putni jarak ( time da prometni vještak precizira da je vozilo najprije nagnuto na lijevu stranu klizilo po zapadnom dijelu odvodnog kanala nagnuto u lijevu stranu, na udaljenosti od otprilike 17 metara od početne točke mjerenja vozilo se diže u zrak, rotira, naginje lijevo pa desno, a što je sve vidljivo i iz simulacije prometne nesreće) te ispadanja FR iz vozila ( najvjerojatnije kroz stražnje vjetrobransko staklo) koji je zadobio ozljede navedene u točki 5.1. ovog obrazloženja uslijed kojih je preminuo u bolnici. Sud iz mišljenja sudskomedicinske vještakinje utvrđuje da se uslijed ranije navedene dinamike kretanja vozila tijelo oštećenika složeno gibalo unutar kabine vozila te udaralo u unutrašnjost kabine nakon čega je došlo do izlijetanja tijela oštećenika iz auta pri čemu nije moguće sa sigurnošću utvrditi koja je od navedenih ozljeda, koje su u svojoj ukupnosti dovele do traumatskog šoka koji je doveo do smrtnog ishoda, nastala u kojem segmentu prometne nesreće no najvjerojatnije je osobito teška i po život opasna ozljeda prijeloma baze lubanje s krvarenjem ispod tvrde moždane ovojnice nastala unutar kabine vozila pri čemu vještakinja ne isključuje da bi oštećenik zadobio iste ozljede i da je bio vezan sigurnosnim pojasom.
14.1. Dakle, slijedom svega navedenoga nedvojbeno je utvrđeno da je neposredni uzrok nastanka ove prometne nesreće te posljedično prouzrokovanja smrti oštećenika optuženikovo kršenje članka 199. stavka 1. i članka 47. stavka 2. ZOSPC-a koji je zbog svoje alkoholiziranosti s najmanje 1,9 g/kg alkohola u krvi zbog koje je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju te nedržanja vozila na kolniku izgubio nadzor nad vozilom te skrenuo izvan kolnika gdje je došlo do prevrtanja vozila i slijetanja u desni putni jarak te ispadanja FR iz vozila pri čemu je upravo zbog postupanja optuženika FR posljedično zadobio ozljede od kojih je preminuo u bolnici.
14.2. Činjenica što oštećeni FR nije bio vezan sigurnosnim pojasom nije odlučna činjenica koja bi imala kakvog utjecaja na uzročnost ove prometne nesreće i predstavljala doprinos oštećenika istoj već može predstavljati samo prekršaj. Ta činjenica ne ekskulpira optuženika jer je isti kao vozač bio dužan brinuti se o sigurnosti putnika u vozilu pa okolnost nevezanja oštećenika nije relevantna za dokazanost predmetnog kaznenog djela već može imati utjecaja samo na odmjeravanje kazne.
15. Slijedom navedenog sud je obranu optuženika prihvatio samo glede nespornih okolnosti dok je nije prihvatio glede spornih okolnosti jer je u tome dijelu suprotna ranije navedenim utvrđenjima suda te očito usmjerena na umanjenje odgovornosti za počinjeno kazneno djelo.
15.1. Sud je kao vjerodostojnu prihvatio svu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana tijekom dokaznog postupka jer na istu nije bilo primjedbi, a iskaz svjedokinje LR sud nije posebno reproducirao niti cijenio jer ista nije imala neposrednih saznanja o nastanku i okolnostima prometne nesreće nego se prva zatekla nakon prometne nesreće te pozvala pomoć.
16. Što se tiče subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, sud je na temelju iskaza optuženika i iskaza svjedokinje ĆR utvrdio da je optuženik kroz više sati prije nesreće konzumirao različita alkoholna pića, pri čemu je znao da će voziti do stana ĆR. Prema tome, optuženi je konzumirao alkohol u vrijeme kada još nije bio pod utjecajem alkohola i kada je, kao svaka prosječna i poslovno sposobna osoba, mogao shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom. Znao je da mu predstoji vožnja, te da, zbog svoje alkoholiziranosti, može ugroziti druge sudionike u prometu, da može ugroziti živote suputnika pa je na to pristao. Time je u odnosu na ugrožavanje drugih sudionika u prometu optuženik postupao s neizravnom namjerom, svjestan da, upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola može ostvariti obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu pa pristajući na to, dok se nastupjela posljedica – prouzročena smrt jedne osobe, ima pripisati njegovom nehaju.
