Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-462/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vedranu Špiljku, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjom poznatom adresom u Zagrebu, Bogovićeva ulica 4, trenutno nepoznatog boravišta, zastupan po posebnoj skrbnici TN iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i njezina punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice tuženika, 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjom poznatom adresom u Zagrebu, Bogovićeva ulica 4, trenutno nepoznatog boravišta da na ime naknade za isplaćeno uzdržavanje maloljetnog UNI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati tužiteljici GN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 1.983,67 EUR (slovima: tisućudevetstoosamdesettri eura i šezdesetsedam centi), za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2022. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. lipnja 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. srpnja 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. kolovoza 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. rujna 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. listopada 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. studenog 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. prosinca 2021. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. siječnja 2022. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. veljače 2022. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. ožujka 2022. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. travnja 2022. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. svibnja 2022. do isplate,

- iznos od 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) počevši od 01. lipnja 2022. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, a koji se odnosi na razliku ukupno zatraženog iznosa glavnice od 2.000,22 EUR (slovima: dvijetisuće eura i dvadesetdva centa) do dosuđenog iznosa glavnice od 1.983,67 EUR (slovima: tisućudevetstoosamdesettri eura i šezdesetsedam centi) naznačenog u točki I. izreke ove presude to za iznos od 16,55 EUR (slovima: šesnaest eura i pedesetpet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos.

III. Nalaže se tuženiku BN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi trošak tužiteljici GN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 166,36 EUR (slovima: stošezdesetšest eura i tridesetšest centi) uvećan za zateznu kamatu koja teče od 9. listopada 2025., kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa nadalje, do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi uređenja roditeljske skrbi, uzdržavanja i radi isplate naknade za isplaćeno uzdržavanje za njihovo zajedničko dijete.

1.1. U tužbi, između ostalog, tužiteljica navodi da od rođenja djeteta samostalno brine o njemu u čemu joj ponekad pomažu i njeni roditelji s kojima stanuje u istom kućanstvu. Tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije zaposlena, ali primala je naknadu zavoda za zapošljavanje u iznosu oko 2.800,00 kn. Za dijete ističe da je zdravo i trenutno nema posebnih potreba uzdržavanja, ali postoji sumnja da će dijete trebati nositi naočale radi čega tužiteljica vodi dijete na preglede kod oftalmologa. Tuženik od svibnja 2021. uopće nije pitao za dijete niti pokazivao interes radi održavanja osobnih odnosa, niti je uplatio išta za uzdržavanje djeteta.

1.2. Nadalje, tužiteljica navodi da samostalno podmiruje sve troškove uzdržavanja djeteta koje je prema zakonu tuženik dužan snositi, troškovi djeteta od rođenja pa do danas nisu se mijenjali.

1.3. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da se donese odluka kojom će se, između ostalog, odlučiti o njezinom zahtjevu za isplatom iznosa od 15.070,67 kn za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 3. svibnja 2021. sa zateznim kamatama.

1.4. Na ročištu održanim kod ovoga suda 1. listopada 2025., tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev za isplatu te navela da potražuje iznos od 2.000,22 EUR, odnosno pojedinačne mjesečne iznose od 152,59 EUR i uskladila je zateznu kamatu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženik putem posebne skrbnice izjavljuje da se protivi tužbi u tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Tijekom postupka donesena je Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-621/2022-28 od 16. srpnja 2024. kojom je odlučeno o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta, te je odlučeno i o zahtjevu tužiteljice za isplatom na način da je njezin zahtjev odbijen s obzirom na to da je ocijenjeno da nije aktivno legitimirana za to i da se radi zapravo o zahtjevu za uskraćeno uzdržavanje.

