- 1 -              Rev 482/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 482/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & p. u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. Č. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1216/2020-2 od 22. prosinca 2020., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-770/2019-25 od 29. srpnja 2020., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB ... da tužitelju M. B. iz Z., OIB ... isplati iznos od 22.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 13.025,00 kn od 29. siječnja 2019. do isplate i

na iznos od 9.675,00 kn od 30. srpnja 2020. do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. svibnja 2018. do isplate i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 13.025,00 kn za razdoblje od 12. svibnja 2018. do 29. siječnja 2019. i na dosuđeni iznos od 9.675,00 kn za razdoblje od 12. svibnja 2018. do 29. srpnja 2020. kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB ... da tužitelju M. B. iz Z., OIB ... nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.450,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, te se u stavku II. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 7 Pn-770/2019-25 od 29. srpnja 2020., tako da se nalaže tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to na iznos od 13.025,00 kuna za razdoblje od 12.svibnja 2018. do 29.siječnja 2019., i na iznos od 9.675,00 kuna od 12. lipnja 2020. do 30.srpnja 2020., i protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 7 Pn-770/2019-25 od 29. srpnja 2020. te se nalaže tuženiku da tužitelju plati daljnji trošak parničnog postupka od 577,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

II.U preostalom dijelu žalba tužitelja, kao i žalba tuženika odbijaju se, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 7 Pn-770/2019-25 od 29. srpnja 2020.

 

III.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu kao nepotreban.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2282/2021-2 od 20. listopada 2021. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis) umjesto od dana podnošenja odštetnog zahtjeva na cjelokupni iznos dosuđene neimovinske štete utvrdio različit tijek zakonske zatezne kamate na način da je na dio zahtjeva kamate dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a na dio zahtjeva od dana kada je tužitelj tijekom postupka povisio zahtjev zbog usklađenja sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed prometne nezgode koja se je dogodila 16. siječnja 2018., za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

9. Tužitelj naznačenim pitanjem osporava početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete po povećanom tužbenom zahtjevu pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), smatrajući da je na iznos dosuđen prema preinačenom-povećanom tužbenom zahtjevu zatezne kamate valjalo dosuditi počevši od dana kad je tužitelj podnio odštetni zahtjev.

 

10. Tužitelj je 12. svibnja 2018. podnio odštetni zahtjev tuženiku, te mu je u mirnom postupku isplaćeno 13.000,00 kuna ime neimovinske štete. Potom je tužbom zatražio isplatu daljnjeg iznosa 15.000,00 kuna, zatraženog a neisplaćenog u mirnom postupku, da bi zatim smanjio tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa 13.025,00 kuna. Prvostupanjski sud je, obrazlažući to donošenjem novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP tužitelju dopustio preinaku tužbe. Prema podnesku od 12. lipnja 2020., izvršeno je povećanje tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete sa 11.000,00 kuna na 22.000,00 kuna te naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege sa 2.025,00 kuna na 2.700,00 kuna - dakle, tužbeni zahtjev je sveukupno povećan sa iznosa 13.025,00 kuna na iznos 24.700,00 kuna, pri čemu je tužitelj zatražio dosuđenje zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (12. svibnja 2018.).

 

11. Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos 13.025,00 kuna (koji je zatražen po smanjenom tužbenom zahtjevu) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12. svibnja 2018., dok je na preinačeni-povećani iznos, dosuđenih 9.675,00 kuna, dosudio zatezne kamate od podnošenja zahtjeva za isplatom tog iznosa podneskom od 12. lipnja 2020.

 

12. Protivno navodima revidenta, drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, zbog čega je nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

14. Prema shvaćanju revizijskog suda, pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štete treba cijeniti kroz odredbu čl. 12. ZOOP, što znači da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete po preinačenoj tužbi u konkretnom slučaju nije mogla početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika odnosno prije nego li je povisio postojeći zahtjev.

 

15. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP, ovaj sud se je primjerice izjasnio u odluci broj Rev 1133/2021 od 14. prosinca 2021., u kojoj odluci je izneseno pravno shvaćanje prema kojemu „tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

 

16. Isto tako, u odluci broj Rev 50/2022 od 24. siječnja 2023. izneseno je sljedeće pravno shvaćanje:

„Zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika“.

 

17. Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.