17. Stoga je, na opisani način, provedenim dokazima sud našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženik kritične zgode, kao sudionik u cestovnom prometu, kršeći propise o sigurnosti prometa i to odredbu članka 199. stavka 1. ZOSPC-a i odredbu članka 47. stavka 2. ZOSPC-a, izazvao opasnost za život ljudi te time prouzročio smrt jedne osobe, čime je ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje kazneno djelo je proglašen krivim i osuđen.
18. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je ponajprije utvrdio okolnosti na strani optuženika koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti).
19. Sporno je kako je smrt oštećenika utjecala na optuženika, jesu li optuženik i preminuli bili bliski, jesu li bili prijatelji, jesu li se družili.
19.1. Naime, iz iskaza svjedoka ŠR, oca preminulog, proizlazi da se optuženik i preminuli poznaju još iz osnovne škole koju su zajedno pohađali no da se nisu posebno družili, koliko zna nisu zajedno izlazili, jedino je posljednja tri tjedna bilo više kontakata između njih, jer je Karlov najbolji prijatelj ER počeo raditi pa se više nisu mogli češće družiti. Također, naveo je da su negdje prije korone on i FR poveli optuženika u Njemačku gdje su zajedno radili dva tjedna. Poznato mu je da je FR odlazio kod obitelji AR jer su susjedi. FR mu je pričao da OR prebrzo vozi i da ga je više puta u kasnim noćnim satima na njihovom dvorištu čekao s pivama i onda bi zajedno odlazili autom koji je OR vozio. Upozoravao je FR da ne ide s njim no nekako ta zadnja dva tjedna su se dosta družili. Obitelj AR nije im izrazila sućut.
19.2. Iz iskaza svjedoka JR, bratića preminulog FR proizlazi da su zajedno odrasli te su se konstantno družili te da se FR s OR družio samo kada se ne bi imao s kime družiti. Opisao je da su on i FR zajedno počeli raditi u Njemačkoj 2020. Po mjesec i pol bi bili u Njemačkoj, a onda bi dva tjedna bili u Hrvatskoj. FR se vratio u Hrvatsku nakon godine i pol, a on je ostao u Njemačkoj i dan danas radi tamo i istim takvim intenzitetom. Kada god bi došao u [adresa] FR bi se družio s njim pri čemu s njima nikada nije bio OR. Nadalje, naveo je da kada njega nije bilo ovdje da se FR družio s ER koji je u vrijeme prije nesreće bio na terenu tako da se FR tada družio s OR. Pojasnio je da je FR **.**.2024. trebao početi raditi u Njemačkoj pa se prije toga želio još ispucati zbog čega se družio s OR jer nije imao s kim. Od Karlova oca i svog kuma čuo je da su kod Kolenkovih nakon nesreće svaki dan bile fešte, slavilo se kao da se ništa nije dogodilo, a u mjestu su bili i neki festivali i fešte te je čuo da je OR tamo bio viđen. Nije mu poznato da bi se Matijina majka kod Karlove majke informirala o Karlovom zdravstvenom stanju. Koliko mu je poznato optuženikova obitelj nije kupila vijenac ili svijeće ili sudjelovala u troškovima sahrane. FR mu je znao pričati da OR brzo vozi.
19.3. Svjedok ŽR, brat optuženika, naveo je da su OR i FR zajedno išli u osnovnu školu te su se družili, tijekom 2024. godine je nekoliko puta bio s njima u izlasku. Na pitanje o intenzitetu druženja naveo je da je FR ponekad imao razdoblja da 6 mjeseci ne bi nigdje izlazio pa bi ga 6 mjeseci bilo svugdje. Naveo je da su se raspitivali o Karlovom zdravstvenom stanju na način da je njegova majka razmjenjivala poruke s Karlovom mamom. Nisu išli na sprovod jer su im rekli da je bolje da ne dolaze. Naveo je da je optuženik po izlasku iz pritvora bio u lošem stanju, tresao se, plakao je, bilo mu je teško, razgovarali su te su se prisjećali zajedničkih druženja. Isto tako teško je primio vijest da je FR preminuo, plakao je, svi su bili uz njega da si nešto ne napravi.
19.4. Svjedok HR, optuženikov otac naveo je da su FR i OR bili nerazdvojni, družili su se još od osnovne škole, znali su po par dana biti nerazdvojni i po par dana ih ne bi znalo biti kod kuće, znali su spavati ili kod njih ili kod njega, a neposredno prije nesreće i kod Matijine djevojke. Četiri ili pet dana prije same nesreće nisu uopće bili kod kuće. Nikada nisu OR zabranjivali da se druži s FR i koliko mu je poznato niti Karlova obitelj njemu nije zabranjivala da se druži s OR. Nitko ga nije upozoravao na ponašanje sina u prometu. Naveo je da je Matiju Karlova smrt jako potresla bio je sav izvan sebe zbog čega ga je majka vodila i psihijatru i psihologu. Naveo je da je cijelu obitelj potresla Karlova smrt, on ga je volio kao rođenog sina, kada ga je Karlov otac nazvao na posao i obavijestio da je FR preminuo, toliko ga je to potreslo da je tražio da ga netko zamijeni i otišao je kući. Nadalje, naveo je da su se od nesreće svakodnevno raspitivali za zdravstveno stanje FR i to na način da je njegova supruga od Karlove majke tražila informacije te je odvjetnik kontaktirao liječnike i informirao se o Karlovom zdravstvenom stanju. Njegova obitelj nije bila na pogrebu jer im je Karlova obitelj to zabranila.
19.5. Iz iskaza ĆR proizlazi da je u vezu s OR stupila 7. kolovoza 2024., a negdje dva tjedna prije toga, krajem srpnja 2024., OR ju je upoznao s FR s kojim je bio susjed i najbolji prijatelj i od tada je stalno bio s njima, više puta je prespavao kod nje u [adresa], bio s njenom prijateljicom. Obojica su joj pričali o tome kako su se družili još od osnovne škole, pričali su joj o svojim dogodovštinama, kako je FR iz fore Matijinu mamu znao zvati mama, da je FR znao doći kod OR i sam si skuhati kavu i slično. Istaknula je i da je upravo FR nju i OR nagovarao da izađu za Veliku gospu iako to nisu namjeravali kao i da njih nitko nije nagovarao da sjednu u vozilo, da su svjesno ušli u vozilo i svjesno se nisu vezali.
19.6. Sud je iz iskaza svih svjedoka, jer su u tome dijelu njihovi iskazi međusobno podudarni, utvrdio da su optuženi AR i preminuli FR bili susjedi te su zajedno polazili osnovnu školu, bili prijatelji koji su se družili na način da bi se posjećivali i zajedno izlazili. Međutim, sud ne prihvaća iskaz svjedoka HR u dijelu da bi njih dvojica bili nerazdvojni te iskaz ĆR u dijelu da bi bili najbolji prijatelji jer je isto u protivnosti s iskazima drugih svjedoka koji su naveli da su se njih dvojica družili samo povremeno, intenzivnije samo prije predmetnog događaja, a da su se samo povremeno družili proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽR koji je opisao dinamiku njihova druženja s određenim pauzama. Takva dinamika proizlazi i iz dostavljenih zajedničkih fotografija ( iz ožujka 2020., siječnja 2022., siječnja 2024.). No sud prihvaća iskaze svjedoka HR i ŽR o tome da je optuženika potresla smrt FR zbog čega je zatražio liječničku pomoć što sud utvrđuje iz specijalističkog nalaza – kontrola, Opće bolnice Virovitica, Odjela za psihijatriju od 15. siječnja 2025., koji je prihvaćen kao vjerodostojan, iz kojeg proizlazi da mu je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe, a vezano uz predmetnu prometnu nesreću, smrt prijatelja i nošenja sa osudama roditelja preminulog te mu je propisana terapija lijekovima i upućivanje psihologu.
20. Slijedom navedenog sud je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženik mlađe životne dobi, da je izrazio žaljenje zbog smrti FR, da mu je preminuli bio susjed i prijatelj s kojim se povremeno družio, da se teško nosio s posljedicama prometne nesreće zbog čega je potražio liječničku pomoć. Iako je naveo da priznaje da je prouzrokovao predmetnu prometnu nesreću, ali ne i prouzrokovanje smrti oštećenika, ne radi se o potpunom priznanju tim više što je i glede prouzrokovanja prometne nesreće optuženik osporavao određene okolnosti zbog čega takvo „priznanje“ nije cijenjeno.
20.1. Otegotnim je sud cijenio činjenicu da je optuženik prije predmetne prometne nesreće kazneno osuđivan, te se protiv njega vodio prekršajni postupak zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i članka 46. stavka 3. ZOSPC-a za počinjenje kojih je pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Virovitici broj Pp-1591/2024. od 10. ožujka 2025., a koja osuđivanost zbog kaznenog djela krađe, iako se ne radi o istom ili istovrsnom kaznenom djelu uz činjenicu da se vodio prekršajni postupak protiv njega, upućuje na to da je optuženik očito sklon protupravnom postupanju te da ga kaznena osuda i vođenje prekršajnog postupka nisu odvratili od daljnjeg kršenja zakona. Štoviše, kršenjem istovrsnih prometnih propisa počinio je predmetno kazneno djelo čime je njegovo protupravno postupanje progrediralo, postalo teže. Osim toga, tijekom vođenja ovog kaznenog postupka počinio je nove prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 114. stavka 3. ZOSPC-a za koje je pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Koprivnici broj PP-1749/2025. od 27. srpnja 2025. što upućuje na optuženikovu nekritičnost prema vlastitim postupcima i upornost u protupravnom postupanju, osobito kršenju propisa o sigurnosti prometa na cestama.
