REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1990/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz [adresa], OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 7.070,26 EUR/53.270,88 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 25.11.2022. do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije svog prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, trošak parničnog postupka u iznosu od 270,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. ožujka 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja KH smrtno stradao u prometnoj nesreći 16. studenoga 1977., a koju je skrivio osiguranik tuženka OH upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće bilo obvezno osigurano kod tuženika. Ističe da je rješenjem tužitelja pod brojem MP-276361 od 7. prosinca 1978. članovima obitelji pokojnog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu, dok je rješenjem tužitelja pod brojem MP-276361 od 20. studenoga 1996. udovici BH određena obiteljska mirovina počevši od 1. rujna 1991. Tužitelj navodi da je za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2022. po osnovi obiteljske mirovine isplaćeno ukupno 7.070,26 EUR, a koji iznos da predstavlja štetu tužitelju. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od ukupno 7.070,26 EUR sa zateznim kamatama od 25. studenoga 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer da bi osiguranik tužitelja rođen 1947. godine, 2012. godine stekao pravo na starosnu mirovinu, a slijedom čega da tužitelj više ne bi trpio štetu. Ističe da je nesporna činjenica da bi osiguranik tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradao u prometnoj nesreći, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godine života kada bi stekao pravo na starosnu mirovinu, pa da tada tužitelj ne bi trpio štetu. Osporava da bi trebalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu ili koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već navodi da se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem kaznene prijave (list 3-5 spisa), rješenja od 7. prosinca 1978. (list 6-7 spisa), rješenja od 20. studenoga 1996. (list 8-9 spisa), obračuna isplaćene naknade (list 10 spisa), ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 11-22 spisa), zahtjeva za naknadu štete od 4. studenoga 2022. (list 23-24 spisa), odgovora na zahtjev za naknadu štete (list 25 spisa) i u spis tužitelja pod brojem OB-03206529021. Provedeno je financijsko vještačenje (list 85- 88 spisa) te je sud izvršio uvid u sudsku praksu dostavljenu u spis.

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2022. u iznosu od 7.070,26 EUR obitelji osiguranika tužitelja KH smrtno stradalog u prometnoj nesreći 16. studenoga 1977., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda izvan rada.

7. Između stranaka nije sporno da je KH smrtno stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. studenoga 1977., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nesreću, a kojim je upravljao osiguranik tuženika OH, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

8.1. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

8.2. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno utvrđenja eventualne razlike između obiteljske mirovine koju obitelj osiguranika tužitelja prima i invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da se radi o ozljedi na radu), sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

9.1. Vještak Zrinko Ručević u svom nalazu i mišljenju od 19. prosinca 2024. (list 85-88 spisa) navodi da bi, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, u utuženom razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. listopada 2022. pod pretpostavkom da je invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja bio veći od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje.

9.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale matematičkih prigovora.

10. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene obiteljske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, slijedom čega je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

11. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te troškovniku tuženika (list 94 spisa).

12.1. Tuženiku je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 270,00 EUR.

12.2. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. listopada 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku