REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5565/2022-102

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Radeljak, odvjetnici iz Zagreba, Masarykova 13, protiv tuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nataši Owens, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Owens i Houška d.o.o. iz Zagreba, Praška 10, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja Ivane Radeljak, odvjetnice te tuženika i punomoćnika tuženika PU, dana 9. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna (slovima: dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centi / dvadeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnične troškove tužitelju OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 3.396,00 eura ( slovima: tri tisuće tristo devedeset šest eura ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 9. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 4.807,50 eura (slovima: četiri tisuće osamsto sedam eura i pedeset centi ) za nadoknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zagrebu poslovnog broja: Gž-3334/2019-3 od 27. rujna 2022. je ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja: P-5710/15-66 od 23. travnja 2019. i predmet vraća prvom stupnju na ponovno suđenje (list 175-179 spisa).

2. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj dana 1. rujna 2015. navodi da je dana 23. veljače 2015. s tuženikom sklopio ugovor o kratkoročnoj pozajmici, kojim je tužitelj dao tuženiku zajam od 20.000,00 kuna, a tuženik je isplatu pozajmicu u iznosu 20.000,00 kuna potvrdio potpisom ugovora. Sukladno čl. 3. ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2015. tuženik se obvezao pozajmicu vratiti najkasnije do 1. lipnja 2015. Ističe da mu tuženik nakon proteka ugovorenog roka za vraćanje, nije vratio pozajmicu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako je ugovor na koji se poziva tužitelj ništetan te kako tuženik nije nikada od tužitelja primio utuženi iznos. Naime, tuženik se sredinom veljače 2015. javio na objavljeni oglas za posao radnika na održavanju nekretnina-domara te je tek po dolasku na razgovor saznao da je tužitelj osoba koja traži radnika, budući da mu se na telefonski poziv javila tajnica u društvu Lex fortis d.o.o. Tužitelju je trebao radnik koji će obavljati poslove domara, sitne popravke, održavati tužiteljeve nekretnine i motorna vozila, voziti njegovu kćer GU u školu te obavljati druge poslove po nalogu tužitelja. Tužitelj je na razgovoru obavijestio tuženika da bi isti bio fiktivno zaposlen u društvu Lex fortis d.o.o. čiji je direktor i jedini osnivač TU, tužiteljev sin, no zapravo bi tužitelj osobno bio jedini nalogodavac te bi tuženik poslove obavljao jedino za njega. Slijedom navedenog, tuženik je dana 26. veljače 2015. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme s Lex fortis d.o.o. na radnom mjestu radnik održavanja nekretnina. Međutim, kako je bilo dogovoreno jedini poslodavac i nalogodavac tuženiku je bio tužitelj. Na kraju razgovora za posao u veljači 2015. tužitelj i njegov sin TU, objasnili su tuženiku kako je uvjet za zapošljavanje potpis fiktivnog dokumenta kojim bi se oni osigurali ukoliko bi im tuženik prilikom rada uzrokovao štetu. Navedeno je tužitelj opravdao time da je kroz godine zapošljavao već mnogo ljudi koji su ga oštetili krađom ili na druge načine, stoga bi ovaj ugovor trebao djelovati kao neka vrsta psihičke prisile na tuženika da takve stvari ne radi. TU je tom prilikom izjavio da je svjestan da ovakav ugovor "nije baš po pravilima" no da zbog dosadašnjeg loših iskustava nemaju puno izbora. Budući da zbog teških uvjeta na tržištu tuženik nije htio propustiti novu poslovnu priliku, smatrajući da će steći vrijedna poznanstva lakomisleno je povjerovao navodima tužitelja, vjerujući da tužitelj ne bi zahtijevao novac kojeg nikada nije dao tuženiku. S obzirom da tužitelj nije tuženiku uručio primjerak dokumenta koji je potpisao navodeći da je riječ o stvari koja "nije za svačije oči" tuženik se tek po primitku originala može očitovati o ugovoru na koji se tužitelj poziva. Prije tuženika, za tužitelja je radio ĆU, protiv kojega je tužitelj također podnio tužbu na temelju fiktivnog ugovora za novac koji također nije primio, a što je tuženik saznao kada ga je isti kontaktirao s upitom da li je i on morao potpisati takvu vrstu ugovora prilikom zapošljavanja. Slijedom navedenog s obzirom da tuženik nije nikada pristao na sklapanje ugovora o zajmu, niti je to ikada bila namjera tužitelja te s obzirom da tuženik nikada ništa nije primio na osnovu ugovora na koji se tužitelj poziva, tužiteljevo potraživanje ne postoji i tužba je u cijelosti bespredmetna (list 7-8 spisa).

4. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu: ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2005. (list 3 spisa), sporazum o raskidu ugovora o radu od 24. travnja 2015. (list 10 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. veljače 2015. (list 54-55 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 56 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 57-58 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 59 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 60 spisa), ugovor o najmu između trgovačkog društva Lex maris d.o.o. i tužitelja od 1. travnja 2011. (list 61-62 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici sklopljen između tužitelja i EU od 30. svibnja 2012. (list 63 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 64 spisa), presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: P-1345/13-16 od 14. travnja 2014. (list 65 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Gž-5662/14-2 od 16. travnja 2015. (list 66-67 spisa), presuda Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja: K-54/2013-17 od 23. rujna 2013. (list 68-69 spisa), izvod iz Privredne banke Zagreb d.d. (list 72-74 spisa), saslušan je tužitelj (list 19-20 spisa), saslušan je tuženik (list 21-24 spisa), saslušani su svjedoci: ĆU (list 95-99 spisa), ŠU (list 99-101 spisa), TU (list 121 -125 spisa), LU (list 204-206 spisa), KU (list 216-219 spisa) i ČU (list 243-244 spisa).

5.Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka VU na ročištu 14. rujna 2017.

6. Nije posebice cijenjen iskaz svjedoka IU jer je razvidno da isti nema relevantna saznanja o pozajmici.

7. Predmet spora je zahtjev za vraćanje zajma.

8. Među strankama je sporno: da li je ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2015. fiktivan, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva glede pozajmice od 23. veljače 2015.

9. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je tuženiku pozajmio 20.000,00 kuna i istovremeno je bila predaja novca i potpisivanje ugovora o kratkoročnoj pozajmici. Kamate su bile ugovorene, ukoliko tuženik ne podmiri dug u ugovorenom roku. Prilikom pozajmice bili su prisutni on i tuženik. S obzirom da je tuženik trebao biti zaposlenik njegovog sina TU nije smatrao da bi trebalo biti problema oko vraćanja pozajmljenog iznosa (list 19-20 spisa).