3.1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob-138/2024-3 od 6. ožujka 2025. ukinuta je presuda iz točke 3. ovog obrazloženja presude u točki V. izreke te je u tom dijelu vraćen predmet na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja se ističe, između ostalog, da je pogrešno utvrđena pravna osnova tužbenog zahtjeva i time pogrešno odbijen zahtjev te je u tom dijelu potrebno utvrditi činjenice odlučne za odluku o tom zahtjevu.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja sastavljenom po Centru za socijalnu skrb Zagreb Klasa: 552-05/22-09/2, Urbroj: 534- 115-06/03-22-10 od 29. travnja 2022. (list 9-10 spisa), rodni list za maloljetno dijete izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 16. ožujka 2021. (list 11 spisa), izvješće s mišljenjem i prijedlogom sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Črnomerec Klasa: 552-04/22-10/15, Urbroj: 139-115-06/06-22-14 od 2. siječnja 2023. (list 41-45 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka dostavljenima po Poreznoj upravi (list 55-57 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P Ob-621/2022-28 od 16. srpnja 2024. (list 69-77 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob-138/2024-3 od 6. ožujka 2025. (list 85-87 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži ovome spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 13. lipnja 2024. i 1. listopada 2025. sud je izveo dokaz saslušanja tužiteljice, dok tuženika nije bilo moguće saslušati s obzirom na njegovu nedostupnost.

4.2. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. listopada 2025. (list 91-94 spisa), uz prethodnu suglasnost punomoćnika tužiteljice, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

4.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, stranke zastupane po punomoćnicima nisu predlagale daljnje provođenje dokaza. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.

6. Među strankama nije sporno da su roditelji zajedničkog djeteta, a što i proizlazi iz ostale dokumentacije.

6.1. Među strankama nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju nije novčano doprinosio za uzdržavanje zajedničkog djeteta, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice te dokumentacije koja prileži spisu.

6.2. Među strankama je sporno je li tužiteljica aktivno legitimirana za pokretanje ovog postupka, pravna osnova tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva, te s tim u vezi i je li nastupila zastara potraživanja.

7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi u bitnome da se tuženik od svibnja 2021. ne javlja i ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi za dijete. Također, tuženik od tata niti doprinosi za uzdržavanje djeteta, a niti njegovi članovi primarne obitelji to ne čine.

8.1. Nadalje, tužiteljica navodi da u razdoblju od 01. svibnja 2021. do 31. svibnja 2022. je sama brinula o djetetu i snosila sama sve troškove. Bila je na porodiljinom do 02. veljače 2022., a tada je primala naknadu od 2.300,00 kn. Nije imala novčanu pomoć drugih osoba. Mjesečno je potrošila za dijete 700,00 kn na hranu, te 400,00 kn na odjeću i obuću. Na pelene i higijenske potrepštine trošila je oko 200,00 kn mjesečno. Živjela je sa svojim roditeljima kojima je još plaćala za dio režija 250,00 kn što bi uključivalo internet i telefon. U tom razdoblju svaki mjesec je imala te troškove. Dijete je vodila na privatne preglede kod oftalmologa, a to ju je mjesečno koštalo 700,00 kn. Morala je ići privatno jer u bolnicama za što je pokriveno preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje jer navodi da nisu znali postaviti djetetu dijagnozu. U tom razdoblju tuženik nije doprinosio ni na koji način za dijete niti ga je viđao.

8.2. Nakon veljače 2022. radila je u fušu i na taj način si ostvarila 100,00 kn mjesečno, a u ostalom dijelu su joj novčano pomagali roditelji. Nikakve druge izvore prihoda nije imala. Nema ništa od računa kojim bi potkrijepila svoje potraživanje. Visina je određena jer ide privatno s djetetom na kontrole i to svakih šest mjeseci te u skladu s odlukom o minimalnim iznosima uzdržavanja uzdržavanje jer tužiteljica kao majka nije htjela da dijete podnosi protiv oca tužbu već je ona podnijela istu imajući u vidu da je i ona snosila sve troškove koje je imala.