20.2. Nadalje, sud je otegotnim cijenio i činjenicu što je prometnu nesreću prouzrokovao kršeći čak dvije odredbe ZOSPC-a kao i visoki stupanj koncentracije alkohola u krvi od najmanje 1,9 g/kg, koji alkohol je, više vrsti i znatne količine, nekritički konzumirao kroz više sati iako je znao da će upravljati vozilom i u njemu prevoziti još dvije osobe.
20.3. Također, sud je uzeo u obzir i činjenicu da je preminula mlada osoba čija smrt je ostavila teške i trajne posljedice za njegovu obitelj kao i izostanak izražavanja sućuti obitelji preminulog koju je optuženik, ako ne verbalno barem pisanim putem mogao uputiti obitelji preminulog neovisno o tome da li su oni željeli njegovu prisutnost na sahrani i žele li ikakav neposredan kontakt s njim.
21. Imajući na umu naprijed iznijete okolnosti, kao i činjenicu da je oštećenik pristao na vožnju iako je znao da je optuženik bio pod utjecajem alkohola te da se oštećenik nije vezao sigurnosnim pojasom, vodeći računa o stupnju krivnje i o svrsi kažnjavanja, kao i propisanoj kazni za ovo kazneno djelo ( od 3 do 15 godina zatvora) sud je optuženom OR za počinjeno kazneno djelo, na temelju odredbe članka 227. stavka 4. KZ/11., izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, ocjenjujući da je izrečena kazna u tako odmjerenom trajanju prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja te da u dostatnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će utjecati na optuženika, a i na druge građane da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
22. Optuženiku je na temelju odredbe članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to 16. kolovoza 2024. od 7:30 sati do 23:00 sata te od 14. kolovoza 2025. od 14:30 sati do 3. rujna 2025. do 16:10 sati.
23. Ocjenjujući da visok stupanj alkoholiziranosti optuženika kritične zgode kao i dosadašnja prekršajna kažnjavanost optuženika upućuje na opasnost da će optuženik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, sud je optuženiku na temelju odredbi članka 72. stavaka 1. i 2. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 4 (četiri) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a u koje vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom mu se na temelju stavka 7. istoga članka uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 17. kolovoza 2024. do 7. kolovoza 2025. i 3. rujna 2025. pa nadalje.
23.1. Naime, ocjena je suda da je, radi otklanjanja opasnosti od ponovnog ugrožavanja prometa, optuženika potrebno na određeno vrijeme isključiti iz prometa, na koji način će se ujedno pojačati i učinci izrečene kazne.
24. S obzirom da je optuženik proglašen krivim te imajući na umu da je mlada, radno sposobna i zaposlena osoba, s plaćom od 1.000,00 eura mjesečno te nema drugih obveza uzdržavanja sud je na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08. naložio optuženom OR da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 1.472,26 € ( tisuću četiristo sedamdeset dva eura i dvadeset šest centi) koji trošak se odnosi na trošak policijskog postupanja 30. kolovoza 2024. u iznosu od 67,80 eura, trošak svjedokinje ĆR od 19. rujna 2024. u iznosu od 10,78 eura, trošak analize alkohola u krvi okrivljenika od 30. rujna 2024. u iznosu od 99,54 eura, trošak toksikološkog vještačenja od 14. listopada 2024. u iznosu od 54,42 eura, trošak prometno-tehničkog vještačenja od 19. studenog 2024. u iznosu od 469,56 eura, trošak sudskomedicinske vještakinje od 19. studenog 2024. u iznosu od 301,70 eura te od 3. rujna 2025. u iznosu od 65,83 eura te trošak obdukcije u ukupnom iznosu od 402,63 eura. Naloženo mu je da naknadi i trošak iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 300,00 € (tristo eura) koji je odmjeren sukladno složenosti i trajanju postupka, a sve u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude. Optuženik je dužan naknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o visini kojeg troška će se odlučiti naknadnim rješenjem.
25. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Varaždin, 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vanja Petrović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-29/2024
2. Optuženi AR
3. Branitelj optuženika Zlatko Gregurić, odvjetnik u Bjelovaru
4. Opunomoćenik žrtve MR, odvjetnik u [adresa]