10. Tuženik negira da bi pozajmio novčani iznos od tužitelja. Izjavljuje da je prvi sastanak za domara imao sa tužiteljem i da mu je isti objasnio da bi trebao održavati nekretnine u Zagrebu (Cvjetni trg i Masarykova), Brač i po potrebi u inozemstvu te bi trebao svakodnevno voziti tužiteljevu kćer GU u školu i iz škole, te po potrebi njega te da mu je pričao da su ga raniji domari okrali. Drugi put na sastanku s tužiteljem da je razgovor bio vezan uz posao koji bi trebao obavljati i da mu je pokazao pripremljeni ugovor o pozajmici od 20.000,00 kuna koji bi trebao potpisati, a koji bi služio kao psihička prisila da ga ne bi oštetio, okrao jer je imao loša iskustva sa ranijim domarima. Na trećem sastanku da je bio prisutan tužitelj, TU i on i da je tema razgovora bila koje poslove treba obavljati i da bi mu šef bio tužitelj dok bi on bio zaposlenik Lex fortis d.o.o., trgovačkog društva TU i oni bi mu isplaćivali plaću, te mu je tužitelj pokazao ugovor o pozajmici i rekao da je to sitna pozajmica koja bi služila kao prisila da ga ne bi okrao, oštetio, da ne bi radio nešto što bi bilo na njihovu štetu. TU mu je rekao da zna da to nije po pravilima, ali da to moraju napraviti jer su ih raniji domari iznevjerili. Ističe da je potpisao ugovor o pozajmici iako novčani iznos nije zaprimio jer je smatrao da mu je taj posao sjajna prilika jer će raditi za uvaženu osobu OU, biti domar i njegov vozač. U vrijeme kada je potpisao ugovor o pozajmici nije bio zaposlenik Lex fortis d.o.o. jer mu je istjecao otkazni rok u ranijoj firmi. Vremenski rok između potpisivanja ugovora o pozajmici i zaposlenja je bio oko tri dana otprilike. Opisuje da je upoznao ĆU negdje dva tjedna nakon zasnivanja radnog odnosa i da mu je tužitelj rekao da će raniji domar ĆU donijeti frižider i da s njim ne razgovora. Kada je došao ĆU, da ga je pozdravio, unijeli su frižider, nakon toga su malo razgovarali i da ga je ĆU pitao: da li je morao nešto potpisivati ? Da je on potvrdno kimnuo i da je on pitao ĆU: da li je on nešto potpisivao i om mu je potvrdno odgovorio. Tri, četiri tjedna nakon što su se upoznali da mu je ĆU rekao da ga je OU tužio za pozajmicu od 15.000,00 kuna i da je ĆU pitao da li ga može nazvati njegova mama, da joj potvrdi da se taj ugovor potpisuje prilikom zapošljavanja, a što je on potvrdio, a da se Darieva mama zgranula (list 21-24 spisa).

11. Iz iskaza svjedoka ĆU je razvidno da je bivši domar OU i da je pozajmljivao novac u tri puta i da je svaki put sastavljena pozajmica bila u pisanom obliku. Izjavljuje da ga je OU tužio za 15.000,00 kuna, koji iznos nije vratio. Predmetni novčani iznos od 15.000,00 kuna da je vratila njegova mama. Kada je dovezao frižider da je spomenuo CU ugovor o pozajmici i da je njega pitao da li je on potpisao ugovor o pozajmici, a da mu je CU rekao da mu je dobro na poslu i kako mu sve ide super te da mu je CU rekao da je potpisao ugovor o pozajmici, ali da mu nije rekao da li je po tom ugovoru dobio novac. Njegovoj mami je bilo bitno da provjeri da li je pozajmio novac (list 95-99 spisa).

12. Iz iskaza svjedoka TU je razvidno da nije bio prisutan prilikom davanja pozajmice i da saznanja o istom ima od kada je njegov otac, ovdje tužitelj angažirao njegovu suprugu za sudski postupak. Sjeća se da ga je tuženik tražio avans, ali da mu isti nije dao (list 121 spisa).