8.3. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, logičan i u skladu s priloženom dokumentacijom, a posebice jer je tuženik tijekom cijelog postupka bio nedostupan što ukazuje da je majka navedeno vrijeme sama skrbila o djetetu.

9. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

9.1. Prema čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

9.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

9.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

9.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

9.5. Odredbom čl. 287. Obiteljskog zakona propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Osoba koja je podredno dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja, ovlaštena je tražiti od osobe koja je prije nje bila dužna davati uzdržavanje naknadu onoga što je umjesto nje dala za uzdržavanje. Pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. članka odnosi se i na roditelje djeteta.

9.6. Analizirajući sve provedene dokaze, iskaze tužiteljice te sadržaj priloženih isprava, sud je utvrdio da tuženik kao roditelj s kojim dijete nije živjelo u utuženom razdoblju nije doprinosio za uzdržavanje djeteta i to plaćanjem uzdržavanja u novcu.

10. Nadalje, u postupku je utvrđeno sljedeće:

- da su stranke roditelji maloljetno djeteta UNI, rođenog **.**.2021.,

- da je tuženiku presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P Ob-621/2022- 28 od 16. srpnja 2024. naloženo plaćati za uzdržavanje djeteta mjesečni iznos od 172,67 EUR od 29. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje iznos od 195,16 EUR s dospijećem do 10-tog u mjesecu,

- da tuženik od svibnja 2021. ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi za maloljetno dijete;

- da tuženik nije osporio tvrdnje tužiteljice da je ona u cijelosti doprinosila za uzdržavanje maloljetnog djeteta, a da on nije doprinosio za uzdržavanje djeteta,

- da maloljetno dijete živi s tužiteljicom kao majkom i njezinim roditeljima u kući, ide u vrtić, ima dijagnosticiran strabizam zbog čega ide na preglede koje majka plaća oko 100,00 eura mjesečno (ranije oko 700,00 kn), a za hranu za dijete oko 700,00 kn, te 400,00 kn na odjeću i obuću. Na pelene i higijenske potrepštine trošila je oko 200,00 kn mjesečno.

- da majka u utuženom razdoblju je primala naknadu od 2.300,00 kn. Nije imala novčanu pomoć drugih osoba. Živjela je sa svojim roditeljima kojima je još plaćala za dio režija 250,00 kn što bi uključivalo internet i telefon. U tom razdoblju svaki mjesec je imala te troškove.

11. Imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev, utvrđuje se da je isti podnesen sukladno odredbama čl. 287. Obiteljskog zakona s obzirom na to da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka izričito navodi kako je umjesto tuženika snosila trošak uzdržavanja zajedničkog djeteta (navodeći određeno pojedine troškove u iskazu), na što nije od utjecaja što je navela kako je ovaj postupak pokrenula da dijete ne bi od oca tražila naknadu za uskraćeno uzdržavanje.

12. S tim u vezi se obrazlaže da vrijednosno izjednačenje čuvanja, njege i skrbi koju za maloljetno dijete ulaže roditelj s kojim dijete živi, nema za posljedicu i nedopustivost da se i taj roditelj obveže i sa određenim doprinosom u novčanom iznosu. Naime, nije neminovno da taj roditelj, kod kojeg se dijete nalazi, bude uvijek u nepovoljnoj poziciji i slabijeg imovnog stanja od roditelja kod kojeg se dijete ne nalazi, pa da bi se njegov doprinos uvijek svodio samo na čuvanje, njegu i skrb, a isti time bio oslobođen i plaćanja novčanog iznosa. Suština je tog zakonskog propisa da se čuvanje, njega i skrb koju svakodnevno ulaže roditelj kod kojeg se dijete nalazi izjednači sa novčanim iznosom roditelja sa kojim dijete ne živi, te je tijekom postupka utvrđeno da su oba roditelja bila zaposlena, te oboje zdravi i radno sposobni čime imaju oboje stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade.

13. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi s tužiteljicom postigao sporazum o plaćanju uzdržavanja kroz kupovinu robe niti da je doprinosio za uzdržavanje djeteta.

14. U tužbi tužiteljica navodi troškove za koje potražuje sada isplatu naknade od tuženika ističući da su ti troškovi bili opravdani i nužni te da su se ostvarili.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice u Rev- 1622/09 od 17. veljače 2010., Rev 1104/11 od 8. travnja 2015.) izrazio pravno shvaćanje da iz sadržaja odredbe čl. 287. Obiteljskog zakona (ranije čl. 244. Obiteljskog zakona) jasno proizlazi da je mogućnost regresiranja zakonodavac predvidio samo za učinjene troškove uzdržavanja, a ne i za one buduće, odnosno da se radi o verzijskom zahtjevu iz čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) što znači da je moguće potraživati samo one činidbe dospjele do zaključenja glavne rasprave, sve u smislu odredbe čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a ne i one koje do tada nisu dospjele.

16. Pored navedenoga, ističe se da naknada za uzdržavanje djeteta je tražbina koja je utemeljena na zakonu te kad isplaćuje tu tražbinu umjesto osobe koja je to prema zakonu dužna, imat će pravo od te osobe zahtijevati naknadu isplaćenog uzdržavanja. Navedeno proizlazi iz odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) , ali u odnosu na institut uzdržavanja primjenjuje se čl. 287. st. 1 Obiteljskog zakona koji izričito određuje da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati dijete, a snosila je troškove uzdržavanja djeteta, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je bila dužna prema odredbama obiteljskog zakona uzdržavati dijete ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

17. Verzijski zahtjev nije zahtjev za plaćanje uzdržavanja već je to zahtjev za naknadu stvarno učinjenih i opravdanih troškova uzdržavanja djeteta iz kojeg razloga se prilikom odlučivanja o takvom verzijskom zahtjevu ne uzima u obzir doprinos u uzdržavanju u obliku brige i odgoja djeteta. (O tome u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Gž. 16/05-2 od 17. ožujka 2005.) Tužiteljica kao majka iako je i sama djelomično dužna uzdržavati maloljetno dijete, ima pravo na naknadu troškova učinjenih radi uzdržavanja djeteta od tuženika (oca djeteta), ako je tuženik bio u obvezi plaćati uzdržavanje, a uzdržavanje nije plaćao te je zbog toga tužiteljica snosila i one troškove uzdržavanja koje je bio u obvezi doprinositi tuženik. (Županijski sud u Varaždinu, Gž. 127/05-2 od 24. siječnja 2005.)

18. Primjenom citirane odredbe čl. 287. Obiteljskog zakona, proizlazi da verzijski zahtjev nije zahtjev za plaćanje uzdržavanja, već je to zahtjev za naknadu troškova uzdržavanja i to onih troškova koji su stvarno učinjeni i koji su bili opravdani. To nadalje znači da tužiteljica kao majka koja je također dužna doprinositi za uzdržavanje svog djeteta ima pravo na naknadu razmjernu dijelu stvarnih i opravdanih troškova koje je imala u uzdržavanju djeteta, ali ne kroz njegov doprinos u uzdržavanju u obliku brige i odgoja djece, jer briga i odgoj ne predstavljaju trošak koji bi se nadoknađivao u smislu naprijed navedene zakonske odredbe. (O tome u odluci Županijskog suda u Koprivnici posl.br. Gž 1012/2001).

19. Primjenom odredbe čl. 287. Obiteljskog zakona, te postavljene tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da tužiteljica postavlja zahtjev u kojem je naznačila na što se odnosi naknada razmjernog dijela stvarnih i opravdanih troškova koje je imala u uzdržavanju maloljetnog djeteta. Pri čemu je visina utvrđena primjenom tada važeće odluke o minimalnim iznosima uzdržavanja te vještačenje na okolnost visine naknade potom nema ni smisla posebice jer nisu niti priloženi materijalni dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi drugačije.

20. Osim toga, sudska praksa ukazuje i da ako bi konkretizacija pojedinačnih troškova za period uzdržavanja za koji tužiteljica traži naknadu troškova predstavljala velik procesni teret za tužiteljicu, sud će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice ukoliko je ona tijekom postupka dokazala da traži objektivno opravdanu naknadu troškova u minimalnoj visini nužnog doprinosa tuženika (o tome u odluci Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž-1137/11-2 od 17. svibnja 2011.).

21. Zbog toga i po ocjeni ovoga suda, tuženikov doprinos za uzdržavanje djeteta predstavlja minimalni doprinos za uzdržavanje djeteta u dobi od 0-4 godina, za koji period uzrasta, a prema kriterijima iz 2021. i 2022. se odnosi postavljeni tužbeni zahtjev. Dakle, sama činjenica da se, objektivno, potrebe djeteta nisu mogle zbrinuti s manjim iznosima, nego iznosima od po 1.149,71 kn odnosno 152,59 EUR (što je objektivno) mjesečno, te ukazuje da je tužbeni zahtjev postavljen realno.

21.1. Jasno je dakle, da takvo utvrđenje osnovanosti verzijskog zahtjeva nužno odgovara visini stvarno učinjenih troškova, jer se radi o objektivno minimalnim potrebnim iznosima, dok bi konkretizacija pojedinih stvarno učinjenih troškova, za čitav period uzdržavanja djeteta u spornom periodu, predstavljala veliki procesni teret na strani tužiteljice, u okolnostima u kojima je ona, po ocjeni ovoga suda, dokazala da traži naknadu troškova koji su objektivno opravdani i označeni u minimalnoj visini nužnog doprinosa tuženika.

21.2. Pri tome se napominje da tužiteljica potražuje na ime glavnice ukupan iznos od 2.000,22 EUR dok pravilnim zbrojem pojedinačno zatraženih mjesečnih iznosa određenih konverzijom tečaja 7,53450, proizlazi ukupan iznos od 1.983,67 EUR (slovima: tisućudevetstoosamdesettri eura i šezdesetsedam centi). Slijedom čega je utvrđeno da je ukupan zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa 1.983,67 EUR (slovima: tisućudevetstoosamdesettri eura i šezdesetsedam centi) te je radi navedenoga tužiteljica odbijena s razlikom od 16,55 EUR (slovima: šesnaset eura i pedesetpet centi) na ime glavnice.

22. Slijedom navedenoga, sud odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

23. Na zatraženi iznos uzdržavanja je određeno, u skladu s tužbenim zahtjevom, i potraživanje zatezne kamate (odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva) primjenom stope kamate od 1. siječnja 2023. koja je dosuđena sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30. prosinca 2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

25. Tužiteljica, zastupana po punomoćniku, navela je da traži parnične troškove (list 93 spisa) u visini 100 bodova za žalbu te troškove pristupa za ročište 100 bodova sve bez PDV-a, uvećano za troškove pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 EUR.

26. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je djelomično osnovan.

27. Sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini 100 bodova (Tbr. 10. toč. 2. Tarife) za sastav žalbe, a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife), iznosi sveukupno 200,00 (slovima: četiristo eura). Na navedeni iznos je priznat trošak uplaćene pristojbe od 66,36 EUR (slovima: šezdesetšest eura i tridesetšest centi).

27.1. Sud nije priznato tužiteljici trošak iznosa od 100 bodova za pristup ročištu s obzirom na to da Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob- 621/2022-28 od 16. srpnja 2024. je odlučeno o troškovima.

27.2. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu.

28. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužiteljica je zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 27. ovog obrazloženja isplatiti tužiteljici zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

29. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

30. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 9. listopada 2025.

S u d a c

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u Rijeci.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po posebnoj skrbnici

3. Spis