13. Iz iskaza svjedoka LU je razvidno da je u razdoblju 2013. i 2014. radio kao kućni majstor i vozač kod OU. Opisuje da se javio na oglas kojim se tražio vozač i ušao je u uži izbor te da mu je OU rekao da je dobio posao i netom prije nego što je stupio na rad da mu je tužitelj dao prazan papir A4 i rečeno mu je da se na njega potpiše kao garanciju ako naprasno napusti posao, a znao da je neće naprasno napustiti posao, dok mu je posao trebao tako da je potpisao papir na dnu papira. Negdje godinu dana nakon što je napustio posao da je tužen od strane tužitelja te da je dobio sudsku odluku da je dužan 20.000,00 kuna za pozajmicu od 12.000,00 kuna, a da nije uzeo ni lipe. Sjeća se da je javio sutkinji da ne može doći na raspravu jer je u inozemstvu te da mu je sutkinja rekla da se javi kad dođe u Republiku Hrvatsku, međutim sve se dogodilo između toga i došla je odluka da je dužan platiti 20.000,00 kuna tužitelju na ime pozajmice. Nije se žalio na odluku suda jer je bio izvan Republike Hrvatske, a njegov sin je primio sudsku odluku i priopćio mu je što u njoj piše. Sinu nije mogao ništa reći da napravi jer je odluka glasila na njega. Sve je otplatio prema presudi, iako nije pozajmio novac od OU. Kada je svjedoku pokazana potvrda da je od tužitelja pozajmio 250,00 kuna, svjedok je potvrdio da je na potvrdi njegov potpis. Njemu nije osobno poznat ĆU, ali je za njega čuo i nije mu poznata pozajmica između ĆU i tužitelja. Nije bio osobno prisutan prilikom sklapanja pozajmice između tužitelja i tuženika (list 204-207 spisa).

14. Iz iskaza svjedoka KU je razvidno da je radio kod tužitelja u vrijeme 2013.-2014. Tužitelju je trebao kućni majstor i vozač iz kojeg razloga je dao oglas. Nakon otprilike dva tjedna tužitelj ga je pozvao na posao, a koji posao je i prihvatio. Nakon otprilike tjedan dana od početka radnog odnosa kod tužitelja, tužitelj je od njega tražio da potpiše pozajmicu radi njegovog osiguranja odnosno radi naknade eventualne štete, a koju pozajmicu je potpisao iako nije primio novčani iznos na ime pozajmice, a u tekstu same pozajmice iznos novca nije bio upisan. Po pozajmici koju je potpisao je u tijeku ovrha pa je njegov račun blokiran za 7.000,00 do 8.000,00 eura, ne zna precizno koliko, a smatra da je ta vrijednost navodno pozajmljenog novca za vozilo WW Cady kojeg je tužitelj kupio za potrebe prijevoza na otoku Braču. Misli da je proveden postupak prije ovrhe jer je radio na Hvaru, a njegova majka ga je povremeno obavještavala da je stizala neka pošta koju nije htio preuzimati tako da ne zna pod kojim poslovnim brojem i kod kojeg suda je proveden postupak. Što se tiče odnosa između tužitelja i tuženika može reći kako zna da su svi radnici koji su radili kod tužitelja potpisivali istu ili sličnu ispravu o pozajmljivanju novca, a da li je potpisao tuženik ne može sa sigurnošću reći, ali pretpostavlja da vrlo vjerojatno je. Ne poznaje osobno tuženika. Tužitelj ga je kazneno prijavio prije više godina, ali to je bilo davno tako da odnos sa tužiteljem ne bi opisao kao neprijateljsko. Priznaje da je osuđen presudom Općinskog suda u Zlataru od 23. rujna 2013. pod poslovnim brojem: K 54/13 za kazneno djelo prijetnje tužitelju. Istaknuo je da nije vratio tužitelju pozajmicu za kupnju vozila WW Cady jer od tužitelja nije ništa dobio tako da mu nema što vratiti. Točno je da je tužitelj dao novac za kupnju vozila, a koje je vozilo i kupljeno te je korišteno po nalogu tužitelja. Protiv sudske odluke na temelju koje je provodi ovrha nije podnio žalbu. Ne može se sjetiti zbog proteka vremena tko je bio prisutan u trenutku potpisivanja pozajmice, svoj primjerak pozajmice nema (list 216-218 spisa).

15. Iz iskaza svjedokinje ČU je razvidno da nije vratila pozajmicu za sina ĆU. Negira da je telefonski razgovarala sa tuženikom (list 243-247 spisa).

16. Iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2015. razvidno je da je tužitelj pozajmio tuženiku 20.000,00 kuna sa rokom vraćanja do 1. lipnja 2015. (list 3 spisa).

17. Nije prihvaćen iskaz svjedoka ĆU kao istinit jer je proturječan, budući da je životno neuvjerljivo da njegova mama zove tuženika, da provjeri da li je njezin sin pozajmio novac budući da je ĆU bio prijašnji domar, a tuženik novi domar te tuženik o istom ne bi ni mogao imati saznanja, a također iz iskaza samog svjedoka ĆU je razvidno da je njegov otac bio zaposlenik TU i da je on radio s ocem prije službenog zapošljavanja te da je njegova majka zaposlenica u [adresa] udruzi poslodavaca i poznaje TU. Budući da je majka ĆU zaposlenica u [adresa] udruzi poslodavca i poznaje TU, a i njezin suprug je bio zaposlenik TU, stoga je životno neuvjerljivo i nelogično da se o pozajmici raspituju kod tuženika.

18. Iskaz svjedoka TU je prihvaćen kao životno uvjerljiv i logičan jer je isti svjedočio o činjenicama koje su mu poznate, te je iskaz i objektivan, iako se radi o sinu tužitelja.

19. Nije prihvaćen iskaz svjedoka LU kao istinit jer je životno neuvjerljivo i nelogično da bi potpisao prazan papir, te da kada je vođen sudski postupak i o tome je imao saznanja od sina da nije napisao odgovor na tužbu u kojem osporava dug ili kada je saznao sadržaj presude da se nije žalio ukoliko nije bilo pozajmice jer u današnje vrijeme komunikacije boravak u inozemstvu nije prepreka da se angažira odvjetnik ili da sam napiše žalbu, a osobito zbog činjenice da mu je u Republici Hrvatskoj bio sin tako da je mogao poduzeti radnje da ospori presudu ako se radilo o fiktivnoj pozajmici.

20. Nije prihvaćen iskaz svjedoka KU jer je njegov iskaz proturječan da nije pozajmio novčani iznos za vozilo, a da je tužitelj kupio vozilo koje glasi na njegovo ime. Također isti nema relevantna saznanja o pozajmici jer je iz iskaza stranka razvidno da isti nije bio prisutan prilikom davanja pozajmice te je isti osuđen za kazneno djelo prijetnje smrću prema tužitelju i to presudom Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja: K-54/13 te je upitna vjerodostojnost i objektivnost iskaza istog svjedoka.

21. Prihvaćen je iskaz svjedokinje ČU kao vjerodostojan.

22. Tvrdnje tuženika glede radnih uvjeta nisu predmet ovog postupka, a tvrdnja tuženika da je ugovor o pozajmici služio kao prisila da ga ne bi okrao, oštetio tužitelja, da ne bi radio nešto što bi bilo na štetu tužitelja je nelogično i neuvjerljivo jer ukoliko zaposlenik učini štetu isti odgovara za isto prema Zakonu o radu i općim pravilima odgovornosti za štetu, a iz iskaza svjedoka TU i sporazumnog raskida ugovora o radu ne proizlazi da je tuženik počinio štetu.

23. Nije prihvaćen iskaz tuženika da nije primio iznos od 20.000,00 kuna dana 23. veljače 2015. od tužitelja jer je isti iskaz u proturječju sa iskazom tužitelja i predmetnim ugovorom o kratkoročnoj pozajmici, a niti tuženik nije pokrenuo nikakav postupak radi utvrđenja istog ugovora ništavim tako da je ista tvrdnja tuženika neargumentirana.

24.Iz iskaza tužitelja i ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2015. razvidno je da je tužitelj pozajmio tuženiku 20.000,00 kuna sa rokom vraćanja do 1. lipnja 2015. te tuženik nije dokazao da nije primio nikakav novac na temelju prividnog ugovora budući da iz čl. 2. istog ugovora je razvidno da je tuženik primio iznos pozajmice ( 20.000,00 kuna) u gotovini te da isto potvrđuje potpisom predmetnog ugovora, tako da tuženik nije dokazao da se radi o prividnom ugovoru na temelju čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO-a).

25. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO-a, propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu iste stvari i kakvoće.

26. Na temelju iskaza tužitelja i ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2015. utvrđeno je da je tužitelj predao tuženiku iznos od 20.000,00 kuna, a iz čl. 2. istog ugovora je razvidno da tuženik potvrđuje da je primio isti iznos, sa rokom vraćanja do 1. lipnja 2015. te da u pozajmljenom iznosu nisu sadržane kamate .

27. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno da tuženik nije ništa vratio od pozajmljenog iznosa.

28. Po svojoj pravnoj prirodi zajam je realni ugovor koji nastaje kada jedna strana (zajmodavac) preda drugoj strani (zajmoprimcu) stanovitu količinu novca uz obvezu zajmoprimca da mu u određenom roku vrati jednaku sumu novca.

29.U konkretnom slučaju na temelju iskaza tužitelja, ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. veljače 2015. (list 3 spisa) je utvrđeno da je tužitelj kao zajmodavatelj stvarno predao tuženiku kao zajmoprimcu novčani iznos od 20.000,00 kuna uz rok vraćanja do 1. lipnja 2015. (razvidno iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23.2.2015. - list 3 spisa), a tuženik nakon proteka ugovorenog roka vraćanja (1.6.2015.) nije ništa vratio od pozajmljenog iznosa (razvidno iz iskaza tužitelja), a tuženik nije dokazao da je postojala eventualna sila ili prijetnja prilikom sklapanja posla, a koja bi pravni posao činila ništetnim na temelju čl. 322. ZOO-a, a niti da bi se radilo o prividnom ugovoru na temelju čl. 285. ZOO-a, pa je osnovan zahtjev tužitelja kojim traži od tuženika vraćanje pozajmljenog iznosa od 2.654,46 eura/ 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2015. do isplate, pa je na temelju čl. 499. st. 1. ZOO-a prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, pa je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude

30. Stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje od 2. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. je određena po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31.Stopa zakonskih zateznih kamatama od 01. kolovoza 2015. do isplate je određena na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23).

32. Kamate su određene na temelju čl. 183. st. 1. ZOO-a.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vrijednosti predmeta spora u iznosu 2.654,46 eura i zatraženim troškovnicima.

34.Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćnici i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav podneska 29.10.2018. - 25 bodova po Tbr. 8/4, sastav podneska 29.10.2018. - 50 bodova po Tbr. 8/3, zastupanje na ročištima 14.3.2016., 5.10.2016., 7.3.2017., 14.9.2017., 16.7.2018. 22.10.2018., 7.3.2019., 6.11.2023., 16.10.2024., 10.1.2025. i 8.9.2025. - 1100 bodova (11x100 bodova) po Tbr. 9/1, zastupanje na ročištu 3.2.2025. - 25 bodova po Tbr.9/5, ukupno 1300 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 eura, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) te uz PDV- 25% u iznosu od 650,00 eura, ukupno 3.250,00 eura.

35. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska 7.9.2015. i 31. srpnja 2019. na temelju čl. 156. ZPP-a, sastavi podnesaka 14.3.2016., 3.10.2016. i 7.3.2017. jer su tužitelju priznati troškovi zastupanja na ročištu, a isti podnesci su predani na ročištu te sastav odgovora na žalbu od 12. lipnja 2019. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka na temelju čl. 155. ZPP-a.

36. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe u iznosu 146,00 eura (73,00 eura za tužbu i 73,00 eura za presudu).

37. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćnici i to u iznosu 3.250,00 eura i troškova sudske pristojbe u iznosu 146,00 eura, ukupno 3.396,00 eura.

38. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate .

39. Tuženik je odbijen za zatražene troškove postupka u iznosu 4.807,50 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. ZPP-a.

Zagreb, 9. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika